![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/AdaPUNTARIC.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
A. Puntari\u0107<\/strong>, \u0110. Bo\u017ei\u0107 Luburi\u0107<\/strong>, I. Varenina<\/strong>, N. Biland\u017ei\u0107<\/strong>*, M. Krpan<\/strong> i M. Hru\u0161kar<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sedativi, kao veterinarsko-medicinski proizvodi koji se koriste na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane netom prije samog klanja \u017eivotinje, predstavljaju potencijalni rizik za zdravlje potro\u0161a\u010da zbog pove\u0107ane mogu\u0107nosti zaostajanja njihovih rezidua u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> monitoring, rezidue, sedativi, UHPLC-MS\/MS, veterinarsko-medicinski proizvodi<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Veterinarsko-medicinski proizvodi su rasprostranjeni u uzgoju \u017eivotinja i proizvodnje hrane \u017eivotinjskog podrijetla. Zbog koristi koje pru\u017eaju, \u010dime ujedno i olak\u0161avaju uzgoj \u017eivotinja u dana\u0161nje vrijeme, mo\u017ee se re\u0107i kako je moderna proizvodnja hrane gotovo nezamisliva bez njih. Pritom je bitno da uzgajiva\u010di \u017eivotinja i proizvo\u0111a\u010di hrane upotrebljavaju iste u skladu s propisanim mjerama. Da bi se otkrilo postoje li nesukladnosti u uzorcima \u017eivotinjskog podrijetla, potrebno je provoditi redoviti monitoring istih, uz kori\u0161tenje analiti\u010dkih metoda koje su sposobne kvantificirati i nedvojbeno identificirati rezidue pri bilo kojim, \u010dak i najmanjim koncentracijama. U ovom \u0107e radu bit opisani neki od naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih sedativa na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n “Veterinarsko-medicinski proizvod (VMP) je svaka tvar ili kombinacija tvari za koju se tvrdi da ima svojstvo lije\u010denja i spre\u010davanja bolesti \u017eivotinja ili svaka tvar ili kombinacija tvari koje se mogu rabiti ili primijeniti na \u017eivotinjama u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fiziolo\u0161kih funkcija farmakolo\u0161kim, imunolo\u0161kim ili metaboli\u010dkim djelovanjem ili postavljanjem medicinske dijagnoze<\/em>\u201c (Europska komisija, 2001.).<\/p>\n VMP se koriste u \u010ditavom svijetu i mo\u017ee se re\u0107i da je moderna proizvodnja hrane nezamisliva bez njih, bilo da se koriste u svrhu terapije ili profilakse, modifikacije fiziolo\u0161kih funkcija ili pobolj\u0161anja rasta i produktivnosti \u017eivotinje. Njihovim se kori\u0161tenjem osigurava sigurna hrana s visokim prihodima i niskim gubitcima (Falowo i Akimoladum, 2019.). To je od velike va\u017enosti zbog konstantno rastu\u0107e svjetske populacije te je potrebno osigurati dovoljne koli\u010dine hrane (Beyene, 2016.). Primjerice, potreba za mesom i drugim proizvodima od \u017eivotinja intenzivno raste te se smatra da \u0107e do 2050. godine prosje\u010dna potro\u0161nja mesa po glavi stanovnika biti otprilike 86 kg, \u0161to je dvostruko vi\u0161e od procijenjene potro\u0161nje mesa po glavi stanovnika danas (42,9 kg) (Falowo i Akimoladum, 2019.).<\/p>\n Svaki VMP, koji se koristi, treba biti odobren za uporabu na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane te analiziran na sve potencijalno \u0161tetne u\u010dinke koji bi se mogli pojaviti u ljudi koji konzumiraju meso i druge proizvode od \u017eivotinja tretiranih VMP (Trevisani i sur., 2019.). Isto tako, svaki uzgajiva\u010d \u017eivotinja namijenjenih prehrani ljudi treba voditi i \u010duvati evidenciju o lije\u010denju \u017eivotinja do pet godina nakon primjene VMP-a (Europska komisija, 2001.). Naime, u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla nerijetko zaostaju rezidue kori\u0161tenih VMP-a. Reziduama nazivamo ostatke tvari s farmakolo\u0161kim djelovanjem, ostatke njihovih metabolita i drugih tvari koje mogu zaostati u \u017eivotinjskim organima, tkivima i proizvodima i kao takve mogu biti \u0161tetne za zdravlje ljudi (Zakon, 2013.). Iako u pravilu proizvodi \u017eivotinjskog podrijetla ne bi smjeli sadr\u017eavati rezidue kori\u0161tenih VMP-a jer se oni u organizmu \u017eivotinja metaboliziraju s ciljem \u0161to lak\u0161eg uklanjanja iz organizma putem urina ili izmeta; odre\u0111ena koli\u010dina rezidua mo\u017ee zaostati i biti detektirana u organima i tkivima tretiranih \u017eivotinja (Beyene, 2016.). U cilju za\u0161tite zdravlja potro\u0161a\u010da, odre\u0111ena je i najvi\u0161a dopu\u0161tena koli\u010dina (NDK) rezidua (MRL, engl. Maximum Residue Level<\/em>) VMP-a koje zaostaju u organima i tkivima tretiranih \u017eivotinja ili u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla (Trevisani i sur., 2019.). U Europskoj uniji (EU) najvi\u0161e dopu\u0161tene koli\u010dine rezidua farmakolo\u0161ki djelatnih tvari u hrani \u017eivotinjskog podrijetla odre\u0111ene su Uredbom Komisije br. 37\/2010 (Europska komisija, 2010.).<\/p>\n Postoje brojni \u010dimbenici koji mogu utjecati na pojavu ostataka VMP-a u hrani \u017eivotinjskog podrijetla kao \u0161to su: vrsta, sastav, na\u010din i mjesto primjene VMP-a, po\u010detna primijenjena doza (Trevisani i sur., 2019). Metabolizam i op\u0107e stanje tretirane \u017eivotinje te kemijska interakcija me\u0111u lijekovima koji se koriste na \u017eivotinjama (Beyene, 2016.). Iako su u pravilu prisutni u relativno malim koli\u010dinima i ne nu\u017eno toksi\u010dnima, dugotrajno i kontinuirano uno\u0161enje rezidua VMP-a u ljudski organizam hranom \u017eivotinjskog podrijetla predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potro\u0161a\u010da (Beyene, 2016.). Problem nastaje i kada je koncentracija rezidua iznad najvi\u0161e dopu\u0161tene koli\u010dine. U ve\u0107ini slu\u010dajeva jedan od razloga pojavnosti rezidua VMP-a, uz nepridr\u017eavanje preporu\u010denih doza i neispravan na\u010din primjene, jest i nepo\u0161tivanje karence lijeka, odnosno vremena koje je potrebno da se lijek u organizmu razgradi do dopu\u0161tene razine i\/ili izlu\u010di iz organizma lije\u010denih \u017eivotinja.<\/p>\n Postoji niz literaturnih podataka i znanstvenih studija koje su dokazale \u0161tetnost rezidua VMP-a prisutnih u hrani \u017eivotinjskog podrijetla. Primjerice, prema Falowo i Akimoladumu (2019.), posljedice unosa rezidua u organizam \u010dovjeka povezuju se s razvojem antimikrobne rezistencije, poreme\u0107ajima intestinalne mikroflore, razvitkom alergija ili hipersenzibilnosti pa \u010dak i mutagenim, teratogenim i kancerogenom djelovanjem. