![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/PetarDzaja250.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
P. D\u017eaja<\/strong>*, S. Sinkovi\u0107<\/strong>, M. Pali\u0107<\/strong>, J. Mihalj<\/strong> i K. Severin<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Njema\u010dka rije\u010d kurschmied<\/em> (kur<\/em> – lije\u010denje, schmied<\/em> – kova\u010d) adekvatna je romanskoj rije\u010di mareskalk<\/em> – marh<\/em> (konj) i gotske rije\u010di skalk<\/em> (sluga). Posebna vrsta kur\u0161mida bili su vojni kur\u0161midi. Njihova djelatnost zamire po\u010detkom 19. stolje\u0107a, a vojnih kur\u0161mida u drugoj polovici 19. stolje\u0107a, a u Austro-ugarskoj 20.-tih godina 20. stolje\u0107a. Prvi pisani trag o kur\u0161midu kod nas potje\u010de od Mladena II. Bribirskog iz 1314. g. kada je na njegovu dvoru privremeno boravio mareskalk Nolphio. Veterinari su se pobunili protiv njihove djelatnosti, jer su mislili da ne mogu na osnovu svoje naobrazbe lije\u010diti \u017eivotinje, a \u0161to \u0107e na koncu biti i potvr\u0111eno. Uz polo\u017een te\u010daj mogli su lije\u010diti konje i pregledavati meso ako su za to bili osposobljeni. Iako neki autori navode da su kur\u0161midi i mare\u0161alci isto, drugi navode da su kur\u0161midi bili njihovi pod\u010dinjeni zbog \u010dega u radu pi\u0161em odvojeno o navedenim nazivima. Imaju\u0107i u vidu predmete koje su slu\u0161ali i polagali, svakako mo\u017eemo navesti da su mare\u0161alci dali znatan doprinos u lije\u010denju doma\u0107ih \u017eivotinja, to jest konja.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> kur\u0161mid, mare\u0161alk, konji<\/em><\/p><\/blockquote>\n Rije\u010d curschmied<\/em> ili kurschmied<\/em> odgovara romanskoj rije\u010di mareskalk. 1<\/sup><\/abbr> Oko 800-te godine na zapadu se tako\u0111er uvodi potkivanje konja, \u0161to je uvjetovalo stvaranje novog zanata, to jest zvanje kova\u010da<\/em>. U tom razdoblju nastaje cijenjeno zvanje mareskalk<\/em> ili mare\u0161al<\/em>, koje je ozna\u010davalo ljude koji su nadzirali konje, brinuli se o rasplodu, znali lije\u010diti neke bolesti, bili zadu\u017eeni za organizaciju lova, odr\u017eavanje konjskih smotri i turnira, bili su odgovorni za uporabu konja u svakom smislu. Umjesto pojma medicina veterinaria<\/em> po\u010dinje se upotrebljavati termin mareschalia<\/em>, koji je ozna\u010divao lije\u010denje i potkivanje konja, ali i op\u0107enita znanja o konju. 6<\/sup><\/abbr><\/p>\n Rije\u010d mareskalk nastao je od keltske rije\u010di marh<\/em> (konj) i gotske rije\u010di skalk<\/em> (sluga), dakle konju\u0161ar<\/em>. 7<\/sup><\/abbr> Neki smatraju da je rije\u010d nastala od frana\u010dke rije\u010di marhskalk<\/em> (staronjema\u010dka rije\u010d marahschale<\/em> i starofranscuska rije\u010d mareschal<\/em>) i koja se javlja u kasnolatinskim tekstovima u obliku mariscalcus<\/em> i sl. U prvotnom zna\u010denju u najstarijim primjerima ozna\u010davala je osobu, posebice slugu koji se bavi timarenjem konja – konju\u0161ar. Ovo zna\u010denje imala je u Salijskom zakonu iz 5. stolje\u0107a. U germanskim jezicima