![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/OzrenSmolec2021.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
O. Smolec<\/strong>*, P. Ugle\u0161i\u0107<\/strong>, M. Pe\u0107in<\/strong>, B. Toholj<\/strong>, B. Radi\u0161i\u0107<\/strong>, M. Dobrani\u0107<\/strong>, K. Ilijevska<\/strong>, \u017d. Milo\u0161evi\u0107<\/strong>, A. Manojlovi\u0107<\/strong> i M. Lipar<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) definicija boli glasi: “Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo povezano uz stvarnu ili mogu\u0107u ozljedu tkiva ili opisom u smislu te ozljede”. Bolni podra\u017eaj mo\u017ee se podijeliti prema duljini trajanja na akutnu i kroni\u010dnu bol; prema mehanizmu nastanka na organsku i psihogenu, prema uzroku na nocicepcijsku i neuropatsku bol, prema mjestu nastanka na viscelarnu i parijetalnu te prema op\u0107em uzroku na benignu i malignu. Bolni put se na osnovi anatomije i neurofiziologije sastoji od \u010detiri procesa, a to su podra\u017eaj (transdukcija), kondukcija, prijenos (transmisija), percepcija osjeta boli. Neurotransmiteri u koje ubrajamo noradrenalin i acetilkolin na simpati\u010dnim \u017eiv\u010danim zavr\u0161etcima te dopamin u S\u017dS-u. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Rad ima za cilj pojasniti osnove fiziologije i neurofiziologije te neverbalne postupke \u017eivotinja kojima nam daju do znanja da se nalaze u bolnom stanju, a koje mi kao veterinari moramo znati prepoznati i pacijentima pru\u017eiti pomo\u0107 koju njihovo stanje u datom trenutku zahtijeva. Zadnjih nekoliko desetlje\u0107a znatno se pove\u0107alo razumijevanje temelja fiziologije boli.<\/p>\n Slu\u017ebenu definiciju boli izdalo je Me\u0111unarodno udru\u017eenje za prou\u010davanje boli (IASP) i glasi: “Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo povezano uz stvarnu ili mogu\u0107u ozljedu tkiva ili opis u smislu te ozljede.”<\/em> Iako nije ustvr\u0111eno jesu li \u017eivotinje i ljudi iskusili isti osje\u0107aj, pretpostavlja se da bol kod \u017eivotinja slu\u017ei istoj svrsi kao i ljudska bol. Ako to prihvatimo kao \u010dinjenicu, to nam omogu\u0107uje lak\u0161e definiranje boli u \u017eivotinja. Glavni problem procjenjivanja boli je taj \u0161to je ona sama po sebi vrlo subjektivna i individualna te ju je zato te\u0161ko procijeniti pogotovo kad su subjekti na kojima se vr\u0161i procjena neverbalni. Modeli boli u \u017eivotinja su bitna komponenta u ovom procesu i va\u017eni su za razumijevanje mehanizma boli, identificiranje novih farmakolo\u0161kih ciljeva u terapiji, pobolj\u0161avanje tretmana, kao i pronala\u017eenje klini\u010dkog doziranja analgetika (Mogil i sur., 2010.). Stoga je ovaj rad skroman doprinos razumijavnju boli u kiru\u0161kih pacijenata, procjenjivanje i vrjednovanje iste.<\/p>\n Za Aristotela (384. pr. Krista) bol je emocija suprotna veselju. Za znatno mla\u0111eg Spinozu (1632.-1677.) je \u017ealost ome\u0111ena na mali dio tijela. J. Milton (1608.-1674.) navodi da je bol najgora muka, stra\u0161nija od svakog zla. A. Schweizer (1875.-1965.) je ustvrdio da je bol gora od smrti, dok je G. Orwell napisao da ni\u0161ta na svijetu nije gadno kao bol i pred njom nema junaka (Kiseljak i sur., 2000.) Bol je neugodno osjetilno ili emocionalno iskustvo nakon (ili u o\u010dekivanju) bolnog podra\u017eaja, koje pokre\u0107e obrambenu motori\u010dku aktivnost.<\/p>\n \u017divotinje je pamte te u\u010de izbjegavati, a mo\u017ee vrsno mijenjati specifi\u010dne obrasce pona\u0161anja (Mati\u010di\u0107 i Vnuk, 2009.). Bol je za\u0161titni mehanizam, nu\u017ean za pre\u017eivljavanje i opstanak, koji aktivira refleksne reakcije kojima se uklanja bolni podra\u017eaj (Guyton i Hall, 1995.). Bol je vi\u0161ezna\u010dan pojam i postoje mnoge definicije. Definicija Me\u0111unarodne udruge za istra\u017eivanje boli (IASP), koju je prihvatila i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), a glasi: “Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo povezano uz stvarnu ili mogu\u0107u ozljedu tkiva ili opisom u smislu te ozljede”<\/em> (Merskey i Bogduk, 1994.). Ovu slu\u017ebenu definiciju izdalo je Me\u0111unarodno udru\u017eenje za prou\u010davanje boli (engl. International Association for the Study of Pain<\/em> \u2013 IASP) koje je najve\u0107a multidisciplinarna me\u0111unarodna organizacija na podru\u010dju boli. IASP je osnovana 1973. g. u SAD-u. \u010clanstvo u IASP otvoreno je za znanstvenike, lije\u010dnike, stomatologe, psihologe, medicinske sestre, fizioterapeute i ostale zdravstvene stru\u010dnjake koji su aktivno uklju\u010deni u istra\u017eivanje boli i one koji imaju poseban interes za dijagnosticiranje i lije\u010denje boli. IASP trenutno ima vi\u0161e od 6 500 \u010dlanova iz vi\u0161e od 100 zemalja. Europska udru\u017eenje za lije\u010denje boli (engl. The European Federation of IASP \u00ae<\/sup> chapters<\/em> \u2013 EFIC) multidisciplinarna je profesionalna organizacija na podru\u010dju znanosti o boli i medicine, koju \u010dine 29 europskih \u010dlanica IASP-a.<\/p>\n Hrvatsko dru\u0161tvo za lije\u010denje boli je najve\u0107a multidisciplinarna profesionalna organizacija na podru\u010dju boli u Hrvatskoj. Hrvatsko dru\u0161tvo za lije\u010denje boli je \u010dlan IASP i EFIC-a. Cilj je promovirati edukacije, obuke, istra\u017eivanje i razvoj na svim podru\u010djima boli.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Bolni se podra\u017eaj mo\u017ee podijeliti prema duljini trajanja na akutnu i kroni\u010dnu bol, prema mehanizmu nastanka na organsku i psihogenu; prema uzroku na nocicepcijsku i neuropatsku bol, prema mjestu nastanka na viscelarnu i parijetalnu te prema op\u0107em uzroku na benignu i malignu. Akutna bol je normalan, predvidljivi fiziolo\u0161ki odgovor organizma na mehani\u010dki, temperaturni ili kemijski podra\u017eaj.<\/p>\n Mo\u017ee biti izazvan kirur\u0161kim postupkom, ozljedom ili akutnom bole\u0161\u0107u. S obzirom na to da je bol individualni osje\u0107aj, osim senzorne, na nju \u0107e utjecati emocionalna i kognitivna komponenta. Akutna bol traje kratko i obuhva\u0107a razdoblje cijeljenja. Kroni\u010dna bol je definirana kao ona koja traje nakon zavr\u0161etka procesa cijeljenja. O kroni\u010dnoj boli govorimo ako traje vi\u0161e od 3 do 6 mjeseci (Hardt i sur., 2008.). Kroni\u010dna bol mo\u017ee prouzro\u010diti stresni odgovor, poja\u010dati upalnu reakciju i prouzro\u010diti dodatno o\u0161te\u0107enje tkiva (Loeser i Melzack, 1999.). Prema navedenomu, bol se mo\u017ee podijeliti u dvije kategorije: adaptacijsku (fiziolo\u0161ku) i maladaptacijsku (patolo\u0161ku). Fiziolo\u0161ka bol \u0161titi organizam od ozljede i poti\u010de cijeljenje, dok je patolo\u0161ka bol posljedica o\u0161te\u0107enja sustava osjeta boli i nema za\u0161titnu ulogu, ve\u0107 prouzro\u010di patnju. To se \u010desto doga\u0111a u kroni\u010dnim upalnim stanjima (\u010culo i Morovi\u0107-Vergles, 2016.).