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n “Proizvodi \u017eivotinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi ne smiju se stavljati u promet ukoliko sadr\u017ee ili sadr\u017ee u koli\u010dinama ve\u0107im od dopu\u0161tene propisima Europske unije, rezidue i druge kontaminante \u0161kodljive za ljudsko zdravlje. Posjednici \u017eivotinja, veterinarski djelatnici te proizvo\u0111a\u010di hrane \u017eivotinjskog podrijetla moraju se pridr\u017eavati propisanih preventivnih mjera i odre\u0111enih rokova karencije, prilikom uporabe veterinarsko-medicinskih proizvoda i drugih tvari kako bi se sprije\u010dila pojava rezidua. Da bi se smanjio sveukupan broj proizvoda \u017eivotinjskog podrijetla koji sadr\u017ee rezidue VMP-a u koncentracijama vi\u0161im od najvi\u0161e dopu\u0161tene koli\u010dine, a samim time se smanjio i rizik za zdravlje potro\u0161a\u010da, potrebno je provoditi monitoring, odnosno pra\u0107enje istih.<\/p>\n Provo\u0111enjem obveznih planova za monitoring otkrivaju se i ilegalne uporabe ili zlouporabe odobrenih VMP-a koji se koriste na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane te istra\u017euju razlozi nesukladnosti s propisanim vrijednostima (EFSA, 2020.a). Na razini Europe, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA, engl. European Food Safety Authority<\/em>) iz tog razloga podnosi godi\u0161nje izvje\u0161taje o reziduama veterinarsko-medicinskih proizvoda u \u017eivim \u017eivotinjama i proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla u svim zemljama \u010dlanicama Europske unije. Prema posljednjem dostupnom izvje\u0161\u0107u za 2018. godinu, od 28 zemalja \u010dlanica analizirano je 657 818 uzoraka. Uzorkovanje, analiza uzoraka te op\u0107enita podjela tvari \u010dije se rezidue odre\u0111uju u pojedinim vrstama \u017eivotinja su provedeni prema Direktivi Europske komisije br. 96\/23 (Europska komisija, 1996.), od strane nacionalnih institucija odgovornih za provo\u0111enje plana monitoringa. Od ukupnog broja uzoraka dokazano je da je broj nesukladnih uzoraka iznosio 1 059, odnosno, 0,30 %, \u0161to je za 0,05 % manje nego u 2017. godini. Vidljivo je lagano pove\u0107anje nesukladnosti za antitireoidne tvari, agense i steroide, a neznatno smanjenje nesukladnosti za antibakterijske lijekove, druge veterinarske lijekove (nesteroidni protuupalni lijekovi) te ostale tvari. Za ostale skupine tvari nije bilo znatnijih promjena (EFSA, 2020.b).<\/p>\n Zaklju\u010deno je da su dobiveni rezultati monitoringa u 2018. godini i dalje u velikoj sukladnosti s propisanim vrijednostima, ali i nadalje treba te\u017eiti smanjenju broja nesukladnih uzoraka (EFSA, 2020.a). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sedativi su veterinarsko-medicinski proizvodi koji prema Pravilniku o monitoringu odre\u0111enih tvari i njihovih rezidua u \u017eivim \u017eivotinjama i u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla pripadaju skupini veterinarskih lijekova i kontaminanata, odnosno skupini drugih veterinarskih lijekova (skupini B) (tabela 1.) (Pravilnik, 2008.). Koriste se s ciljem smanjenja uznemirenosti i ukupnog odgovora organizma na vanjske stimulanse (Maksimovi\u0107 i sur., 2018.). Prilikom uporabe sedativa nastupa centralna depresija i pospanost, a \u017eivotinja nije ni svjesna okoline (Kos, 2008.). Koriste se u situacijama kada je potrebno obuzdati \u017eivotinju (transport \u017eivotinja, prilikom hvatanja i identifikacije, timarenja i \u010di\u0161\u0107enja); u svrhu pregleda \u017eivotinje; kao predmedikacija gdje se njihovom primjenom olak\u0161ava manipulacija \u017eivotinjom, otklanja strah \u017eivotinje i smanjuje doza anestetika potrebnih za op\u0107u anesteziju (Kos, 2008.), a koriste se osobito prilikom prijevoza \u017eivotinja (Trevisani i sur., 2019.) i prije samog klanja da bi se sprije\u010dio stres \u017eivotinje. Naj\u010de\u0161\u0107a podjela sedativa je na ove skupine: fenotiazini, benzodiazepini, agonisti \u03b12-adrenoreceptora, antagonisti \u03b12-adrenoreceptora i butirofenoni (Kos, 2008.), a ace(to)promazin, azaperon, diazepam, haloperidol, karazolol, klorpromazin, ksilazin i propionilpromazin su naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teni sedativi (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\n Na razini EU tijekom monitoringa rezidua VMP-a na \u017eivim \u017eivotinjama i proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla provodi se i monitoring rezidua sedativa prema Direktivi Europske komisije br. 96\/23 (Europska komisija, 1996.). Ako prou\u010davamo godi\u0161nje izvje\u0161\u0107e EFSA-e o reziduama veterinarsko-medicinskih proizvoda u \u017eivim \u017eivotinjama i proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla za 2018. godinu, primje\u0107ujemo da nije bilo nesukladnih uzoraka prilikom odre\u0111ivanja rezidua sedativa (EFSA, 2020.b). Isti podatci su bili i 2008. godine (EFSA, 2010.). Unato\u010d izvrsnoj uskla\u0111enosti nedavnih rezultata monitoringa s najvi\u0161im dopu\u0161tenim koli\u010dinama rezidua sedativa u hrani \u017eivotinjskog podrijetla (EFSA, 2020.b), potrebno je naglasiti kako je rizik od zaostajanja rezidua sedativa u mesu tretiranih \u017eivotinja realan (Trevisani i sur., 2019.). Treba naglasiti da pojedini sedativi za \u017eivotinje nisu odobreni za uporabu na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane zbog velike mogu\u0107nosti zaostajanja rezidua te posljedi\u010dno njihovog \u0161tetnog utjecaja na zdravlje potro\u0161a\u010da (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Sedativi kao \u0161to su ace(to)promazin, haloperidol, klorpromazin i propionilpromazin nisu dopu\u0161teni za kori\u0161tenje na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). U nastavku \u0107e biti opisano nekoliko sedativa koji se koriste na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane. Odabrani se sedativi \u010desto koriste te je mogu\u0107nost zaostajanja njihovih rezidua u tkivima i organima tretiranih \u017eivotinja izgledna. Iako neki sedativi nisu dopu\u0161teni, a u uzorcima \u017eivotinja i \u017eivotinjskog podrijetla zbog \u010deste zlouporabe se odre\u0111uju, \u010dime je odre\u0111ivanje njihovih rezidua od jo\u0161 ve\u0107e va\u017enosti.<\/p>\n Bit \u0107e opisane njihove karakteristike, na\u010din uporabe, utjecaj na \u017eivotinje i vjerojatnost zaostajanja u obliku rezidua u organima i tkivima tretiranih \u017eivotinja kao i propisane NDK vrijednosti. Isto tako, spomenut \u0107e se i ciljni organ ili tkiva u kojima se preporu\u010duje procjena rezidua, odnosno mjesto u kojemu su rezidue kori\u0161tenih sedativa najotpornije na razgradnju te se nalaze u najvi\u0161im koncentracijama nakon njegove primjene na \u017eivotinji. U tabeli 2. prikazane su njihove kemijske strukture.