![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/MarinaPRISLIN.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
M. Pri\u0161lin<\/strong>*, \u0160. Naletili\u0107<\/strong>, M. Hoh\u0161teter<\/strong>, V. Kuni\u0107<\/strong>, N. Kre\u0161i\u0107<\/strong>, N. Turk<\/strong>, I. Lojki\u0107<\/strong>, L. Jemer\u0161i\u0107<\/strong> i D. Brni\u0107<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Pse\u0107a je herpesviroza globalno prisutna virusna zarazna bolest prouzro\u010dena pse\u0107im herpesvirusom 1 (Canid alphaherpesvirus-1<\/em>; CHV). Infekcija ovim virusom ima dvije faze: liti\u010dku i latentnu. Sam ishod infekcije uvelike ovisi o dobi i razvijenosti imunolo\u0161kog sustava psa. Najzna\u010dajnija patolo\u0161ka posljedica pse\u0107e herpesviroze je liza endotelnih stanica i epitelnih stanica vi\u0161e organskih sustava koja se pojavljuje u imunodeficijentnih \u0161tenaca. Zbog pantropizma CHV-a, posljedica infekcije je nekrohemoragi\u010dna upala mnogobrojnih organa zbog koje \u0161tenci nerijetko i ugibaju. U imunokompetentnih starijih pasa, iako \u010desto asimptomatska, liti\u010dka infekcija mo\u017ee biti i smrtonosna. Klini\u010dki simptomi uklju\u010duju infekcije di\u0161nog i spolnog sustava i o\u010diju. Naj\u010de\u0161\u0107e prisutna lezija o\u010diju je konjunktivitis, ali mogu se pojaviti i ulceracije, petehijalna krvarenja i eksudativni blefaritis s krustama i alopecijom. Utjecaj CHV-a na respiratorni sustav rezultira blagim rinitisom, faringitisom i traheobronhitisom, iznimno pneumonijom. CHV se \u010desto povezuje i sa zaraznim traheobronhitisom u pasa, tzv. \u201eka\u0161aljem \u0161tenare\u201d. Infekcija spolnog sustava ograni\u010dena je na hiperemiju vagine ili prepucija s hiperplasti\u010dnim limfoidnim folikulima te papulovezikularnim lezijama, ali se smatra najva\u017enijim izvorom infekcije za \u0161tenad pri poro\u0111aju. Prestankom klini\u010dkih simptoma CHV prelazi u fazu latencije u \u017eiv\u010danim ganglijima te se na taj na\u010din trajno zadr\u017eava u doma\u0107inu. Prilikom stresa i imunosupresije latentni se CHV virus mo\u017ee reaktivirati i uspostaviti liti\u010dku fazu. Time se virus ponovno po\u010dinje replicirati i izlu\u010divati, a oboljeli pas se mora isklju\u010diti iz uzgoja jer predstavlja izvor daljnjeg \u0161irenja virusa. Ipak, primjenom cjepiva u gravidnih kuja mogu\u0107e je za\u0161tititi novoro\u0111enu \u0161tenad te sprije\u010diti te\u0161ke posljedice herpesviroze u pasa.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> pse\u0107a herpesviroza, pse\u0107i herpesvirus-1, patologija, virusna infekcija, pas<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Pse\u0107a herpesviroza zarazna je bolest pasa prouzro\u010dena pse\u0107im herpesvirusom 1 (Canid alphaherpesvirus-1<\/em>; CHV). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Pse\u0107i herpesvirus 1 (lat. Canid alphaherpesvirus-1<\/em>; CHV) pripadnik je porodice Herpesviridae<\/em>, potporodice Alphaherpesvirinae<\/em>, roda Varicellovirus<\/em> (Gatherer i sur., 2021.). CHV je monotipski virus, a analiza sekvenci razli\u010ditih gena pokazala je manje od 1 % razlike izme\u0111u CHV izolata razli\u010ditih zemalja (Reubel i sur., 2002.). Genetski je najsli\u010dniji ma\u010djem herpesvirusu, zatim herpesvirusu tuljana 1 i herpesvirusima kopitara 1 i 4 (Manning i sur., 1988., Decaro i sur., 2008.). Virusna \u010destica CHV-a gra\u0111ena je od dvostruke deoksiribonukleinske kiseline (dsDNA) koja je okru\u017eena nukleokapsidom ikozaedralne simetrije, tegumentom i ovojnicom na \u010dijoj se povr\u0161ini nalaze glikoproteini (Slika 1).<\/p>\n Promjer cijelog viriona je 200-280 nm, dok je promjer nukleokapside 100 nm (Valdivia i sur., 2016.). Genom CHV-a je prosje\u010dne duljine 125 kbp i sastoji se od jedinstvene duge sekvence UL (97,5 kbp) i jedinstvene kratke sekvence US (7,7 kbp) s niskim omjerom gvanina i citozina (31,6 %) te ima 76 otvorenih okvi- ra \u010ditanja (engl. Open Reading Frame, ORF) (Papageorgiou i sur., 2016., Lewin i sur., 2020.). Virion CHV-a je termolabilan i razmno\u017eava se na temperaturama ni\u017eim od 40 \u00b0C, pokazuje osjetljivost na uobi\u010dajene dezinficijense te vrlo brzo gubi infektivnost izvan doma\u0107ina (Papageorgiou i sur., 2016.). Herpesvirusi su otkriveni u velikom broju kralje\u017enjaka (gmazovi, ptice i sisavci), ali su u svom prirodnom rasponu prijemljivosti doma\u0107ina ograni\u010deni, stoga je prijemljivost CHV-a relativno ograni\u010dena na doma\u0107e i divlje kanide (fam. Canidae<\/em>). Razlog tome jest posjedovanje vrsno specifi\u010dnih receptora za glikoprotein B (gB) i\/ili gD na stani\u010dnoj membrani koji omogu\u0107avaju prijemljivost i ulazak virusa u stanicu (Nakamichi i sur., 2000.). Pse\u0107a herpesvirusna infekcija ima globalnu distribuciju u populaciji pasa, sa seroprevalencijom koja varira od 21,7 % u Japanu (Kawakami i sur., 2010.), 39 % u Turskoj (Ye\u015filba\u011d i sur., 2012.), 50,3 % u sjevernozapadnoj Italiji (Rota i sur., 2020.) te do 80 % u Norve\u0161koj i Finskoj (Dahlbom i sur., 2009., Krogen\u00e6s i sur., 2012.). Prevalencija pse\u0107e herpesviroze ve\u0107a je u gravidnih kuja i novoro\u0111ene \u0161tenadi (Greene, 2012., Larsen i sur., 2015.). Primjenom virus-neutralizacijskog testa, u Hrvatskoj je 2014. godine potvr\u0111ena seroprevalencija od 12 % (\u0160imi\u0107 i sur., 2014.), dok je 2020. godine na pretra\u017eenih 206 uzoraka seruma pasa, seroprevalencija iznosila 32,02 % (Gracin, 2020.