{"id":5738,"date":"2022-12-28T17:12:21","date_gmt":"2022-12-28T16:12:21","guid":{"rendered":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/?post_type=article&p=5738"},"modified":"2022-12-28T17:12:21","modified_gmt":"2022-12-28T16:12:21","slug":"koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici","status":"publish","type":"article","link":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici","title":{"rendered":"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/p>\n

Selim Pa\u0161i\u0107<\/strong>* i Antea Klobu\u010dar<\/strong><\/p>\n

\n
Dr. sc. Selim PA\u0160I\u0106<\/strong>*, dipl. ing., docent (dopisni autor, e-mail: selimpasic@gmail.com), Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; Antea KLOBU\u010cAR<\/strong>, univ. mag., dr. med. vet., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Oru\u017eane snage Republike Hrvatske, Hrvatska ratna mornarica, Hrvatska<\/div>\n
\"\"<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.54.4.10<\/a><\/div>\n<\/p>\n

<\/a><\/p>\n

\n
Sa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Je li mogu\u0107a super dijagnosti\u010dka metoda oslikavanja?<\/a>Princip oslikavanja tkiva rendgenskim zra\u010denjem<\/a>Mehanizmi interakcije rendgenskoga zra\u010denja s tkivom<\/a>Princip kompjutorizirane tomografije (CT)<\/a>Rasprava<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

\n

Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n

Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti. Oslikavanje se rendgenskim ure\u0111ajem temelji na atenuaciji (slabljenju) snopa rendgenskih zraka nakon prolaska kroz tkivo. Glavni su mehanizmi interakcije rendgenskih fotona i tkiva fotoelektri\u010dni efekt (potpuna apsorpcija energije fotona) te Comptonovo raspr\u0161enje (djelomi\u010dna apsorpcija energije fotona). Fotoelektri\u010dni efekt dominira na niskim i djelomi\u010dno srednjim energijama i s pove\u0107anjem energije jako slabi, dok na srednjim i vi\u0161im energijama dominira Comptonovo raspr\u0161enje. Analizom oba raspr\u0161enja, nakon dekompozicije linearnoga koeficijenta atenuacije na uobi\u010dajene fizikalne veli\u010dine, nalazimo da u re\u017eimu Comptonovoga raspr\u0161enja kontrast na slici je odre\u0111en razlikama u gusto\u0107i tkiva, a u re\u017eimu fotoelektri\u010dnoga efekta ovisi o gusto\u0107i tkiva te sna\u017eno o rednom broju elemenata od kojih je tkivo sastavljeno. U radu su grafi\u010dki prikazane vrijednosti kontrasta na rendgenskoj slici za osnovne tvorbe i tkiva i opisane njihove karakteristike, gusto\u0107a i redni broj elemenata od kojih su sastavljeni. Kompjuterizirana tomografija (CT) vidi potpuno iste karakteristike tkiva kao i klasi\u010dna rendgenska tehnika. U radu je na eksplicitnom dvodimenzionalnom primjeru obja\u0161njen princip komjuterizirane tomografije. On se temelji na zami\u0161ljenoj podjeli tkiva na male volumene (voksele) i snimanju tkiva iz vi\u0161e pozicija, pri \u010demu se za svaku poziciju postavljaju jednad\u017ebe za apsorpciju zra\u010denja. U dobivenom sustavu jednad\u017ebi nepoznate vrijednosti su vrijednosti linearnog koeficijenta atenuacije za svaki voksel, koje se odrede numeri\u010dkim rje\u0161avanjem sustava jednad\u017ebi, i prika\u017eu na prikladnoj skali boja u trodimenzionalnom prikazu.<\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> rendgensko oslikavanje, kompjuterizirana tomografija, atenuacija, rendgensko zra\u010denje<\/em><\/p><\/blockquote>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Uvod<\/h2>\n
\n