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ace(to)promazin (ACP) (1-[10-[3-(di-metilamino)propil]fenotiazin-2-il]etanon) je acetilni derivat promazina (Clarke i Trim, 2014.) i naj\u010de\u0161\u0107e je kori\u0161teni sedativ iz skupine fenotiazina (Kos, 2008.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Azaperon (1-(4-fluorofenil)-4-(4-piridin-2-ilpiperazin-1-il)butan-1-on) pripada skupini butirofenona (Clarke i Trim, 2014.). Koristi se ponajprije na svinjama (Kos, 2008., Maksimovi\u0107 i sur., 2018.), a u kombinaciji s drugim lijekovima upotrebljava se i na divljim \u017eivotinjama kao \u0161to su: jeleni, nosorozi, gazele i slonovi (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Mo\u017ee se primjenjivati i na govedima (Trevisani i sur., 2019.).<\/p>\n Uporaba ovog sedativa nije preporu\u010dljiva na konjima (Clarke i Trim, 2014.). Koristi se kao sastavni dio predmedikacije u svinja, a naj\u010de\u0161\u0107e se daje za sedaciju prije transporta, nakon mije\u0161anja svinja iz razli\u010ditih legla (Kos, 2008.), u postupku spajanja mladih svinja s krma\u010dom kad se prevenira agresivnost krma\u010de (Maksimovi\u0107 i sur., 2018.) ili pri te\u0161kim i bolnim porodima (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Njegovom primjenom se posti\u017ee dobar stupanj sedacije koji je ovisan o dozi (Kos, 2008.). Prema Uredbi Europske komisije (2010.), NDK za azaperon je suma azaperona i azaperola. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Haloperidol (4-[4-(4-klorofenil)-4-hidroksipiperidin-1-il]-1-(4-fluorofenil) butan-1-on)) pripada skupini butirofenona. Koristi se kao sedativ kod hvatanja divljih \u017eivotinja, dok u ljudi ima antipsihoti\u010dki u\u010dinak (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Johns i sur. (2020.) su dokazali da se haloperidol mo\u017ee koristiti u pjegavog jelena (Axis axis<\/em>) kao predmedikacija prije anestezije ksilazin-ketaminom jer uspje\u0161no smanjuje stres pri hvatanju \u017eivotinje. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Karazolol (1-(9H-karbazol-4-iloksi)-3-(propan-2-ilamino)propan-2-ol) je hipnoti\u010dki sedativ koji je odobren za kori\u0161tenje u svinja i goveda (Trevisani i sur., 2019.), a osim toga se primjenjuje i u humanoj medicini (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). U veterinarskoj medicini se primjenjuje kada je potrebno smiriti \u017eivotinju, primjerice kod pojave mastitisa, za ubla\u017eavanje tahikardije ili za smanjenje bijesa prilikom parenja. Razdoblje karence za meso svinja je od jedan do 12 sati, dok je za meso goveda jedan dan te za mlijeko 12 h (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Prema Uredbi Komisije (2010.), najvi\u0161e dopu\u0161tene koli\u010dine u svinja iznose: 5 \u03bcg kg-1<\/sup> za mi\u0161i\u0107e, ko\u017eu i masno tkivo te 25 \u03bcg kg-1<\/sup> za jetru i bubrege. Za goveda su dopu\u0161tene ove vrijednosti NDK: 5 \u03bcg kg-1<\/sup> za mi\u0161i\u0107e i masno tkivo, 15 \u03bcg kg-1<\/sup> za jetru i bubrege te 1 \u03bcg kg-1<\/sup> za mlijeko. Budu\u0107i da se ovaj sedativ koristi i u humanoj medicini, njegove rezidue predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje. No, prednost je \u0161to se vrlo brzo nakon intramuskularne primjene preporu\u010dene doze (10 \u03bcg kg-1<\/sup>) eliminira iz svih tkiva. Preporuka je da bubrezi te mjesto ubrizgavanja ovog sedativa budu ciljna tkiva za odre\u0111ivanje njegovih rezidua (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Klorpromazin (3- (2-klorofenotiazm-10-il)-N,N-dimetilpropan-1 amin) je sedativ koji se prema Uredbi Komisije (2010.) nalazi u skupini zabranjenih tvari \u010diju najvi\u0161u dopu\u0161tenu koli\u010dinu nije mogu\u0107e ustvrditi. Na temelju rezultata evaluacije od strane JECFA-e, klorpromazin se dokazao potencijalno genotoksi\u010dnim te neurotoksi\u010dnim sa \u0161tetnim u\u010dincima na reproduktivni sustav (WHO, 2019.). JECFA zbog \u201enedostatka relevantnih toksikolo\u0161kih podataka, dugotrajne perzistencije u ljudi, spektra dodatnih u\u010dinaka lijeka i vjerojatnosti da \u010dak i male doze mogu prouzro\u010diti promjene u pona\u0161anju\u201c<\/em> nije odredila ADI (WHO, 2019., FAO, 2020.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ksilazin (N- (2,6-dimetilfenil)-5,6-dihidro-4H-l,3-tiazin-2-amin) je agonist \u03b12-adrenoreceptora koji se koristi u malih i velikih \u017eivotinja kao sedativ, sredstvo za predmedikaciju, mi\u0161i\u0107nu relaksaciju ili kao analgetik (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). U kombinaciji s ketaminom mo\u017ee se koristiti i za odr\u017eavanje anestezije (Maksimovi\u0107 i sur., 2018.) u konja, goveda, pasa, ma\u010daka i ve\u0107ine laboratorijskih \u017eivotinja (Kos, 2008.). Postoje velike razlike u potrebnim dozama izme\u0111u pojedinih \u017eivotinjskih vrsta, gdje su se goveda pokazala najosjetljivijom vrstom s obzirom da im je potrebna ni\u017ea doza nego drugim \u017eivotinjama (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Konjima kojima je potrebna do deset puta ve\u0107a doza nego govedima i stupanj sedacije je manji (Kos, 2008.). Studije na konjima, govedima i \u0161takorima pokazale su vrlo brz metabolizam ksilazina, no njegova uporaba je ograni\u010dena ili zabranjena u mnogim zemljama (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Prema Uredbi Komisije br. 37\/2010., NDK rezidua ksilazin hidroklorida nije potrebna u kopitara i goveda (Europska komisija, 2010.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Propionilpromazin (1-[10-[3-(dimetilamino)propil]fenotiazim-2-il]propan-1-on), poznat kao i propiopromazin (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.), je sedativ koji se koristi u malih i velikih \u017eivotinja (Clarke i Trim, 2014.) da bi se smanjili stres i patnja, posebice u svinja tijekom transporta do klaonice (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Mo\u017ee se koristiti i kao predmedikacija (Clarke i Trim, 2014.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n S obzirom da ciljno tkivo\/organ za odre\u0111ivanje rezidua sedativa ovisi o mnogo \u010dimbenika, ponajvi\u0161e o vrsti upotrijebljenog sedativa, potrebno je bilo uspostaviti standard za njihovo odre\u0111ivanje. Prema ve\u0107ini dostupnih literaturnih podataka, ispostavilo se da su bubrezi organi u kojemu postoje najvi\u0161e mjerljive koncentracije rezidua sedativa, iako neki stru\u010dnjaci predla\u017eu i mi\u0161i\u0107e kao ciljno tkivo (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). U tabeli 3. nalazi se sa\u017eet prikaz opisanih sedativa koji se odre\u0111uju prilikom monitoringa s odgovaraju\u0107im marker supstancama za odre\u0111ivanje njihovih rezidua u bubrezima \u017eivotinja te odre\u0111enim NDK vrijednostima prema Uredbi Komisije br. 37\/2010 (Europska komisija, 2010.).