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Virus pse\u0107e herpesviroze mo\u017ee inficirati doma\u0107ina preko vi\u0161e ulaznih vrata. Posljedi\u010dno ulasku virusa u doma\u0107ina, infekcija herpesvirusima ima liti\u010dku i latentnu fazu. Liti\u010dka infekcija uklju\u010duje vezanje viriona me\u0111udjelovanjem s receptorima na stani\u010dnoj povr\u0161ini, nakon \u010dega slijedi ulazak u stanicu. Nakon ulaska, virusna kapsida dostavlja genom do jezgre, gdje se u odvija replikacija te u kona\u010dnici virioni izlaze iz stanice egzocitozom ili \u0161irenjem od stanice do stanice (Roizman i Taddeo, 2007.). Alternativa liti\u010dkoj infekciji i posljedi\u010dnoj stani\u010dnoj smrti je latentna infekcija, pri \u010demu virus ulazi u stanje mirovanja unutar stani\u010dne jezgre doma\u0107ina, odnosno replikacija virusa je u mirovanju. Dosada\u0161nja istra\u017eivanja o latenciji herpesvirusa navode kako virus inficira dendrite senzornih ganglija koji inerviraju tkiva na mjestu ulaska, a poslije retrogradnog transporta do tijela \u017eiv\u010dane stanice, virus se susre\u0107e s \u2018izborom\u2019 u izra\u017eavanju gena koji diktira sudbinu neurona: liti\u010dka replikacija ili latentna infekcija. Ukoliko do\u0111e do “izbora” latencije, dolazi do supresije svih liti\u010dkih gena u virionu te se latentni genom stabilno zadr\u017eava unutar stani\u010dnih jezgri osjetilnih neurona do ponovne reaktivacije (Nicoll i sur., 2012.). To\u010dan mehanizam uspostavljanja, odr\u017eavanja i reaktivacije latencije u herpesvirusa jo\u0161 nije u potpunosti shva\u0107en, posebice za CHV. Na\u0161a istra\u017eivanja dokazuju kako su mati\u010dne stanice masnog tkiva kod pasa (cASCs) prijemljive za CHV te se virus uspje\u0161no replicira u njima (Kre\u0161i\u0107 i sur., 2022.). Daljnja \u0107e istra\u017eivanja prikazati mogu li cASCs, a i masno tkivo unutar kojega se nalaze, predstavljati potencijalno mjesto latencije CHV-a.<\/p>\n U svrhu boljeg razumijevanja patologije liti\u010dke faze pse\u0107e herpesviroze koja ima razli\u010dit ishod ovisno o dobi pasa, patogeneza, patomorfologija i klini\u010dka slika su nadalje opisane prate\u0107i dob pasa.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Iako je \u010de\u0161\u0107a pojava CHV infekcije \u0161tenadi pri ro\u0111enju ili ubrzo nakon ro\u0111enja, in utero infekcija mogu\u0107 je na\u010din prijenosa, bilo reaktivacijom latentnog CHV-a ili primarnom infekcijom gravidne kuje. Ukoliko do\u0111e do in utero prijenosa CHV-a s majke na fetus, dolazi do poba\u010daja, ra\u0111anja mrtvoro\u0111enih ili avitalnih \u0161tenaca, a mortalitet fetusa iznosi i do 100 %, dok je majka naj\u010de\u0161\u0107e asimptomatski klicono\u0161a (Evermann i sur., 2011.). Posteljice inficiranih kuja su zahva\u0107ene degenerativnim promjenama i \u017eari\u0161nom nekrozom. Lezije su prisutne i na stijenkama alantoisnih krvnih \u017eila gdje nalaz uklju\u010duje virusne intranuklearne inkluzije, a inkluzije se pojavljuju i u degeneriraju\u0107im stanicama trofoblasta i u stanicama krvnih \u017eila majke i fetusa. Najzna\u010dajniji oblik pse\u0107e herpesviroze je akutna viremija u neonatalne \u0161tenadi. \u0160tenci se zaraze oronazalno preko vaginalne sluznice i\/ili lizanjem majke tijekom poro\u0111aja ili direktnim prijenosom od drugih zara\u017eenih pasa. Hipotermi\u010dna \u0161tenad mla\u0111a od tri tjedna razvija sistemsku, \u010desto smrtonosnu infekciju. Dolazi do replikacije virusa na mjestu ulaska; epitelu nosne sluznice, tonzila, \u017edrijela te podru\u010dnih limfnih \u010dvorova, zatim slijedi ulazak u makrofage i leukocite te viremija pra\u0107ena replikacijom virusa u endotelu malih krvnih \u017eila (Osterrieder, 2017.). Viremija dovodi do \u0161irenja virusa po tijelu tijekom tri do \u010detiri dana nakon inokulacije. Ukoliko je \u0161tenad mla\u0111a od tri tjedna, nema u potpunosti razvijen sustav termoregulacije, upalnog odgovora i razvoja vru\u0107ice pa se virus \u0161iri br\u017ee nego u starije \u0161tenadi. U starije \u0161tenadi koja ima odgovaraju\u0107e razvijenu termoregulaciju i vru\u0107icu, \u0161irenje infekcije uglavnom je ograni\u010deno zbog osjetljivosti virusa na temperature vi\u0161e od 40 \u00b0C. Stoga se kod njih razvija rinitis i faringitis, a kasnije se mogu javiti i simptomi od strane sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava (sljepo\u0107a, gluho\u0107a, ataksija) (\u0160imi\u0107 i sur., 2014.). Posljedi\u010dno dolazi do hiperplazije i nekroze slezene i limfnih \u010dvorova (sredogru\u0111a, donjeg dijela trbu\u0161ne \u0161upljine i \u010dvorova nabora potrbu\u0161nice) te vitalni organi postaju punokrvni i zahva\u0107eni diseminiranom multifokalnom nekrozom tkiva (Schulze i Baumg\u00e4rtner, 1998., Gracin, 2020.). Progresivna multifokalna hemoragijska nekroza javlja se u nekoliko organa, a najve\u0107e koncentracije virusa nalaze se u nadbubre\u017enim \u017elijezdama, bubrezima, plu\u0107ima, slezeni i jetri (Greene, 2012.). Mo\u017ee do\u0107i i do infekcije sredi\u0161njeg i perifernog \u017eiv\u010danog sustava te \u0161irenja putem zavr\u0161etaka osjetilnih \u017eivaca (Miyoshi i sur., 1999., Gracin, 2020.). Ganglioneuritis trigeminalnog \u017eivca \u010desta je lezija u \u0161tenaca inficiranih oronazalno. CHV mo\u017ee putovati aksonima do sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava, kao \u0161to to \u010dini herpes simplex virus u ljudi. Makroskopskim pregledom le\u0161ine mo\u017ee se utvrditi karakteristi\u010dna multifokalna ekhimoti\u010dna krvarenja na bubrezima i gastrointestinalnom traktu oboljelih \u0161tenaca (Slika 2).<\/p>\n Mikroskopskom pretragom mogu se ustanoviti multifokalne nekroze s krvarenjima u parenhimatoznim organima (Slika 3) te virusne intranuklearne inkluzije (Slika 4).