![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/PetraDmitrovic2023.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
P. Dmitrovi\u0107<\/strong>*, M. Mami\u0107<\/strong> i B. Pirki\u0107<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Cerebrospinalni likvor je bistra teku\u0107ina koja svojim sastavom nalikuje krvnoj plazmi; oplahuje cijeli sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav, osigurava njegovu normalnu funkciju i sudjeluje u mehani\u010dkoj za\u0161titi mekih struktura sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava. Osim toga, likvor djeluje kao \u201e\u010dista\u010d\u201c sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava jer uklanja nusproizvode sinapti\u010dkog metabolizma, ali i \u0161tetne tvari. Premda su funkcije likvora brojne, mnoga pitanja o njegovom nastanku, kru\u017eenju i nestanku ostaju neodgovorena. Klasi\u010dna hipoteza o fiziologiji likvora, poznata i kao \u201eWeed – Dandy – Cushing hipoteza\u201c, nastala je pred ne\u0161to vi\u0161e od 100 godina i ostaje duboko ukorijenjena u literaturi. Ovaj klasi\u010dni koncept opisuje stvaranje likvora u koroidnim spletovima mo\u017edanih komora i resorpciju u arahnoidnim resicama, dok kru\u017eenje likvora opisuje kao jednosmjerno i naziva ga \u201etre\u0107om cirkulacijom\u201c. Me\u0111utim, unatrag 30-ak godina, sve se vi\u0161e istra\u017eiva\u010da protivi klasi\u010dnoj teoriji o stvaranju i kru\u017eenju likvora i predla\u017eu novu, potpuno druga\u010diju teoriju fiziologije likvora. Ovaj moderni koncept, u literaturi poznat i kao \u201eBulat – Ore\u0161kovi\u0107 – Klarica hipoteza\u201c, sugerira da se likvor stvara i apsorbira u svim dijelovima sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava i giba se pod utjecajem pulzacije krvnih \u017eila, a opisuje stvaranje i apsorpciju likvora kao kontinuirani proces izmjene vode, pri \u010demu klju\u010dnu ulogu imaju hidrostatski i osmotski tlakovi. Premda su potrebna dodatna istra\u017eivanja u svrhu utvr\u0111ivanja to\u010dnosti oba koncepta, vrijeme je da preispitamo klasi\u010dno u\u010denje da bismo mogli unaprijediti lije\u010denje patolo\u0161kih stanja u likvorskom sustavu.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> cerebrospinalni likvor, klasi\u010dna hipoteza, moderna hipoteza, neurofiziologija likvora<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Cerebrospinalni likvor (CSL) je bistra, bezbojna teku\u0107ina koja ispunjava mo\u017edane komore, sredi\u0161nji kanal kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine i mo\u017edani i mo\u017edinski subarahnoidni prostor, okru\u017euju\u0107i tako cijeli sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav (S\u017dS). Prvi zapis o CSL-u datira iz davne 1536. godine kada ga je opisao Nicolas Massa. Tek 200-tinjak godina kasnije (1764. godine) Domenico Cotugno povezao je teku\u0107inu oko mozga s teku\u0107inom unutar mo\u017edanih komora.<\/p>\n Prou\u010davanje sastava CSL-a omogu\u0107io je Quincke 1891. godine kada je u klini\u010dku praksu uveo lumbalnu punkciju (Cushing, 1914., Dandy, 1919., O\u2019Connel, 1970.). Ozbiljnija istra\u017eivanja fiziologije i dinamike CSL-a zapo\u010deli su po\u010detkom 20.-og stolje\u0107a tada\u0161nji pioniri neurokirurgije: Lewis Weed, Walter Dandy i Harvey Cushing. Unato\u010d njihovim iznimnim doprinosima u podru\u010dju neurofiziologije likvora, mnoga pitanja vezana uz stvaranje i cirkulaciju CSL-a i danas ostaju neodgovorena. Jedan od glavnih uzroka jest smje\u0161taj CSL-a unutar S\u017dS-a, \u0161to ga \u010dini te\u0161ko dostupnim za in vivo<\/em> istra\u017eivanja.<\/p>\n U dana\u0161nje vrijeme, postoje dvije struje znanstvenika \u010diji se pogledi na stvaranje i kru\u017eenje CSL-a znatno razlikuju. Moderna istra\u017eivanja isti\u010du brojne kontroverzne \u010dinjenice koje se protive klasi\u010dnom (Weed \u2013 Dandy \u2013 Cushing) pogledu na stvaranje i kru\u017eenje CSL-a. Unato\u010d tome, klasi\u010dni pristup ostaje duboko ukorijenjen u svoj dostupnoj literaturi o neurofiziologiji. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Najve\u0107i udio likvora \u010dini voda (99 %), dok preostalih 1 % \u010dine: elektroliti, proteini, glukoza, lipidi i neurotransmiteri (Bulat i Klarica, 2011., Adigun i Al-Dhahir, 2022.). Sastav CSL-a je vrlo sli\u010dan sastavu krvne plazme (Tabela 1.).<\/p>\n Za razliku od plazme likvor sadr\u017ei vrlo mali broj stanica, uglavnom mononuklearnih, koje zajedno s imunoglobulinima osiguravaju njegovu imunolo\u0161ku funkciju (Adigun i Al-Dhahir, 2022.). Osim navedenog, u likvoru se nalaze i brojni neurotransmiteri i njihovi metaboliti, primarno serotoninski i dopaminski koji osiguravaju prijenos informacija unutar S\u017dS-a.<\/p>\n Osmolarnost teku\u0107ine odgovorna je za odr\u017eavanje osmotskog tlaka te je odre\u0111ena koncentracijom osmotski aktivnih tvari u teku\u0107ini. Krvna plazma i CSL sadr\u017ee brojne osmotski aktivne tvari poput: iona (Na+<\/sup>, K+<\/sup>, Cl–<\/sup>, Ca2+<\/sup>, Mg2+<\/sup>, HCO3<\/sub>–<\/sup>, fosfati i sulfati), proteina, glukoze, ureje, kreatinina, laktata i aminokiselina. Njihova precizna ravnote\u017ea klju\u010dna je u odr\u017eavanju osmotskog tlaka likvora. S obzirom da je koncentracija ve\u0107ine osmotski aktivnih tvari ve\u0107a u krvnoj plazmi, nego u likvoru, za osmolarnost CSL-a zadu\u017eeni su primarno ioni natrija (Na+<\/sup>) i klora (Cl–<\/sup>).