Medicinsko oslikavanje je nezamjenjiv alat u modernoj humanoj i veterinarskoj medicini (Stanin i sur., 2015., Ou i sur., 2021., Bure\u0161 i sur., 2022.). Slike organa unutar tijela, njihove unutarnje strukture, nevidljive i nedostupne na\u0161em oku, daju vrijedne informacije o njihovom zdravstvenom stanju. Budu\u0107i da ni jedna standardna dijagnosti\u010dka metoda ne koristi vidljivi dio spektra elektromagnetskoga zra\u010denja, poput na\u0161eg oka, naslu\u0107ujemo da su informacije koje dobivamo na slikama zapravo druga\u010dije prirode od onih koje bi dobili vizualnom percepcijom, ukoliko bi ona bila mogu\u0107a. Drugim rije\u010dima postavlja se pitanje \u0161to mi vidimo na dijagnosti\u010dkim slikama, odnosno koje karakteristike tkiva \u201evidi\u201c neka dijagnosti\u010dka metoda? Vrlo usko vezano s tim pitanjem je i pitanje za\u0161to imamo vi\u0161e dijagnosti\u010dkih metoda oslikavanja (rendgensko, CT, ultrazvu\u010dno, MRI oslikavanje…) i je li mogu\u0107e o\u010dekivati barem u principu univerzalni super dijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve dana\u0161nje moderne ure\u0111aje?<\/p>\n

Odgovori na postavljena pitanja zahtijevaju razumijevanje fizikalnih principa interakcije fizikalnih pojava, kao \u0161to su npr. polja ili valovi, s tkivom, \u010diji ishod odre\u0111uju jedna (\u010desto) ili vi\u0161e fizikalnih veli\u010dina (karakteristika) tkiva. Takva nam saznanja omogu\u0107avaju da razvijemo osje\u0107aj za vezu izme\u0111u relevantnih karakteristika tkiva i odgovaraju\u0107ega kontrasta tkiva na slici, \u0161to je va\u017eno kod pravilnoga izbora dijagnosti\u010dke metode, pogotovo u atipi\u010dnim slu\u010dajevima. No to mo\u017ee biti od iznimne koristi i u nekim drugim klini\u010dkim situacijama: kada je slika lezije atipi\u010dna pa je na osnovu snimke potrebno dobiti znanje u kom smjeru je krenula promjena u tkivu; ako sama dijagnosti\u010dka metoda daje dodatne informacije o tkivu kao npr. elastometrija u ultrazvu\u010dnoj dijagnostici (daje Youngov modul lezije) (Shi i sur., 2016.), \u0161to uz informaciju o kontrastu slike lezije daje osje\u0107aj o njezinim mehani\u010dkim karakteristikama jednakom ili boljem od palpacije; ukoliko postoji problem u tkivu, a on se ne vidi na dijagnosti\u010dkoj slici, \u010dime postajemo svjesni koja karakteristika tkiva nije promijenjena, \u0161to zna\u010di da su\u017eavamo saznanja o mogu\u0107im promjenama \u010dime pove\u0107avamo mogu\u0107nost dono\u0161enja to\u010dne dijagnoze.<\/p>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Je li mogu\u0107a super dijagnosti\u010dka metoda oslikavanja?<\/h2>\n
\n