<\/p>\n Hematogeno \u0161irenje virusa mo\u017ee rezultirati i CHV infekcijom intraokularnih tkiva. O\u010dna infekcija je tipi\u010dno bilateralna i postaje vidljiva unutar kratkog razdoblja nakon razvoja sistemske bolesti; dolazi do panuveitisa, retinitisa i neuritisa vidnog \u017eivca, a histopatolo\u0161kim nalazom uo\u010davaju se neutrofilni infiltrati i intranuklearne virusne inkluzije, edem, krvarenje i nekroza unutar \u0161arenice, cilijarnog tijela, \u017eilnice, mre\u017enice i vidnog \u017eivca. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Pse\u0107a je herpesviroza u odraslih pasa bla\u017ee ili asimptomatske manifestacije. Javljaju se klini\u010dki simptomi infekcije di\u0161nog i spolnog sustava te o\u010diju, \u010desto su sva tri sustava istodobno zahva\u0107ena infekcijom. Mnoge eksperimentalne CHV infekcije u pasa starijih od pet tjedana rezultirale su blagim rinitisom, faringitisom i traheobronhitisom te je virus dokazan u sluznici gornjih di\u0161nih puteva. No, imunosupresija i imunodeficijencija mogu dovesti do te\u017eeg klini\u010dkog oblika. U takvim slu\u010dajevima nalaz uklju\u010duje nekrotiziraju\u0107i rinitis, bronhointersticijsku pneumoniju i multifokalnu alveolarnu nekrozu s tipi\u010dnim intranukelarnim inkluzijama virusa (Evermann i sur., 2011.). Virus CHV se \u010desto povezuje sa zaraznim traheobronhitisom u pasa, tzv. \u201eka\u0161alj \u0161tenare\u201d karakteriziran akutnim nastupom zarazne respiratorne bolesti u pasa (Karpas i sur., 1968., Erles i sur., 2004.). Uloga virusa se u tom sindromu jo\u0161 uvijek istra\u017euje i nije u potpunosti poznato dolazi li do primarne infekcije ili reaktivacije latentne infekcije, s obzirom da je virus slab imunogen pa se u latentno zara\u017eenih \u017eivotinja \u010desto ne mogu dokazati protutijela (Evermann i sur., 2011.).<\/p>\n Do infekcije spolnih organa mo\u017ee do\u0107i nakon ulaska virusa putem genitalne sluznice ili kao posljedica viremije. Virus se umna\u017ea na mjestu ulaska, a infekcija je uobi\u010dajeno asimptomatska ili ograni\u010dena na hiperemiju vagine ili prepucija s hiperplasti\u010dnim limfoidnim folikulima te papulovezikularnim lezijama. Genitalna lokalizacija virusa kod kuja mo\u017ee biti na\u010din spolnog prijenosa virusa, ali je najva\u017enija kao izvor infekcije za mladunce pri poro\u0111aju (Greene, 2012.). Virus CHV dolazi i do lumbosakralnih ganglija, gdje uspostavlja latenciju. Dokazana je postojanost virusa u lumbosakralnom gangliju tijekom latencije, a reaktivacijom dolazi do ponovne replikacije u sluznici spolnog sustava i izlu\u010divanja virusa (Burr i sur., 1996., Miyoshi i sur., 1999.).<\/p>\n O\u010dne manifestacije pse\u0107e herpesviroze mogu se razviti tijekom primarne i reaktivirane latentne infekcije, a ovise o dobi i imunolo\u0161kom statusu doma\u0107ina. U imunokompetentnih odraslih pasa obi\u010dno se pojavljuje subklini\u010dka infekcija, dok su kod imunosuprimiranih o\u010dne lezije \u010desto ve\u0107e, te\u017ee, traju dulje i te\u017ee se lije\u010de (Evermann i sur., 2011.). Kod primarne o\u010dne infekcije, virus se prenosi senzornim \u017eivcima retrogradnim aksonskim transportom te uspostavlja latenciju u o\u010dnim senzornim ganglijima i trigeminalnom gangliju. Nakon reaktivacije latentnog virusa unutar ganglija dolazi do anterogradnog neuronskog transporta virusa natrag do perifernih tkiva gdje se virus replicira i izlu\u010duje na povr\u0161ini oka. To je omogu\u0107eno specifi\u010dnom anatomijom oka. Naime, iz trigeminalnog \u017eivca proizlaze vlakna oftalmi\u010dkog \u017eivca, a oftalmi\u010dki \u017eivac opskrbljuje senzorna vlakna oka (ro\u017enicu i konjunktivu) te okolnu ko\u017eu (Ledbetter, 2013.). Kao posljedice, pojavljuju se lezije ograni\u010dene na povr\u0161inu oka \u2012 ro\u017enici, konjunktivi i kapku (Hornbuckle i sur., 2009., Ledbetter i sur., 2009.a, Ledbetter i sur., 2009.b, Ledbetter i sur., 2009.c). Naj\u010de\u0161\u0107e prisutna lezija je konjunktivitis te se manifestira kao hiperemija konjunktive, kemoza s eksudacijom, a mo\u017ee do\u0107i i do ulceracija te mogu biti prisutna petehijalna krvarenja. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Nakon primarne infekcije, ukoliko nije do\u0161lo do uginu\u0107a \u017eivotinje, herpesvirusi ulaze u fazu latencije neovisno o dobi pasa (Cohen, 2020.). Latencija CHV-a dokazana je u trigeminalnim ganglijima, lumbo-sakralnim \u017eiv\u010danim zavr\u0161etcima, tonzilama, \u017elijezdama slinovnicama, limfnim \u010dvorovima (submandibularnim, faringealnim, plu\u0107nim i mezenteri\u010dnim), jetri, bubrezima, slezeni i mozgu (Burr i sur., 1996., Miyoshi i sur., 1999., Gracin, 2020.). Me\u0111utim, faza latencije mo\u017ee biti prekinuta i herpesvirusi se mogu reaktivirati i ponovno izazvati liti\u010dku infekciju u stanjima imunodeficijencije i imunosupresije, \u0161to je dokazano primjenom kortikosteroida u pasa prirodno ili eksperimentalno zara\u017eenih CHV-om (Okuda i sur., 1993., Ledbetter i sur., 2009.). Virus je otkriven u nazalnom, oralnom, vaginalnom i o\u010dnom sekretu od 5. do 21. dana nakon po\u010detka lije\u010denja prednizolonom, kao i u tkivu nosne sluznice i tonzila (Okuda i sur., 1993.). Nedavnim istra\u017eivanjem uo\u010deno je da se virus mo\u017ee izlu\u010divati i do 36. dana nakon infekcije \u0161tenadi putem nazalnog i o\u010dnog sekreta (Losurdo i sur., 2018.). Isto tako, reaktivacija CHV-a izazvana kortikosteroidima, \u010dini se va\u017enom kod rekuretnih o\u010dnih infekcija (Ledbetter i sur., 2009.a, Ledbetter i sur., 2009.b, Ledbetter i sur., 2009.c). U ovih se pasa, virusna reaktivacija mo\u017ee dogoditi subklini\u010dki ili u kombinaciji s nekom drugom o\u010dnom bolesti. Sli\u010dna situacija dokazana je i u pasa s prirodno ste\u010denim recidivom CHV infekcije, u kojoj je opisana prisutnost egzogeno primijenjenih kortikosteroida ili stresne situacije potencijalno povezane s povi\u0161enjem razina endogenih kortikosteroida (Gervais i sur., 2012.