![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/SinisaFARAGUNA.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Sini\u0161a Faraguna<\/strong>* i Romana Turk<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Cilj ovog preglednoga rada bio je istra\u017eiti dosada\u0161nje spoznaje o patofiziolo\u0161kim mehanizmima nastanka mastocitoma u razli\u010ditih vrsta \u017eivotinja i ljudi. Tako\u0111er je bila namjera na temelju literaturnih podataka usporediti biolo\u0161ko pona\u0161anje i oblike mastocitoma u ljudi i razli\u010ditih \u017eivotinjskih vrsta i komparativnim pristupom istra\u017eiti najva\u017enija obilje\u017eja mastocitoma, njihovu pojavnost te mogu\u0107nost \u0161irenja. Patogeneza mastocitoma nije jo\u0161 u potpunosti razja\u0161njena. Pretpostavlja se da je vi\u0161e \u010dimbenika uklju\u010deno u mehanizam nastanka; pasminska predispozicija upu\u0107uje na gensku komponentu uklju\u010denu u patogenezu mastocitoma, a va\u017enu ulogu ima i mutacija gena koji kodira receptor s aktivno\u0161\u0107u tirozin \u2012 kinaze (KIT) na membrani mastocita za vezanje \u010dimbenika mati\u010dnih stanica (SCF, engl. stem cell factor<\/em>). Mutacija KIT gena uzrokuje stvaranje KIT receptora koji je kontinuirano aktivan u odsutnosti liganda, tj. SCF-a \u0161to dovodi do proliferacije mastocita i nastanka mastocitoma. Mutacije KIT gena u pasa su naj\u010de\u0161\u0107e locirane na eksonu 11 koji kodira regulatornu jukstamembransku domenu KIT receptora, dok je u ljudi s mastocitozom najzastupljenija mutacija D816V na poziciji 2447 kodiraju\u0107e sekvence KIT gena. Mutacije KIT gena u pasa su povezane s progresijom i lo\u0161ijom prognozom mastocitoma, dok u ljudi i u ma\u010daka mutacije KIT gena nisu povezane s prognozom bolesti, premda u ljudi imaju bitnu ulogu u dijagnostici i terapiji.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> mastocitom, mutacija KIT-a, psi, ljudi, komparativni pristup<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitom je tumor koji nastaje malignom transformacijom mastocita, tkivnih stanica koje se nalaze u mnogim tkivima, posebice onima koji su u stalnom kontaktu s okolinom, kao \u0161to su: ko\u017ea, respiratorni, gastrointestinalni i urogenitalni sustav. Stoga je i pojavnost mastocitoma naju\u010destalija na ko\u017ei i potko\u017enom tkivu, ali se mo\u017ee javiti i visceralno i kao sistemska mastocitoza.<\/p>\n Zbog svojih raznolikih biolo\u0161kih zna\u010dajki, mastocitomi u \u017eivotinja mogu biti od potpuno benignih solitarnih tumora do vrlo malignih koji brzo metastaziraju. U pasa, mastocitomi su naj\u010de\u0161\u0107i ko\u017eni tumori, koji \u010dine pribli\u017eno 21 % svih ko\u017enih tumora u pasa. Najve\u0107u pasminsku predispoziciju imaju: bokseri, labrador retriveri, zlatni retriveri, bulterijeri, stafordski terijeri, bulmastifi, koker \u0161panijeli, australski ov\u010dari, engleski buldozi, rodezijski rid\u017ebeki, kao i psi kri\u017eanih pasmina (Welle i sur., 2008.).<\/p>\n Patogeneza mastocitoma za sada jo\u0161 nije u potpunosti razja\u0161njena, no, pretpostavlja se da je vi\u0161e \u010dimbenika uklju\u010deno u mehanizam njihova nastanka. Dobro istra\u017eena pasminska predispozicija postavlja sumnje u gensku komponentu uklju\u010denu u patogenezu mastocitoma. Receptor KIT je povr\u0161inski receptor rasta, normalno izra\u017een na mastocitima, koji je kodiran proto-onkogenom KIT. Ligand za KIT receptor je faktor rasta, \u010dimbenik mati\u010dnih stanica (engl. stem cell factor<\/em>, SCF) koji se jo\u0161 naziva i KIT ligand ili \u010dimbenik rasta mastocita (Welle i sur., 2008.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastociti su tkivne stanice, normalno prisutne u sluznicama i vezivnom tkivu, prije svega u tkivima koji su u kontaktu s okolinom, kao \u0161to su: ko\u017ea, plu\u0107a, gastrointestinalni i urogenitalni trakt (Welle i sur., 2008.).<\/p>\n Po\u010detak mastocita nastaje u ko\u0161tanoj sr\u017ei iz mijelomonocitne stani\u010dne linije koje napu\u0161taju ko\u0161tanu sr\u017e kao negranulirane mononuklearne stanice, a zatim migriraju u periferna tkiva u kojima se pod utjecajem lokalnih faktora rasta, kao \u0161to je \u010dimbenik mati\u010dnih stanica (SCF), diferenciraju i potpuno morfolo\u0161ki i funkcijski sazrijevaju u zrele mastocite (Misdorp, 2004.; Blackwood i sur., 2012.). Premda se ve\u0107ina stanica koje se stvaraju u ko\u0161tanoj sr\u017ei razvijaju do zrelih stanica prije nego li napuste ko\u0161tanu sr\u017e, mastociti se otpu\u0161taju iz ko\u0161tane sr\u017ei kao nediferencirane progenitorske stanice i tek se nakon infiltracije tkiva, uglavnom vezivnog tkiva i sluznica, mogu fenotipski identificirati kao mastociti (Welle i sur., 2008.).<\/p>\n Mastociti se razvijaju iz CD34+<\/sup> pluripotentnih progenitorskih stanica. Prete\u010de mastocita napu\u0161taju ko\u0161tanu sr\u017e i ulaze u cirkulaciju kao CD34+<\/sup>\/CD117+<\/sup> agranularne mononuklearne stanice koje migriraju u tkiva gdje u potpunosti funkcionalno i morfolo\u0161ki sazriju. Prete\u010de mastocitima izra\u017eavaju skupinu ranih hematopoetskih i mijeloidnih markera kao i multiple citokinske i kemokinske receptore te adhezijske molekule (Metcalfe i Mekori, 2017.). Za vrijeme sazrijevanja mastocita, neke od navedenih molekula ostaju nepromijenjene, dok neke molekule pokazuju smanjenu ekspresiju. Pod utjecajem lokalnih u\u010dinaka faktora rasta, kao npr. SCF-a, prete\u010de mastocita prolaze potpuno funkcionalno sazrijevanje i sadr\u017ee triptazu, kinazu i histamin. Mastociti nor malno \u010dine < 0,1% populacije ko\u0161tane sr\u017ei (Metcalfe i Mekori, 2017.).