ovaj pojam prije 13. stolje\u0107a ozna\u010davao je ne samo slugu nego i dvorskog konju\u0161ara, a \u0161to je bilo zvanje visoke dvorske titule (osobe blizu vladara). Od po\u010detka 13. st. postojao je mar\u00e9chal de France<\/em> koji je uz conn\u00e9table<\/em>-a bio cijelo vrijeme dio kraljevskog re\u017eima, najvi\u0161i vojni zapovjednik. Kod nas se prvi put spominju u 13. stolje\u0107u. Hipijatri<\/em> ili mareskalki<\/em> dobili su naziv od rije\u010di konj<\/em>, koji je u srednjem vijeku imao va\u017enu ulogu u \u017eivotu ljudi (osvajanje podru\u010dja, migracija naroda, kri\u017earski ratovi i dr.). Mareskalki su se brinuli o uzgoju i rasplodu konja, njihovu smje\u0161taju, prehrani, njezi, konjskom priboru, kolima, ko\u010dijama i svemu ostalom \u0161to je bilo potrebno u vezi s konjima. Iako se njihova djelatnost \u010desto povezuje s njegom kopita, potkivanje jo\u0161 nije bilo poznato u ranom srednjem vijeku. U Austougarskoj kod svakog artiljerijskog i konjani\u010dkog puka kur\u0161mid<\/em> je mogao napredovati u konjskog veterinara. Tako razlikujemo kur\u0161mide starog formata do 1873. g. i novog formata do 1908. g. Od 1863. g. umjesto kur\u0161mida<\/em> uvedena su isklju\u010divo vojni\u010dka zanimanja veterinar<\/em> i vi\u0161i veterinar<\/em>. Kur\u0161midi su se \u0161kolovali u vojno-veterinarskom institutu, a od 28. 9. 1863. g. onim kur\u0161midima koji su bili u vojsci dulje od 3 godine uz dobru preporuku, moglo se dopustiti vr\u0161enje prakse lije\u010denja konja. Zato 1894. g. Ministarstvo unutarnjih poslova dopu\u0161ta kur\u0161midu Johannu Ensleu vr\u0161enje konjske prakse i isticanja firme \u201eKonjski marveni lije\u010dnik.\u201c Ma\u0111arski veterinari 1900. g tra\u017ee da se \u201enapuste\u201c vojni kur\u0161midi i da se za dipl. veterinare uvedu oficirski \u010dinovi i \u010dinovi \u0161tapskih veterinarskih oficira. Tek 1908. g. Ministarstvo vojske ukida instituciju vojnog kur\u0161mida koje zamjenjuju vojni\u010dki potkiva\u010dki majstori.<\/p>\n Mareskalki – kur\u0161midi imali su svoje radionice za potkivanje, stalnu pla\u0107u, stru\u010dne knjige imaju\u0107i 2,5 puta manju pla\u0107u od lije\u010dnika, ali su oni jo\u0161 svoje usluge napla\u0107ivali, a lije\u010dnici nisu. Pod konjskim vidarima podrazumijeva se pojam kur\u0161mid. 9<\/sup><\/abbr> Spominjani mare\u0161alci u 14. stolje\u0107u su 1304. g. M. iz Karinthie, 1314. g. Nolphio kod bana Mladena II. Bribirskog, 1330. g. Leone de Monterio, 1318. konju\u0161nica, 1321. g. konju\u0161nica, 1346. g. Pavao konju\u0161nik u Zadru, oko 1350. g. u Dvigradskom statutu, Piranu, 1381. g. u Dubrovniku, a 1389. g. spominje se konju\u0161nik. Sljede\u0107i autor knjiga bio je Lurentius Rusius konjski lije\u010dnik iz Rima te Maurus pisac iz 14. stolje\u0107a.<\/p>\n Ve\u0107 1364. godine spominje se menescalcus<\/em> kao pratitelj ugarskog kralja Lajo\u0161a. Pretpostavlja se da je ostao u slu\u017ebi do 1381. g. Poznato je da je 1379. g. u Dubrovniku djelovao konju\u0161ar kojemu je povjereno lije\u010denje konja bosanskog kralja Tvrtka. Godine 1385. u slu\u017ebu su primljena dva konju\u0161ara, Nardi i Antonije (1385.