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Za infekciju ne postoji specifi\u010dan antivirusni lijek, no odgovaraju\u0107om se prevencijom mogu umanjiti posljedice. S obzirom na termolabilnost CHV-a mogu\u0107e ga je inaktivirati i prevenirati odgovaraju\u0107om temperaturom (>37 \u00b0C), zagrijavanjem \u0161tenadi i obitavaju\u0107e okoline, uz primjenu simptomatske terapije i odr\u017eavanjem higijene prostora. Trenutno je u Europi odobreno subjedini\u010dno cjepivo za kuje (Eurican Herpes 205), koje ispravnom primjenom mo\u017ee osigurati za\u0161titu neonatalne \u0161tenadi. Prvo cjepivo daje se prilikom tjeranja ili 7-10 dana nakon datuma parenja; drugo se cjepivo daje 1-2 tjedna prije o\u010dekivanog datuma okota. U svrhu dijagnostike pse\u0107e herpesviroze provode se molekularne dijagnosti\u010dke pretrage lan\u010danom reakcijom polimerazom u stvarnom vremenu. Na dijagnosti\u010dku pretragu dostavlja se uginulo\/poba\u010deno \u0161tene ili organi \u0161teneta (bubrezi, jetra, plu\u0107a, slezena, \u017eeludac, crijeva, mozak), dok se u odraslih jedinki dostavlja bris s mjesta infekcije (oko, vagina, prepucij ili \u017edrijelo) ili uzorak krvi s antikoagulansom (Decaro i sur., 2008.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Pse\u0107a herpesviroza je bolest koja mo\u017ee biti smrtonosna i koja mo\u017ee prouzro\u010diti multisistemske lezije u \u0161tenadi, a i u odraslih pasa. Mnogo je nepoznanica u patologiji ovog virusa, posebice u samoj patogenezi, jer do sada jo\u0161 nije u potpunosti utvr\u0111eno kako to\u010dno CHV zaobilazi za\u0161titne mehanizme sluznice i dolazi do epitela te koje su molekule uklju\u010dene u kaskadu \u0161irenja virusa krvno\u017eilnim sustavom. Potrebno je istra\u017eiti i mehanizme i ulogu citokina koji dovode do lize stanica, infarkta tkiva i diseminirane intravaskularne koagulopatije, ali uloga povr\u0161inskih glikoproteina viriona CHV-a u vezanju na receptore ciljnih stanica nije jasno definirana. U ovom trenutku specifi\u010dan lijek za pse\u0107u herpesvirozu nije dostupan, a terapija je potporna i simptomatska. Infekciju se mo\u017ee prevenirati dr\u017eanjem pasa u adekvatnim higijenskim uvjetima i izbjegavanju kontakata gravidne kuje s mogu\u0107im prijenosnicima zaraze. U Europi je dostupno i cjepivo za kuje koje ispravnom primjenom mo\u017ee osigurati za\u0161titu neonatalne \u0161tenadi i sprije\u010diti te\u0161ke posljedice ove virusne infekcije.<\/p>\n Ipak, seroprevalencija pse\u0107e herpesviroze u Republici Hrvatskoj od 2014. do 2020. je godine porasla s 12 % na 32 %, \u0161to indicira da je tre\u0107ina pasa zara\u017eena. Stoga su potrebna daljnja istra\u017eivanja ovog virusa koja \u0107e omogu\u0107iti bolju prevenciju i uspje\u0161nije lije\u010denje herpesviroze u pasa.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Zahvaljujemo Hrvatskoj zakladi za znanost na potpori u istra\u017eivanju literature te pripremi ovog preglednog \u010dlanka u okviru uspostavnog istra\u017eiva\u010dkog projekta (UIP-2019-04-2178) \u201eIstra\u017eivanje transkriptoma i sekretoma mezenhimskih mati\u010dnih stanica\u201d-SECRET.<\/p>\n <\/a> 1.\tBURR, P. D., M. E. M. CAMPBELL, L. NICOLSON and D. E. ONIONS (1996): Detection of Canine Herpesvirus 1 in a wide range of tissues using the polymerase chain reaction. Vet. Microbiol. 53, 227- 237. 10.1016\/S0378-1135(96)01227-8 <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Canine alphaherpesvirus-1 (CHV) is a globally present virus causing infectious disease in dogs. Key words:<\/strong> canine herpesvirus; canid alphaherpesvirus-1; pathology; viral infection; dog<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" M. Pri\u0161lin*, \u0160. Naletili\u0107, M. Hoh\u0161teter, V. Kuni\u0107, N. Kre\u0161i\u0107, N. Turk, I. Lojki\u0107, L. Jemer\u0161i\u0107 i D. Brni\u0107 Marina<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1953,1952,46,1954,1148,1894,1895,1955,1896],"issuem_issue":[1880],"ppma_author":[1891,677,1892,773,76,27,584,717,1893],"class_list":["post-6423","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-canid-alphaherpesvirus-1","tag-canine-herpesvirus","tag-dog","tag-pathology","tag-patologija","tag-pseca-herpesviroza","tag-pseci-herpesvirus-1","tag-viral-infection","tag-virusna-infekcija","issuem_issue-veterinarska-stanica-55-1"],"yoast_head":"\n
\nMarina PRI\u0160LIN<\/strong>* (dopisni autor, e-mail: prislin@veinst.hr), dr. med. vet., asistentica, \u0160imun NALETILI\u0106<\/strong>, univ. mag. med. vet., asistent, Valentina KUNI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., asistentica, dr. sc. Ivana LOJKI\u0106<\/strong>, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, dr. sc. Lorena JEMER\u0160I\u0106<\/strong>, dr. med. vet., naslovna izvanredna profesorica, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, dr. sc. Dragan BRNI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., vi\u0161i znanstveni suradnik, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Nina KRE\u0160I\u0106<\/strong>, dr. med. vet., znanstvenica, Sciensano, Bruxelles, Belgija; dr. sc. Marko HOH\u0160TETER<\/strong>, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Nenad TURK<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.55.1.7<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Etiologija<\/a>Patogeneza, patomorfologija i klini\u010dka slika<\/a>Pse\u0107a herpesviroza u neonatalne \u0161tenadi<\/a>Pse\u0107a herpesviroza u starije \u0161tenadi i odraslih pasa<\/a>Latentna infekcija i reaktivacija pse\u0107e herpesviroze<\/a>Dijagnostika, lije\u010denje i prevencija<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Zahvala<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\nUvod<\/h2>\n