<\/p>\n U ljudi, tkiva bogata mastocitima su mukozne sluznice i vezivno tkivo, kao \u0161to su lamina propria<\/em> gastrointestinalnog trakta, u blizini povr\u0161ine epitela ko\u017ee, respiratornog i urogenitalnog trakta, a takvi mastociti sadr\u017ee triptazu i kemotriptazu (Metcalfe i Mekori, 2017.).<\/p>\n Mastociti imaju centralnu ulogu u alergijskim reakcijama, poput astme, atopijskog dermatitisa i alergijskog rinitisa. Va\u017eni lipidni medijatori koji nastaju zbog aktivacije mastocita uklju\u010duju prostaglandin D2<\/sub> i leukotrien C4<\/sub>. Ve\u0107 nakon nekoliko sati od aktivacije mastocita dolazi do osloba\u0111anja dodatnih kemokina i citokina koji doprinose kroni\u010dnoj upali. Zreli mastociti su dugo\u017eivu\u0107e tkivne stanice, okruglog ili ovalnog oblika, s nesegmentiranom jezgrom sa srednje kondenziranim kromatinom. U citoplazmi zrelih mastocita nalaze se tipi\u010dne granule koje se boje metakromatski toluidinskim modrilom i metodom po Giemsi (London i Thamm, 2013.).<\/p>\n Citoplazmatske granule sadr\u017ee brojne vazoaktivne tvari, kao primjerice: amine (histamin, serotonin), enzime (katepsin G, fosfolipaza A, triptaza, kimaza i dr.), proteoglikane (heparin, hondroitin sulfat), citokine (\u010dimbenik tumorske nekroze alfa, IL-6, kemokine), faktore rasta (krvni endotelni faktor rasta, bazi\u010dni fibroblastni faktor rasta) i lipidne medijatore (prostaglandin D2<\/sub>, leukotrien C4<\/sub>) pomo\u0107u kojih sudjeluju u razli\u010ditim biolo\u0161kim procesima kao \u0161to su: cijeljenje rana, upala, reakcije preosjetljivosti i alergijske reakcije, poticanje imunosnog od-goora i reakcija na otrove insekata (Slika 1.) (Blackwood i sur., 2012., London i Thamm, 2013.).<\/p>\n Aktivacijom mastocita osloba\u0111aju se medijatori iz njihovih granula i stvaraju se lipidni medijatori, poput prostaglandina i leukotriena. Nekoliko sati nakon aktivacije mastocita, dolazi do otpu\u0161tanja dodatnih citokina kao \u0161to su: \u010dimbenik nekroze tumora, endotelni \u010dimbenik rasta i razni interleukini (Metcalfe i Mekori, 2017.).<\/p>\n Na stani\u010dnoj membrani mastocita nalazi se KIT receptor (Slika 2.) iz skupine tirozin-kinaznih receptora koji se aktivira nakon vezanja liganda, tj. \u010dimbenika mati\u010dnih stanica, SCF (London i Thamm, 2013.).<\/p>\n SCF je klju\u010dan za razvoj i pre\u017eivljavanje mastocita, a stvaraju ga endotelne stanice, stanice strome i fibroblasti. KIT receptor ima pet ekstracelularnih domena sli\u010dnim imunoglobulinima, transmembransku domenu, jukstamembransku domenu i dvije intracelularne domene s aktivno\u0161\u0107u kataliti\u010dke kinaze. Prve tri domene sli\u010dne imunoglobulinima (D1-D3) ve\u017eu SCF. Dvije ekstracelularne domene sli\u010dne imunoglobulima (D4-D5) interferiraju sa SCF i olak\u0161avaju dimerizaciju s aktivacijom intrinzi\u010dke aktivnosti tirozin-kinaze te fosforilacijom receptora. Nakon vezanja liganda, aktivirani KIT ve\u017ee i fosforilira unutarstani\u010dni proteinski supstrat, poti\u010du\u0107i signalnu kaskadu koja kulminira \u0161irokim spektrom biolo\u0161kih aktivnosti kao \u0161to su: sazrijevanje, proliferacija, migracija i pre\u017eivljavanje mastocita i drugih stanica koje imaju KIT receptor kao \u0161to su: hematopoetske mati\u010dne stanice, melanociti, spolne stanice i druge stanice. \u010cimbenik mati\u010dnih stanica (SCF) je klju\u010dan za diferencijaciju zrelih mastocita in vitro<\/em>, a inhibicija KIT-a aktivira apoptozu mastocita (Misdorp, 2004., London i Thamm, 2013.). KIT receptor ima ulogu u angiogenezi tumora i procesu metastaziranja (Blackwood i sur., 2012.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitom je tumor koji nastaje neoplasti\u010dnom proliferacijom mastocita, naj\u010de\u0161\u0107e u ko\u017ei ili potko\u017eju. Neprestalna izlo\u017eenost ko\u017ee razli\u010ditim kemijskim i mehani\u010dkim \u010dimbenicima je najvjerojatnije jedan od razloga da je \u010dak 9,5-51 % svih tumora pasa upravo ko\u017eni tumor (Bronden i sur., 2010.), me\u0111u kojima je naj\u010de\u0161\u0107i mastocitom, koji \u010dini 16-21 % svih ko\u017enih tumora u pasa (Bostock, 1986.). To\u010dna patogeneza mastocitoma nije u potpunosti poznata, no kao i kod ve\u0107ine ostalih tumora, najvjerojatnije je rezultat djelovanja vi\u0161e razli\u010ditih \u010dimbenika (London i Thamm, 2013.). Razvoj mastocitoma su nekada povezivali s kroni\u010dnom upalom ko\u017ee i uporabom ko\u017enih iritansa, premda znanstvena istra\u017eivanja nisu potvrdila navedene hipoteze (London i Thamm, 2013.). Autori nekih istra\u017eivanja misle da su virusi ti koji utje\u010du na nastanak mastocitoma, premda ultrastrukturna pretraga nije dokazala virusne dijelove (Misdorp, 2004., London i Thamm, 2013.).<\/p>\n Najvjerojatnija i najbolje opisana molekularna anomalija kod mastocitoma javlja se na KIT genu koji kodira receptor s aktivno\u0161\u0107u tirozin-kinaze (KIT). Recep- tor KIT normalno je izra\u017een na povr\u0161ini brojnih stanica, uklju\u010duju\u0107i mastocite i njegova aktivacija pomo\u0107u SCF-a je odgovorna za rast i diferencijaciju mastocita.