-1389. g.) koji su za godinu dana dobili 200 perpera. Sva\u0111ali su se te je kasnije u slu\u017ebi ostao samo Antonije. Ivan Matiaschevic (1390.-1392. g.). primljen je u slu\u017ebu s pla\u0107om od 10 zlatnih dukata pod uvjetom da mora potkivati konje Dubrov\u010dana za 5 gro\u0161eva, a druge mo\u017ee naplatiti kako mu se svidi. Spominjani mare\u0161alci u 15. stolje\u0107u su 1403. g. Alojzije de Aldemarisco, 1449. g. Bernardo Gribyner kod Urliha Celjskog u Zagrebu, a isti \u0107e se u Zagrebu spominjati i 1450. g. i 1465. g., 1461. g. Petar i Johan Banychyn, 1466. g. spominje se u Turopolju 11<\/sup><\/abbr> .<\/p>\n U Dubrovniku su radili: Stephanusa de Mediolana (1403.-1404. g.), marescalchus equorim, naslijedit \u0107e Bogich Chalos (1407.-1430. g.), a zaklju\u010dujemo da nije bio dobar stru\u010dnjak jer mu je vlada odredila malu pla\u0107u. Njega je naslijedio magister Johannes de Lecio (1431.-1433. g.). Evangelist Johannis de Fabriano ili Marchianus (1434.-1435. g.), Magister Gasparinus (1435.-1437. g.), magister Matheus Johannis de Firmo (1438.- 1441. g.), magister Nicola (1442.- 1443. g.), magister Johannes de Francia (1444.-1453. g.), Longinus (1435.-1455. g.), magister Raphael (1455.-1459. g.), magister Johannes Marci de Camerino (1459.-1461. g.), Cola Bacilerius (1461.- 1462. g.), magister Monginus (1462.- 1464. g.), Pethar Radovanovich (1476. g.), Philippus Jacobi Siculus (1468.-1469. g.), Radic Stancich (1469. g.), magister Johannes de Sancto Genesio de Apulia (1472.-1482. g.), magister Donatus de Licio (1485. g.), magister Dominicus Jacobi de Gravina de Bari (1485.-1518. g.), magister Michael (1497.-1518. g.). 12<\/sup><\/abbr>, 13<\/sup><\/abbr><\/p>\n U Francuskoj je dekretom Napoleona I.od 15. 1. 1813. \u0161kolovanje razdijeljeno u dva dijela i to u trajanju tri i dvije godine. U Prusiji su vojni\u010dki veterinari morali biti kova\u010dki pomo\u0107nici od 1790. g. su bili kao zastavnici i kur\u0161midi koji su nakon svr\u0161enog te\u010daja na veterinarskoj \u0161koli namje\u0161teni u \u010dinu pot\u010dasnika. Tek od 25. 1. 1853. g. kod svake konji\u010dke i topni\u010dke pukovnije bio je jedan Rossarzt<\/em> (veterinar) u \u010dinu kaplara namje\u0161ten, a na osnovu raspisa od 9. 1. 1863. g. kur\u0161midi su dobili naslov Unterrossartz<\/em> (podveterinar). Od 1805. g. nadzor nad kur\u0161midima u vojsci dan je ravnatelju veterinarstva, a od 1808. g. bio je jedan armijski veterinar, 1810. g. naslov lije\u010dnici konja. Od 1815. g. primili su oberkur\u0161midi \u010din podkirurga, 1821. g. veterinari, 1822. g. dobili su brigadni potkiva\u010di \u010din kirur\u0161kih vje\u017ebenika. U diplomi kur\u0161mida Matije Du\u017eai\u0107a je navedeno da je primio Absolutorij kojim je stekao pravo da ga se proglasi sposobnim za kur\u0161mida iako se dobiva dojam da se ova rije\u010d mogla prevesti kao lije\u010dnik kova\u010d. Iz ove diplome vidljivo je da je studirao 1848. g. i 1849. g. i da je potpuno apsolvirao dvogodi\u0161nji te\u010daj o lije\u010denju \u017eivotinja, koji je propisan