<\/p>\n Prema mehanizmu nastanka razlikujemo organsku bol i psihogenu bol. Organska bol je prouzro\u010dena o\u0161te\u0107enjem tkiva (npr. kod opeklina), dok kod psihogene boli ne postoji takvo o\u0161te\u0107enje ili se ne mo\u017ee na\u0107i (npr. kod halucinacija). Razli\u010dita iskustva boli \u010desto su posljedica razli\u010ditih kombinacija fizi\u010dkih i psihi\u010dkih faktora. Nocicepcijska bol posljedica je podra\u017eivanja receptora boli kemijskim, toplinskim i mehani\u010dkim podra\u017eajima. Stimulacija ovih receptora dovodi do o\u0161tre ili probadaju\u0107e, dobro lokalizirane boli. Visceralni receptori su smje\u0161teni u visceralnim organima i vezivnom tkivu koje okru\u017euje te organe. Visceralna bol je slabije lokalizirana. Prema definiciji IASP-a neuropatska bol je neugodan osjetni i emocionalni do\u017eivljaj prouzro\u010den o\u0161te\u0107enjem ili bole\u0161\u0107u somatosenzornog dijela \u017eiv\u010danog sustava (Jensen i sur., 2011.). Neuropatska bol klasificira se kao centralna ili periferna prema lokalizaciji o\u0161te\u0107enja ili bolesti. Klasi\u010dni primjeri neuropatske boli jesu bolna dijabeti\u010dka polineuropatija, posthepeti\u010dka neuralgija, trigeminalna neuralgija, radikularna bol, bol nakon mo\u017edanog udara, bol zbog ozljede kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine te postkirur\u0161ka bol (Torrance i sur., 2006.).<\/p>\n Prema mjestu nastanka razlikujemo viscelarnu i parijetalnu bol. Visceralna bol nastaje uslijed ozljede unutra\u0161njih organa koje inervira simpati\u010dki \u017eiv\u010dani sustav. Kontinuirana visceralna bol je bol organa. Bol mo\u017ee biti povr\u0161inska (kutana) ili duboka (somatska), slabo je lokalizirana, \u0161iri se i znatno je udaljena od izvora bolnog podra\u017eaja (prenesena bol).<\/p>\n Prenesena bol je bol koja se pojavljuje na povr\u0161ini tijela koja nije o\u0161te\u0107ena, a javlja se u slu\u010daju bolesti simpati\u010dkih inerviranih visceralnih struktura. Parijetalna bol je posljedica ozljede ovojnica unutarnjih organa.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Da bi se razvio osjet boli, bolni podra\u017eaj mora sti\u0107i od mjesta ozljede preko perifernih \u017eivaca i kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine do centra za bol u velikom mozgu (talamus). Da bi postali svjesni bolnog podra\u017eaja, podra\u017eaj se iz talamusa mora prenijeti u koru velikog mozga, odnosno sferu svjesnog do\u017eivljaja. Taj put \u0161irenja bolnog podra\u017eaja od mjesta ozljede do mozga poznat je pod imenom bolni put, a svjesno do\u017eivljavanje boli pod pojmom nocicepcija (slika 1.).<\/p>\n Bolni put se na osnovi anatomije i neurofiziologije sastoji od \u010detiri procesa, a to supodra\u017eaj (transdukcija), kondukcija, prijenos (transmisija), percepcija osjeta boli. Podra\u017eaj (transdukcija – nocicepcija) je faza poznata i pod pojmom nocicepcije, a odvija se na mjestu ozljede. Tijekom transdukcije, \u0161tetni podra\u017eaj (toplinski, mehani\u010dki, kemijski) se pretvara u akcijski potencijal podra\u017eajem receptora za bol (nociceptora). To su naj\u010de\u0161\u0107e razli\u010diti produkti upale (upalni medijatori), koji se stvaraju na mjestu ozljede. Citokini, koji se tako\u0111er razvijaju u uvjetima upale, poti\u010du osloba\u0111anje drugih upalnih medijatora (prostaglandin, histamin, bradikinin, tvar P). Svi upalni medijatori na mjestu ozljede sni\u017eavaju prag podra\u017eljivosti nociceptora i potenciraju razvoj primarne hiperalgezije (poja\u010dane osjetljivosti) oko ozljede. Transmisija (prijenos) je sinapti\u010dko provo\u0111enje i modulacija osjeta boli s jednog neurona na drugi. Predstavlja ga periferni \u017eivac putem kojega se podra\u017eaj s nociceptora prenosi u kralje\u017eni\u010dnu mo\u017edinu. U prijenosu impulsa sudjeluju mnogi prijenosnici poput neurotransmitera odnosno glutamata, aspartat i drugi koji imaju utjecaj na brzinu prijenosa bolnog impulsa. Percepcija je dio puta u kojem dolazi do projekcije \u017eiv\u010danih putova za prijenos boli u mo\u017edanu komoru i svjesnog do\u017eivljavanja boli. Na do\u017eivljavanje podra\u017eaja utje\u010de i trenutno emocionalno stanje poput stanje straha i ljutnje, koje ga mogu poja\u010dati, a veselje i nada mogu ubla\u017eiti osje\u0107aj boli (Dzau i Piazzo, 2014.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mehanizam boli zapo\u010dinje pojavom \u017eiv\u010danih impulsa u slobodnim \u017eiv\u010danim zavr\u0161ecima povodom odre\u0111ene intenzivne stimulacije. Slobodni \u017eiv\u010dani zavr\u0161eci su ogranci osjetnih \u017eiv\u010danih vlakana koji se nalaze u povr\u0161inskim slojevima ko\u017ee, pokosnici, stjenkama arterija, zglobnim povr\u0161inama te mnogim tkivima unutarnjih organa. Kod slabije stimulacije dolazi do pojave osjeta toplog, hladnog, dodira, pritiska, a tek jaki intenziteti podra\u017eivanja dovode i do pojave bolnih impulsa. Bolni impulsi putuju \u017eiv\u010danim sustavom koji je ve\u0107 pod utjecajem pro\u0161log iskustva, kulture, o\u010dekivanja i mnogih drugih faktora. Svi mozgovni procesi aktivno sudjeluju u odabiru i sintezi informacija koje \u010dine ukupni osjetni ulaz (Melzack, 1973.).<\/p>\n Podra\u017eaji koji izazivaju bol obi\u010dno se nazivaju nociceptivnim podra\u017eajima, a slobodni \u017eiv\u010dani zavr\u0161eci na koje ti podra\u017eaji djeluju nociceptorima (Petz, 1992.). Nociceptori su tvorbe \u0161to specijaliziranom plazmatskom opnom reagiraju na promjene u okolici i prihva\u0107aju pojedine vrste \u0161kodljivih podra\u017eaja nastale na povr\u0161ini ili u dubljem tkivu te razli\u010dite oblike energije pretvaraju u membranske potencijale. Posrijedi su, vjerojatno, lipoproteinske tvorbe na membrani \u017eiv\u010dane stanice ili na zavr\u0161ecima aferentnih \u017eiv\u010danih vlakana \u010dijim podra\u017eajem se mijenja ionsku propusnost na povr\u0161ini nociceptora. Ioni prema koncentracijskom gradijentu prolaze u stanici ili iz nje kroz molekularne kanale u stani\u010dnoj opni gdje se stvara generatorni potencijal, odnosno na podra\u017eivim mjestima nastaju razli\u010diti elektri\u010dni naboji. Kada taj potencijal pre\u0111e odre\u0111eni prag, naglo nastaju brze i reverzibilne promjene propusnosti iona na povr\u0161ini receptora, odnosno akcijski potencijal, \u0161to uzrokuje istovjetne promjene uzdu\u017e provodnog nastavka, nazvane \u017eiv\u010dani impuls.<\/p>\n Pri tome se dio receptora ubrzo prilago\u0111ava i unato\u010d djelovanju podra\u017eaja, smanjuje nadiranje \u017eiv\u010danih impulsa, a u sporije prilagodljivih receptora \u017eiv\u010dani impulsi opstoje jo\u0161 dugo vremena (Grbavac, 1997.). Mijelinizirana A\u03b4 vlakna su nociceptori karaktera brzog provo\u0111enja i odgovorni su za prvu, o\u0161tru i dobro lokaliziranu bol. A\u03b2-vlakna provode ne\u0161kodljive podra\u017eaje dodira, laganog pritiska i vibracije s nociceptora niskog praga podra\u017eaja.