\n
\nOd 1965. godine, CHV je prepoznat kao uzro\u010dnik letalne hemoragijske bolesti u \u0161tenadi te o\u010dnih, respiratornih i reproduktivnih poreme\u0107aja u odraslih pasa (Carmichael i sur., 1965.a, Carmichael i sur., 1965.b, Spretzel i sur., 1965.). Bolest je globalno prisutna, a seroprevalencija varira izme\u0111u 20 i 80 % (Kawakami i sur., 2010., Krogen\u00e6s i sur., 2012.). Posljedice infekcije, dovode do visokog mortaliteta \u0161tenaca dok u pre\u017eivjelih mo\u017ee do\u0107i do trajnih morbiditeta poput sljepo\u0107e i neplodnosti (Evermann i sur., 2011.). Spomenute posljedice predstavljaju zna\u010dajni problem u uzgoju pasa. Isto tako, zbog svojstva latencije virusa u \u017eiv\u010danim ganglijima te periodi\u010dke reaktivacije i izlu\u010divanja povezanih sa stresom i imunosupresijom, jednom inficirana jedinka ostaje do\u017eivotno inficirana te ju je potrebno isklju\u010diti iz uzgoja (Evermann i sur., 2011.).
\nS ciljem boljeg razumijevanja nastanka i progresije bolesti, ovaj pregledni \u010dlanak pobli\u017ee prikazuje etiologiju, patogenezu, patomorfologiju te klini\u010dke posljedice pse\u0107e herpesviroze.<\/p>\nEtiologija<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/slika01-patologija-psece-herpesviroze.jpg\")
Patogeneza, patomorfologija i klini\u010dka slika<\/h2>\n
\n
\nDosad je poznato da ulazi preko respiratorne, genitalne i o\u010dne sluznice te placente. U eksperimentalnim istra\u017eivanjima ulazna vrata infekcije pokazala su se va\u017enim u daljnjem \u0161irenju i lokalizaciji virusa u tkivu. Psi inficirani CHV-om samo intranazalno ili i intranazalno i intravenozno, imali su virus u nazalnom sekretu, dok je onima kojima je inokuliran intravaginalno, prona\u0111en u nazalnom i vaginalnom sekretu. Posljedi\u010dno eutanaziji, genom virusa je utvr\u0111en samo u trigeminalnim ganglijima i retrofaringealnim limfnim \u010dvorovima, bez obzira na put inokulacije (Miyoshi i sur., 1999.). Genom virusa je dokazan i u trigeminalnim i lumbosakralnim ganglijima, tonzilama te medijastinalnim i hipogastri\u010dnim limfnim \u010dvorovima u pasa u rekonvalescenciji, dok u monocitima nije utvr\u0111en (Burr i sur., 1996.).<\/p>\nPse\u0107a herpesviroza u neonatalne \u0161tenadi<\/h2>\n
\nIn utero<\/em> infekcija<\/h3>\n
\nIako neki \u0161tenci mogu pre\u017eivjeti takve in utero<\/em> infekcije i izgledati zdravo nakon poro\u0111aja, ve\u0107inom su inaparentno inficirani i razviju sistemsku infekciju unutar devet dana od ro\u0111enja (Hashimoto i sur., 1982.).<\/p>\nAkutna viremija neonatalne \u0161tenadi<\/h3>\n
\nPrilikom oronazalne infekcije mo\u017ee se razviti meningoencefalitis, no neurolo\u0161ki simptomi nisu uvijek vidljivi. Vrlo \u010desto \u0161tenci uginu od sistemske infekcije prije nego li se pojave neurolo\u0161ki znaci (Greene, 2012.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/slika02-patologija-psece-herpesviroze.jpg\")
A<\/strong> Multifokalna nekrohemoragi\u010dna pneumonija i edem plu\u0107a (multifokalna to\u010dkasta krvarenja u parenhimu plu\u0107a i edem plu\u0107a). B<\/strong> Multifokalni nekrohemoragi\u010dni hepatitis (multifokalna to\u010dkasta krvarenja u parenhimu jetre). C<\/strong> Multifokalni nekrohemoragi\u010dni splenitis (splenomegalija i multifokalna to\u010dkasta krvarenja u parenhimu i kapsuli). D<\/strong> Multifokalni nekrohemoragi\u010dni nefritis (multifokalna krvarenja u kori i sr\u017ei bubrega, s multiplim akutnim infarktima). Izvor: Arhiva Laboratorija za op\u0107u patologiju, Hrvatskog veterinarskog instituta.<\/figcaption><\/figure>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/slika03-patologija-psece-herpesviroze.jpg\")
A<\/strong> Plu\u0107a: multifokalna nekrotiziraju\u0107a pneumonija (10x). B<\/strong> Jetra: fokalni nekrotiziraju\u0107i hepatitis (20x). C<\/strong> Slezena: multifokalni nekroti\u010dni splenitis (20x). D<\/strong> Bubreg: multifokalni nekroti\u010dni nefritis (promjene zahva\u0107aju glomerule i tubule) (20x); bojanje H&E. Izvor: Arhiva Laboratorija za op\u0107u patologiju, Hrvatskog veterinarskog instituta.<\/figcaption><\/figure>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/slika04-patologija-psece-herpesviroze.jpg\")
\nBudu\u0107i da se palpebralne fisure u pasa otvaraju tek 10 do 14 dana nakon poro\u0111aja, o\u010dne promjene \u010desto izvana nisu vidljive. Posljedica u pasa koji su preboljeli CHV infekciju mogu biti djelomi\u010dna ili apsolutna sljepo\u0107a (Evermann i sur., 2011.). Ako \u0161tene pre\u017eivi akutnu liti\u010dku infekciju, ostaje do\u017eivotno inficirano te dolazi do nastupa latentne faze infekcije karakteristi\u010dne za herpesviruse.<\/p>\nPse\u0107a herpesviroza u starije \u0161tenadi i odraslih pasa<\/h2>\n
\n
\nIako rijetko, pse\u0107a herpesviroza mo\u017ee dovesti do sistemske infekcije i uginu\u0107a u pasa ovih dobnih kategorija (Kumar i sur., 2015.). U tom slu\u010daju glavne lezije su multifokalna podru\u010dja nekroza s intranuklearnim inkluzijskim tjele\u0161cima u jetri, nadbubre\u017enoj \u017elijezdi i tankom crijevu, sli\u010dno uo\u010denim lezijama u \u0161tenaca zara\u017eenih s CHV-om (Gadsden i sur., 2012.).