za lije\u010dnike – kova\u010de. U prvoj godini slu\u0161ao je i polo\u017eio sljede\u0107e predmete: Teorija i praksa potkivanja, Tootomija i Zoopsihologija, Temelji fizike i kemije, Op\u0107a Patologija. U Austro-ugarskoj monarhiji u konji\u010dkim pukovnijama bio je raspored da su po eskadronima obavljali potkivanje i veterinarske poslove kur\u0161midi, a njihov posao nadzirao je pukovnijski veterinar, u pravilu diplomirani veterinar. U slu\u010daju da im se nije svi\u0111ao takav posao kur\u0161midi su napu\u0161tali vojsku i otvarali su potkiva\u010dnice, a uz to i lije\u010dili bolesnu stoku ili su stupili u op\u0107insku slu\u017ebu kao pregledava\u010di stoke za klanje i mesa iz kojih su podru\u010dju posjedovali odgovaraju\u0107e svjedod\u017ebe ili kao kanceliste ukoliko su obavili 6.-mjese\u010dnu praksu oti\u0161li u kotarska poglavarstva kao manipulativni \u010dinovnici. Apsolutorij izdan 1892. g. polaznici dvogodi\u0161njeg te\u010daja za kur\u0161mida mogli su istovremeno polaziti u istoj \u0161koli i nastavu za 6 razreda gimnazije i nakon polaganja tih ispita stjecali su pravo upisa na veterinarsku visoku \u0161kolu koja je trajala jo\u0161 2 godine. U Alforu su se u 18. stolje\u0107u \u0161kolovali kur\u0161midi i veterinari (medicin veterinaire<\/em>), a na veterinarskoj \u0161koli u Be\u010du osnovanoj 1767. g. uz kur\u0161mide \u0161kolovali su se poljoprivrednici, lovci, kova\u010di i dr. 17<\/sup><\/abbr><\/p>\n U 18. stolje\u0107u kur\u0161midsko \u0161kolovanje trajalo je 3 godine, a za veterinara jo\u0161 dvije godine. Ukupno je 760 veterinara<\/p>\n
\nDr. sc. Petar D\u017dAJA<\/strong>*, dr. med. vet., redoviti profesor, (dopisni autor, e-mail: dzaja@vef.hr), Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; Sonja SINKOVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Hrvatska; Magdalena PALI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; Josip MIHALJ<\/strong>, dr. med. vet., Veterinarska ambulanta Soljani, Hrvatska; dr. sc. Kre\u0161imir SEVERIN<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.3.7<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Zabilje\u0161ke<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n <\/h2>\n
\nPrvi \u201elije\u010dnici\u201c \u017eivotinja na ovom prostoru Europe pojavljuju se u 11. stolje\u0107u pod imenom mareskalk<\/em> \u0161to zna\u010di dvorski konju\u0161ar kome nije bila samo du\u017enost da se brine o uzgoju i dr\u017eanju konja nego i o njihovu lije\u010denju i potkivanju. Kod nas prvi pisani trag govori da je prvi mareskalk bio Nolphia na dvoru Mladena II Bribirskog 2<\/sup><\/abbr> 1314. g. te da je njegovo sjedi\u0161te bilo nedaleko od Splita gdje se nalazio hospicij ispod stare tvr\u0111ave Klisa, a gdje je bilo sjeci\u0161te putova, posebno put prema Bosni. 3<\/sup><\/abbr> Taj hospicij kasnije \u0107e se pretvoriti u lazaret (1592.), odnosno karantenu \u010diji je sa\u010duvan nacrt iz 1731. g. i slika iz 1940. g., a koja se sru\u0161ila 1965. g. Pretpostavlja se da su u njima radili veterinari. Postoje pretpostavke da su u okolici Zagreb bili i u 13. stolje\u0107u.