<\/p>\n Monitoring je potrebno provoditi kori\u0161tenjem provjerenih i pouzdanih analiti\u010dkih metoda pomo\u0107u kojih \u0107e se, ukoliko su prisutni, odrediti to\u010dna koli\u010dina rezidua (Europska komisija, 2001.) kao i osigurati njihova nedvojbena identifikacija (Cannavan i sur., 2017.). U kontroli se primjenjuju orijentacijske i potvrdne metode. Orijentacijske (engl. Screening<\/em>) metode dokazuju prisutnost neke tvari na razini zna\u010dajnosti, a nisu dovoljne prilikom odre\u0111ivanja organskih rezidua i kontaminanata. Ove metode karakterizira sposobnost brze obrade velikog broja uzoraka i otkrivanja mogu\u0107ih pozitivnih rezultata. Sumnjivi i pozitivni uzorci idu na daljnju analizu kvantitativnom potvrdnom metodom koja omogu\u0107uje potpune podatke o tvari na temelju kojih \u0107e se istu mo\u0107i nedvojbeno identificirati i po potrebi kvantificirati (Europska komisija, 2002.). Za odre\u0111ivanje rezidua sedativa u biolo\u0161kim uzorcima dostupno je nekoliko analiti\u010dkih metoda (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Prije nego li se krene u analizu, potrebno je poznavati farmakolo\u0161ka svojstva sedativa, na\u010din unosa sedativa, njegov metabolizam i raspodjelu unutar \u017eivotinjskog organizma, reprezentativni (ciljni) organ\/tkivo koji \u0107e se analizirati te dati \u201epravu sliku\u201c o koncentraciji rezidua i njihovom zadr\u017eavanju unutar organizma (MacNeil i Kay, 2017.). Kod provo\u0111enja analiza na rezidue sedativa, naj\u010de\u0161\u0107e se kao ciljno tkivo, odnosno organi, uzimaju bubrezi (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Prema dostupnoj literaturi: neke od metoda koje se koriste u odre\u0111ivanju rezidua sedativa u biolo\u0161kim uzorcima su: kromatografske metode (teku\u0107inska kromatografija (LC, engl. Liquid Cromatography<\/em>), tankoslojna kromatografija (TLC, engl. Thin Layer Chromatography<\/em>) ili plinska kromatografija (GC, engl. Gas Cromatography<\/em>)) te imunolo\u0161ki testovi (ELISA, engl. Enzyme-Linked Immunosorbent Assay<\/em>) (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Primjerice, Copper i sur. su uz pomo\u0107 ELISA metode odredili ostatke \u0161est vrsta sedativa u svinjskim bubrezima (Cooper i sur., 2004.). Ona omogu\u0107ava brzu detekciju i razlu\u010divanje negativnih i potencijalno pozitivnih rezultata (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.), jednostavno se koristi i dostupni su kitovi za velik broj specifi\u010dnih komponenti (Toldr\u00e1 i Reig, 2006.). Glavni nedostatak ove metode, koji je ujedno i glavni razlog njezine rijetke uporabe u ove svrhe, je potreba za dodatnim kori\u0161tenjem potvrdnih metoda kod dobivanja pozitivnih rezultata (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\n Devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a HPLC (engl. High Performance Liquid Chromatography<\/em>) metoda s fluorescentnim i\/ili UV-detektorom bila je dominantna analiti\u010dka metoda za odre\u0111ivanje rezidua sedativa (Toldr\u00e1 i Reig, 2006.). Razvitkom tehnologije ova se metoda danas sve rje\u0111e koristi. Smatra se da bi kombinacijom navedenih detektora, ova metoda mogla biti dostojna zamjena u situacijama kada nije dostupan maseni spektrometar (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\n Maseni spektrometar se zbog svojih svojstava u dana\u0161nje vrijeme smatra gotovo obveznim prilikom odre\u0111ivanja rezidua sedativa, ali i rezidua drugih kontaminanata u biolo\u0161kim uzorcima. UHPLC-MS\/MS metoda je metoda koja se zasniva na kombinaciji teku\u0107inske kromatografije visoke djelotvornosti te masene spektrometrije. Teku\u0107inska se kromatografija visoke djelotvornosti temelji na prolasku sastojaka uzorka u obliku otopine u struji mobilne faze, pod visokim tlakom, kroz kromatografsku kolonu koja je ispunjena \u010desticama stacionarne faze. Na temelju specifi\u010dnih fizikalno-kemijskih svojstava sastojaka uzorka te njihovih interakcija sa stacionarnom, tj. mobilnom fazom, analizirani sastojci se razli\u010dito vrijeme zadr\u017eavaju u koloni \u010dime dolazi do njihova razdvajanja. Teku\u0107inski kromatograf i spektrometar masa povezani su me\u0111uspojem (engl. Interface<\/em>) koji ima vi\u0161estruku ulogu: otparavanje teku\u0107ine, ionizacije neutralnih molekula i uvo\u0111enje analita u analizator. Elektrosprej ionizacija (ESI, engl. Electrospray Ionization<\/em>) je jedan od najzastupljenijih na\u010dina ionizacije u vezanom sustavu LC-MS koji je kompatibilan sa svim analizatorima. Ionizacija mo\u017ee biti pozitivna i negativna (u ovisnosti o naponu na kapilari i kolektorskoj elektrodi), a ionizacija i nebulizacija se doga\u0111aju pri atmosferskom tlaku. Masena se spektrometrija smatra najzna\u010dajnijim analiti\u010dkim postupkom u suvremenoj analizi. Princip se rada temelji na analizi molekula na osnovi njihovog omjera mase i naboja, m\/z<\/em>. U kvantitativnoj analizi prevladavaju spektrometri masa s dva analizatora (Q1 i Q3), sastoje se od \u010detiri paralelne \u0161ipke tzv. kvadrupoli, koje se nalaze pod odre\u0111enim naponom istosmjerne struje (DC, engl. Direct Current<\/em>) i radiofrekvencije (RF, engl. Radiofrequency<\/em>), izme\u0111u kojih se nalazi kolizijska \u0107elija koja predstavlja dodatni kvadrupol iako se radi o heksapolu (Q3) te formiraju tzv. trostruki kvadrupol (QQQ, engl. Triple Quadrupol<\/em>). Postoje brojni literaturni podatci o u\u010dinkovitosti (U)HPLC-MS\/MS metode za odre\u0111ivanje sedativa, ali i drugih vrsta veterinarskih lijekova. Tako su Robert i sur. (2013.) uspje\u0161no dokazali da se ova metoda mo\u017ee primijeniti za odre\u0111ivanje \u0161irokog raspona rezidua veterinarskih lijekova (antihelmintika, beta-agonista, antibiotika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, sedativa i dr.) na uzorcima jaja, mlijeka, meda i mi\u0161i\u0107a \u017eivotinja. <\/a> 1. BEYENE, T. (2016): Vetenary drugs residues in food-animal products: its factors and potential effect on public health. J. Veterinar. Sci. Technol. 7, 1-7. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sedatives, as veterinary medicinal products used on food-producing animals just before slaughter, pose a potential risk to consumer health due to the increased possibility of the presence of their residues in products of animal origin. For public health protection purposes, the regular control of food products, using adequate and reliable analytical methods to detect possible deviations from the prescribed values, is of high importance. The lag of sedative residues in the body of treated animals depends on many factors, such as the type of sedative used, type of animal receiving the sedative, initial dose, method and place of administration, and animal\u2019s overall health, etc. It is essential to establish the target organ or tissue for their determination. Based on the literature data, the kidney is the most commonly examined target organ, and gives a true picture of the amount of residue present. Analytical methods used to determine sedative residues can be screening (immunoassays – ELISA) or confirmatory (chromatography methods such as gas, thin layer, liquid chromatography\/liquid chromatography coupled with mass spectrometry). Nevertheless, the standard for their determination is liquid chromatography coupled with mass spectrometry. This method is the most reliable for determining residues of various contaminants in biological samples, not only sedatives. Nowadays, ultra high performance liquid chromatography (UHPLC) is increasingly used, thanks to its higher sensitivity, precision and resolution compared to conventional liquid chromatography. Key words:<\/strong> monitoring; residues; sedatives; UHPLC-MS\/MS; veterinary medicinal products<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" A. Puntari\u0107, \u0110. Bo\u017ei\u0107 Luburi\u0107, I. Varenina, N. Biland\u017ei\u0107*, M. Krpan i M. Hru\u0161kar Ada PUNTARI\u0106, mag. ing. techn. aliment.,<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[161,162,163,164,165],"issuem_issue":[90],"ppma_author":[130,131,132,133,134,135],"class_list":["post-631","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-monitoring","tag-rezidue","tag-sedativi","tag-uhplc-ms-ms","tag-veterinarsko-medicinski-proizvodi","issuem_issue-52-2"],"yoast_head":"\n
\nAda PUNTARI\u0106<\/strong>, mag. ing. techn. aliment., Prehrambeno-biotehnolo\u0161ki fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; \u0110ur\u0111ica BO\u017dI\u0106 LUBURI\u0106<\/strong>, dipl. ing. biotehnol., dr. sc. Ivana VARENINA<\/strong>, dipl. ing. biotehnol., znanstvena suradnica; dr. sc. Nina BILAND\u017dI\u0106<\/strong>*, dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica u trajnom zvanju* (dopisni autor, e-mail: bilandzic@veinst.hr), Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Marina KRPAN<\/strong>, dipl. ing. preh. tehnol., izvanredna profesorica, dr. sc. Mirjana HRU\u0160KAR<\/strong>, dipl. ing. biotehnol., redovita profesorica, Prehrambeno-biotehnolo\u0161ki fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.2.11<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Veterinarsko-medicinski proizvodi<\/a>Monitoring rezidua veterinarsko-medicinskih proizvoda<\/a>Sedativi<\/a>Ace(to)promazin<\/a>Azaperon<\/a>Haloperidol<\/a>Karazolol<\/a>Klorpromazin<\/a>Ksilazin<\/a>Propionilpromazin<\/a>Analiti\u010dke metode za odre\u0111ivanje rezidua sedativa<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nZbog za\u0161tite javnog zdravstva bitno je provoditi redovitu kontrolu prehrambenih proizvoda, uz kori\u0161tenje adekvatnih i pouzdanih analiti\u010dkih metoda s kojima bi se otkrila mogu\u0107a odstupanja od propisanih vrijednosti. Zaostajanje rezidua sedativa u organizmu tretiranih \u017eivotinja ovisi o mnogim \u010dimbenicima, kao \u0161to su: vrsta primijenjenog sedativa, vrsta \u017eivotinje na kojoj se sedativ primijenjuje, po\u010detna primijenjena doza, na\u010din i mjesto primjene, zdravstveno stanje \u017eivotinje itd. Da bi se rezidue mogle transparentno odre\u0111ivati, treba uspostaviti ciljni organ ili tkivo za njihovo odre\u0111ivanje.
\nNa temelju literaturnih podataka bubrezi su se ispostavili kao naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teni ciljni organi koji daju pravu sliku o koli\u010dini prisutnih rezidua. Analiti\u010dke metode koje se koriste za odre\u0111ivanje rezidua sedativa mogu biti orijentacijske (imunolo\u0161ki testovi \u2013 ELISA) i potvrdne (kromatografske metode poput plinske, tankoslojne, teku\u0107inske kromatografije\/teku\u0107inske kromatografije povezane s masenom spektrometrijom).
\nStandard za njihovo odre\u0111ivanje je teku\u0107inska kromatografija povezana s masenom spektrometrijom. Ova je metoda poznata kao najpouzdanija metoda za odre\u0111ivanje rezidua raznih kontaminanata u biolo\u0161kim uzorcima, a ne samo sedativa. U dana\u0161nje se vrijeme sve vi\u0161e koristi teku\u0107inska kromatografija ultra visoke djelotvornosti (UHPLC, engl. Ultra High Performance Liquid Chromatohraphy<\/em>) koja u usporedbi s uobi\u010dajenim teku\u0107inskim kromatografijama ima ve\u0107u osjetljivost, preciznost i razlu\u010divost. Stoga UHPLC-MS\/MS metoda sa svojom visokom osjetljivo\u0161\u0107u i selektivno\u0161\u0107u prednja\u010di pred drugih dostupnih metoda. U ovom \u0107e radu biti opisani neki od naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih sedativa na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane, zajedno s na\u010dinima odre\u0111ivanja njihovih rezidua.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\n\u010cesto nepridr\u017eavanje razdoblja karence dovodi do toga da veterinarsko-medicinski proizvodi zaostaju u hrani \u017eivotinjskog podrijetla u obliku rezidua koje pritom mogu potencijalno \u0161tetiti zdravlju potro\u0161a\u010da. Stoga je u cilju za\u0161tite zdravlja potro\u0161a\u010da i osiguravanja zdravstveno ispravne i sigurne hrane odre\u0111ena najvi\u0161a dopu\u0161tena koli\u010dina (NDK) rezidua pojedinih veterinarsko-medicinskih proizvoda u \u017eivotinjskim tkivima, organima i drugim proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla. Me\u0111u njima su i sedativi, veterinarsko-medicinski proizvodi kori\u0161teni s ciljem smirivanja i opu\u0161tanja \u017eivotinje, ponajvi\u0161e prije klanja, da bi se sprije\u010dio stres \u017eivotinja koji, kao takav, posljedi\u010dno mo\u017ee negativano utjecajti na kakvo\u0107u mesa (Cerkvenjak Flajs i MacNeil, 2017.), ali predstavljaju i rizik za zdravlje potro\u0161a\u010da, prije svega zbog kori\u0161tenja trenutak prije klanja (prilikom prijevoza do klaonice) (Trevisani i sur., 2019.).<\/p>\n
\nPostoje literaturni podatci o odre\u0111ivanju rezidua sedativa u biolo\u0161kim uzorcima uz pomo\u0107 teku\u0107inske\/plinske kromatografije (Cerkvenjak Flajs i MacNeil, 2017.) ili ELISA testova (Cooper i sur., 2004.).