<\/p>\n U velikom postotku mastocitoma su prisutne mutacije na KIT genu. Posljedica toga je neprekidna aktivacija KIT receptora neovisna o ligandu (SCF-u) i posljedi\u010dno neregulirana signalna kaskada \u0161to bi moglo doprinijeti tumorskoj transformaciji stanica (Misdorp, 2004., London i Thamm, 2013.). Stanice koje imaju mutaciju KIT receptora pokazuju ve\u0107u kemotakti\u010dnu aktivnost prema SCF-u \u0161to je dokazano u ljudi sa sistemskom mastocitozom (Taylor i sur., 2001.). SCF je izuzetno va\u017ean \u010dimbenik u ljudi s mastocitozom, jer odre\u0111uje njegov razvoj i pre\u017eivljavanje. SCF sinkronizirano djeluje s IL-4, IL-5 i IL-6 da bi inducirao optimalnu proliferaciju mastocita. SCF poja\u010dava i osloba\u0111anje medijatora kao odgovor na stimulaciju IgE i alergena.<\/p>\n U pasa je dokazana statisti\u010dki zna\u010dajna povezanost izme\u0111u prisutnosti mutacija KIT gena i ve\u0107eg histolo\u0161kog stupnja malignosti tumora, ali ne i izme\u0111u prisutnosti mutacija i pasmine (Zemke i sur., 2002.).<\/p>\n U ljudi su utvr\u0111ene razli\u010dite mutacije KIT gena koje dovode do nastanka mastocitoma (Slika 2.), a najzastupljenija je mutacija D816V (Metcalfe i Mekori, 2017., Li, 2021.). Navedena mutacija nastaje na KIT genu na poziciji 2447 kodiraju\u0107e sekvence \u010dime dolazi do zamjene baza adenina (A) s timinom (T). To rezultira zamjenom asparaginske kiseline (D) s valinom (V) na poziciji 816 (Tamlin i sur., 2019.). Navedena su istra\u017eivanja pokazala da je mutacija KIT receptora kasni doga\u0111aj u patogenezi mastocitoze u ljudi i da su druge promjene va\u017ene u patogenezi (Li, 2021.).<\/p>\n U humanoj medicini je prvi puta KIT D816V mutacija dokumentirana u pacijenata s mastocitozom u perifernoj krvi i u pacijenata s perzistiraju\u0107om mastocitozom (Metcalfe i Mekori, 2017.). U odraslih pasa, KIT receptor je prisutan na Purkinjeovim stanicama malog mozga, Cajalovim stanicama u probavnom sustavu, luminalnim epitelnim stanicama mamarnih \u017elijezda, epitelnim stanicama endometrija i mastocitima (Morini i sur., 2004.).<\/p>\n Imunoekspresija KIT-a dobro je opisana u neoplazijama u pasa kao \u0161to su: gastroinestinalni stromalni tumor, neoplazije ovarija, mlije\u010dne \u017elijezde i testisa, zatim u intestinalnim karcinoidima, neoplaziji Merkelovih stanica, neoplazijama bubrega, kutanim melanomima i melanocitomima, a posebice kod mastocitoma (Morini i sur., 2004., Gill da Costa i sur., 2007.).<\/p>\n Pribli\u017eno 30-50 % pasa sa srednje do visoko malignim gradusom imaju KIT mutaciju (Halsey i sur., 2017.). Mutacije KIT gena su naj\u010de\u0161\u0107e locirane na eksonu 11 koji kodira kriti\u010dnu regulatornu jukstamembransku domenu KIT receptora. Mutacije na eksonu 11 naru\u0161avaju regulatornu funkciju jukstamembranske domene \u0161to dovodi do konstantne aktivacije receptora, neovisno o vezanju SCF-a (London i sur., 1999.). Halsey i sur. (2017.), uz brojne druge autore, dokazali su kako su mutacije KIT gena, posebice unutarnje duplikacije unutar jukstamembranske domene eksona 11, povezane s pove\u0107anom incidencijom recidiva, ve\u0107om stopom metastaza i uginu\u0107a. Mastocitomi u pasa pokazuju i mutacije na drugim eksonima, i to 2, 5, 6, 7, 8, 9, 10 i 15 (Letard i sur., 2008.). Mutacije na eksonima 8 i 9 rezultiraju kontinuiranom fosforilacijom KIT-a, ali potpuni biolo\u0161ki u\u010dinak zasad jo\u0161 nije u potpunosti poznat.<\/p>\n Predlo\u017eena su dva mehanizma za malignu proliferaciju mastocita: ovisan o ligandu i ligand-neovisan. Jedan od predlo\u017eenih mehanizama proliferacije mastocita u pasa neovisnih o ligandu je izmjena nukleotidne sekvence KIT gena jukstamembranske domene (London i sur., 1999.). U istra\u017eivanju koje su proveli Riva i sur. (2005.), ve\u0107ina je mutacija koje su potvrdili bile na eksonu 11 koji kodira jukstamembransku domenu. London i sur. (1999.) su utvrdili tandemske duplikacije, dok su Ma i sur. (1999.) prona\u0161li delecije i zamjene na eksonima 11 i 12 koje induciraju neprestanu aktivaciju KIT receptora.<\/p>\n Promjene u jukstamembranskoj domeni KIT receptora mogu dovesti do poreme\u0107aja funkcije KIT-a te do nastanka mastocitoma na vi\u0161e na\u010dina. S obzirom da se jukstamembranska domena direktno nadovezuje na N-terminalni dio tirozinkinazne domene koji ve\u017ee ATP, mutacije u tom segmentu mogu poremetiti stabilnost navedene domene i izmijeniti njegovu interakciju s funkcijskom regijom tirozin-kinaze. S obzirom na to da KIT jukstamembranska domena ima inhibitornu ulogu u kontroli aktivnosti receptora tirozin kinaze, mutacije unutar domene mogu rezultirati ligand-ovisnom aktivno\u0161\u0107u KIT-a. Aktivacija receptora koja je prouzro\u010dena mutacijom dovodi do proliferacije mastocita i nastanka mastocitoma (Riva i sur., 2005.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sistemski klini\u010dki znaci povezani s izlu\u010divanjem bioaktivnih tvari iz citoplazmatskih granula mastocita (heparin, histamin, proteoliti\u010dki enzimi) pojavljuju se kod polovice pasa s mastocitomom (Welle i sur., 2008.).<\/p>\n Paraneoplasti\u010dni klini\u010dki znaci nastanu zbog osloba\u0111anja aktivnih tvari i medijatora upale iz citoplazmatskih granula stanica mastocitoma te sposobnosti poticanja nastanka i izlu\u010divanja drugih citokina te nakupljanje drugih upalnih stanica. Tumorske stanice mastocitoma sadr\u017ee do 50 puta vi\u0161e histamina nego normalni mastociti (Welle i sur., 2008.). Klini\u010dka slika tih tumora je raznolika. Lokalne promjene na mjestu mastocitoma su: oteklina, crvenilo, ulkusi te usporeno zacjeljivanje (Thams i Macy, 1981.).