<\/p>\n Osmotski tlak odgovoran je za odr\u017eavanje tlaka likvora u cijelom S\u017dS-u, a tlak likvora je klju\u010dan za o\u010duvanje prokrvljenosti mo\u017edanog tkiva. Stoga ne \u010dudi da je u fiziolo\u0161kim uvjetima koncentracija tvari u likvoru stalna i tu ravnote\u017eu omogu\u0107uju procesi odgovorni za izmjenu tvari izme\u0111u krvi, mozga i likvora. Krv i S\u017dS dijeli krvno-mo\u017edana barijera (odnosno krvno-spinalna barijera u spinalnom prostoru). Funkcija ove barijere jest nadziranje i ograni\u010davanje ulaska tvari iz krvotoka u stanice i me\u0111ustani\u010dni prostor S\u017dS-a i u likvor. Tu ulogu joj osigurava specifi\u010dna gra\u0111a mo\u017edanih kapilara koje \u010dine krvno-mo\u017edanu barijeru. Za razliku od ostalih kapilara, mo\u017edane kapilare nisu fenestrirane, ve\u0107 su rubovi njihovih endotelnih stanica \u010dvrsto spojeni (engl. tight junction<\/em>). Stanice ovih kapilara sadr\u017ee ve\u0107u koli\u010dinu mitohondrija i enzima, \u0161to im omogu\u0107uje razgradnju tvari koje kroz njih prolaze. Sli\u010dna, no slabija barijera sastoji se od ependimalnih stanica i postoji izme\u0111u likvora i me\u0111ustani\u010dnog prostora S\u017dS-a omogu\u0107uje mije\u0161anje likvora i me\u0111ustani\u010dne teku\u0107ine (Brodbelt i Stoodley, 2007.).<\/p>\n Osim ve\u0107 navedenih, cerebrospinalni likvor ima jo\u0161 nekoliko uloga u organizmu. Njegova sila uzgona omogu\u0107uje smanjenje te\u017eine mozga. Primjerice, ljudski mozak te\u017ei oko 1400 g na zraku, no uronjen u likvor, te\u017ei svega 25 g (Noback i sur., 2005.). Nadalje, CSL stvara za\u0161titni sloj koji slu\u017ei kao amortizer koji pru\u017ea mehani\u010dku za\u0161titu mo\u017edanom tkivu prilikom traume, ali i omogu\u0107ava nagle pokrete glave bez nuspojava jer smanjuje tenziju na korijene \u017eivaca (Noback i sur., 2005.). Osim hidromehani\u010dke, likvor ima i va\u017enu homeostatsku ulogu, sudjeluju\u0107i u procesima termoregulacije i prijenosa tvari u S\u017dS-u. On osigurava i normalno funkcioniranje neurona S\u017dS-a dovode\u0107i im nutrijente, ali i neurotransmitere potrebne za komunikaciju. Likvor djeluje i kao \u201e\u010dista\u010d\u201c S\u017dS-a, odnosno sustav odvodnje koji razrje\u0111uje i odvodi otpadne produkte metabolizma i sinapti\u010dke aktivnosti, kao i strane tvari.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Klasi\u010dni koncept stvaranja i kru\u017eenja likvora postavili su pred ne\u0161to vi\u0161e od 100 godina tada\u0161nji o\u010devi neurokirurgije: Lewis Weed, Walter Dandy i Harvey Cushing te stoga ovaj koncept nosi naziv \u201eWeed \u2013 Dandy \u2013 Cushing hipoteza\u201c (Cushing, 1914., Weed, 1914.a,b; Dandy, 1919., Cushing, 1925., Weed, 1938.). Ovaj koncept opisuje kru\u017eenje likvora kao jednosmjerno, poput spore rijeke, od mjesta izlu\u010divanja do mjesta resorpcije i stoga je kru\u017eenje likvora nazvano \u201etre\u0107om cirkulacijom\u201c, po uzoru na jednosmjerni protok krvi i limfe (Cushing, 1914., Cushing, 1925., Milhorat, 1975.). Izvori\u0161tem likvora smatra se koroidni splet (lat. plexus choroideus<\/em>), ponajvi\u0161e zbog \u017eljezdanog izgleda i smje\u0161taja unutar mo\u017edanih komora (Weed, 1914.a, Becker i sur., 1967., Cserr, 1971.). Sukladno ovom konceptu, tradicionalno se smatra da koroidni splet izlu\u010duje oko 70 % ukupnog volumena CSL-a, dok je za preostalih 30 % zaslu\u017ean ependim (Davson, 1967., Pollay i Curl, 1967., O\u2019Connel, 1970., McComb, 1983.). Ova hipoteza opisuje stvaranje likvora u fenestriranom endotelu koroidnog spleta kroz koji, pod utjecajem hidrostatskog tlaka, prolazi ultrafiltrat plazme te potom ulazi u mo\u017edane komore. Prolazak ultrafiltrata smatra se aktivnim metaboli\u010dkim procesom, odnosno aktivnim transportom iona natrija putem natrijeve pumpe. Zbog razlike u nastalom osmotskom tlaku, smatra se da voda istovremeno pasivno slijedi ione natrija (O\u2019Connel, 1970., Segal i Pollay, 1977., Pollay i sur., 1985., Davson i sur., 1987.) i da sukladno tome, stvaranje likvora ne ovisi o promjenama intrakranijskog tlaka (Heisey i sur., 1962., Rubin i sur., 1966., Cutler i sur., 1968., Sklar i sur., 1980.). Me\u0111utim, razvojem novih metoda molekularne biologije, otkriveni su mnogi ionski kanali i transporteri na stanicama koroidnog spleta sisavaca za koje se smatra da sudjeluju u stvaranju CSL-a. Nakon stvaranja, putem Monroe-ovih otvora likvor odlazi iz lateralnih komora u tre\u0107u mo\u017edanu komoru, a nakon toga kroz Sylvijev akvedukt (lat. aquaeductus Sylvii<\/em>) utje\u010de u \u010detvrtu mo\u017edanu komoru iz koje otje\u010de u spinalni kanal. Dio CSL-a putuje u subarahnoidni prostor kranija putem sredi\u0161njeg Magendijevog otvora i postranih Luschkinih otvora i resorbira se kroz arahnoidne resice (lat. villi arachnoidales<\/em>) te pasivno ulazi u venski krvotok duralnih venskih sinusa na povr\u0161ini mozga (Brodbelt i Stoodley, 2007.). Smatra se da je aktivno stvaranje likvora njegov glavni pokreta\u010d kroz S\u017dS, no da utjecaj na njegovo gibanje imaju i gradijenti hidrostatskog tlaka izme\u0111u likvorskog prostora i venskih sinusa, pomaci S\u017dS-a prilikom disanja i sr\u010dane akcije, pulzacija koroidnog spleta i manjim dijelom pomaci trepetljika ependima, a smatra se da i polo\u017eaj tijela utje\u010de na gibanje i tlak likvora (Bering, 1955., Brodbelt i Stoodley, 2007.).