\nDanas je standard za njihovo odre\u0111ivanje teku\u0107inska kromatografija povezana s masenom spektrometrijom (LC-MS\/MS) koja prednja\u010di s visokom osjetljivosti i specifi\u010dnosti (Robert i sur., 2013., Oliveira i sur., 2016., Rocca i sur., 2017.).<\/p>\n
\nOdre\u0111ivanje njihovih rezidua u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla je od velikog zna\u010denja za javno zdravstvo te se velika pa\u017enja usmjerava na njihov monitoring. Bubrezi \u017eivotinja, su se kao organi s najvi\u0161im mjerljivim koncentracijama rezidua sedativa, pokazali najpodobnijim organima za njihovo odre\u0111ivanje.<\/p>\nVeterinarsko-medicinski proizvodi<\/h2>\n
\n
\nPove\u0107anjem svijesti potro\u0161a\u010da o utjecaju rezidua VMP-a na zdravlje naru\u0161eno je i njihovo povjerenje prema hrani \u017eivotinjskog podrijetla, tako da zaostajanje rezidua VMP-a indirektno utje\u010de i na globalnu ekonomiju (Falowo i Akimoladum, 2019.).<\/p>\nMonitoring rezidua veterinarsko-medicinskih proizvoda<\/h2>\n
\n
\nPravilnikom se odre\u0111uju najvi\u0161e dopu\u0161tene koli\u010dine rezidua i drugih kontaminanata u izlu\u010devinama, tjelesnim teku\u0107inama, dlaci i proizvodima \u017eivih \u017eivotinja te organima i tkivima zaklanih \u017eivotinja, vodi i hrani za \u017eivotinje, ako nisu propisani propisima EU.\u201c<\/em> (\u010clanak 93. Zakona o veterinarstvu, 2013.).<\/p>\n
\nNa razini Republike Hrvatske provodi se Dr\u017eavni program monitoringa rezidua (DPMR). U tom programu \u201epropisan je na\u010din odabira i uzimanja uzoraka gdje su uzimani uzorci \u017eivih \u017eivotinja koje su zdrave i\/ili proizvoda \u017eivotinjskog podrijetla koji su higijenski ispravni, a koji su namijenjeni stavljanju na tr\u017ei\u0161te u cilju prehrane ljudi\u201c<\/em> (Ministarstvo poljoprivrede, 2013.). Podjela tvari \u010dije se rezidue odre\u0111uju u sklopu monitoringa prema Pravilniku o monitoringu odre\u0111enih tvari i njihovih rezidua u \u017eivim \u017eivotinjama i u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla NN 79\/2008. prikazana je u tabeli 1.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/tablica01-sedativi.gif\")
\nJedino je provo\u0111enjem redovitog i opse\u017enog monitoringa rezidua VMP-a u \u017eivim \u017eivotinjama i proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla mogu\u0107e u\u0107i u trag nesukladnim uzorcima te posljedi\u010dno osigurati da meso, jaja, mlijeko i med na tr\u017ei\u0161tu budu u potpunosti sigurni za konzumaciju.<\/p>\nSedativi<\/h2>\n
\n
\nPrimjerice, preveliki stres svinja prije klanja mo\u017ee rezultirati nepo\u017eeljnim karakteristikama mesa koje kao takvo nije privla\u010dno kupcima (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\n
\nToksi\u010dnost klorpromazina i dugotrajna perzistencija njegovih rezidua je dokazana od strane Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO, engl. Food and Agriculture Organisation<\/em>), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, engl. World Health Organisation<\/em>) i Stru\u010dnog odbora za prehrambene aditive \u2013 JECFA-e (engl. The Joint FAO\/WHO Expert Committee on Food Additives<\/em>) (WHO, 2019., FAO, 2020.), tako da je od velike va\u017enosti da se redovitim monitoringom ustvrdi postoje li u uzorcima \u017eivotinja i proizvoda \u017eivotinjskog podrijetla rezidue klorpromazina, ali i drugih sedativa koji u Europi nisu odobreni za kori\u0161tenje na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/tablica02-sedativi.gif\")
Ace(to)promazin<\/h2>\n
\n
\nPreporu\u010den je za kori\u0161tenje na psima, ma\u010dkama i konjima, dok njegova uporaba na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane jo\u0161 uvijek u Europskoj uniji, SAD-u i Kanadi nije odobrena (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). U niskim dozama ovaj sedativ mijenja pona\u0161anje \u017eivotinje, pove\u0107avanjem doze odre\u0111enje razine pove\u0107ava se sedacija do odre\u0111enog nivoa, nakon toga svako dodatno pove\u0107anje doze pove\u0107ava du\u017einu sedacije, a samim time, popratne nuspojave (Kos, 2008.). Neki od negativnih nuspojava kori\u0161tenja ace(to)promazina su: smanjenje krvnog tlaka, ja\u010dine udara i minutnog volumena srca \u017eivotinje za 20-30 % (Maksimovi\u0107 i sur., 2018.). U bikova i pastuha primije\u0107ene su negativne nuspojave na penis \u017eivotinje koje posljedi\u010dno mogu dovesti i do njegove amputacije, tako da se njihova uporaba na tim \u017eivotinjama ne preporu\u010duje (Kos, 2008.). Ne postoje slu\u017ebeni podatci o kratkoro\u010dnoj ili dugoro\u010dnoj toksi\u010dnosti ace(to)promazina na laboratorijskim \u017eivotinjama (Crkvenik Flajs i MacNeil, 2017.), a jo\u0161 uvijek nije ni procijenjen od strane JECFA-e tako da nije poznato koje bi bilo ciljno tkivo za odre\u0111ivanje rezidua ace(to)promazina (WHO, 2019., FAO, 2020.). Neki stru\u010dnjaci predla\u017eu kako bi ciljno tkivo trebalo biti masno tkivo, posebice ono s podru\u010dja gdje je do\u0161lo do ubrizgavanja sedativa (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\nAzaperon<\/h2>\n
\n
\nAzaperol (\u03b1-(4-fluorophenyl)-4-(2-pyridinyl)-1-piperazine butanol) je naj\u010de\u0161\u0107i metabolit azaperona. Njegova koncentracija u tretiranim \u017eivotinjama prema\u0161uje koncentracije unesenog azaperona te je njegovo izlu\u010divanje iz organizma sporije nego izlu\u010divanje izvornog lijeka. Zbog toga je potrebno odre\u0111ivati i koncentraciju njegovih rezidua prilikom odre\u0111ivanja rezidua azaperona (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). NDK za mi\u0161i\u0107e, ko\u017eu i masno tkivo, jetru i bubrege svinja iznose 100 \u03bcg kg-1<\/sup> (Europska komisija, 2010.). Prema JECFA-i najvi\u0161e dopu\u0161tene vrijednosti za mi\u0161i\u0107e i masno tkivo svinje iznose 60 \u03bcg kg-1<\/sup>, dok su za jetru i bubrege vrijednosti jednake onima odre\u0111enima Uredbom Komisije br. 37\/2010 (Europska komisija, 2010.). JECFA je odredila i prihvatljiv dnevni unos (ADI, engl. Acceplatble Daily Intake<\/em>) ovog sedativa kod ljudi koji iznosi 0-0,006 mg kg-1<\/sup> tjelesne mase. Tako\u0111er, JECFA smatra kako je azaperon malo vjerojatno genotoksi\u010dan ili kancerogen (WHO, 2019.). Vrlo brzo se izlu\u010duje iz organizma. U tkivima i tjelesnim teku\u0107inama \u017eivotinja koje su zaklane \u010detiri sata nakon primjene koncentracije rezidua azaperona i azaperola su bile ni\u017ee od prosjeka. Neka istra\u017eivanja prikazuju zaostajanje rezidua azaperona i azaperola u najve\u0107em udjelu u bubrezima te jetri te se smatra kako se upravo ti organi trebaju analizirati za rezidue navedenog sedativa (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\nHaloperidol<\/h2>\n
\n
\nOvaj sedativ nije odobren za uporabu na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane, a jo\u0161 nema literaturnih podataka koji opisuju metabolizam haloperidola u govedima, svinjama, konjima ili ovcama. Neki autori sugeriraju da bi se potencijalno, ukoliko se primjenjuje kao lijek izvan odobrene upute (engl. Extra-label Drug Use<\/em>), mogao koristiti na \u017eivotinjama za proizvodnju hrane (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).