<\/p>\n Sistemski u\u010dinci histamina i heparina, koji se izlu\u010duju iz citoplazmatskih granula mastocita, o\u010dituju se povra\u0107anjem, proljevom, melenom, vru\u0107icom, ulceracijama i poreme\u0107ajima koagulacije \u0161to mo\u017ee rezultirati lokalnim krvarenjima, nastankom perifernih edema i slabijim zacjeljivanjem rana (Thamm i Vail, 2007.). Kod intenzivnijeg sistemskog osloba\u0111anja histamina mogu\u0107a je pojava aritmija, sistemske hipotenzije i \u0161oka (Fox, 2002.). Rijetka, premda mogu\u0107a, je akutna anafilakti\u010dka reakcija s posljedi\u010dnim kolapsom organizma kod iznenadnog osloba\u0111anja velikih koli\u010dina histamina iz tumorskih mastocita (Blackwood i sur., 2012.).<\/p>\n Najuobi\u010dajeni sistemski znaci su gastrointestinalni poreme\u0107aji. Histamin preko H2 receptora ubrza \u017eelu\u010danu peristaltiku te stimulira parijetalne stanice \u017eeluca na pove\u0107ano izlu\u010divanje klorovodi\u010dne kiseline \u0161to dovodi do nastanka vrijeda, tj. ulceracija. Zbog gastrointestinalnih se krvarenja mo\u017ee sekundarno dijagnosticirati anemija (Blackwood i sur., 2012.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitoza je sindrom koji uklju\u010duje nekoliko klini\u010dkih stanja s pove\u0107anim brojem neoplasti\u010dnih mastocita, koji se mogu nakupljati u organima i tkivima i posljedi\u010dno prouzro\u010diti o\u0161te\u0107enje tih organa (Labar i sur., 2017.).<\/p>\n Vrlo sli\u010dno kao i u pasa, mastocitoza u ljudi mo\u017ee varirati od spontane regresije ko\u017enih lezija do izrazito agresivnih, multisistemskih malignih oblika. S obzi-om na prisutnost ili odsutnost organske zahva\u0107enosti mastocitoza se u humanoj medicini dijeli na dvije glavne grupe: kutana mastocitoza (CM) i sistemska mastocitoza (SM). Dok se ko\u017eni i sistemski oblik mastocitoze razli\u010dito o\u010dituju, oba upu\u0107uju na istu genetsku abnormalnost KIT gena (Tamlin i sur., 2019.).<\/p>\n U ljudi, naj\u010de\u0161\u0107e zahva\u0107eni organi kod sistemske mastocitoze (SM) su: ko\u017ea, ko\u0161tana sr\u017e, jetra i slezena. Opisani su indolentna i agresivna varijanta SM-a. Naprednija se klasifikacija SM-a mo\u017ee klasificirati u agresivni SM (ASM), SM s udru\u017eenom hematolo\u0161kom neoplazi-jom SM-AHN) i mastocitnu leukemiju (MCL). Mastocitni sarkom (MCS) je izuzetno rijedak i javlja se kao lokalizirani oblik napredne mastocitoze.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ve\u0107ina mastocitoma u pasa nastaje u ko\u017ei ili potko\u017eju i naj\u010de\u0161\u0107e su solitarni tumori, a 11-14 % pacijenata razvije multiple tumore (London i Thamm, 2013.). U pasmina tipa buldoga \u010de\u0161\u0107e se javljaju mastocitomi niskog ili srednjeg stupnja malignosti; u njema\u010dkih se boksera \u010de\u0161\u0107e javljaju mastocitomi niskog stupnja malignosti (Fonseca-Alves i sur., 2015.), a u mopseva se mogu razviti multipli benigni ko\u017eni oblici mastocitoma. Psi sharpei pasmine, upravo suprotno, naj\u010de\u0161\u0107e obolijevaju od agresivnog malignog ko\u017enog oblika (Mullins i sur., 2006.). \u010cesto od mastocitoma obole: bostonski terijeri, labradori, zlatni retriveri, beagleovi, \u0161nauceri, rodezijski goni\u010di, pitbuli i weimeranci (Blackwood i sur., 2012.). Njema\u010dki bokseri obolijevaju 10,7 puta \u010de\u0161\u0107e od kri\u017eanaca.<\/p>\n Opisani su neki pasminsko predisponirani dijelovi tijela za nastanak mastocitoma (rep u rodezijskog grebenara i stra\u017enji ekstremiteti u bostonskih i ameri\u010dkih staffordskih terijera). Spol \u017eivotinja ne utje\u010de na ve\u0107u incidenciju mastocitoma (London i Thamm, 2013.).<\/p>\n Dijagnosti\u010dki postupak u pasa s postavljenom sumnjom na mastocitom ima nekoliko glavnih ciljeva: 1) postavljanje dijagnoze mastocitoma s citolo\u0161kom i\/ili patohistolo\u0161kom pretragom, 2) odre\u0111ivanje stupnja malignosti, 3) odre\u0111ivanje klini\u010dkog stadija bolesti i 4) odre\u0111ivanje mogu\u0107ih klini\u010dkih znakova paraneoplasti\u010dnog sindroma.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ko\u017eni mastocitomi se nalaze na drugom mjestu po u\u010destalosti ko\u017enih neoplazija u ma\u010daka \u010dine\u0107i pribli\u017eno 20 % svih neoplazija ko\u017ee. Ve\u0107ina ko\u017enih mastocitoma su benignog biolo\u0161kog pona\u0161anja, premda u oko 22 % slu\u010dajeva mogu pokazati agresivno biolo\u0161ko pona\u0161anje i kao posljedica metastazirati u regionalne limfne \u010dvorove (Sabattini i Bettini, 2019.). Neke pasmine ma\u010daka predisponirane su za nastanak multiplih ko\u017enih mastocitoma uz lokalni recidiv multiplih lezija (Sabattini i Bettini, 2019.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitomi u konja \u010dine 3,4 % svih ko\u017enih neoplazija (Tamlin i sur., 2019.). Arapski konji predisponiraniji su u odnosu na druge pasmine konja. Mu\u0161ke \u017eivotinje su predisponiranije, a srednja dob je oko 7 godina (Flores i sur., 2017.). Ressel i sur. (2015.) su dokazali korelaciju izme\u0111u ekspresije citoplazmatskog KIT uzorka i morfolo\u0161kih karakteristika malignosti u ko\u017enih mastocitoma konja, kao \u0161to su: nizak stupanj stani\u010dne diferencijacije mastocita i visoka proliferacijska aktivnost. Navedena spoznaja nije bila u korelaciji s klini\u010dkim ishodom ili agresivnijim biolo\u0161kim pona\u0161anjem.<\/p>\n Membranski uzorak KIT bojanja uz ni\u017ei proliferacijski indeks i dobru klini\u010dku sliku, govori u prilog benignijeg biolo\u0161kog pona\u0161anja neoplazije (Flores i sur., 2017.