<\/p>\n Cirkulacija likvora tako preko sloja mezotelijalnih stanica stijenke arahnoidnih resica koje str\u0161e u venske sinuse mozga (Weed, 1914.b, Weed, 1935.). Resorpcija likvora se smatra pasivnim procesom ovisnim o razlici tlakova izme\u0111u krvi i likvora, odnosno razlici tlaka likvora u subarahnoidnom prostoru i tlaka krvi u venskim sinusima, a smatra se i da je odnos tlaka CSL-a i brzine njegove apsorpcije linearan, odnosno da apsorpcija likvora ako njegov tlak padne ispod tlaka u venskim sinusima (Rubin i sur., 1966., Cutler i sur., 1968.).<\/p>\n Klasi\u010dna se hipoteza fiziologije likvora temelji na tri osnovna principa: (1) likvor se aktivno lu\u010di, dominantno iz koroidnih spletova mo\u017edanih komora, (2) pasivno se apsorbira putem arahnoidnih resica u duralni venski sustav i (3) cirkulira jednosmjerno od mjesta lu\u010denja do mjesta apsorpcije.<\/p>\n Navedeni koncepti na kojima po\u010diva klasi\u010dna hipoteza o stvaranju i cirkulaciji CSL-a potje\u010du uglavnom iz povijesnih pokusa koje je na psu proveo Dandy. Tako je primjerice uo\u010deno da je hematokrit u koroidnom spletu 1,15 puta ve\u0107i no u sistemskom krvotoku te je na temelju vrijednosti hematokrita i procijenjenog arterijskog protoka krvi kroz koroidni splet izra\u010dunata brzina stvaranja CSL-a, koja je odgovarala procijenjenoj brzini njegove resorpcije (Welch, 1963.). Potrebno je istaknuti kako je Dandy donio zaklju\u010dke na temelju pokusa na samo jednoj \u017eivotinji te drugi istra\u017eiva\u010di nisu uspjeli reproducirati njegove rezultate (Hassin i sur., 1937., Milhorat, 1974., Ore\u0161kovi\u0107 i sur., 2002.). Kasnija istra\u017eivanja upu\u0107uju na to da i ependimske stanice sudjeluju u izlu\u010divanju CSL-a, kao i mo\u017edani parenhim (Bering, 1959., Bering i Sato, 1963., Pollay i Curl, 1967., McComb, 1983.).<\/p>\n Brojni istra\u017eiva\u010di objavili su rezultate koji se ne uklapaju u klasi\u010dni koncept stvaranja, kru\u017eenja i apsorpcije likvora. Tako je primjerice Foley jo\u0161 1921. godine, nakon \u0161to je ferocijanid gre\u0161kom u\u0161ao iz manometra u subarahnoidni prostor, uvidio da postoji resorpcija likvora u koroidnom spletu, a histolo\u0161ki preparati ukazali su na \u0161irenje ne samo u arahnoidne resice i ovojnice \u017eivaca, ve\u0107 i u perivaskularne prostore mozga, kao i u sustav mo\u017edanih komora (Foley, 1921.). Osim toga, Hassin je zaklju\u010dio da u stvaranju CSL-a sudjeluju i mo\u017edani i spinalni parenhim kao da subarahnoidni prostor slu\u017ei kao odlagali\u0161te otpadnih produkata S\u017dS-a (Hassin, 1924.).<\/p>\n Istra\u017eivanja s radioaktivnim tvarima dokazala su da one ulaze i izlaze iz likvora i u mo\u017edanim komorama i u subarahnoidnom prostoru te da brzina njihove izmjene ovisi o mjestu izmjene i o vrsti primijenjene tvari (Sweet i sur., 1955.). Nadalje, brojne metode perfuzije u svrhu prou\u010davanja dinamike likvora pokazale su da se znatna koli\u010dina likvora stvara izvan mo\u017edanih komora (Sato i sur., 1972., Sato i sur., 1975.). Jo\u0161 je jedan od bitnih pokazatelja i izostanak kurativnog u\u010dinka kirur\u0161kog uklanjanja koroidnih spletova u terapiji hidrocefalusa kako u pokusnih majmuna (Milhorat, 1969.), tako i u ljudi (Milhorat i sur., 1976.) stoga je ve\u0107ina kirurga napustila navedenu tehniku kao metodu lije\u010denja hidrocefalusa u ljudi (Milhorat, 1975.). Usprkos tome, sredinom \u201890-ih godina, razvojem mikrokirur\u0161kih tehnika i endoskopske kirurgije, ponovno se javljaju poku\u0161aji lije\u010denja hidrocefalusa zahvatima na koroidnom spletu i dalje bez zadovoljavaju\u0107ih rezultata (Pople i Ettles, 1995., Enchev i Oi, 2008.).<\/p>\n Ovaj klasi\u010dni koncept podupirala je i povezanost papiloma koroidnog spleta i hidrocefalusa pa je nastanak hidrocefalusa obja\u0161njavan poja\u010danim stvaranjem likvora od strane tumora. Me\u0111utim, nakon odstranjivanja takvih tumora hidrocefalus se \u010desto nije smanjio, a papilomi koroidnih spletova na\u0111eni su obdukcijski u pacijenata bez hidrocefalusa (Sahar i sur., 1980., Yoshii i sur., 1988.). Unato\u010d svemu navedenom, od stvaranja ove klasi\u010dne hipoteze po\u010detkom 20. stolje\u0107a do danas, prihva\u0107eno je vrlo malo promjena, koje se uglavnom odnose na mehanizme apsorpcije likvora. Istra\u017eivanja su pokazala da se znatan dio CSL-a apsorbira iz subarahnoidnog prostora u limfu (Johnston i sur., 2004., Koh i sur., 2006., Johanson i sur., 2008.). Do sada je prihva\u0107eno nekoliko puteva apsorpcije koji uklju\u010duju drena\u017eu u limfne \u017eile olfaktornih prostora (Koh i sur., 2006.) i glimfati\u010dne puteve (Iliff i sur., 2012., Jessen i sur., 2015.) te apsorpciju likvora putem perineuralnih ovojnica (Briery i Field, 1948., Bradbury, 1981., Johnston i sur., 2005., Pollay, 2010., Brinker i sur., 2014.).