\nNaju\u010destalije su asimptomatske infekcije nakon kojih \u017eivotinja ostaje do\u017eivotno latentno zara\u017eena virusom, a mo\u017ee do\u0107i do povremene reaktivacije \u010dime zapo\u010dinje novi liti\u010dki ciklus infekcije.<\/p>\nInfekcija di\u0161nog sustava<\/h3>\n
Infekcija spolnog sustava<\/h3>\n
O\u010dna infekcija<\/h3>\n
\nBlefaritis je povremeno prisutan, a mo\u017ee se pojaviti i kao \u017eari\u0161ni ili generalizirani eritem, edem, s eksudacijom i krustama, a mo\u017ee biti prisutna i alopecija. Infekcija CHV-om mo\u017ee prouzro\u010diti i ulcerozni ili neulcerozni keratitis, s karakteristi\u010dnim dendriti\u010dnim izgledom ulceracije ro\u017enice (Kim i sur., 2009., Ledbetter i sur., 2009.a, Ledbetter i sur., 2009.b).<\/p>\nLatentna infekcija i reaktivacija pse\u0107e herpesviroze<\/h2>\n
\nDijagnostika, lije\u010denje i prevencija<\/h2>\n
\n
\nKuju treba na isti na\u010din docijepti tijekom svake gravidnosti, ali je potrebno osigurati da svako \u0161tene popije dovoljnu koli\u010dinu kolostruma. Prirodna pasivna imunost mo\u017ee biti va\u017ena u za\u0161titi i pre\u017eivljavanju zara\u017eenih mladunaca (Poulet i sur., 2001., Evermann i Wills 2011.). Istra\u017eivanje je pokazalo da su kuje cijepljene protiv pse\u0107e herpesviroze 10. dan i 42. dan graviditeta koje su eksperimentalno bile inficirane CHV-om, serokonvertirale, a imale su i visok titar protutijela. Niti jedno \u0161tene cijepljenih kuja nije uginulo od CHV infekcije. U kontrolnoj skupini kuja koje nisu bile cijepljene, mortalitet je u prosjeku iznosio 62 % po leglu. Rezultati istra\u017eivanja su potvr\u0111eni u kuja u uzgajali\u0161tima, u kojima je rizik oboljenja od pse\u0107e herpesviroze bio visok, a cijepljenjem kuja statisti\u010dki je zna\u010dajno smanjen mortalitet \u0161tenaca (Poulet i sur., 2001.). U svrhu prevencije u gravidnih kuja, potrebno je umanjiti stres u okolini te izbjegavati susrete s drugim \u017eivotinjama koje mogu biti prenosioci infekcije 3-4 tjedna prije i poslije okota.<\/p>\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\nZahvala<\/h2>\n
\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tCARMICHAEL, L. E. (1970): Herpesvirus canis: aspects of pathogenesis and immune response. J. Am. Vet. Med. Assoc. 156, 1714-1721.
\n3.\tCARMICHAEL, L. E., J. D. STRANDBERG, F. D. BARNES and J. A. BAKER (1965a): Identification of a Cytopathogenic A\u01f5ent Infectious for Puppies as a Canine Herpesvirus. Proc. Soc. Exp. Biol. Med. 120, 644-650. 10.3181\/00379727-120-30614
\n4.\tCARMICHAEL, L. E., R. A. SQUIRE and L. KROOK (1965b): Clinical and pathologic features of a fatal viral disease of newborn pups. Am. J. Vet. Res. 26, 803-814.
\n5.\tCOHEN, J. I. (2020): Herpesvirus latency. J. Clin. Invest. 130, 3361-3369. 10.1172\/JCI136225
\n6.\tDAHLBOM, M., M. JOHNSSON, V. MYLLYS, J. TAPONEN and M. ANDERSSON (2009): Seroprevalence of canine herpesvirus-1 and Brucella canis in Finnish breeding kennels with and without reproductive problems. Reprod. Domest. Anim. 44, 128-131. 10.1111\/j.1439-0531.2007.01008.x
\n7.\tDECARO, N., V. MARTELLA and C. BUONAVOGLIA (2008): Canine Adenoviruses and Herpesvirus. Vet. Clin. North Am. – Small Anim. Pract. 38, 799-814. 10.1016\/j.cvsm.2008.02.006
\n8.\tERLES, K., E. J. DUBOVI, H. W. BROOKS and J. BROWNLIE (2004): Longitudinal study of viruses associated with canine infectious respiratory disease. J. Clin. Microbiol. 42, 4524-4529. 10.1128\/JCM.42.10.4524-4529.2004
\n9.\tEVERMANN, J. F. and T. B. WILLS (2011): Immunologic development and immunization. S. 88-100 In: M. E. Peterson & M. A. Kutzler (Hrsg.), Small Anim. Pediatr. St. Louis, Missouri. 10.1016\/B978-1-4160-4889-3.00014-0
\n10.\tEVERMANN, J. F., E. C. LEDBETTER and R. K. MAES (2011): Canine Reproductive, Respiratory, and Ocular Diseases due to Canine Herpesvirus. Vet. Clin. North Am. – Small Anim. Pract. 41, 1097-1120. 10.1016\/j.cvsm.2011.08.007
\n11.\tGADSDEN, B. J., R. K. MAES, A. G. WISE, M. KIUPEL and I. M. LANGOHR (2012): Fatal Canid herpesvirus 1 infection in an adult dog. J. Vet. Diagnostic Investig. 24, 604-607. 10.1177\/1040638712440994
\n12.\tGATHERER, D., D. P. DEPLEDGE, C. A. HARTLEY et al. (2021): ICTV virus taxonomy profile: Herpesviridae 2021. J. Gen. Virol. 102, 1-2. 10.1099\/jgv.0.001673
\n13.\tGERVAIS, K. J., C. G. PIRIE, E. C. LEDBETTER and S. PIZZIRANI (2012): Acute primary canine herpesvirus-1 dendritic ulcerative keratitis in an adult dog. Vet. Ophthalmol. 15, 133-138. 10.1111\/j.1463-5224.2011.00952.x
\n14.\tGRACIN, K. (2020): Dijagnostika herpesvirusne infekcije u pasa u Republici Hrvatskoj i njezin utjecaj na poreme\u0107aje reprodukcije. Disertacija. Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.