<\/p>\n Nemijelinizirana C-vlakna tvore ve\u0107inu perifernih nociceptora, sporo provode signal i odgovorna su za osjet odgo\u0111ene i dugotrajnije boli, \u201etupog\u201c karaktera. Podra\u017eaj se aferentnim krakom \u017eivca prenosi do centralnog zavr\u0161etka u stra\u017enjim rogovima kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine, odnosno u gangliju n. trigeminusa<\/em>, ako se radi o kranijalnim \u017eivcima (kondukcija). Dalje se bolni podra\u017eaj \u0161iri preko spinotalami\u010dkog trakta koji \u010dine sekundarni osjetni neuroni stra\u017enjih rogova kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine sve do talamusa. Podra\u017eaj se mo\u017ee prenositi izravnim monosinapti\u010dkim prijenosom ili preko interneurona koji mogu modulirati osjet boli svojim pobu\u0111uju\u0107im ili ko\u010de\u0107im u\u010dinkom (Lackovi\u0107, 1995., Woolf, 2004.). Neuroni se potom iz talamusa projiciraju u somatosenzornu regiju velikog mozga. Prijenos podra\u017eaja sekundarnim neuronima do senzomotornog korteksa naziva se transmisija. Taj je sustav odgovoran za percepciju brze i dobro lokalizirane boli.<\/p>\n Me\u0111utim, postoje i ogranci za hipotalamus, limbi\u010dki sustav i druge dijelove mozga pa je percepcija ukupne boli posljedica me\u0111udjelovanja brojnih dijelova velikog i malog mozga, tako da je bol usko povezana sa stresom, osje\u0107ajima i pam\u0107enjem. Zbog navedenoga bolne osjete \u010desto prate i brojne tjelesne i psihi\u010dke reakcije, primjerice, promjene krvnog tlaka, pulsa, disanja, znojenje, osje\u0107aj strepnje, tjeskobe, mu\u010dnina i povra\u0107anje pa dugotrajno oda\u0161iljanje bolnih signala u kroni\u010dnim bolestima mo\u017ee prouzro\u010diti promjene reaktivnosti organizma, psihi\u010dke promjene poput depresije te utjecati i na mijenjanje dru\u0161tvenih odnosa.<\/p>\n \u017div\u010dane stanice djeluju poput biokemijskog stroja koji osim osnovnih stani\u010dnih djelatnosti u metaboli\u010dkim procesima proizvode kemijsku energiju koju potom pretvaraju u \u017eiv\u010dane impulse. \u017div\u010dane stanice istodobno imaju svojstvo provo\u0111enja \u017eiv\u010danih impulsa te njihova prijenosa putem kemijskih posrednika – neurotransmitera. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Kemijski posrednici mogu imati pobu\u0111uju\u0107e (ekscitacijske) i ko\u010de\u0107e (inhibicijske) u\u010dinke, pritom mnogi kemijski posrednici imaju izravni u\u010dinak pa govorimo o aktualnim neurotransmiterima u koje ubrajamo noradrenalin i acetilkolin na simpati\u010dnim \u017eiv\u010danim zavr\u0161ecima te dopamin u S\u017dS-u. Alogene tvari su svi kemijski spojevi koji sni\u017eavaju prag podra\u017eljivosti ili izravno prouzro\u010de akcijski potencijal, a nastaju ili se osloba\u0111aju prilikom ozlijede tkiva u okolici nocicepcijskog neurona. Te tvari redovito utje\u010du i na mikrocirkulaciju i prouzro\u010de ili pove\u0107avaju nocicepciju, a naj\u010de\u0161\u0107e istodobno poti\u010du i\/ili prate upalne promjene. U podru\u010djima o\u0161te\u0107enja i\/ili upale tkiva redovito nastaje bolna preosjetljivost prouzro\u010dena sni\u017eenjem praga podra\u017eljivosti nociceptora. Alogene tvari prema kemijskom sastavu su monoamini (noradrenalin, histamin, serotonin) ili polipeptidi (bradikinin). Iz o\u0161te\u0107enih se stanica osloba\u0111aju vodikovi, klorni i kalijevi ioni te acetilkolin i leukotrieni, \u0161to tako\u0111er imaju algogeni u\u010dinak, a upala poti\u010de i tvorbu E-prostaglandina koje sintetiziraju i nocicepcijski zavr\u0161etci. Biogeni amini su va\u017ene neuroaktivne molekule centralnog \u017eiv\u010danog sustava. Noradrenalin<\/em> je poznati modulator neuronalne aktivnosti i sudjeluje u mnogobrojnim funkcijama mozga. Regulira paljenje neurona i druge kratkotrajne stani\u010dne procese. Noradrenalin ima i dugotrajni reguliraju\u0107i efekt tako \u0161to nadgleda gensku ekspresiju u neuronima (Ordway i sur., 2007.). Tijela noradrenergi\u010dnih neurona koncentrirana su u locusu coeruleusu koji je glavni izvor noradrenalina u S\u017dS-u; njegovi aksoni inerviraju cerebralni korteks, mali mozak, hipokampus, amigdalu, talamus, hipotalamus i le\u0111nu mo\u017edinu. Noradrenalin se ve\u017ee za adrenoreceptore neurona centralnog i perifernog \u017eiv\u010danog sustava te perifernih \u017elijezda i mi\u0161i\u0107nih stanica. Podijeljeni su u \u03b1 i \u03b2 tip te se svaki mo\u017ee podijeliti u vi\u0161e podtipova, a svi su G-protein transmembranski receptori. Razli\u010dito su distribuirani u mozgu, npr. kortikalnim slojevima razli\u010dita lokacija \u03b1 i \u03b2 receptora uzrok je lokalnim varijabilnostima noradrenergi\u010dnih odgovora. Aktivacija receptora daje inhibitorni ili ekscitatorni efekt, a primije\u0107eno je da je \u010de\u0161\u0107i inhibitorni efekt (von Bohlen i Dermietzel, 2006.).<\/p>\n Histamin<\/em> je prepoznat kao neurotransmiter u S\u017dS-u tek pred kraj 20.\tstolje\u0107a, dok je njegova uloga u imonolo\u0161kom sustavu prvi put opisana ve\u0107 1910. godine. Histamin se formira dekarboksilacijom histidina djelovanjem histidin dekarboksilaze. Otkriveno je da histamin modulira bol u S\u017dS-u; redukcija razine histamina u mozgu promovira nocicepciju, dok pove\u0107anje koncentracije dovodi do analgezije.<\/p>\n Serotonin<\/em> je prvi put izoliran iz krvnog seruma i ime je dobio po svojoj ulozi u kontrahiranju krvnih \u017eila (serum i vazotoni\u010dno svojstvo). U medijatore boli pripadaju i neutrofini poput NGF-a (engl. nerve growth factor<\/em>). NGF je nu\u017ean za pre\u017eivljavanje osjetilnih i simpati\u010dkih neurona tijekom razvoja. Osloba\u0111a se iz stanica u podru\u010dju upale te se nakon vezanja za receptore, endocitozom unosi u nociceptorne zavr\u0161etke. Retrogradnim se transportom prenosi do tijela neurona u osjetnom gangliju gdje poti\u010de sintezu BGDF (engl. brain-derved gowth factor<\/em>).<\/p>\n BGDF se zatim osloba\u0111a te vezanjem na neuronima dorzalnog roga facilitira njihovu aktivaciju. Blokiranje djelovanja NGF i BDGF potencijalne su mete djelovanja novih analgetika (Schaible, 2007.).<\/p>\n Sve te tvorbe izlu\u010duju neuromedijatore (serotonin, P-tvar, metenkefalin, endorfine…). Retikularna tvar ima senzorni dio koji \u0161alje \u017eiv\u010dane impulse difuzno u koru mozga, a kod sna\u017enih nocicepcijskih impulsa taj impuls je ograni\u010den samo na uska podru\u010dja, \u0161to za posljedicu ima spoznaju bolnog osjeta u projekcijskim podru\u010djima. Nocicepcijski neuroni u podru\u010dju thalamusa zavr\u0161avaju u stra\u017enjim dijelovima talamusa i zatim u ventralnoj stra\u017enjoj lateralnoj jezgri, tj. VPL – nucleus ventralis postero lateralis<\/em> te zavr\u0161avaju spinotalmi\u010dni put i spinalni lemnisk (Kostovi\u0107 i Juda\u0161, 1997.