<\/p>\n Usprkos brojnim istra\u017eivanjima koja dovode u pitanje temeljne postavke klasi\u010dne hipoteze stvaranja i kru\u017eenja CSL-a, ona i dalje predstavlja klju\u010dno stajali\u0161te u znanstvenim radovima, revijalnim \u010dlancima, ud\u017ebenicima, knjigama, shematskim prikazima i uzima se kao neupitna \u010dinjenica. Ovim konceptom poku\u0161ava se objasniti odstranjivanje metabolita iz S\u017dS-a, distribucija tvari unutar likvorskih prostora, regulacija intrakranijskog tlaka i brojne patofiziolo\u0161ke promjene koje dovode do bolesnih stanja. Iako izostaje kurativni u\u010dinak kirur\u0161kih tehnika temeljenih na ovom konceptu i unato\u010d brojnim klini\u010dkim zapa\u017eanjima koja odudaraju od osnovnih postavki ove klasi\u010dne hipoteze, ona ostaje duboko ukorijenjena u neurofiziologiji.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sve se vi\u0161e znanstvenika suprotstavlja klasi\u010dnom konceptu fiziologije likvora. Ovakvim tuma\u010denjem fiziologije likvora proizlazi da je volumen likvora reguliran hidrostatskim i osmotskim silama, sli\u010dno kao \u0161to su regulirani i volumeni teku\u0107ine u drugim organima. Posljedi\u010dno tome, gubitak ravnote\u017ee me\u0111u navedenim silama trebao bi dovesti do promjene volumena likvora, odnosno ve\u0107a neravnote\u017ea dovest \u0107e i do promjene intrakranijskog tlaka (Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2010., Bulat i Klarica, 2011., Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2011.).<\/p>\n Ovaj novi koncept isti\u010de i da va\u017eno mjesto u regulaciji homeostaze likvora ima aktivni transport tvari koji se odvija u svim stanicama S\u017dS-a, dvosmjerno (u stanicu i iz nje) te sudjeluje u regulaciji osmotske ravnote\u017ee, a samim time i volumena likvora (Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2010.). Osim toga, sugerirano je i da se istim principom, dakle brzom izmjenom vode, stvara i me\u0111ustani\u010dna teku\u0107ina mozga (Bering, 1952., Bulat i sur., 2008., Bulat i Klarica, 2011.). U prilog novom konceptu govori i iznimno velika povr\u0161ina krvo\u017eilne mre\u017ee mozga i spinalne mo\u017edine unutar kraniospinalnog prostora, koja dovodi u pitanje zna\u010denje apsorpcije likvora u venske sinuse i\/ili limfu, s obzirom na njihovu znatno manju kontaktnu povr\u0161inu (Ore\u0161kovi\u0107 i sur., 2017.).<\/p>\n U istra\u017eivanjima u kojima je pra\u0107ena raspodjela radioaktivne vode primijenjene u krvotok ili izravno u likvorske prostore mi\u0161eva (Igarashi i sur., 2013.), pasa (Klarica i sur., 2013.), ma\u010daka (Bulat i sur., 2008.) i ljudi (Bering, 1952., Mase i sur., 2016.), dokazan je brz ulazak i ravnomjerna raspodjela radioaktivne vode kroz sve likvorske prostore, kao i njeno mije\u0161anje s neradioaktivnom vodom i to bez promjene ukupnog volumena likvora.<\/p>\n Iz navedenog je jasno da ne postoji jedno dominantno mjesto ulaska vode u likvorski sustav, kako to predla\u017ee klasi\u010dna hipoteza (stvaranje CSL-a u koroidnom spletu mo\u017edanih komora). Prema ovom novom konceptu, promjena volumena CSL-a ovisi o fiziolo\u0161kim i patofiziolo\u0161kim procesima koji prouzro\u010de razlike u hidrostatskim i osmotskim silama teku\u0107ine u razli\u010ditim dijelovima S\u017dS-a. Ovaj moderni koncept protivi se i klasi\u010dnim shva\u0107anjima o likvorskom sustavu kao \u201etre\u0107oj cirkulaciji\u201c. Razvojem modernih metoda dijagnostike dokazano je da se likvor giba pod utjecajem pulzacije krvnih \u017eila na na\u010din \u201enaprijed-natrag\u201c. Tako su mjesta najja\u010dih pulzatilnih pomaka likvora upravo u podru\u010dju najve\u0107ih krvnih \u017eila u kraniju, odnosno na bazi mozga, izme\u0111u mo\u017edanih polutki i unutar mo\u017edanih zavoja (Klarica i sur., 2014., Yamada, 2014., Yamada i Kelly, 2016., Mestre i sur., 2018.).<\/p>\n Ovaj novi koncept fiziologije likvora protivi se svim osnovnim na\u010delima klasi\u010dnog koncepta ukazuju\u0107i da (1) nema aktivnog stvaranja likvora u samo jednom dijelu likvorskog sustava, (2) nema pasivne apsorpcije likvora iz subarahnoidnog prostora ve\u0107 se izmjena vode (dakle nastajanje i nestajanje likvora) odvija konstantno na svim kapilarama te da (3) nema jednosmjerne cirkulacije likvora ve\u0107 se on giba na na\u010din \u201enaprijed-natrag\u201c zbog pulzacije krvo\u017eilja. Moderni koncept u literaturi nosi naziv \u201eBulat \u2013 Ore\u0161kovi\u0107 \u2013 Klarica hipoteza\u201c, s obzirom na zna\u010dajan doprinos navedenih istra\u017eiva\u010da u razvoju nove teorije (Igarashi i sur., 2013., Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2014., Yamada, 2014., Yamada i Kelly, 2016., Atchley i sur., 2022.,Theologou i sur., 2022.). Ovaj novi koncept poduprt je, ne samo eksperimentalnim istra\u017eivanjima na \u017eivotinjama (Krishnamurthy i sur., 2012.; Igarashi i sur., 2013., Krishnamurthy i sur., 2014., Yamada, 2014.), ve\u0107 i kompjuterskim modelima (Buishas i sur., 2014., Linninger i sur., 2016.) te kriti\u010dki analiziranim klini\u010dkim podatcima (Yamada, 2014., Yamada i Kelly, 2016.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Premda na globalnoj razini jo\u0161 nije postignut konsenzus o tome koji je koncept ispravan, iz navedenog je vidljivo da niti nakon 100 godina istra\u017eivanja medicina nema odgovore na sva pitanja o fiziologiji cerebrospinalnog likvora. Razumijemo li mehanizme nastanka odre\u0111enih oboljenja likvorskog sustava? Lije\u010dimo li ih pravilno?