\nRije\u010d Curschmied<\/em> ili Kurschmied<\/em> (kur<\/em>-lije\u010denje, schmied<\/em>-kova\u010d) na njema\u010dkom ozna\u010dava kova\u010da, potkiva\u010da koji ujedno lije\u010di konje. Rije\u010d odgovara talijanskom izrazu mareskalk. U Italiji ih u ve\u0107em broju nalazimo ve\u0107 u 11. stolje\u0107u, a u 14. stolje\u0107u se nalazi jak stale\u017e veterinara. U u\u017eem smislu kasnije pod pojmom kur\u0161mid podrazumijevao se apsolvent austrijskih vojnih veterinarskih \u0161kola 18. i 19. stolje\u0107a koji su \u010dinili posebnu instituciju austrougarske vojske koja ih je zadr\u017eala sve do 1908. g., stvarno do 1918. g., a ostale vojske napustile su ih znatno ranije. 4<\/sup><\/abbr>
\nNa \u010delu konju\u0161nice stajali su mar\u0161taleri (konju\u0161nici) koji su vodili brigu o staji, stoci, njihovoj prehrani, priboru i potkivanju i sl. U po\u010detku su bili feudalni podlo\u017enici, kasnije slobodnjaci i na kraju plemi\u0107i. Kur\u0161midi su izvje\u0161tavali mareskalke o pojavi nekih problema u svezi sa \u017eivotinjama, a koji su im davali upute o njihovu lije\u010denju. U 17. st. Frener navodi da u Njema\u010dkoj nije bilo veterinara, a vojnici su konje sami lije\u010dili, ili su pozivali trupnog kova\u010da u pomo\u0107 jer je kova\u010d tada bio i konjski lije\u010dnik. On navodi da je 1790. g u Berlinu po\u010delo predavanje u novoosnovanoj veterinarskoj \u0161koli kada se \u0161kolovalo 39 kova\u010da iz pukova, 6 \u0111aka za mare\u0161alce i 1 civilni \u0111ak. Reforma ove \u0161kole 1818. g. raspoznavala je 3 vrste apsolvenata, a u tre\u0107u vrstu spadali su kur\u0161midi. Reforma kralja Friedricha Wilhelma II. pruskog pobolj\u0161ala je donekle polo\u017eaj kur\u0161mida i trupnih potkiva\u010da, jer su ih uvrstili u \u0161vadronski pod\u0161tab, poput kirurga, pu\u0161kara i sedlara. Kandidati za kur\u0161mida trebali su znati samo \u010ditati i pisati. U prvim godinama 19. st. u ve\u0107ini njema\u010dkih zemalja njih \u0107e zamijeniti diplomirani veterinari u vojskama koji su preuzeli terapiju i preventivu, a potkivanje preuzimaju majstori potkiva\u010di 5<\/sup><\/abbr>.<\/p>\n
\nNa francuskom jeziku rije\u010d marechal<\/em> ponajprije je ozna\u010davala konju\u0161ara i potkiva\u010da konja, ali i konji\u010dkog oficira.<\/p>\n
\nPotkivanje konja prvi se put spominje u zakonima Alemana 1185. g. 8<\/sup><\/abbr>
\nPrvi podatci s istoka o potkivanju konja potje\u010du iz 6. stolje\u0107a. Iz 9. st. sa\u010duvana je ratna naredba bizantskog cara Leona IV. u kojoj se spominje polumjesa\u010dasta potkovica. Od 1852. g. naziv kur\u0161mid<\/em> postupno se gubi.<\/p>\n
\nMare\u0161alci u 13. stolje\u0107u su: 1202. g. Johannis Scot, 1221. g. Ladislav kod po\u017ee\u0161kog \u017eupana, 1224. g. Dionizije kraljev konju\u0161nik, 1245. g. Charlepsch Wichordus, (Karantanija), 1248. g. Ulrihov marascalcus iz Otenburca, 1270. g. Bnchadus od Chilingenercha iz \u010ce\u0161ke. Poznati kur\u0161mid-mareskalj u 13. st. je Jordanus Rufus kod cara Friedrika II. na dvoru u Napulju koji je bio najvi\u0161i vrh dru\u0161tvene ljestvice 10<\/sup><\/abbr> .