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Glavni problem procjenjivanja boli je taj \u0161to je ona sama po sebi vrlo subjektivna i individualna te ju je zato te\u0161ko procijeniti, pogotovo kad su subjekti na kojima se vr\u0161i procjena neverbalni. Stoga, 216 da bi se odredila, odnosno kvantificirala bol u \u017eivotinja, nociceptivni bihevioralni i fiziolo\u0161ki odgovori na bolni podra\u017eaj se koriste kao indirektni pokazatelji boli. Nociceptivni bihevioralni odgovori koji se promatraju u \u017eivotinja mogu biti refleksni (povla\u010denje), dobrovoljni i kroni\u010dno bolni.<\/p>\n Refleksna pona\u0161anja i pokreti izazvani podra\u017eajem pona\u0161aju se kao za\u0161titni mehanizmi za preveniranje ozljede tkiva. Mogu biti nevoljni pokreti \u0161tetnog senzornog unosa koji prolaze kroz kralje\u017eni\u010dku mo\u017edinu preko motornih \u017eivaca ili svjesni odgovor kako bi se sprije\u010dila daljnja ozljeda. Fleksorni se refleksi (npr. refleks fleksora ekstremiteta) \u010desto koriste u istra\u017eivanjima boli gdje se \u017eivotinju stimulira bolnim podra\u017eajem (npr. zagrijavanjem) te se procjenjuje refleksni odgovor. Kod pona\u0161anja koja su povezana s kroni\u010dnom bole\u0161\u0107u o\u010dekuje se da \u0107e odgovori na trenutni nociceptivni (bolni) ulaz biti produljeni i utjecati na kvalitetu zdravlja. Hiperalgezija i alodinija su karakteristike kroni\u010dne boli zajedno sa sustavnim pona\u0161anjem kao \u0161to su anksioznost, smanjena socijalna interakcija (Benbouzid i sur., 2008.), smanjena simpati\u010dka reakcija (Vierck i sur., 2008.), gubitak te\u017eine (Abbadie i sur., 1994.), i slaba kvaliteta sna (Andersen i Tufik, 2003.).<\/p>\n Fiziolo\u0161ki odgovori na bolne podra\u017eaje procjenjivani su i mjereni kao pokazatelji boli u neverbalnih pacijenata, kao \u0161to su novoro\u0111en\u010dad i \u017eivotinje. Fiziolo\u0161ki znaci koji ukazuju \u200b\u200bna bolnost uklju\u010duju tahipneju, tahikardiju, hipertenziju, pro\u0161irene zjenice i pove\u0107anje razine kortizola i epinefrina u plazmi (Mathews, 2000.). Bol stimulira hipotalamo-hipofizno-nadbubre\u017enu os i simpati\u010dki \u017eiv\u010dani sustav \u0161to rezultira osloba\u0111anjem kortizola, odnosno kateholamina. Me\u0111utim i drugi faktori kao \u0161to su stres ili trauma tako\u0111er mogu aktivirati ove sustave. Stoga, povi\u0161enje razine hormona ne mora nu\u017eno biti izravno povezano s boli (Ledowski i sur., 2012.). Pove\u0107anje stvaranja glukoze i laktata u odgovoru na kortizol i glikogenolizu induciranu katekolinom mo\u017ee se koristiti za procjenu stanja boli. Plazma \u03b2-endorfin je jo\u0161 jedan potencijalni pokazatelj koji mo\u017ee biti povezan s boli.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Da bi se identificirala bol u \u017eivotinja, dva su glavna alata kori\u0161tena za procjenu boli: sustavi bodovanja boli i algezimetri. Sustav bodovanja boli koristi se u klini\u010dkim i pretklini\u010dkim studijama boli. VAS (Slika 2.) je instrument za mjerenje boli koji koristi liniju od 100 mm, koja pokazuje da 0 mm nema boli, a 100 mm ukazuje na najgoru mogu\u0107u bol. Jednostavna deskriptivna skala (JDS) se obi\u010dno sastoji od 3 do 5 numeri\u010dkih referentnih to\u010daka povezanih s razli\u010ditim karakteristi\u010dnim pona\u0161anjem koja postaju bodovi boli za pacijenta. Svakom broju dodijeljena je ekspresija \u017eivotinje koja opisuje vrijednost intenziteta boli (npr. bez boli, blage, umjerene ili jake boli) (Hansen, 2003.).<\/p>\n NSO u ispitivanjima na \u017eivotinjama obi\u010dno je numerirana skala od 4 do 10 bodova; krajnje to\u010dke predstavljaju ekstremni intenzitet boli. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Glasgowska kompozitna skala za mjerenje boli (GKSB) za pse koji boluju od akutne boli, razvijena je pomo\u0107u psihometrijske metodologije, a mjeri bol do razine preciznosti prikladne za klini\u010dka ispitivanja. Me\u0111utim, za rutinsku klini\u010dku uporabu, gdje je naglasak na brzini, jednostavnosti kori\u0161tenja i protokolu za analgeziju, razvijen je kratak obrazac (GKDB-ko). Obrazac obuhva\u0107a \u0161est kategorija pona\u0161anja s ekspresijama koje ih opisuje: vokalizacija (4), pozornost na ranu (5), pokretljivost (5), odgovor na dodir (6), pona\u0161anje (5) i dr\u017eanje \/ aktivnost (5). Predmeti se stavljaju u rastu\u0107i redoslijed intenziteta boli i odgovaraju\u0107e numeriraju.<\/p>\n Maksimalni rezultat boli je 24 ili 20 ako je nemogu\u0107e procijeniti mobilnost. Skala omogu\u0107uje prakti\u010dan na\u010din procjene akutnog stanja i daje smjernice za daljnje lije\u010denje, pobolj\u0161avaju\u0107i upravljanje bolom i dobrobiti \u017eivotinje (Reid i sur., 2007.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Skala se sastoji od 6 razli\u010ditih kategorija (fiziolo\u0161ki podatci, odgovor na palpaciju, aktivnost, mentalni status, dr\u017eanje i vokalizacija), svaka kategorija je podijeljena na jo\u0161 tri ili vi\u0161e podkategorije te im je dodijeljena razli\u010dita broj\u010dana vrijednost. Npr., kategorija ,,mentalni status\u2019\u2019 se sastoji od \u010detiri podkategorije: pokorna, prijateljska, oprezna i agresivna; koje se zatim ocjenjuju 0, 1, 2, i 3. Ukupno, maksimalni broj mogu\u0107ih bodova za bol je 27. U nastojanju da se pobolj\u0161aju skale boli, znanstvenici su poku\u0161ali jasnije opisat pona\u0161anja i fiziolo\u0161ka pona\u0161anja, svrstat unutar kategorija i ocijeniti ih (Hansen, 2003.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Prednosti ove skale uklju\u010duju jednostavnost kori\u0161tenja uz minimalnu potrebnu interpretaciju. Specifi\u010dno su dani deskriptori pojedinih pona\u0161anja koji smanjuju varijabilnost me\u0111u promatra\u010dima. Osim toga, predvi\u0111ena je skala za psa i ma\u010dku. Nedostatak ove ljestvice je nedostatak validacije klini\u010dkim ispitivanjima u usporedbi s drugim skalama. Nadalje, njegova primjena je uglavnom ograni\u010dena i namijenjena za prosu\u0111ivanje akutne boli.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Kompozitna skala za procjenu boli pasa u ambulanit postavljena je na temelju opa\u017eanja njihovog pona\u0161anja. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U nastojanju da se osmisle objektivni instrumenti za prou\u010davanje boli, napravljeni su algezimetrijski ure\u0111aji u svrhu prozvodnje kvantificiranog bolnog stimulansa, kako bi se izmjerio nociceptivni prag. Bolni podra\u017eaji koji se primjenjuju na \u017eivotinjskim modelima uklju\u010duju termalne, elektri\u010dne, kemijske i mehani\u010dke podra\u017eaje. Iako je u pro\u0161losti to nekoliko puta kori\u0161teno, elektri\u010dni \u0161ok je kontroverzan za kori\u0161tenje kao bolni stimulans jer nije prirodni tip \u0161tetnog podra\u017eaja i uzbu\u0111uje ne-nociceptivna A \u03b2 vlakna kao i nociceptivna A i C vlakna (Le Bars i sur., 2001.).