<\/p>\n <\/a> 1. ADIGUN, O. O. and M. A. AL-DHAHIR (2022): Anatomy, Head and Neck: Cerebrospinal Fluid. In: StatPearls (Internet), Treasure Island (FL), StatPearls Publishing. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Cerebrospinal fluid is a clear liquid with a composition similar to blood plasma. It surrounds the entire central nervous system, ensuring its normal function and providing mechanical protection to soft structures. Additionally, the fluid acts as a \u201cwaste sink\u201d of the central nervous system by removing byproducts of synaptic metabolism and harmful substances. Although the functions of cerebrospinal fluid are numerous, many questions regarding its production, circulation, and absorption remain unanswered. The classical hypothesis of cerebrospinal fluid physiology, known as the \u201cWeed-Dandy-Cushing hypothesis,\u201d originated over 100 years ago. This hypothesis remains deeply rooted in the available literature, despite the failure of many techniques (based on this concept) in treating abnormalities of the cerebrospinal fluid system. This classical concept describes the production of cerebrospinal fluid in the choroid plexuses of the brain\u2019s ventricles and its absorption in the arachnoid villi, while describing its circulation as unidirectional and labelling it as the \u201cthird circulation.\u201d However, over the past 30 years, an increasing number of researchers have opposed the classical theory of cerebrospinal fluid production and circulation, proposing a completely different theory of cerebrospinal fluid physiology. Key words:<\/strong> cerebrospinal fluid; classic hypothesis; modern hypothesis; neurophysiology<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" P. Dmitrovi\u0107*, M. Mami\u0107 i B. Pirki\u0107 Petra DMITROVI\u0106*, dr. med. vet., asistentica, (dopisni autor, e-mail: pdmitrovic@vef.unizg.hr), Marija MAMI\u0106, dr.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[2103,2104,2105,2106],"issuem_issue":[2068],"ppma_author":[702,701,143],"class_list":["post-6895","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-cerebrospinal-fluid","tag-classic-hypothesis","tag-modern-hypothesis","tag-neurophysiology","issuem_issue-veterinarska-stanica-55-3"],"yoast_head":"\n
\nPetra DMITROVI\u0106<\/strong>*, dr. med. vet., asistentica, (dopisni autor, e-mail: pdmitrovic@vef.unizg.hr), Marija MAMI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., asistentica, dr. sc. Boris PIRKI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski Fakultet, Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.55.3.1<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Sastav i uloga cerebrospinalnog likvora<\/a>Klasi\u010dni koncept fiziologije likvora<\/a>Novi koncept fiziologije likvora<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\nUvod<\/h2>\n
\n
\nCilj ovog preglednog rada je upoznati \u010ditatelja s oba pogleda na neurofiziologiju CSL-a te pribli\u017eiti \u010ditatelju moderna saznanja o ovoj temi.<\/p>\nSastav i uloga cerebrospinalnog likvora<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/tablica01-neurofiziologija.png\")
Klasi\u010dni koncept fiziologije likvora<\/h2>\n
\n
\nOtkriveni su i tzv. \u201eakvaporini\u201c, odnosno kanali za vodu \u010dija su raspodjela i uloga u stvaranju CSL-a jo\u0161 uvijek predmet istra\u017eivanja (Nakada i Kwee, 2019.).<\/p>\n
\nNajprije je za\u010depio Monroe-ove otvore, potom je u\u010dinio jednostranu eksciziju koroidnog spleta te je uo\u010dio kolaps lateralne mo\u017edane komore bez koroidnog spleta, uz pro\u0161irenje nasuprotne mo\u017edane komore (Dandy i Blackfan, 1913.). Dobivene rezultate smatrao je apsolutnim dokazom stvaranja likvora u koroidnom spletu i dokazom da ependimske stanice ne sudjeluju u njegovom stvaranju, a smatrao da je ujedno dokazao i da ne postoje kolateralni putevi iz mo\u017edanih komora u subarahnoidni prostor, osim kroz Sylvijev akvedukt (Dandy, 1919.). Neka od kasnijih istra\u017eivanja poduprla su ovu hipotezu.<\/p>\nNovi koncept fiziologije likvora<\/h2>\n
\n
\nNovi koncept temelji se na \u010dinjenici da je likvor sastavljen uglavnom od vode (99 %) i da se u istra\u017eivanjima njegove dinamike treba prije svega pratiti dinamiku vode u S\u017dS-u (Bulat i sur., 2008., Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2010.). Prema novom konceptu, likvor nastaje i nestaje du\u017e cijelog likvorskog sustava (Bering, 1952., Dichiro, 1964., Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2010., Ore\u0161kovi\u0107 i Klarica, 2015.) filtracijom vode kroz stijenku arterijskih kapilara, uz stalnu apsorpciju kroz stijenku venskih kapilara i postkapilarnih venula. Filtracija se odvija pod utjecajem hidrostatskih i osmotskih sila izme\u0111u likvora i kapilara smje\u0161tenih, ne samo u koroidnom spletu, nego i unutar mo\u017edanog i spinalnog tkiva.<\/p>\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tATCHLEY, T. J., B. VUKI\u0106, M. VUKI\u0106 and B. C. WALTERS (2022): Review of Cerebrospinal Fluid Physiology and Dynamics: A Call for Medical Education Reform. Neurosurgery 91, 1-7. 10.1227\/neu.0000000000002000
\n3.\tBECKER, N. H., A. B. NOVIKOFF and H. M. ZIMMERMAN (1967): Fine structure observations of the uptake of intravenously injected peroxidase by the rat choroid plexus. J. Histochem. Cytochem. 15, 160-165.