\nU to doba autori najpoznatijih knjiga su kur\u0161midi-mareskalki. Majstor Albranz je u 13. stolje\u0107u bio prijatelj cara Friderika II., njegov glavni konju\u0161ar na dvoru u Napulju. Bio je potkiva\u010dki majstor, konjski lije\u010dnik, kur\u0161mid, odnosno mareskalk.<\/p>\n
\nNjega \u0107e naslijediti Martinus de Santo Dimitrio (1392.-1385. g.). Navodi se da je Malo vije\u0107e 1. lipnja 1392. g. primilo u slu\u017ebu Martina iz Sremske Mitrovice kao konju\u0161ara s pla\u0107om od 30 dukata. Radec Chucey (1395. g.) obavljao je konju\u0161arski zanat, a Antonius mareschalchus equorum<\/em> bit \u0107e u slu\u017ebi do 1396. od 1397. g. Nakon njega u slu\u017ebu dolaze Peter Michelyevich i Bogich Peternich koji se spominju samo 20. listopada 1379. g. Njih \u0107e naslijediti konju\u0161ar Peter Ungarus (1398.-1402. g.) s pla\u0107om od 30 perpera godi\u0161nje. Kao mareschalchus<\/em> 1399. g. spominje se Jurech te Chaloe (1402. g.).<\/p>\n
\nU prvom te\u010daju predavalo se o gramatici, anatomiji, eksterijeru, botanci, farmaciji te farmakologiji, veterinarsko sudskoj medicini, patologiji i klinici. Nakon zavr\u0161ene \u0161kole u trajanju od tri godine kandidati su dobivali titulu marechal veterinaire<\/em> (kur\u0161mid<\/em>). U Francuskoj, kur\u0161midi su djelovali u vojsci kao Maitres marechaux<\/em> puno prije osnivanja veterinarskih \u0161kola, a od 17. 4. 1772. g. prozvani su Marechaux experts<\/em> da bi ih poslije dekretima od 25. 3. 1776. g., 25. 7. 1784. g., i 17. 3. 1791. g. prozvali ponovno Maitres marehaux<\/em>. Dekretom od 10. 1. 1794. g. nazvani su Artistes veterinaires<\/em> prvog i drugog razreda. U prvom razredu imali su \u010din o oznaku kvartimeistera<\/em> (osoba koja se brine o nastambi), a drugog razreda imali su \u010din i oznaku adjutanta<\/em>. U Njema\u010dkoj je kod svake eskadre bio po jedan kur\u0161mid u \u010dinu kaplara i jedan potkiva\u010d bez \u010dina.<\/p>\n
\nOd 1813. g. imala je svaka konji\u010dka pukovnija osim lije\u010dnika za konje i jednog praktikanta. 14<\/sup><\/abbr><\/p>\n
\nU drugoj godini isti je slu\u0161ao i polo\u017eio sljede\u0107e predmete: Patolo\u0161ka zootomija, Eksterijer konja, Znanost iz konjogojstva (Pomo\u0107 kod poroda konja, Sudsko veterinarstvo), Prirodopis i higijena doma\u0107ih \u017eivotinja, Veterinarska kirurgija i znanost o operacijama, Nosologija i terapija unutra\u0161njih bolesti doma\u0107ih \u017eivotinja. 15<\/sup><\/abbr><\/p>\n
\nU slu\u010daju da su sve to zavr\u0161ili stjecali su diplomu veterinara koji su se vra\u0107ali u jedinicu kao veterinarski oficiri, a oni koji nisu polo\u017eili ispite za 6. razreda gimnazije, vra\u0107ali su se u jedinicu kao kur\u0161midi. Oni su bili smje\u0161teni u vojarni, a dolazili su dnevno na Institut za predavanje i vje\u017ebe, a predavanja i vje\u017ebe koje su se odnosile na druge \u017eivotinje osim konja, oni su ih napu\u0161tali. Za vrijeme svoga te\u010daja mogli su slu\u0161ati na Vojno-veterinarskom institutu predavanja iz discipline \u201ePregled stoke za klanje i mesa\u201c, a nakon polo\u017eenih ispita dobivali su svjedod\u017ebu. 16<\/sup><\/abbr><\/p>\n
\nStanje veterinara u Austriji 1890. g. (po Monatschrift fur Tierartzl<\/em> XV 142.) <\/p>\n