\n15.\tGREENE, C. E. (2012): Canine Herpesvirus Infection. S. 48-54 In: C. E. Greene (Hrsg.), Infect. Dis. dog cat. St. Louis, Missouri: Elsevier Inc.
\n16.\tHASHIMOTO, A., K. HIRAI, T. YAMAGUCHI and Y. FUJIMOTO (1982): Experimental transplacental infection of pregnant dogs with canine herpesvirus. Am. J. Vet. Res. 43, 844-850.
\n17.\tKARPAS, A., F. G. GARCIA F. CALVO and R. E. CROSS (1968): Experimental production of canine tracheobronchitis (kennel cough) with canine herpesvirus isolated from naturally infected dogs. Am. J. Vet. Res. 29, 1251-1257.
\n18.\tKAWAKAMI, K., H. OGAWA, K. MAEDA, A. IMAI, E. OHASHI, S. MATSUNAGA, Y. TOHYA, T. OHSHIMA and M. MOCHIZUKI (2010): Nosocomial outbreak of serious canine infectious tracheobronchitis (kennel cough) caused by canine herpesvirus infection. J. Clin. Microbiol. 48, 1176- 1181. 10.1128\/JCM.02128-09
\n19.\tKRE\u0160I\u0106, N., M. PRI\u0160LIN, I. LJOLJE, \u0160. NALETILI\u0106, P. KOSTE\u0160I\u0106, D. VLAHOVI\u0106, \u017d. MIHALJEVI\u0106, D. BRNI\u0106, N. TURK and B. HABRUN (2022): Canine Adipose Derived Mesenchymal Stem Cells Support Canid Alphaherpesvirus 1 Infection In Vitro. ESVV2022 Abstract Book, Ghent, Belgium, p. 157.
\n20.\tKROGEN\u00c6S, A., V. ROOTWELT, S. LARSEN, E. K. SJ\u00d8BERG, B. AKSELSEN, T. M. SK\u00c5R, S. S. MYHRE, L. H. M. RENSTR\u00d6M, B. KLINGEBORN and A. LUND (2012): A serologic study of canine herpes virus-1 infection in the Norwegian adult dog population. Theriogenology 78, 153-158. 10.1016\/j.theriogenology.2012.01.031
\n21.\tKUMAR, S., E. A. DRISKELL, A. J. COOLEY, K. JIA, S. BLACKMON, X. F. WAN, E. W. UHL, J. T. SALIKI, S. SANCHEZ, P. M. KRIMER and R. J. HOGAN (2015): Fatal Canid Herpesvirus 1 Respiratory Infections in 4 Clinically Healthy Adult Dogs. Vet. Pathol. 52, 681-687. 10.1177\/0300985814556190
\n22.\tLARSEN, R. W., M. KIUPEL, H. J. BALZER and J. S. AGERHOLM (2015): Prevalence of canid herpesvirus-1 infection in stillborn and dead neonatal puppies in Denmark. Acta Vet. Scand. 57, 1-7. 10.1186\/s13028-014-0092-9
\n23.\tLEDBETTER, E. C, S. G. KIM and E. J. DUBOVI (2009c): Outbreak of ocular disease associated with naturally-acquired canine herpesvirus-1 infection in a closed domestic dog colony. Vet. Ophthalmol. 12, 242-247. 10.1111\/j.1463-5224.2009.00709.x
\n24.\tLEDBETTER, E. C, W. E. HORNBUCKLE and E. J. DUBOVI (2009b): Virologic survey of dogs with naturally acquired idiopathic conjunctivitis. J. Am. Vet. Med. Assoc. 235, 954-959. 10.2460\/javma.235.8.954
\n25.\tLEDBETTER, E. C. (2013): Canine herpesvirus-1 ocular diseases of mature dogs. N. Z. Vet. J. 61, 193- 201. 10.1080\/00480169.2013.768151
\n26.\tLEDBETTER, E. C., S. G. KIM, E. J. DUBOVI and R. C. BICALHO (2009a): Experimental reactivation of latent canine herpesvirus-1 and induction of recurrent ocular disease in adult dogs. Vet. Microbiol. 138, 98-105. 10.1016\/j.vetmic.2009.03.013
\n27.\tLEWIN, A. C., L. M. COGHILL, M. MIRONOVICH, C. C. LIU, R. T. CARTER and E. C. LEDBETTER (2020): Phylogenomic analysis of global isolates of canid alphaherpesvirus 1. Viruses 12, 1421. 10.3390\/v12121421
\n28.\tLOSURDO, M., G. DOWGIER, M. S. LUCENTE, M. CINONE, M. CAMERO, M. L. COLAIANNI, G. PASSANTINO, G. VENTRIGLIA, D. BUONAVOGLIA and N. DECARO (2018): Long- term shedding of Canine alphaherpesvirus 1 in naturally infected newborn pups. Res. Vet. Sci. 119, 244-246. 10.1016\/j.rvsc.2018.07.001
\n29.\tMANNING, A., A. BUCHAN, G. R. SKINNER, J. DURHAM and H. THOMPSON (1988): The immunological relationship between canine herpesvirus and four other herpesviruses. J. Gen. Virol. 69, 1601-1608. 10.1099\/0022-1317-69-7-1601
\n30.\tMIYOSHI, M., Y. ISHII, M. TAKIGUCHI, A. TAKADA, J. YASUDA, A. HASHIMOTO, K. OKAZAKI and H. KIDA (1999): Detection of Canine Herpesvirus DNA in the Ganglionic Neurons and the Lymph Node Lymphocytes of Latently Infected Dogs. J. Vet. Med. Sci. 61, 375-379. 10.1292\/jvms.61.375
\n31.\tNAKAMICHI, K., K. OHARA, Y. MATSUMOTO and H. OTSUKA (2000): Attachment and Penetration of Canine Herpesvirus 1 in Non-Permissive Cells. J. Vet. Med. Sci. 62, 965-970. 10.1292\/jvms.62.965
\n32.\tNICOLL, M. P., J. T. PROEN\u00c7A amd S. EFSTATHIOU (2012): The molecular basis of herpes simplex virus latency. FEMS Microbiol. Rev. 36, 684-705. 10.1111\/j.1574-6976.2011.00320.x
\n33.\tOKUDA, Y., K. ISHIDA, A. HASHIMOTO T. YAMAGUCHI, H. FUKUSHI, K. HIRAI and L. E. CARMICHAEL (1993): Virus reactivation in bitches with a medical history of herpesvirus infection. Am. J. Vet. Res. 54, 551-554.