<\/p>\n Termi\u010dki \u0161tetni podra\u017eaji mogu se primijeniti pomo\u0107u uranjanja repa, vru\u0107e plo\u010de i drugih grija\u0107ih ure\u0111aja koji su dizajnirani da primjenjuju bolni stimulans na \u017eivotinji, sve dok se ne izazove nociceptivni odgovor.<\/p>\n Ure\u0111aji za mehani\u010dku stimulaciju, kao \u0161to je algezimetar, Von Frey filamenti i drugi ure\u0111aji za primjenu sile unose mjerljive pritiske kako bi stimulirali reakciju \u017eivotinje. Testovi koji koriste ove algezimetre obja\u0161njeni su ispod kao Akutni model boli i Upalni model boli.<\/p>\n Eksperimentalni modeli boli \u017eivotinja koji su razvijeni u istra\u017eivanju boli mogu se svrstati u najmanje \u010detiri kategorije: akutni, upalni, neuropatski i klini\u010dki orijentirani modeli boli (Mogil, 2009.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n To\u010dno prepoznavanje i kvantificiranje boli kod konja je imperativ za adekvatno lije\u010denje boli. Pri procjeni se naj\u010de\u0161\u0107e koriste tri skale: JDS koja procjenjuje stanje kao bezbolno, blaga, srednja ili jaka bolnost; NSO koja opisuje trenutno stanje u rasponu 0-1; VAS koja je subjektivnija i osjetljivija jer prikazuje do\u017eivljavanje boli te ne prisiljava procjenitelja birati izme\u0111u ograni\u010denih i odre\u0111enih brojeva u kategorijama (Bussieres i sur., 2008.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Klini\u010dki parametri kao \u0161to su polo\u017eaj \u017eivotinje, apetit, laktacija, uriniranje i defekacija imaju va\u017enu ulogu pri procjeni stanja u kojem se \u017eivotinja nalazi. Pri procjeni boli mlije\u010dnih goveda promatraju se objektivni parametri poput uzimanje suhe materije kao i laktacija mlijeka. Pove\u0107avanjem vrijednosti ova dva parametra smatra se da se \u017eivotinja nalazi u ugodnom stanju. Promjene u aktivnosti simpati\u010dkog \u017eiv\u010danog sustava mogu biti u korelaciji s prisustvom i intenzitetom boli. Pro\u0161irene zjenice, tahikardija, promjene u otpornosti ko\u017ee i krvotoka su posljedice tih promjena. Iz navedenih se razloga mora voditi briga za dobrobit \u017eivotinje (Anderson, 2007.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Modeli boli u \u017eivotinja su bitna komponenta za razumijevanje mehanizma boli, identificiranja novih farmakolo\u0161kih ciljeva u terapiji, unaprije\u0111enja lije\u010denja boli, kao i pronala\u017eenja primjerenog doziranja analgetika. Svakako treba naglasiti da multimodalni pristup lije\u010denju boli pobolj\u0161ava kvalitetu \u017eivota \u017eivotinje i njezinu dobrobit. Farmakoterapija je osnova lije\u010denja boli u kirur\u0161kih pacijenata. <\/a> 1. ABBADIE C., J. M. BESSON and B. CALVINO (1994): C-Fos expression in the spinal cord and pain-related symptoms induced by chronic arthritis in the rat are prevented by pretreatment with Freund adjuvant. J. Neurosci. 14, 5865-5871. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ozren SMOLEC<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Paula UGLE\u0160I\u0106<\/strong>, student, Marko PE\u0106IN<\/strong>, DVM, PhD, Assistant Professor, Ana MANOJLOVI\u0106<\/strong>, DVM, Marija LIPAR<\/strong>, DVM, PhD, Senior Expert Associate, Scientific Advisor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Marijan DOBRANI\u0106<\/strong>, DM, Clinical hosptal, Zagreb, Croatia; Bojan TOHOLJ<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Department for veterinary medicine, Faculty of Agricultre University of Novi Sad, Serbia; Ksenija ILIJEVSKA<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Skopje, Skopje, North Macedonia; \u017divko MILO\u0160EVI\u0106<\/strong>, DM, The teaching hospital Sisters of Charity, Zagreb, Croatia<\/span><\/p>\n According to the World Health Organisation (WHO), pain is defined as \u201can unpleasant sensational and emotional experience related to real or potential tissue injury\u201d. Painful stimuli can be classified according to their duration (acute or chronic), mechanism of onset (organic or psychogenic), cause (nociceptive or neuropathic) and location (visceral or parietal) or according to general cause (benign or malignant). Anatomy and physiology recognise four stages of pain: transduction, conduction, modulation and perception. O. Smolec*, P. Ugle\u0161i\u0107, M. Pe\u0107in, B. Toholj, B. Radi\u0161i\u0107, M. Dobrani\u0107, K. Ilijevska, \u017d. Milo\u0161evi\u0107, A. Manojlovi\u0107 i M.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":7,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[104,106,105,103],"issuem_issue":[90],"ppma_author":[107,108,109,113,288,112,114,115,110,111],"class_list":["post-621","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-bol","tag-klinicka-praksa","tag-modeli-boli","tag-neurofiziologija","issuem_issue-52-2"],"yoast_head":"\n
\nDr. sc. Ozren SMOLEC<\/strong>*, dr. med. vet., izvanredni profesor, (dopisni autor, e-mail: osmolec@vef.hr), Paula UGLE\u0160I\u0106<\/strong>, studentica, dr. sc. Marko PE\u0106IN<\/strong>, dr. med. vet., docent, Ana MANOJLOVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., dr. sc. Marija LIPAR<\/strong>, dr. med. vet., vi\u0161a stru\u010dna suradnica, znanstvena savjetnica, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; Marijan DOBRANI\u0106<\/strong>, dr. med., KB Merkur, Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Bojan TOHOLJ<\/strong>, dr. med. vet., izvanredni profesor, Departman za veterinarsku medicinu, Poljoprivredni fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija; dr. sc. Ksenija ILIJEVSKA<\/strong>, dr. med. vet., izvanredna profesorica, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Skopju, Skopje, Sjeverna Makedonija; \u017divko MILO\u0160EVI\u0106<\/strong>, dr. med., KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.2.7<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Klasifikacija boli<\/a>Putovi boli<\/a>Neurofiziologija boli<\/a>Neurotransmiteri kod prijenosa boli<\/a>Modeli boli u \u017eivotinja<\/a>Alati za procjenu boli u \u017eivotinjskim modelima za procjenu pona\u0161anja<\/a>Glasgowska skala boli<\/a>Melbournska skala boli (MSB)<\/a>Po skali boli Sveu\u010dili\u0161ta u Coloradu<\/a>Skala temljena na pona\u0161anju za procjenjivanje akutne boli u psa<\/a>Algezimetri<\/a>Procjena boli u konja<\/a>Procjena boli u pre\u017eiva\u010da<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nDrugu, ve\u0107u skupinu \u010dine prilago\u0111iva\u010di (modulatori) transmiterske djelatnosti i to su, primjerice, histamin, glutamat i aspartat, gama-aminomasla\u010dna kiselina (GABA) u S\u017dS-u. Nociceptivni bihevioralni odgovori koji se promatraju u \u017eivotinja mogu biti refleksni (povla\u010denje), dobrovoljni i kroni\u010dno bolni. Dva glavna alata kori\u0161tena za procjenu boli u \u017eivotinja su sustavi bodovanja boli i algezimetri.