\n4.\tBERING, E. A. Jr. (1952): Water exchange of central nervous system and cerebrospinal fluid. J. Neuro- surg. 9, 275-287. 10.3171\/jns.1952.9.3.0275
\n5.\tBERING, E. A. Jr. (1955): Choroid plexus and arterial pulsation of cerebrospinal fluid; demonstration of the choroid plexuses as a cerebrospinal fluid pump. AMA Arch. Neurol. Psychiatry 73, 165-172. 10.1001\/ archneurpsyc.1955.0233008004301
\n6.\tBERING, E. A. Jr. (1959): Cerebrospinal fluid production and its relationship to cerebral metabolsim and cerebral blood flow. Am. J. Physiol. 197, 825-828. 10.1152\/ajplegacy.1959.197.4.825
\n7.\tBERING, E. A. Jr. and O. SATO (1963): Hydrocephalus: Changes in formation and absorption of cerebrospinal fluid within the cerebral ventricles. J. Neurosurg. 20, 1050-1063. 10.3171\/jns.1963.20.12.1050
\n8.\tBRADBURY, M. (1981): Lymphatics and the central nervous system. Trends Neurosci. 4, 100-101. 10.1016\/0166-2236(81)90032-1
\n9.\tBRIERLY, J. F. and E. J. FIELD (1948): The connections of the cerebrospinal fluid space with the lymphatic system. J. Anat. 82, 153-166.
\n10.\tBRINKER, T., E. STOPA, J. MORRISON and P. KLINGE (2014): A new look at cerebrospinal fluid circulation. Fluids Barriers CNS 11, 10. 10.1186\/2045-8118-11
\n11.\tBRODBELT, A. and M. STOODLEY (2007): CSF pathways: a review. Br. J. Neurosurg. 21, 510-520. 10.1080\/02688690701447420
\n12.\tBUISHAS, J., I. G. GOULD and A. A. LINNINGER (2014): A computation model of cerebrospinal fluid production and reabsorption driven by Starling forces. Croat. Med. J. 55, 481-497. 10.3325\/cmj.2014.55.481
\n13.\tBULAT, M., V. LUPRET, D. ORE\u0160KOVI\u0106 and M. KLARICA (2008): Transventricular and transpial absorption of cerebrospinal fluid into cerebral microvessels. Coll. Antropol. 32, 43-50.
\n14.\tBULAT, M. and M. KLARICA (2011): Recent insights into a new hydrodynamics of the cerebrospinal fluid. Brain Res. Rev. 65, 99-112. 10.1016\/j.brainresrev.2010.08.002
\n15.\tCSERR, H. F. (1971): Physiology of the choroid plexus. Physiol. Rev. 51, 273-311
\n16.\tCUSHING, H. (1914): Studies on the cerebro-spinal fluid: I. Introduction. J. Med. Res. 31, 1-19.
\n17.\tCUSHING, H. (1925): The third circulation and its channels. Lancet 2, 851-857.
\n18.\tCUTLER, R. W., L. PAGE, J. GALICICH and G. V. WATTERS (1968): Formation and absorption of cerebrospinal fluid in man. Brain 91, 707-720. 10.1093\/brain\/91.4.707
\n19.\tDANDY, W. E. and K. D. BLACKFAN (1913): An experimental and clinical study of internal hydrocephalus. JAMA 61, 2216-2217.
\n20.\tDANDY, W. E. (1919): Experimental hydrocephalus. Ann. Surg. 70, 129-142.
\n21.\tDAVSON, H. (1967): Physiology of the cerebrospinal fluid. Churchill, London.
\n22.\tDAVSON, H., K. WELCH and M. B. SEGAL (1987): The physiology and pathophisiology of the cerebrospinal fluid. Churchill Livingstone.
\n23.\tDICHIRO, G. (1964): Movement of the cerebrospinal fluid in human beings. Nature 204, 290-291. 10.1038\/204290a0
\n24.\tENCHEV, Y. and S. OI (2008): Historical trends of neuroendoscopic surgical techniques in the treatment of hydrocephalus. Neurosurg. Rev. 31, 249-262. 10.1007\/s10143-008-0131-y
\n25.\tFOLEY, F. (1921): Resorption of cerebrospinal fluid by the choroid plexuses under the influence of intravenous injection of hypertonic salt solution. Arch. Neurol. Psychiat. 5, 744-745.
\n26.\tGREENBERG, M. S. (1997): Handbook of neurosurgery, 4th edition. Greenberg Graphics Inc., Lekland, Florida, USA.
\n27.\tHASSIN, G. B. (1924): Notes on the nature and origin of the cerebrospinal fluid. J. Nerv. Ment. Di. 59, 113-121.
\n28.\tHASSIN, G. B., E. OLDBERG and M. TINSLEY (1937): Changes in the brain in plexectomized dogs: with comments on the cerebrospinal fluid. Arch. Neur. Psych. 38, 1224-1239. 10.1001\/archneurpsyc.1937.02260240104008
\n29.\tHEISEY, S. R., D. HELD and J. R. PAPPENHEIMER (1962): Bulk flow and diffusion in the cerebrospinal fluid system of the goat. Am. J. Physiol. 203, 775- 781. 10.1152\/ajplegacy.1962.203.5.775
\n30.\tIGARASHI, H., M. TSUJITA, Y. SUZUKI, I. L. KWEE and T. NAKADA (2013): Inhibition of aquaporin-4 significantly increases regional cerebral blood flow. Neuroreport. 24, 324-328. 10.1097\/WNR.0b013e32835fc827
\n31.\tILIFF, J. J., M. WANG, Y. LIAO, B. A. PLOGG, W. PENG, G. A. GUNDERSEN, H. BENVENISTE, G. E. VATES, R. DEANE, S. A. GOLDMAN, E. A. NAGELHUS and M. NEDERGAARD (2012): A paravascular pathway facilitates CSF flow through the brain parenchyma and the clearance of interstitial solutes, including amyloid \u03b2. Sci. Transl. Med. 4, 147ra111. 10.1126\/scitranslmed.3003748