\n34.\tOSTERRIEDER, K. (2017): Herpesvirales. S. 189- 216. In: N. J. MacLachlan & E. J. Dubovi, Fenner\u2019s Veterinary Virology, Elsevier Inc., Netherlands, 189-216. 10.1016\/B978-0-12-800946-8.00009-X
\n35.\tPAPAGEORGIOU, K. V., N. M. SU\u00c1REZ, G. S. WILKIE, M. MCDONALD, E. M. GRAHAM and A. J. DAVISON (2016): Genome sequence of canine herpesvirus. PloS One 11, 1-11. 10.1371\/journal.pone.0156015
\n36.\tPOULET, H., P. M. GUIGAL, M. SOULIER, V. LEROY, G. FAYET, J. MINKE and G. CHAPPUIS MERIAL (2001): Protection of puppies against canine herpesvirus by vaccination of the dams. Vet. Rec. 148, 691-695. 10.1136\/vr.148.22.691
\n37.\tREUBEL, G. H., J. PEKIN, K. WEBB-WAGG and C. M. HARDY (2002): Nucleotide Sequence of Glycoprotein Genes B, C, D, G, H and I, the Thymidine Kinase and Protein Kinase Genes and Gene Homologue UL24 of an Australian Isolate of Canine Herpesvirus. Virus Genes 25, 195-200. 10.1023\/A:1020118003743
\n38.\tROIZMAN, B. and B. TADDEO (2007): Chapter 13 The strategy of herpes simplex virus replication and takeover of the host cell. In: Arvin, A., Campadelli-Fiume, G., Mocarski, E., et al., Editors. Human Herpesviruses: Biology, Therapy, and Immunoprophylaxis. Cambridge University Press, Cambridge. 10.1017\/CBO9780511545313.014
\n39.\tROTA, A., A. DOGLIERO, T. BIOSA, M. MESSINA, P. PREGEL and L. MASOERO (2020): Seroprevalence of canine herpesvirus-1 in breeding dogs with or without vaccination in Northwest Italy. Animals 10, 1-8. 10.3390\/ani10071116
\n40.\tSCHULZE, C. and W. BAUMG\u00c4RTNER (1998): Nested polymerase chain reaction and in situ hybridization for diagnosis of canine herpesvirus infection in puppies. Vet. Pathol. 35, 209-217. 10.1177\/030098589803500306
\n41.\t\u0160IMI\u0106, I., I. LOJKI\u0106, N. KRE\u0160I\u0106 i T. BEDEKOVI\u0106 (2014): Herpesvirusna infekcija pasa. Vet. stn. 45, 377-448.
\n42.\tVALDIVIA LARA, E. G., B. L. B. ROMERO, L. C. MAR\u00cdN, J. I. \u00c1. SOLIS, S. G. GALLARDO, C. C. VERDE, J. A. M. CRESPO and G. V. ANDA (2016): Pathology Isolation and Identification of Canine Herpesvirus (CHV-1) in Mexico. Open J. Pathol. 6, 111-121. 10.4236\/ojpathology.2016.63014
\n43.\tYE\u015eILBA\u011c, K., E. YAL\u00c7IN, P. TUNCER and Z. YILMAZ (2012): Seroprevalence of canine herpesvirus-1 in Turkish dog population. Res. Vet. Sci. 92, 36-39. 10.1016\/j.rvsc.2010.10.016<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Pathology of canine herpesvirus infection<\/h2>\n
\nMarina PRI\u0160LIN<\/strong>, DVM, Research Assistant, \u0160imun NALETILI\u0106<\/strong>, DVM, Research Assistant, Valentina KUNI\u0106<\/strong>, DVM, Research Assistant, Ivana LOJKI\u0106<\/strong>, Prof. Biol., PhD, Scientific Advisor with Tenure, Lorena JEMER\u0160I\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Scientific Advisor with Tenure, Dragan BRNI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Senior Scientific Associate, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Nina KRE\u0160I\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Scientist, Sciensano, Bruxelles, Belgium; Marko HOH\u0160TETER<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Nenad TURK<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nThe outcome of CHV infection depends significantly on the age and immune system development of the dog and occurs in two phases: lytic and latent.
\nDue to the pantropism of CHV, lysis occurs in the endothelium and epithelium of various organ systems, causing necrohaemorrhagic inflammation and frequently death in immunodeficient puppies.
\nLytic infection produces reduced or silent symptoms in older, immunocompetent dogs, although it can occasionally be fatal. Clinical signs of infection appear in the ocular, reproductive, and respiratory systems. The most typical eye lesion is conjunctivitis, though other conditions such as ulcers, petechial haemorrhages, exudative blepharitis with crusts, and alopecia can also occur. When CHV affects the respiratory system, it can cause mild rhinitis, pharyngitis, and tracheobronchitis, as well as severe pneumonia. The virus is also frequently linked to infectious tracheobronchitis in dogs, or \u201ckennel cough.\u201d Although infection of the reproductive system is restricted to hyperaemia of the vagina or prepuce with hyperplastic lymphoid follicles and papulovesicular lesions, it is thought to be the most significant source of infection for puppies after birth. After the onset of clinical symptoms, CHV enters the latency phase in the nerve ganglia, where it remains in the host indefinitely. During times of stress and immunosuppression in dogs, the latent CHV virus can occasionally reactivate and establish a lytic phase, at which point it resumes replication and shedding. These CHV latency effects are a significant problem since the affected dog is permanently infected, cannot be bred, and is always a source of possible virus outbreak. Although death ensuing from CHV infection is the worst conceivable consequence, immunisation of pregnant females can protect newborn puppies and breeders from this outcome.<\/p>\n