\nKlju\u010dne rije\u010di:<\/strong> neurofiziologija, bol, modeli boli, klini\u010dka praksa<\/em><\/p><\/blockquote>\nUvod<\/h2>\n
\nKlasifikacija boli<\/h2>\n
\n
\nPrema uzroku razlikujemo nociceptivnu i neuropatsku bol.<\/p>\n
\nDijeli se na nocicepcijsku somatsku i visceralnu bol. Receptori za somatsku bol su smje\u0161teni u ko\u017ei, supkutanom tkivu, fasciji ili drugim vezivnim tkivima, periostu, zglobnim \u010dahurama.<\/p>\nPutovi boli<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika01-neurofiziologija-boli.jpg\")
(Preuzeto s https:\/\/www.change-pain.com\/grt-change-painportal\/Change_Pain_Home\/Chronic_Pain\/Physician\/Physician_Tools\/Picture_Library\/en_EN\/312500026.jsp)<\/figcaption><\/figure>
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika02-neurofiziologija-boli.jpg\")
(Slika je preuzeta s: https:\/\/medicalhealthhumanities.com\/2018\/06\/26\/the-complicated-history-of-the-visual-analog-scale-part-1\/)<\/figcaption><\/figure><\/p>\n
\nAko podra\u017eaj traje dulje, hiperalgezija se mo\u017ee pro\u0161iriti i na nociceptore okolnog neo\u0161te\u0107enog tkiva. Kondukcija ozna\u010dava prijenos akcijskog potencijala od nociceptora kroz akson neurona za bol do njegovog centralnog zavr\u0161etka koji se nalazi u stra\u017enjim rogovima kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika03-neurofiziologija-boli.jpg\")
Izvor: Acute Pain Management Guideline Panel, 1992.<\/figcaption><\/figure>\nNeurofiziologija boli<\/h2>\n
\n
\nNociceptori su slobodni periferni zavr\u0161eci aferentnih mijeliniziranih A\u03b4 i nemijeliniziranih C-\u017eiv\u010danih vlakana osjetnih \u017eivaca. Putem receptora bilje\u017ee se \u0161tetne mehani\u010dke, toplinske i\/ili kemijske podra\u017eaje. Funkcioniraju na principu kationskih kanala koji se otvaraju nakon podra\u017eaja i depolarizacijom neurona stvaraju akcijske potencijale koji se \u0161ire prenose\u0107i informaciju u sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav. Razlikujemo tri skupine nociceptora. Jedni reagiraju na intenzivnu mehani\u010dku stimulaciju mehanosenzitivni nociceptori (pritisak, dodir, vibracija), drugi su osjetljivi na razli\u010dite kemijske tvari-kemosenzitivni nociceptori (ukus, miris), a tre\u0107i reagiraju na intenzivne podra\u017eaje hladnog i toplog-termosenzitivni nociceptori (toplo, hladno) (Kandel i sur., 2000.).<\/p>\n
\nPresinapti\u010dni \u017eiv\u010dani zavr\u0161eci dovodnih \u017eiv\u010danih stanica u sinapti\u010dku pukotinu osloba\u0111aju neurotransmitere koji na specifi\u010dnim receptorima opne postsinapti\u010dkih neurona prouzro\u010de ionske i elektri\u010dne promjene (Kostovi\u0107 i Juda\u0161, 1997.).<\/p>\nNeurotransmiteri kod prijenosa boli<\/h2>\n
\n
\nDrugu, ve\u0107u skupinu \u010dine prilago\u0111iva\u010di (modulatori) transmiterske djelatnosti \u0161to su, primjerice, histamin, glutamat i aspartat, gama-aminomasla\u010dna kiselina (GABA) u S\u017dS-u i druge slobodne masne kiseline, serotonin itd. U ovu skupinu pripadaju i aktivni polipeptidi u \u017eiv\u010danom sustavu, nazvani neuropeptidi.
\nGlutamat, odnosno glutami\u010dna kiselina i aspartat su me\u0111u najva\u017enijim ekscitiraju\u0107im transmiterima i nalaze se u tijelima i vlaknima \u017eiv\u010danih stanica stra\u017enjih \u017eiv\u010danih korijena, kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine i mozga. U nocicepcijskom sustavu posebno bitan je glutamat, \u010dije osloba\u0111anje u sinapti\u010dnu pukotinu prouzro\u010di pojavu brzih ekscitacijskih potencijala na membrani postsinapti\u010dnog neurona (Rengachary i Wilkins, 1994.). Uz glutamat se izlu\u010duju i neuropeptidi. Jedan od najbolje prou\u010denih neuropeptida je neurokinin, tvar P. Tvar P se opu\u0161ta kod o\u0161te\u0107enja tkiva ili sna\u017enog podra\u017eivanja \u017eiv\u010danih zav\u0161etaka.<\/p>\n
\nPonavljaju\u0107e djelovanje \u0161tetnih podra\u017eaja sni\u017eava prag podra\u017eljivosti u okolnim neo\u0161te\u0107enim tkivima pa i u njima nastaje bolna preosjetljivost. Istodobno polimodalni nociceptori sudjeluju i u nastanku \u201cakson-aksonskih refleksa\u201d, \u0161to u podru\u010dju tkivnoga o\u0161te\u0107enja prouzro\u010de pro\u0161irenje krvnih \u017eila i lokalnu upalu (Fields, 1987.).<\/p>\n
\nHistamin, bradikinin i serotonin se ve\u0107 u samom po\u010detku upale osloba\u0111aju, a potom prostaglandini poti\u010du upalu te u povratnoj sprezi pove\u0107avaju senzibiliziraju\u0107i u\u010dinak bradikinina na nociceptore, stoga djelovanje tih kemijskih tvari na slobodne \u017eiv\u010dane zavr\u0161etke prouzro\u010di bolnu osjetljivost (hiperalgeziju) (Fiedls, 1987., Wall i Melzack, 1994.).<\/p>\n
\nVe\u017eu se za specifi\u010dne receptore okolnih ciljnih stanica \u0161to rezultira promjenom koncentracije sekundarnih stani\u010dnih glasnika i sporog, ali dugotrajnog stani\u010dnog odgovora na nastali podra\u017eaj.
\nNeurotransmiteri se iz sinapti\u010dke pukotine uklanjaju transporterima natrag u citoplazmu ili se degradiraju enzimima.
\nSvojim otpu\u0161tanjem biogeni amini mogu regulirati sinapti\u010dki prijenos tako \u0161to prouzro\u010de morfolo\u0161ke promjene sinapsi, broj sinapsi i ekspresiju receptora, a utje\u010du i na promjene u fiziolo\u0161kom odgovoru te aktivnosti i pona\u0161anju organizma, poput lokomocije, endokrinog izlu\u010divanja, emocionalnog stanja, kognitivnih sposobnosti, motivacije, sustava za nagrade, u\u010denje i pam\u0107enje.<\/p>\n
\nMo\u017ee ga se prona\u0107i u mozgu,plu\u0107ima i gastrointestinalnom sustavu te sudjeluje u kontroli kontrakcija glatkih mi\u0161i\u0107a. U centralnom \u017eiv\u010danom sustavu serotonin je klju\u010dni neurotransmiter u brojnim fiziolo\u0161kim regulatornim mehanizmima i pona\u0161anjima, poput apetita, spavanja i agresivnosti.