\n32.\tJESSEN, N. A., A. S. MUNK, I. LUNDGAARD and M. NEDERGAARD (2015): The Glymphatic System: A Beginner\u2019s Guide. Neurochem. Res. 40, 2583-2599. 10.1007\/s11064-015-1581-6
\n33.\tJOHANSON, C. E., J. A. DUNCAN III, P. M. KLINGE, T. BRINKER and E. G. STOPA, G. D. SILVERBERG (2008): Multiplicity of cerebrospinal fluid functions: New challenges in health and disease. Cerebrospinal Fluid Res. 5, 10. 10.1186\/1743-8454-5-10
\n34.\tJOHNSTON, M., A. ZAKHAROV, C. PAPAICONOMOU, G. SALMASI and D. ARMSTRONG (2004): Evidence of connections between cerebrospinal fluid and nasal lymphatic vessels in humans, non-human primates and other mammalian species. Cerebrospinal Fluid Res. 1, 2. 10.1186\/1743-8454-1-2
\n35.\tJOHNSTON, M., A. ZAKHAROV, L. KOH and D. ARMSTRONG (2005): Subarachnoid injection of Microfil reveals connections between cerebrospinal fluid and nasal lymphatics in the non-human primate. Neuropathol. Appl. Neurobiol. 31, 632- 640. 10.1111\/j.1365-2990.2005.00679.x
\n36.\tKLARICA, M., B. MI\u0160E, A. VLADI\u0106, M. RADO\u0160 and D. ORE\u0160KOVI\u0106 (2013): \u201eCompensated hyper-osmolarity\u201c of cerebrospinal fluid and the develop- ment of hydrocephalus. Neuroscience 248, 278-289. 10.1016\/j.neuroscience.2013.06.022
\n37.\tKLARICA, M., M. RADO\u0160, G. ERCEG, A. PETO\u0160I\u0106, I. JURJEVI\u0106 and D. ORE\u0160KOVI\u0106 (2014): The influence of body position on cerebrospinal fluid pressure gradient and movement in cats with normal and impaired craniospinal communications. PloS One 9, e95229. 10.1371\/journal.pone.0095229
\n38.\tKOH, L., A. ZAKHAROV, G. NAGRA, D. ARM- STRONG, R. FRIENDSHIP and M. JOHNSTON (2006): Development of cerebrospinal fluid absorption sites in the pig and rat: connections between the subarachnoid space and lymphatic vessels in the olfactory turbinates. Anat. Embryol. (Berl.) 211, 335-344. 10.1007\/s00429-006-0085-1
\n39.\tKRISHNAMURTHY, S., J. LI, L. SCHULTZ and K. A. JENROW (2012): Increased CSF osmolarity reversibly induces hydrocephalus in the normal rat brain. Fluids Barriers CNS 9, 13. 10.1186\/2045-8118- 9-13
\n40.\tKRISHNAMURTHY, S., M. D. TICHENOR, A. G. SATISH and D. B. LEHMANN (2014): A proposed role for efflux transporter sin the pathogenesis of hydrocephalus. Croat. Med. J. 55, 366-376. 10.3325\/ cmj.2014.55.366
\n41.\tLINNINGER, A. A., K. TANGEN, C. Y. HSU and D. FRIM (2016): Cerebrospinal fluid mechanics and its coupling to cerebrovascular dynamics. Annu. Rev. Fluid Mech. 48, 219-257. 10.1146\/annurev- fluid-122414-034321
\n42.\tMASE, M., E. HAYASHI, H. YAMADA, N. OSHIMA, K. AOYAMA, S. HIBINO, Y. ITO, A. IIDA, T. MIYATI and E. MORI (2016): Water turnover in brain and ventricles in normal volunteers and patients with idiopathic NPH: dynamic PET study using H215O. 16th International Symposium on Intracranial Pressure and Neuromonitoring, Cambridge, 119-120.
\n43.\tMESTRE, H., J. TITHOF, T. DU, W. SONG, W. PENG, A. M. SWEENEY, G. OLVEDA, J. H. THOMAS, M. NEDERGAARD and D. H. KELLEY (2018): Flow of cerebrospinal fluid is driven by arterial pulsations and is reduced in hypertension. Nat. Commun. 9, 4878. 10.1038\/s41467-018-07318-3
\n44.\tMcCOMB, J. G. (1983): Recent research into the nature of cerebrospinal fluid formation and absorption. J. Neurosurg. 59, 369-383. 10.3171\/jns.1983.59.3.0369
\n45.\tMILHORAT, T. H. (1969): Choroid plexus and cerebrospinal fluid production. Science 166, 1514- 1516. 10.1126\/science.166.3912
\n46.\tMILHORAT, T. H. (1974): Failure of choroid plexectomy as treatment for hydrocephalus. Surg. Gynecol. Obstet. 139, 505-508.
\n47.\tNAKADA, T. and I. L. KWEE (2019): Fluid Dynamics Inside the Brain Barrier: Current Concept of Interstitial Flow, Glymphatic Flow, and Cerebrospinal Fluid Circulation in the Brain. Neuroscientist 25, 155-166. 10.1177\/1073858418775027
\n48.\tMILHORAT, T. H. (1975): The third circulation revisited. J. Neurosurg. 42, 628-645.10.3171\/jns.1975.42.6.0628
\n49.\tMILHORAT, T. H., M. K. HAMMOCK, T. CHIEN and D. A. DAVIS (1976): Normal rate of cerebrospinal fluid formation fice years after bilateral choroid plexectomy. Case report. J. Neurosurg. 44, 735-739. 10.3171\/jns.1976.44.6.0735
\n50.\tNOBACK, C. R., N. L. STROMINGER, R. J. DEMAREST and D. A. RUGGIERO (2005): Meninges, Ventricles, and Cerebrospinal Fluid. In: The Human Nervous System: Structure and Function, 6th Ed. Humana Press Inc, Totowa, New Jersey, 89-100.
\n51.\tO\u2019CONNEL, J. E. (1970): Cerebrospinal fluid mechanics. Proc. R. Soc. Med. 63, 507-518.