\nLijek izvan odobrene upute ozna\u010dava uporabu odobrenog lijeka u svrhu koja nije u sukladnosti s onom koja mu je prvotno namijenjena i koja se nalazi na deklaraciji (npr. primjena na drugim vrstama \u017eivotinja, u druga\u010dijoj dozi ili na\u010dinu primjene) (Beyene, 2016.). No, svakako je bitno da se prije takve uporabe haloperidola ustvrdi da u organima i tkivima tretiranih \u017eivotinja ne\u0107e zaostati rezidue prije klanja. Ciljni organi za analizu haloperidola su: plu\u0107a, bubrezi i jetra. U svakom je organu druga\u010dija raspodjela njegovih metabolita (Cekvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\nKarazolol<\/h2>\n
\n
\nJECFA je odredila i akutnu referentnu dozu (ARfD, engl. Acute Reference Dose<\/em>) od 0,0001 mg kg-1<\/sup> tjelesne mase. Budu\u0107i da rezidue karazolola mogu zaostati na mjestu ubrizgavanja do dva sata nakon primjene, \u010dije rezidue prema\u0161uju vrijednost ARfD-a, preporuka je da se karazolol ne koristi prilikom transporta \u017eivotinja na klanje (WHO, 2019.).<\/p>\nKlorpromazin<\/h2>\n
\n
\nNe preporu\u010duje se za uporabu na konjima (Papich, 2016.) u kojih su primije\u0107eni metaboliti klorpromazina u urinu do \u010dak 96 h nakon oralnog ili intravenskog unosa (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.). Zbog nedostatka informacija jo\u0161 uvijek nije preporu\u010deno ciljno tkivo za odre\u0111ivanje rezidua klorpromazina, iako neki stru\u010dnjaci preporu\u010duju mjesto ubrizgavanja te bubrege ili jetru kao potencijalne ciljne organe (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\nKsilazin<\/h2>\n
\n
\nJECFA isto tako nije odredila NDK, jer su informacije o reziduama ksilazina nepotpune i nedovoljne. ADI nije odre\u0111en, jer je Odbor zaklju\u010dio kako je metabolit ksilazina (2,6-ksilidin) genotoksi\u010dan i kancerogen (WHO, 2019.). Prema Papich (2016.), vrijeme karence za goveda pri primijenjenoj dozi od 0,016 mg kg-1<\/sup> je pet dana za meso te 72 h za mlijeko. Za dozu 0,05-0,3 mg kg-1<\/sup> ona iznosi deset dana za meso i 120 h za mlijeko. Neki autori preporu\u010duju pra\u0107enje rezidua ksilazina preko mjesta ubrizgavanja ili bubrega (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\nPropionilpromazin<\/h2>\n
\n
\nZbog nedostataka informacija o farmakolo\u0161kom i toksikolo\u0161kom utjecaju ovog sedativa, JECFA nije odredila najvi\u0161u dopu\u0161tenu koli\u010dinu rezidua kao ni ADI.
\nOdbor je s svjestan da se ovaj sedativ koristi u okolnostima u kojima \u0107e potro\u0161a\u010d biti izlo\u017een reziduama koji bi mogli imati farmakolo\u0161ki u\u010dinak, tako da nije preporu\u010dio uporabu propionilpromazina u \u017eivotinja za proizvodnju hrane, a ni JECFA nije uspjela identificirati ciljno tkivo za pra\u0107enje rezidua (WHO, 2019.). Neka istra\u017eivanja su pokazala da je u svinja tretiranih propionilpromazinom najvi\u0161a koli\u010dina rezidua zadr\u017eana u masnom tkivu vrata te masnom tkivu oko bubrega, dok su ni\u017ee koncentracije prona\u0111ene u jetri, a znatno ni\u017ee u mi\u0161i\u0107ima. Prema nedavnoj studiji autori preporu\u010duju da se uzorci za odre\u0111ivanje rezidua uzimaju s podru\u010dja masnog tkiva gdje je do\u0161lo do ubrizgavanja sedativa (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017.).<\/p>\nAnaliti\u010dke metode za odre\u0111ivanje rezidua sedativa<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/tablica03-sedativi.gif\")
\nPotvrdne metode karakterizira visoka osjetljivost, niska granica odre\u0111ivanja, selektivnost, preciznost i brzina analize.<\/p>\n
\nTako je i ve\u0107ina metoda koje se koriste za odre\u0111ivanje rezidua sedativa temeljeno na teku\u0107inskoj kromatografiji povezanoj s masenom spektrometrijom (engl. Mass Spectrometry<\/em> \u2013 MS) \u2013 LC-MS\/MS (Cerkvenik Flajs i MacNeil, 2017., Rocca i sur., 2017.). Razvojem tehnologije, posljednjih se godina sve vi\u0161e koristiti teku\u0107inska kromatografija ultra visoke djelotvornosti (UHPLC, engl. Ultra High Performance Liquid Chromatohraphy<\/em>) koja se odlikuje visokom razlu\u010divosti, osjetljivosti i preciznosti (Dong i Zhang, 2014.). U odnosu na HPLC metodu, UHPLC s kra\u0107im vremenom analize i br\u017eim uravnote\u017eenjem kolona idealna kod brzog razvoja metoda, budu\u0107i da uporaba UHPLC metode znatno pove\u0107ava produktivnost u svim fazama razvoja metode od inicijalnog ispitivanja, optimizacije, do kvalifikacije i validacije (Dong i Zhang, 2014.).<\/p>\n
\nOptimalna temperatura ionizacije je iznad 100 \u00b0C i doga\u0111a se u struji du\u0161ika.
\nIonizacija se odvija tako da pokretna faza i analit ulaze u ionizator kroz kapilaru (iglu), koja predstavlja i elektrodu pod visokim naponom (Cindri\u0107 i sur., 2009.).
\nNa uzorak djeluje jako elektri\u010dno polje (stvara se izme\u0111u igle i elektrode kroz koju prolazi) te zbog razlike potencijala nastaju nabijene kapljice. Daljnjim isparavanjem kapljica nastaju ioni.
\nNakon ionizacije nabijeni ioni ulaze u maseni spektrometar.<\/p>\n
\nKvadrupoli se koriste kao maseni filteri, budu\u0107i da se ovisno o primjeni zadanih DC i RF napona propu\u0161taju ioni odre\u0111ene m\/z<\/em> vrijednosti kroz kvadrupol do detektora. Maseni detektor pristigle ione pretvara u elektronske signale te se na ra\u010dunalu dobiva kromatografski pik.<\/p>\n
\nIsto tako, De Oliveira i sur. (2016.) LC-MS\/MS nazivaju jednostavnom i jeftinom metodom koja se mo\u017ee koristiti za odre\u0111ivanje pet vrsta sedativa (acepromazin, azaperol, azaperon, karazolol, klorpromazine i kslazine) i 14 vrsta beta-blokatora u bubrezima svinja, goveda i konja.
\nMo\u017ee se re\u0107i da je UHPLC-MS\/MS metoda zbog svoje selektivnosti u kombinaciji s velikom osjetljivo\u0161\u0107u postala standard za odre\u0111ivanje rezidua veterinarskih lijekova te se stalno unaprje\u0111uje (Rocca i sur., 2017.). <\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2. CANNAVAN, A., J. F. KAY and Z. JANDRI\u0106 (2017): Method Validation and Quality Assurance\/Quality Control Approaches for Multi-residue Methods. In: Kay, J. F., J. D. MacNeil and J. Wang (ed.): Chemical Analysis of Non-antimicrobial Veterinary Drug Residues in Food, JohnWiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, USA, pp. 549-569.
\n3. CERKVENIK FLAJS, V. and J. D. MACNEIL (2017): Sedatives and Tranquilizers. In: Kay, J. F., J. D. MacNeil, J. Wang (eds.): Chemical Analysis of Non-antimicrobial Veterinary Drug Residues in Food, JohnWiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, USA, pp. 311-362.
\n4. CINDRI\u0106, M., A. MARKOVI\u0106 i A. HORVATI\u0106 (2009): Spregnute tehnike teku\u0107inski kromatograf-spektrometar masa: osnovne metodologije i primjene. Medicina 45, 218-232.
\n5. CLARKE, K. and C. TRIM (2014): Veterinary Anaesthesia, 11ed., Saunders Elsevier Ltd., pp. 81-82.