\nBradikinin<\/em> Je jedna od najpotentnijih tvari koja izravno aktivira nociceptore.
\nBradikinin je polipeptid s devet aminokiselina u lancu i poput ostalih plazmatskih kinina, sna\u017ean je vazodilatator, a prouzro\u010di i kontrakcije glatkoga mi\u0161i\u0107ja. Nastaje u krvnoj plazmi u posebnim uvjetima i ima veliko zna\u010denje kao medijator upalnog procesa, primjerice pri o\u0161te\u0107enjima tkiva ili pri promjenama temperature pa i pH krvi.<\/p>\nModeli boli u \u017eivotinja<\/h2>\n
\n
\nDobrovoljna pona\u0161anja, odnosno jednostavna uro\u0111ena pona\u0161anja kao \u0161to su vokaliziranje, lizanje, gri\u017eenje, trzanje ko\u017ee i provjeravanje udova kao odgovor na bolni podra\u017eaj mogu se smatrati pokazateljem boli. Takva pona\u0161anja su slo\u017eenija od spinalnih refleksa; a, mogu se na\u0107i i u oboljelih i u zdravih \u017eivotinja (Matthies i Franklin, 1992.). Stoga je potreban poseban oprez u tuma\u010denju uro\u0111enih pona\u0161anja.<\/p>\nAlati za procjenu boli u \u017eivotinjskim modelima za procjenu pona\u0161anja<\/h2>\n
\n
\nOba su razvijena s ciljem da imaju to\u010dne i valjane tehnike kako bi se omogu\u0107ile u\u010dinkovite strategije upravljanja boli.<\/p>\n
\nU \u017eivotinjskim modelima prvih nekoliko skala boli su modificirane iz ljudskih skala boli. Primjerice, 1978. godine LaMotte i Campbell usporedili su nociceptivne odgovore intenziteta toplinske stimulacije u majmuna s ljestvicom koja se koristi na ljudskim bi\u0107ima kako bi se procijenio odgovor na termi\u010dki\/toplinski induciranu bol; Taylor i Houlton (1984.) istra\u017eivali su postoperativni analgetski u\u010dinak morfina, buprenorfina i pentazocina u pasa nakon ortopedske operacije koriste\u0107i numeri\u010dku skalu ocjenjivanja (NSO) i jednostavnu deskriptivnu skalu (JDS) (Taylor i Houlton, 1984.). Isto tako, vizualno-analogna skala (VAS) koja je \u0161iroko kori\u0161tena u ljudi tako\u0111er je primijenjena u usporedbi postoperativnog analgetskog u\u010dinka me\u0111u lijekovima protiv bolova kod pasa (Nolan i Reid, 1993.).
\nOve tri jednostavne skale za procjenu boli (VAS, NSO i JDS) procjenjuju bolno pona\u0161anje na temelju intenziteta boli.
(Slika je preuzeta s: https:\/\/medicalhealthhumanities.com\/2018\/06\/26\/the-complicated-history-of-the-visual-analog-scale-part-1\/)<\/figcaption><\/figure><\/p>\n
\nProcjenitelji stavljaju oznaku na crtu koja odgovara njihovoj percepciji boli koja se temelji na pona\u0161anju \u017eivotinje.<\/p>\n
\nProcjenitelji dodjeljuju broj koji se odnosi na trenutnu razinu boli \u017eivotinje. Unato\u010d zna\u010dajnim poku\u0161ajima preciziranja, pokazalo se da ove jednostavne subjektivne skale imaju visoku intra- (me\u0111u promatra\u010dku) i inter- promatra\u010dku varijabilnost u procjeni akutne boli u pasa (Holton i sur., 1998.).
\nProcjenjitelji se oslanjanjau i samo na intenzitet boli kako bi donijeli odluku pa rezultati ne moraju predstavljati iskustvo boli koje je slo\u017eena pojava.
\nPoku\u0161aji da se razviju objektivniji i vi\u0161edimenzionalni sustavi ocjenjivanja boli u \u017eivotinja pokrenuti su 1985. godine. Morton i Griffiths predlo\u017eili su kompozitnu ljestvicu definiranjem specifi\u010dnih znakova pona\u0161anja vrsta i promjena fiziolo\u0161kih parametara koji ukazuju na bol, a zatim podjela tih u vi\u0161e kategorija i dodjeljivanjem bodova unutar svakog od njih. Skala se sastoji od 4 kategorije, uklju\u010duju\u0107i tjelesnu te\u017einu, izgled, klini\u010dke znakove, neprovocirano pona\u0161anje i odgovore na vanjske podra\u017eaje. Zbroj ovih rezultata tuma\u010den je kao bolni status \u017eivotinja (Morton i Griffiths, 1985.). Od zbroja svih rezultata je razvijeno vi\u0161e ljestvica boli koje su specifi\u010dne za vrste i tipove boli, kao \u0161to je Melbourne Pain Scale<\/em> – Melbourne skala boli za evaluaciju\/procjenu postoperativne boli u pasa, Skala kompozitne boli osnosno Glasgow kompozitna ljestvica za procjenu akutne boli kod pasa koja se temelji na pona\u0161anju.<\/p>\nGlasgowska skala boli<\/h2>\n
\nMelbournska skala boli (MSB)<\/h2>\n
\nPo skali boli Sveu\u010dili\u0161ta u Coloradu<\/h2>\n
\nSkala temljena na pona\u0161anju za procjenjivanje akutne boli u psa<\/h2>\n
\n
\nU po\u010detku je bilo 279 rije\u010di i izraza koje je predlo\u017eilo 69 veterinarskih kirurga smanjeno na 47 rije\u010di i izraza koji su raspore\u0111eni u sedam kategorija pona\u0161anja: pona\u0161anje i odgovor na ljude, dr\u017eanje tijela, pokretljivost, aktivnost, reakcija na dodir, osjetljivost bolnog podru\u010dja i vokalizacija. Nova kompozitna ljestvica je detaljnija od ranijih ljestvica za procjenu boli u pasa na temelju njihovog pona\u0161anja, a metode kori\u0161tene u njegovom razvoju temelje se na zdravim znanstvenim na\u010delima (Holton i sur., 2001.).<\/p>\nAlgezimetri<\/h2>\n
\nProcjena boli u konja<\/h2>\n
\nProcjena boli u pre\u017eiva\u010da<\/h2>\n
\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\n
\nOsnovni lijekovi farmakolo\u0161ke terapije su opioidi, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPUL) i lokalni anestetici (analgetici).<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2. ANDERSEN, M. L. and S. TUFIK (2003): Sleep patterns over 21-day period in rats with chronic constriction of sciatic nerve. Brain Res. 984, 84-92.
\n3. ANDERSON, D. E. (2007): Pain Management – Recognition and Impact. NAVC Conference, Florida. P. 22.
\n4. BENBOUZID, M., V. PALLAGE,M. RAJALU, E. WALTISPERGER, S. DORIDOT, P. POISBEAU, M. J. FREUND-MERCIER and M. BARROT (2008): Sciatic nerve cuffing in mice: a model of sustained neuropathic pain. Eur. J. Pain 12, 591-599.
\n5. BUSSIERES, G., C. JACQUES, O. LAINAY, G. BEAUCHAMP, A. LEBLOND, J. L. CADORE, L. M. DESMAIZIERES, S. G. CUVALLIEZ and E. TRONCY (2008): Development of a Composite Orthopaedic Pain Scale in Horses. Res.Vet. Sci. 85, 294-306.
\n6. \u010cULO, M. I. And J. MOROVI\u0106-VERGLES (2016): Etiology and pathogenesis of pain in reumatic disease. Reumat. 62, 18-22.