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitomi u goveda predstavljaju manje od 1 % svih neoplazija. Literaturni podatci variraju od multiplih mastocitoma rasprostranjenih po \u010ditavom tijelu sa ili bez organske zahva\u0107enosti pa sve do pojedina\u010dnih visceralnih lezija (Tamlin i sur., 2019.). Publicirani radovi vezani za mastocitome u goveda, obi\u010dno govore o incidenciji mastocitoma u hol\u0161tajnske pasmine.<\/p>\n U literaturi se nalaze podatci o pojavnosti kongenitalnog kutanog mastocitoma u 43 % istra\u017eene teladi. Kongenitalni se defekti u velikih \u017eivotinja naj\u010de\u0161\u0107e povezuju s: naslje\u0111em, virusnom infekcijom, hranidbenim deficitom, trovanjima i razli\u010ditim fizi\u010dkim inzultima (Smith i Phillips, 2017.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitomi su u svinja rijetke neoplazije, a mogu biti od dobro diferenciranih, benignih lezija do malignih oblika s metastazama (Tamlin i sur., 2019.). Prisutnost multiplih ko\u017enih mastocitoma upu\u0107uje na maligno biolo\u0161ko pona\u0161anje neoplazije. U minijaturnih svinja su zabilje\u017eeni vrlo rijetki slu\u010dajevi mastocitne leukemije s lo\u0161om prognozom. U svinja je vrlo te\u0161ko razlu\u010diti predstavlja li agregacija mastocita uistinu neoplasti\u010dki ili upalni proces s obzirom da se mastociti akumuliraju u tkivu tijekom kroni\u010dne infekcije i\/ili parazitarne invazije (Martinez i sur., 2011.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitomi u pitomih vretica predstavljaju oko 44 % svih ko\u017enih i potko\u017enih neoplazija (Avallone i sur., 2016.); naj\u010de\u0161\u0107e su benignog biolo\u0161kog pona\u0161anja, a do sada nisu bile zabilje\u017eene metastaze niti lokalni recidivi nakon kirur\u0161ke ekscizije (Vilalta i sur., 2016.).<\/p>\n U studiji koju su proveli Vilalta i sur. (2016.) na dvanaest neoplazija u pitomih vretica u\u010dinjeno je imunohistokemijsko odre\u0111ivanje ekspresije KIT receptora u kojima nije ustanovljena povezanost ekspresije KIT s prognozom.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mastocitomi su naj\u010de\u0161\u0107i ko\u017eni tumori u pasa. Ve\u0107ina ko\u017enih mastocitoma u pasa su solitarni, dok manji dio pacijenata razvije multiple tumore.<\/p>\n Mastocitomi su i u\u010destala ko\u017ena neoplazija u ma\u010daka, pitomih vretica, domesticiranih kopitara, goveda i svinja.<\/p>\n Patofiziolo\u0161ki mehanizam nastanka mastocitoma je kompleksan i nije u potpunosti istra\u017een. Najvjerojatnija i najbolje opisana molekularna anomalija uklju\u010duje mutacije KIT gena koji kodira KIT receptor na membrani mastocita \u010dime dolazi do proliferacije mastocita i nastanka mastocitoma.<\/p>\n Zbog vrlo raznolikih biolo\u0161kih obilje\u017eja koje variraju od potpuno benignih solitarnih tumora do vrlo malignih tumora koji brzo metastaziraju, mogu izazvati po \u017eivot opasne sistemske u\u010dinke koji su povezani s degranulacijom mastocita. <\/a> 1.\tAMIN, K. (2012): The role of mast cells in allergic inflammation. Respir. Med. 106, 9-14. 10.1016\/j.rmed.2011.09.007 <\/a> ▲<\/a><\/p>\n This review article investigates the current knowledge of the pathophysiological mechanisms for the formation of mast cell tumours in different animal species and humans. Based on the available literature data, the biological behaviour and forms of mast cell tumour occurring in animals and people were compared, and the essential features of these tumours, such as incidence and the possibility of spread, were examined. The pathogenesis of mast cell tumour formation is not yet fully elucidated though it is assumed to be multifactorial. Breed predisposition to mast cell tumour formation raises the suspicion that pathogenesis is based on a genetic component, where a mutation of the gene that codes the receptor for tyrosine kinase activity on the mast cell membrane for the binding of stem cell factor (SCF) plays an important role. Mutations in the KIT gene causes production of a KIT receptor that is constitutively activated in the absence of a ligand, i.e., stem cell factor (SCF), which leads to mast cell proliferation and development of the mast cell tumour. Mutations in the KIT gene in dogs are commonly located on exon 11, which codes the regulated juxtamembrane domain of the KIT receptor, while in humans with mastocytosis, mutations are commonly found on exon D816V at the 2447 position of coding sequence of the KIT gene. Mutations in the KIT gene in dogs are associated with progression and poor prognosis of the mast cell tumour. In contrast, such mutations are not associated with disease prognosis in cats or humans. However, they play an essential role in diagnosis and therapy in humans.<\/p>\n Key words:<\/strong> mast cell tumour; KIT mutation; dogs; humans; comparative approach<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sini\u0161a Faraguna* i Romana Turk Sini\u0161a FARAGUNA*, dr. med. vet., asistent, (dopisni autor, e-mail: sfaraguna@vef.unizg.hr), dr. sc. Romana TURK, redovita<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":3,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1862,691,1860,1861,437],"issuem_issue":[1778],"ppma_author":[1423,1859],"class_list":["post-6241","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-komparativni-pristup","tag-ljudi","tag-mastocitom","tag-mutacija-kit-a","tag-psi","issuem_issue-veterinarska-stanica-54-6"],"yoast_head":"\n