\n6. COPPER, J., P. DELAHANT, T. L. FODEY and C. T. ELLIOTT (2004): Development of a rapid screening test for veterinary sedatives and beta-blocker carazolol in porcine kidney by ELISA. Analyst 29, 169-174.
\n7. DE OLIVEIRA, L. G., F. BARRETO, R. HOFF, G. R\u00dcBENSAM, M. H. SHERER KURZ, G. GALLE and F. GON\u00c7ALVES (2016): Validation of a method for sedatives and \u03b2-blockers determination in swine, bovine and equine kidney using LC coupled with tandem MS. Food Addit. Contam. A 37, 32-39.
\n8. DONG, M. W. and K. ZHANG (2014): Ultra-high pressure liquid chromatography (UHPLC) in method development. TrAC \u2013 Trend. Anal. Chem. 63, 21-30.
\n9. EFSA (2010): Report for 2008 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in food of animal origin in the Member States. EFSA Journal 8, 1-55.
\n10. EFSA (2020a): Veterinary drug residues in animals and food: compliance with safety still high. EFSA \u2013 European Food Safety Authority,
\n11. EFSA (2020b): Report for 2018 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. EFSA Supporting Publications 17, 1-74.
\n12. Europska komisija (1996): Direktiva Vije\u0107a 96\/23\/EZ od 29. travnja 1996. o mjerama za nadzor odre\u0111enih tvari i njihovih rezidua u \u017eivim \u017eivotinjama i proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla i ukidanju Direktiva 85\/358\/EEZ i 86\/469\/EEZ i Odluka 89\/187\/EEZ i 91\/664\/EEZ. Off. J. Eur. Commun. L 125. 10-32.
\n13. Europska komisija (2001): Direktiva 2001\/82\/EZ Europskog parlamenta i vije\u0107a od 6. studenog 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima. Off. J. Eur. Commun. L 311. 030, 76-141.
\n14. Europska komisija (2002): Commission Decision 2002\/657\/EC of 12 August 2002 implementing Council Directive 96\/23\/EC concerning the performance of analytical methods and the interpretation Off. J. Eur. Commun. L 221, 8-28.
\n15. Europska komisija (2010): Uredba komisije br. 37\/2010 od 22. prosinca 2009. o farmakolo\u0161ki djelatnim tvarima i njihovoj klasifikaciji u odnosu na najve\u0107e dopu\u0161tene koli\u010dine rezidua u hrani \u017eivotinjskog podrijetla. Off. J. Eur. Commun. L 15. 032, 275-346.
\n16. FALOWO, A. B. and O. F. AKIMOLADUM (2019): Veterinary Drug Residues in Meat and Meat Products: Occurrence, Detection and Implications. In: Bekoe, S. M., R. K. Adosraku, M. Saravanan and P. K. Ramkumar (eds.): Veterinary Medicine and Pharmaceuticals, IntechOpen, pp. 1-18.
\n17. FAO (2020): JECFA databases, Online edition: \u201eResidues of some veterinary drugs in food and animals\u201c, FAO \u2013 Food and Agriculture Organisation,
\n18. JOHNS, J., N. CAULKETT, G. CHANDY, J. ALEKSANDER, S. K. VENUGOPAL, S. SURENDRAN and A. SREEDHARANNAIR (2020): Oral haloperidol predmedication to reduce capture stress prior to xylazine-ketamine anesthesia in captive spotted deer (Axis axis). J. Zoo Wildl. Med. 51, 88-95.
\n19. KOS, J. (2008): Uvod u anesteziologiju. Premedikacija i sedacija. Podjela anestezije. Lokalna i regionalna anestezija. Intavenska anestezija., Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Zagreb.
\n20. MACNEIL, J. D. and J. F. KAY (2017): Basic Consideration for the Analyst for Veterinary Drug Residue Analysis in Animal Tissues. In: Kay, J. F., J. D. MacNeil and J. Wang (eds.): Chemical Analysis of Non-antimicrobial Veterinary Drug Residues in Food, JohnWiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, USA, pp. 1-21.
\n21. MAKSIMOVI\u0106, A., I. LUTVIKADI\u0106, S. FILIPOVI\u0106 i D\u017d. HAD\u017dIJUNUZOVI\u0106-ALAGI\u0106 (2018): Analgetici, sedativi i anestetici u veterinarskoj medicini sa referentnim protokolima, Veterinarski fakultet Sarajevo, Sarajevo, str. 18-22.
\n22. Ministarstvo poljoprivrede (2013): Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane: Pra\u0107enje rezidua \/ Dr\u017eavni plan monitoringa rezidua (DPMR),
\n23. PAPICH, M. G. (2016): Saunders Handbook of Veterinary Drugs: Small and Large Animal, 4th edition, Elsevier, USA, pp. 153-154.
\n24. PRAVILNIK (2008): Pravilnik o monitoringu odre\u0111enih tvari i njihovih rezidua u \u017eivim \u017eivotinjama i u proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla. Narodne novine 79, Zagreb.
\n25. PUBCHEM (2020): Open chemistry database at the National Institutes of Health (NIH),
\n26. ROBERT, C., N. GILLARD, P.-Y. BRASSEUR, G. PIERRET, N. RALET, M. DUBOIS and PH. DELAHAUT (2013): Rapid multi-residue and multi-class qualitative screening for veterinary drugs in foods of animal origin by UHPLC-MS\/MS. Food Addit. Contam. A 30, 443-457.
\n27. ROCCA, L. M., A. GENTILI, V. P\u00c9REZ-FERN\u00c1NDEZ and P. TOMAI (2017): Veterinary drugs residues: a review of the latest analytical research on sample preparation and LC-MS based methods. Food Addit. Contam. A 34, 1-39.
\n28. TOLDR\u00c1, F. and M. REIG (2006): Methods for rapid detection of chemical and veterinary drug residues in animal food. Trends Food Sci. Tech. 17, 482-489.
\n29. TREVISANI., M., G. FEDRIZZI and G. DIEGOLI (2019): Chemical hazards in meat and associated monitoring activities. In: Smulders, F. J. M., I. M. C. M. Rietjens, M. D. Rose (eds.): Food safety assurance and veterinary public health, volume 7 \u2013 Chemical hazards in food of animal origin Wageningen Academic Publishers, Netherlands, pp. 315-340.
\n30. WHO (2019): Evaluations of the Joint FAO\/WHO Expert Committee on Food Additives (JECFA), Database, WHO \u2013 World Health Organisation,
\n31. ZAKON (2013): Zakon o veterinarstvu. Narodne novine 82, Zagreb.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Sedatives in veterinary medicine and their determination<\/h2>\n
\nAda PUNTARI\u0106<\/strong>, MSc in Food Safety Management, Faculty of Food Technology and Biotechnology, University of Zagreb, Croatia; \u0110ur\u0111ica BO\u017dI\u0106 LUBURI\u0106<\/strong>, Grad. Biotechnology Eng., Ivana VARENINA<\/strong>, PhD, Grad. Biotechnology Eng., Scientific Associate, Nina BILAND\u017dI\u0106<\/strong>, PhD, Grad. Biotechnology Eng., Scientific Advisor in Tenure, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Marina KRPAN<\/strong>, PhD, Associate Professor, Mirjana HRU\u0160KAR<\/strong>, PhD, Grad. Biotechnology Eng., Full Professor, Faculty of Food Technology and Biotechnology, University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nTherefore, the UHPLC-MS\/MS method with its high sensitivity and selectivity outperforms other available methods. This paper describes some of the most commonly used sedatives in food-producing animals, and ways to determine their residues.<\/p>\n