\n7. DZAU, V. J. And P. A. PIZZO (2014): Relievin pain in America: insights from an Institute of Medicine committee. JAMA 1597-1598.
\n8. FIELDS, H. L. (1987): Pain. Neuroscience. McGraw-Hill, New York, pp.13-28.
\n9. GRBAVAC, \u017d. (1997): Neurologija, 2. izd. A. G. Mato\u0161, Zagreb, pp. 116-44.
\n10. GUYTON, A. C. And J. E. HALL (1995): Organizacija \u017eiv\u010danog sustava; osnovne funkcije sinapsa i prijenosnih tvari. U: Fiziologija \u010dovjeka i mehanizmi bolesti. 5. izdanje Medicinska naklada, Zagreb, pp. 316-327.
\n11. HANSEN, B. D. (2003): Assessment of pain in dogs: Veterinary Clinical Studies. Ilar. J. 44, 197-205.
\n12. HARDT, J., C. JACOBSEN, J. GOLDBERG, R. NICKEL and D. BUCHWALD (2008): Prevalence of chronic pain in a representative sample in the United States. Pain. Med. 9, 803-812.
\n13. HOLTON, L., J. REID, E. M. SCOTT, P. PAWSON and A. NOLAN (2001): Development of a behaviour-based scale to measure acute pain in dogs. Vet. Rec. 148, 525-531.
\n14. JENSEN, T. S., R. BARON, M. HAANPAA, E. KALSO, J. D. LOESER, A. S. RICE and R. D. TREEDE (2011): A new definition of neuropathic pain. Pain 152, 2204-2205.
\n15. KANDEL, R., J. H SCHWARTZ, T. M. JESSEL, S. A. SIEGELBAUM and A. J. HUDSPETH (2000): The somatosensory system: Receptors and central pathways. Principles of Neural Science. International edition, McGraw-Hill, pp. 472-490.
\n16. KISELJAK, V., J. ILIJANI\u0106, N. KR\u010cEVSKI-\u0160KVAR\u010c, M.PERSOLI-GUDELJ, E. TU\u0160KAN i J. \u017dUNI\u0106 (2000) Kroni\u010dna bol: zna\u010denje, tuma\u010denje, lije\u010denje. Medicinska naklada, Zagreb, pp. 1.
\n17. KOSTOVI\u0106, I. I M. JUDA\u0160 (1997): Razvojno porijeklo i temeljna podjela razvoja sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava. Temelji neuroznanosti. Medicinska naklada, Zagreb, pp. 7-21.
\n18. LACKOVI\u0106, Z. (1995): Patofiziologija \u017eiv\u010danog prijenosa. (1993): U: Patofiziologija. (ur. Gamulin S., M. Maru\u0161i\u0107, S. Krvavica) 3. obnovljeno i dopunjeno izd. Medicinska naklada, Zagreb, pp. 756-765.
\n19. LaMOTTE, R. H. And J. N. CAMPBELL (1978): Comparison of responses of warm an nociptive C-fiber afferents in monkey with human judgements of thermal pain. J. Neurophysiol. 41, 509-528.
\n20. LE BARS, D., M. GOZARIU and S. W. CADDEN (2001): Animal models of nociception. Pharmacol.
\n21. Rev. 53, 597-652.
\nLEDOWSKI, T., M. REIMER, V. CHAVEZ, V. KAPOOR and M. WENK (2012): Effects of acute postoperative pain on catecholamine plasma levels, hemodynamic parameters, and cardiac autonomic control. Pain 153, 759-764.
\n22. LOESER, J. D. And R. MELZACK (1999): Pain: an overview. Lancet 353, 1607-1609.
\n23. MATI\u010cI\u0106, D. And D. VNUK (2009): Anesteziologija. U: Veterinarska kirurgija i anesteziologija. Medicinska naklada, Zagreb, pp. 276-293.
\n24. MATHEWS, K. A. (2000): Pain assessment and general approach to management. Vet. Clin. North. Am. Small Anim. Pract. 30, 729-755.
\n25. MATTHIES, B. K. And K. B. FRANKLIN (1992): Formalin pain is expressed in decerebrate rats but not attenuated by morphine. Pain 51, 199-206.
\n26. MELZACK, R. (1973): The Puzzle of Pain. Basic Books, New York, pp. 12-38.
\n27. MERSKEY, H. And N. BODGUK (1994): Classification of Chronic Pain. 2 nd edition, IASP Task Force on Taxonomy. IASP Press, Seattle. http:\/\/ www.iasp-pain.org
\n28. MOGIL, J. S., K. D. DAVIS and S. W. DERBYSHIRE (2010): The necessity of animal models in pain research. Pain 151, 12-17.
\n29. MORTON, D. B. And P. H. GRIFFITHS (1985): Guidelines on the recognition of pain, distress and discomfort in experimental animals and an hypothesis for assessment. Vet. Rec. 116, 431-436.
\n30. NOLAN, A. And J. REID (1993): Comparison of the postoperative analgesic and sedative effects of carprofen and papaveretum in the dog. Vet. Rec. 133, 240-242.
\n31. ORDWAY, G. A., M. A. SCHWARTZ and A. FRAZER (2007): Brain norepinephrine: Neurobiology and therapeutics, Cambridge.
\n32. PETZ, B. (1992): Psihologijski rije\u010dnik. Prosvjeta, Zagreb, pp. 1-516.
\n33. REID, J., A. M. NOLAN, J. M. L. HUGHS, D. LASCELLES, P. PAWSON and E. M. SCOTT (2007): Development of the short-form Glasgow Composite Measure Pain Scale (CMPS-SF) and derivation o fan analgesic intervention score. Anim. Welf. 16, 97-104.
\n34. RENGACHARY, S. S. and R. H. WILKINS (1994): Chronic pain. Principles of neurosurgery. Pp. 2313-2319.
\n35. SCHAIBLE, H. G. (2007): Peripheral and central mechanisms of pain generation. Handb. Exp. Pharmacol. 177, 3-28.
\n36. TAYLOR, P. M. and J. E. F. HOULTON (1984): Post-operative analgesia in the dog: a comparison of morphine, buprenorphine and pentazocine. J. Small Anim. Pract. 25, 437-451.
\n37. TORRANCE, N., B. H. SMITH, M. I. BENNETT and A. J. LEE (2006): The epidemiology of chronic pain of predominantly neuropathic origin. Results from a general population survey. J. Pain 7, 281-289.
\n38. VIERCK, C. J., R. P. YEZIERSKI and A. R. LIGHT (2008): Long-lasting hyperalgesia and sympathetic dysregulation after formalin injection into the rat hind paw. Neuroscience 153, 501-506.
\n39. von BOHLEN, O. and R. DERMIETZEL (2006): Neurotransmitters and Neuromodulators Handbook of Receptors and Biological Effects. 2nd edition. Wiley-VCH Verlag GmbH & Co. KGaA, Weinheim. Pp. 1-13.
\n40. WALL, P. D. and R. MELZACK (1994): Molecular Biology of Sensory Transduction.Textbook of pain. 3rd ed. Churchill Livingstone, Edinbourgh, p. 25.
\n41. WOOLF, C. J. (2004): Pain: moving from symptom control towardmechanism-specific pharmacologic management. Ann. Intern. Med. 104, 441-451.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Neurophysiology of pain in surgical patients<\/h2>\n
\n
\n
\nNeurotransmitters, such as noradrenalin and acetyl-colin, are located at the synaptic nerve endings, whereas dopamine is found in the central nerve system. The second group of neurotransmitters are transmission modulators such as histamine, glutamate and aspartate in the nerve endings, and GABA and endogenous opioids in the central nervous system. The nociceptive behavioural response produced by animals can be a reflexive or voluntary response, or chronic pain. Two basic tools for pain assessment in animals are subjective evaluation of pain and algesimeters.
\nKey words:<\/strong> neurophysiology; pain; models of pain; clinical practice<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"