\nSini\u0161a FARAGUNA<\/strong>*, dr. med. vet., asistent, (dopisni autor, e-mail: sfaraguna@vef.unizg.hr), dr. sc. Romana TURK<\/strong>, redovita profesorica, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.54.6.1<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Mastociti i njihove biolo\u0161ke zna\u010dajke<\/a>Mastocitom<\/a>Sistemski u\u010dinci mastocitoma povezani s degranulacijom mastocita<\/a>Mastocitoza u ljudi<\/a>Mastocitomi u pasa<\/a>Mastocitomi u ma\u010daka<\/a>Mastocitomi u goveda<\/a>Mastocitomi u svinja<\/a>Mastocitomi u pitomih vretica<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\nUvod<\/h2>\n
\n
\nU ljudi, mastocitomi se javljaju naj\u010de\u0161\u0107e kao sistemska mastocitoza (SM) kada su infiltracijom abnormalnih mastocita zahva\u0107eni jedan ili vi\u0161e organa s mogu\u0107im hematolo\u0161kim neoplazmama, od \u010dega je jedna varijanta kutani oblik mastocitoze (CM) s opse\u017enim ko\u017enim lezijama i urtikarijom. U ljudi, kao i u \u017eivotinja, vrlo rijetko se javljaju mastocitna leukemija i mastocitni sarkom.<\/p>\n
\nNedavna istra\u017eivanja upu\u0107uju da receptor s aktivno\u0161\u0107u tirozin kinaze (KIT) za vezanje \u010dimbenika mati\u010dnih stanica ima ulogu u patogenezi mastocitoma u pasa (Kiupel i sur., 2004.).<\/p>\nMastociti i njihove biolo\u0161ke zna\u010dajke<\/h2>\n
\n
\nAktivacija mastocita u alergijskim upalnim reakcijama doga\u0111a se preko visoko specifi\u010dnog receptora za IgE (Fc\u025bRI) gdje dolazi do agregacije receptora izazvanom antigen-posredovanim unakri\u017enim IgE okupiranim Fc\u025bRI receptorom (Gilfillan i sur., 2009.). Navedena unakri\u017ena reakcija dovodi do degranulacije mastocita i otpu\u0161tanja medijatora upale koji pokre\u0107u alergijsku reakciju, prema tome, aktivacija mastocita preko Fc\u025bRI receptora je obvezna za pokretanje alergijske reakcije (Toru i sur., 1996.).<\/p>\n
\nOni uklju\u010duju faktor rasta fibroblasta, vaskularni endotelni faktor rasta, IL-1, IL-2, IL-3, IL-4, IL-5, IL-6, IL-8, IL-9, IL-10, IL-13, IL-16 i IL-31.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/slika01-patofiziologija-mastocitoma.webp\")
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/slika02-patofiziologija-mastocitoma.webp\")
\nZajedno s drugim \u010dimbenicima, kao \u0161to su: interleukini IL-4, IL-5 i IL-6, djeluje sinergijski za \u0161to optimalniju proliferaciju i pre\u017eivljavanje mastocita (Metcalfe i Mekori, 2017.). Nakon stimulacije s IgE i antigenom SCF poja\u010dava i otpu\u0161tanje medijatora iz mastocita.<\/p>\n
\nJukstamembranska domena KIT sadr\u017ei ostatke tirozina na polo\u017eaju Y568 i Y570 koji se prilikom aktivacije fosforilira, \u0161to rezultira autoinhibicijom receptora (Metcalfe i Mekori, 2017.).<\/p>\nMastocitom<\/h2>\n
\n
\nMastocitom je vrlo dobro dokumentirana i poznata neoplazija u ma\u010daka i u pasa, ali je u\u010destala i ko\u017ena neoplazija kod pitomih vretica, domesticiranih kopitara, svinja i goveda (Tamlin i sur., 2019.). Histolo\u0161ki sistemi gradiranja koji se redovito koriste u dijagnostici ko\u017enih mastocitoma u pasa se ne mogu primijeniti u prognozi manifestacije bolesti u drugih \u017eivotinjskih vrsta zbog me\u0111uvrsnih razlika.<\/p>\nPatofiziolo\u0161ki mehanizam nastanka mastocitoma<\/h3>\n
\nPoznato je da se KIT D816V mutacija javlja u vi\u0161e od 80 % pacijenata sa SM-om i u oko 20-40 % pacijenata s CM-om.
\nDodatne mutacije KIT gena zabilje\u017eene u pacijenata sa SM-om dokumentirane su na kodiraju\u0107im sekvencama D816Y, D816F i D816H. Mutacija E839K dokumentirana je kod kutanih lezija pedijatrijskih pacijenata s mastocitozom.
\nIznimno rijetke mutacije KIT-a, koje su dokumentirane u manje od 5 % pacijenata s mastocitozom, uklju\u010duju D820G, V560G, F522C, E829K, V530I i K509I.
\nPacijenti s uznapredovalim oblikom SM-a mogu imati prisutnu mutaciju TET2, SRSF2, ASXL1, RUNX1 i JAK2 gena (Metcalfe i Mekori, 2017.).<\/p>\n
\nDowning i sur. (2002.) su izvijestili da su mutacije na eksonu 11 naju\u010destalije (30-50 %) kod mastocitoma gradusa II ili III.<\/p>\nSistemski u\u010dinci mastocitoma povezani s degranulacijom mastocita<\/h2>\n
\nMastocitoza u ljudi<\/h2>\n
\n
\nIndoletni oblik uklju\u010duje pacijente s kutanom mastocitozom (CM) i indolentnom sistemskom mastocitozom (ISM).<\/p>\nMastocitomi u pasa<\/h2>\n
\n
\nVe\u0107ina, 50-60 % se ko\u017enih mastocitoma razvije na trupu, 25-40 % na ekstremitetima i pribli\u017eno 10 % na glavi i vratu. Mastocitom vrlo rijetko nastane: u usnoj ili nosnoj \u0161upljini, \u017edrijelu, kralje\u017enici, mokra\u0107ovodu, sluznici o\u010diju te u gastrointestinalnom traktu (Thamm i Vail, 2007.).
\nMastocitomi se mogu pojavljivati u ko\u017ei ili potko\u017eju u vi\u0161e oblika: kao dobro diferencirani, slabo diferencirani i multipli primarni tumori (Mullins i sur., 2006.); obolijevaju naj\u010de\u0161\u0107e psi u dobi od 8,5 do 9,5 godina bez obzira na spol.<\/p>\nMastocitomi u ma\u010daka<\/h2>\n
\n
\nU dijagnostici mastocitoma u ma\u010daka trenutno nema razvijenog sistema gradacije pa stoga identifikacija malignog biolo\u0161kog pona\u0161anja predstavlja veliki izazov (Sabattini i Bettini, 2019.). U literaturi izvje\u0161tavaju i o atipi\u010dnom obliku mastocitoma u ma\u010daka koji se pojavljuje \u010de\u0161\u0107e u mladih ma\u010daka sijamske pasmine u obliku multiplih ko\u017enih \u010dvorova te su benignog klini\u010dkog tijeka ili spontano regrediraju (Sabattini i Bettini, 2019.).<\/p>\nMastocitomi u konja<\/h2>\n
\n
\nU konja su vrlo rijetke neoplazije uspore\u0111uju\u0107i ih s drugim doma\u0107im \u017eivotinjama.