\n52.\tORE\u0160KOVI\u0106, D., M. KLARICA and M. VUKI\u0106 (2002): The formation and circulation of cerebrospinal fluid inside the cat brain ventricles: a fact or an illusion? Neurosci. Lett. 327, 103-106. 10.1016\/s0304-3940(02)00395-6
\n53.\tORE\u0160KOVI\u0106, D. and M. KLARICA (2010): The formation of cerebrospinal fluid: nearly a hundred years of interpretations and misinterpretations. Brain Res. Rev. 64, 241-261. 10.1016\/j.brainresrev.2010.04.006
\n54.\tORE\u0160KOVI\u0106, D. and M. KLARICA (2011): Development of hydrocephalus and classical hypothesis of cerebrospinal fluid hydrodynamics: facts and illusions. Prog. Neurobiol. 94, 238-258. 10.1016\/j.pneurobio.2011.05.005
\n55.\tORE\u0160KOVI\u0106, D. and M. KLARICA (2014): A new look at cerebrospinal fluid movement. Fluids Barriers CNS 11, 16. 10.1186\/2045-8118-11-16
\n56.\tORE\u0160KOVI\u0106, D. and M. KLARICA (2015): The controversy on choroid plexus function in cerebrospinal fluid production in humans: how long different views could be neglected? Croat. Med. J. 56, 306-310. 10.3325\/cmj.2015.56.306
\n57.\tORE\u0160KOVI\u0106, D., M. RADO\u0160 and M. KLARICA (2017): New Concepts of Cerebrospinal Fluid Physiology and Development of Hydrocephalus. Pediatr. Neurosurg. 52, 417-425. 10.1159\/000452169
\n58.\tPOLLAY, M. and F. CURL (1967): Secretion of cerebrospinal fluid by the ventricular ependyma of the rabbit. Am. J. Physiol. 213, 1031-1038. 10.1152\/ ajplegacy.1967.213.4.1031
\n59.\tPOLLAY, M., B. HISEY, E. REYNOLDS, P. TOMKINS, F. A. STEVENS and R. SMITH (1985): Choroid plexus Na+\/K+-activated adenosine triphosphatase and cerebrospinal fluid formation. Neurosurgery 17, 768-772. 10.1227\/00006123-198511000-00007
\n60.\tPOLLAY, M. (2010): The function and structure of the cerebrospinal fluid outflow system. Cerebrospinal Fluid Res. 7, 9. 10.1186\/1743-8454-7-9
\n61.\tPOPLE, I. K. and D. ETTLES (1995): The role of endoscopic choroid plexus coagulation in the management of hydrocephalus. Neurosurgery 36, 698-702. 10.1227\/00006123-199504000-00009
\n62.\tRUBIN, R. C., E. S. HENDERSON, A. K. OMMAYA, M.\tD. WALKER and D. P. RALL (1966): The production of cerebrospinal fluid in man and its modification by acetazolamide. J. Neurosurg, 25, 430-436. 10.3171\/jns.1966.25.4.0430
\n63.\tSAHAR, A., M. FEINSOD and A. J. BELLER (1980): Choroid plexus papilloma: hydrocephalus and cerebrospinal fluid dynamics. Surg. Neurol. 13, 476-478.
\n64.\tSATO, O., T. ASAI, Y. AMANO, M. HARA, R. TSUGANE and M. YAGI (1972): Extraventricular origin of the cerebrospinal fluid: formation rate quantitatively measured in the spinal subarachnoid space of dogs. J. Neurosurg. 36, 276-282. 10.3171\/ jns.1972.36.3.0276
\n65.\tSATO, O., E. A. Jr. BERING, M. YAGI, T. TSUGANE, M. HARA, Y. AMANO and T. ASAI (1975): Bulk flow in the cerebrospinal fluid system of the dog. Acta Neurol. Scand. 51, 1-11. 10.1111\/j.1600- 0404.1975.tb01354.x
\n66.\tSEGAL, M. B. and M. POLLAY (1977): The secretion of cerebrospinal fluid. Exp. Eye Res. 25, 127-148. 10.1016\/s0014-4835(77)80012-2
\n67.\tSKLAR, F. H., J. REISCH, I. ELASHVILI, T. SMITH and D. M. LONG (1980): Effects of pressure on cerebrospinal fluid formation: nonsteady-state measurements in dogs. Am. J. Physiol. 239, 277-284. 10.1152\/ajpregu.1980.239.3.R277
\n68.\tSWEET, W. H., G. L. BROWNELL, J. A. SCHOLL, D. R. BOWSHER, P. BRENDA and E. E. STICKLEY (1955): The formation, flow and absorption of cerebrospinal fluid; newer concepts based on studies with isotopes. Res. Publ. Assoc. Res. Nerv. Ment. Dis. 34, 101-159.
\n69.\tTHEOLOGOU, M., K. NATSIS, K. KOUSKOURAS, F. CHATZINIKOLAU, P. VAROUTIS, N. SKOULIOS, V. TSITOURAS and C. TSONIDIS (2022): Cerebrospinal Fluid Homeostasis and Hydrodynamics: A Review of Facts and Theories. Eur. Neurol. 85, 313-325. 10.1159\/000523709
\n70.\tWEED, L. H. (1914a): Studies on cerebro-spinal fluid. No. II: The theories of drainage of cerebro-spinal fluid with an analysis of the methods of investigation. J. Med. Res. 31, 21-49.
\n71.\tWEED, L. H. (1914b): Studies on cerebro-spinal fluid. No. III: The pathways of escape from the subarachnoid spaces with particular reference to the arachnoid villi. J. Med. Res. 31, 51-91.
\n72. WEED, L. H. (1935): Forces concerned in the absorption of the cerebrospinal fluid. Am. J. Physiol. 114, 40-45. 10.1152\/ajplegacy.1935.114.1.40
\n73. WEED, L. H. (1938): Meninges and cerebrospinal fluid. J. Anat. 72, 181-215.
\n74. WELCH, K. (1963): Secretion of cerebrospinal fluid by choroid plexus of the rabbit. Am. J. Physiol. 205, 617-624.
\n75. YAMADA, S. (2014): Cerebrospinal fluid physiology: visualization of cerebrospinal fluid dynamics using the magnetic resonance imaging Time-Spatial Inversion Pulse method. Croat. Med. J. 55, 337-346. 10.3325\/cmj.2014.55.337
\n76. YAMADA, S. and E. KELLY (2016): Cerebrospinal Fluid Dynamics and the Pathophysiology of Hydrocephalus: New Concepts. Semin. Ultrasound CT MR 37, 84-91. 10.1053\/j.sult.2016.01.001
\n77.\tYOSHII, Y., J. TOSA, S. TAKANO, S. SHIRAI, T. OWADA and Y. MAKI (1988): Slow reduction in ventricular size after removal of choroid plexus papilloma \u2013 case report. Neurol. Med. Chir. (Tokyo) 28, 604-609. 10.2176\/nmc.28.604
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Cerebrospinal fluid neurophysiology \u2013 what have we learned after 100 years of research?<\/h2>\n
\nPetra DMITROVI\u0106<\/strong>, DVM, Assistant, Marija Mami\u0107<\/strong>, DVM, Assistant, Boris PIRKI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Veterinary Faculty, University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nThis modern concept, known in the literature as the \u201cBulat-Ore\u0161kovi\u0107-Klarica hypothesis\u201d, suggests that cerebrospinal fluid is produced and absorbed throughout the entire central nervous system and moves under the influence of pulsation of blood vessels. It describes the production and absorption of this fluid as a continuous process of water exchange, in which hydrostatic and osmotic pressures play a crucial role, similar to other fluids in the body. While further research is needed to determine the accuracy of each of these concepts, it is time to reconsider the classical teachings in order to advance the treatment of pathological conditions in the cerebrospinal fluid system.<\/p>\n