\nNaj\u010de\u0161\u0107e se pojavljuju na glavi kao samostalni \u010dvori\u0107i. Multiple lezije ne indiciraju malignost, a mogu se pojaviti na bilo kojoj anatomskoj lokaciji na ko\u017ei (Tamlin i sur., 2019.). Mo\u017eemo ih prona\u0107i i u: gornjem respiratornom traktu, o\u010dima, ponajprije konjunktivama, bjeloo\u010dnici i membrani nictitans (Flores i sur., 2017.), glavi, nazofarinksu, jeziku, traheji, ekstremitetima i rje\u0111e na trupu (Mair i Krudewig, 2008.).<\/p>\n
\nKongenitalni je oblik mastocitoma u literaturi vrlo rijetko opisan. Trenutno ne postoje razvijeni histolo\u0161ki sistemi gradacije mastocitoma u konja koji bi predvidjeli biolo\u0161ko pona\u0161anje neoplazije. Izra\u017eenost KIT-a i proliferacijski indeks bi mogli biti od koristi u dijagnosticiranju mastocitoma u konja, ponajprije pri razlu\u010divanju biolo\u0161kog pona\u0161anja same neoplazije.<\/p>\nMastocitomi u goveda<\/h2>\n
\nMastocitomi u svinja<\/h2>\n
\n
\nIz razli\u010ditih publiciraniih radova doznaje se da se kutana i sistemska mastocitoza u ve\u0107ini slu\u010dajeva pojavljuju zajedno s infekcijom eperitrozoonom (Eperythrozoon<\/em>).
\nAutori su uporabom mikroskopa otkrili intraeritrocitne organizme unutar agregacije mastocita \u0161to mo\u017ee upu\u0107ivati na povezanost infekcije s nastankom mastocitoma.<\/p>\nMastocitomi u pitomih vretica<\/h2>\n
\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\n
\nMastocitomi predstavljaju veliki dijagnosti\u010dki i terapijski izazov.<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tAVALLONE, G., A. FORLANI, M. TECILLA, E. RICCARDI, S. BELLUCO, S. F. SANTAGOSTINO, G. GRILLI, K. KHADIVI and P. ROCCABIANCA (2016): Neoplastic disease in the domestic ferret (Mustela putorius furo) in Italy: classification and tissue distribution of 856 cases (2000-2010). BMC Vet. Res. 12, 275. 10.1186\/s12917-016-0901-7
\n3.\tBLACKWOOD, L., S. MURPHY and P. BURACCO (2012): European consensus document on mast cell tumours in dogs and cats. Vet. Comp. Oncol. 10, e1 -29. 10.1111\/j.14765829.2012.00341.x
\n4.\tBOSTOCK, D. E. (1986): Neoplasms of the skin and subcutaneous tissues in dogs and cats. Br. Vet. J. 142, 1-19. 10.1016\/0007-1935(86)90002-3
\n5.\tBRONDEN, L. B., T. ERIKSEN and A. T. KRISTENSEN (2010): Mast cell tumours and other skin neoplasia in Danish dogs: data from the Danish Veterinary Cancer Registry. Acta. Vet. Scand. 52, e6. 10.1186\/1751-0147-52-6
\n6.\tDOWNING, S., M. B. CHIEN, P. H. KASS, P. E. MOORE and C. A. LONDON (2002): Prevalence and importance of internal tandem duplications in exons 11 and 12 of c-kit in mast cell tumors of dogs. Am. J. Vet. Res. 63, 1718-1723. 10.2460\/ajvr.2002.63.1718
\n7.\tFLORES, A. R., A. AZINHAGA, E. PAIS, F. FARIA, F. NUNES, F. GARTNER and I. AMORIM (2017): Equine ocular mast cell tumor: histopathological and immunohistochemical description. J. Equine. Sci. 28, 149-152. 10.1294\/jes.28.149
\n8.\tFONSECA-ALVES, C. E., D. DIOLA BENTO, R. TORRES-NETO, J. WERNER, B. KITCHELL and R. LAUFEN-AMORIM (2015): Ki67\/KIT double immunohistochemical staining in cutaneous mast cell tumors from Boxer dogs. Res. Vet. Sci. 102, 122- 126. 10.1016\/j.rvsc.2015.08.007
\n9.\tFOX, L. E. (2002): Mast cell tumors. In: Morrison, W. B.: Cancer in dogs and cats: medical and surgical management. Teton New Media, Jackson (451-459).
\n10.\tGILFILLAN, A. M., R. D. PEAVY and D. D. METCALFE (2009): Amplification mechanisms for the enhancement of antigen-mediated mast cell activation. Immunol. Res. 43, 15-24. 10.1007\/s12026-008-8046-9
\n11.\tGILL DE COSTA, R. M., E. MATOS, A. REMA, C. LOPES, M. A. PIRES and F. G\u00c4RTNER (2007): CD117 immunoexpression in canine mast cell tumours: correlations with pathological variables and proliferation markers. BMC Vet. Res. 3, 19. 10.1186\/1746-6148-3-19
\n12.\tHALSEY, C. H. C., D. H. THAMM, K. M. WEISHAAR, J. H. BURTON, J. B. CHARLES, D. L. GUSTAFSON, A. C. AVERY and E. J. EHRHART (2017): Expression of phosphorylated KIT in canine mast cell tumor. Vet. Pathol. 54, 387-394. 10.1177\/0300985816688943
\n13.\tKIUPEL, M., J. D. WEBSTER, J. B. KANEENE, R. MILLER and V. YUZBASIYAN-GURKAN (2004): The use of KIT and tryptase expression patterns as prognostic tools for canine cutaneous mast cell tumours. Vet. Pathol. 41, 371-377. 10.1354\/vp.41-4- 371
\n14.\tLABAR, B. (2017): Ostali mijeloproliferativni zlo\u0107udni tumori. In: Labar, B.: Hematologija. \u0160kolska knjiga, Zagreb (240-245).
\n15.\tLETARD, S., Y. YANG and K. HANSSENS (2008): Gain-of-function mutations in the extracellular domain of KIT are common in canine mast cell tumors. Mol. Cancer. Res. 6, 1137-1145. 10.1158\/1541-7786.MCR-08-0067
\n16.\tLI, Z. (2021): New insights into the pathogenesis of systemic mastocytosis. Int. J. Mol. Sci. 22, 4900. 10.3390\/ijms22094900
\n17.\tLONDON, C. A. and D. H. THAMM (2013): Mast cell tumors. In: Withrow, S. J. and D. M. Vail: Small animal clinical oncology. Elsevier, Missouri (335-355). 10.1016\/B978-1-4377-2362-5.00020-7
\n18.\tLONDON, C. A., S. J. GALLI, T. YUUKI, Z. Q. HU, S. C. HELFAND and E. N. GEISSLER (1999): Spontaneous canine mast cell tumors express tandem duplications in the proto-oncogene c-kit. Exp. Hematol. 27, 689-697. 10.1016\/S0301-472X(98)00075-7
\n19.\tMA, Y., B. J. LONGLEY, X. WANG, J. L. BLOUNT, K. LANGLEY and G. H. CAUGHEY (1999): Clustering of activating mutations in c-KIT\u2019s juxtamembrane coding region in canine mast cel neoplasms. J. Invest. Dematol. 112, 165-170. 10.1046\/j.1523-1747.1999.00488.x
\n20.\tMAIR, T. S. and C. KRUDEWIG (2008): Mast cell tumours (mastocytosis) in the horse: A review of the literature and report of 11 cases. Equine. Vet. Edu. 20, 177-182. 10.2746\/095777308X291804
\n21.\tMARTINEZ, J., V. MARTINEZ, L. GRAU-ROMA, J. LOPEZ and J. SEGALES (2011): Multiple cutaneous mast cell tumors in a pig. J. Vet. Diagn. Invest. 23, 1222-1225. 10.1177\/1040638711425574
\n22.\tMETCALFE, D. D. and Y. A. MEKORI (2017): Pathogenesis and pathology of mastocytosis. Annu. Rev. Pathol. Mech. Dis. 12, 487-514. 10.1146\/ annurev-pathol-052016-100312
\n23.\tMISDORP, W. (2004): Mast cells and canine mast cell tumours. A. review. Vet. Q. 26, 156-169. 10.1080\/01652176.2004.9695178
\n24.\tMORINI, M., G. BETTINI, R. PREZIOSI and L. MANDRIOLI (2004): C-kit gene product (CD117) immunoreactivity in canine and feline paraffin sections. J. Histochem. Cytochem. 52, 705-708. 10.1177\/002215540405200515
\n25.\tMULLINS, M. N. W. S. DERNELL, S. J. WITHROW, E. J. EHRHART, D. H. THAMM and S. E. LANA (2006): Evaluation of prognostic factors associated with outcome in dogs with multiple cutaneous mast cell tumors treated with surgery with and without adjuvant treatment: 54 cases (1998 \u2013 2004). J. Am. Vet. Med. Assoc. 228, 91-95. 10.2460\/javma.228.1.91
\n26.\tRESSEL, L., S. WARD and A. KIPAR (2015): Equine cutaneous mast cell tumours exhibit variable differentiation, proliferation activity and KIT expression. J. Comp. Pathol. 153, 236-243. 10.1016\/j.jcpa.2015.07.006
\n27.\tRIVA, F., S. BRIZZOLA, D. STEFANELLO, S. CREMA and L. TURIN (2005): A study of mutations in the c-kit gene of 32 dogs with mastocytoma. J. Vet. Diagn. Invest. 17, 385-388. 10.1177\/104063870501700416
\n28.\tSABATTINI, S. and G. BETTINI (2019): Grading cutaneous mast cell tumors in cats. Vet. Pathol. 56, 43-49. 10.1177\/0300985818800028
\n29.\tSMITH, B. I. and L. A. PHILLIPS (2017): Congenital mastocytomas in a Holstein calf. Can. Vet. J. 42, 635- 637.
\n30.\tTAMLIN, V. S., C. D. K. BOTTEMA and A. E. PEASTON (2019): Comparative aspects of mast cell neoplasia in animals and the role of KIT in prognosis and treatment. Vet. Med. Sci. 6, 3-18. 10.1002\/vms3.201
\n31.\tTAYLOR, M. L., J. DASTYCH, D. SEHGAL, M. SUNDSTROM, G. NILSSON, C. AKIN, R. G. MAGE and D. D. METCALFE (2001): The Kit- activating mutation D816V enhances stem cell factor \u2013 dependent chemotaxis. Blood 98, 1195-1199. 10.1182\/blood.V98.4.1195
\n32.\tTHAMM, D. H. and D. M. VAIL (2007): Mast cell tumors. In: Withrow, S. J. and D. M. Vail: Withrow & MacEwen\u2019s Small Animal Clinical Oncology, Saunders Elsevier, St. Louis (402 \u2013 424). 10.1016\/B978-072160558-6.50022-8
\n33.\tTHAMS, T. R. and D. W. MACY (1981): Canine mast cell tumor. Compend. Contin. Educ. Pract. Vet. 27, 259-263.
\n34.\tTORU, H., C. RA, S. NONOYAMA, K. SUZUKI, J. YATA and T. NAKAHATA (1996): Induction of the high-affinity IgE receptor (Fc epsilon RI) on human mast cells by IL-4. Int. Immunol. 8, 1367-1373. 10.1093\/intimm\/8.9.1367
\n35.\tVILALTA, L., A. MEL\u00c9NDEZ-LAZO, G. DORIA, A. RAMIS, L. SOLANO-GALLEGO, J. PASTOR and J. MARTOTELL (2016): Clinical, cytological, histological and immunohistochemical features of cutaneous mast cell tumours in ferrets (Mustela putorius furo). J. Comp. Pathol. 155, 346-355. 10.1016\/j.jcpa.2016.07.012
\n36.\tWELLE, M. M., C. R. BLEY, J. HOWARD and S. R\u00dcFENACHT (2008): Canine mast cell tumours: a review of the pathogenesis, clinical features, pathology and treatment. Vet. Dermatol. 19, 321- 339. 10.1111\/j.1365-3164.2008.00694.x
\n37.\tZEMKE, D., B. YAMINI and V. YUZBASIYAN- GURKAN (2002): Mutations in the juxtamembrane domain of c-KIT are associated with higher grade mast cell tumors in dogs. Vet. Pathol. 39, 529-535. 10.1354\/vp.39-5-529
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Pathophysiology of mast cell tumour in humans and animals<\/h2>\n
\nSini\u0161a FARAGUNA<\/strong>, DVM, Assistant, Romana TURK<\/strong>, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n