U tekstu koji slijedi razmatrat \u0107emo zami\u0161ljeni eksperiment iz \u010dijih \u0107e nam rezultata biti jasnije za\u0161to nije mogu\u0107e o\u010dekivati da bi jedan super-dijagnosti\u010dki ure\u0111aj mogao zamijeniti sve dana\u0161nje postoje\u0107e dijagnosti\u010dke metode oslikavanja, ali nam i ukazati na potrebu razumijevanja veze izme\u0111u karakteristika tkiva i njihove slike. U tom eksperimentu upotrijebit \u0107emo dva \u201edijagnosti\u010dka ure\u0111aja\u201c: oko i indeksno osjetljivi teleskop.
\nOko je osjetljivo na promjenu intenziteta i frekvenciju svjetlosti \u0161to rezultira bojom. Indeksno osjetljivi teleskop \u201evidi\u201c razliku u indeksu loma dvaju prozirnih sredstva. S njima \u017eelimo otkriti kuglu koja je savr\u0161eno ugra\u0111ena u staklenu kocku i to u sljede\u0107a dva slu\u010daja: 1) kugla je od dijamanta; 2) kugla je od stakla, ali joj je povr\u0161ina obojena nekom bojom, npr. crvenom. U prvom slu\u010daju indeksno osjetljivi teleskop jako dobro vidi dijamantnu kuglu unutar kocke, jer dijamant ima znatno ve\u0107i indeks loma od stakla. S druge strane, oko ne vidi dijamantnu kuglu, jer je prozirnost stakla i dijamanta toliko sli\u010dna da nema razlike izme\u0111u intenziteta svjetlosti koja je pro\u0161la kroz njih. U drugom slu\u010daju imamo obrnuti rezultat: oko jako dobro vidi ugra\u0111enu obojenu staklenu kuglu, ali je sada indeksni mikroskop slijep, tj. ne vidi staklenu kuglu u kocki ve\u0107 homogenu kocku, budu\u0107i da su kugla i kocka napravljeni od materijala istoga indeksa loma. Iz ovog primjera postaje jasno da nakon promjene karakteristika kugle dijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji je bio u prvom slu\u010daju superioran, a u drugom slu\u010daju je bio potpuno beskoristan, a vrijedi i obrnuto. Vidimo da i dijagnosti\u010dki ure\u0111aji vide jednu ili vrlo ograni\u010deni broj osobina tvari (tkiva) i da za ostale su potrebne neke druge tehnike koje rade na druga\u010dijim fizikalnim principima. Sve to vrijedi i za realne dijagnosti\u010dke metode oslikavanja tkiva. Stoga ne mo\u017eemo o\u010dekivati neki super ure\u0111aj koji \u0107e vidjeti sve, ve\u0107 \u0107emo imati razne dijagnosti\u010dke metode oslikavanja, koje \u0107e biti osjetljive na razli\u010dite karakteristike tkiva. Iz navedenoga primjera slijedi da je nu\u017eno znati za svaku dijagnosti\u010dku metodu koje svojstvo ili svojstva tkiva vidi, da bi je mogli pravilno upotrijebiti i maksimalno iskoristiti njen dijagnosti\u010dki potencijal.<\/p>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Princip oslikavanja tkiva rendgenskim zra\u010denjem<\/h2>\n
\n

Rendgensko ili x-zra\u010denje je elektromagnetsko zra\u010denje koje pripada visokofrekvencijskom dijelu elektromagnetskog spektra. Zbog visoke frekvencije, energije fotona su znatne i dostatno visoke da mogu izbijati atomske i molekulske elektrone. Stoga je rendgensko zra\u010denje ioniziraju\u0107e zra\u010denje.<\/p>\n

Za stvaranje kontrasta slike tkiva na filmu je klju\u010dna atenuacija \u2013 slabljenje rendgenskoga zra\u010denja u tkivu. Naime, upadni intenzitet rendgenskih zraka prolazi kroz tkivo i pri tome interreagira s elektronima atoma u tkivu. U tim interakcijama se fotoni uklanjaju iz snopa upadnoga rendgenskoga zra\u010denja i gube djelomi\u010dno ili u cijelosti energiju, a to doprinosi apsorpciji energije. Dio se intenziteta, koji je pro\u0161ao kroz tkivo, registrira na fotografskom filmu, foto plo\u010di ili poluvodi\u010dkim detektorima rendgenskoga zra\u010denja kao \u0161to je u ure\u0111ajima za kompjuteriziranu tomografiju (CT). Mali intenzitet zra\u010denja, nakon prolaska kroz tkivo, daje svijetli kontrast na slici, dok visoki intenzitet zra\u010denja koje je pro\u0161lo kroz tkivo, daje tamni kontrast. Skala prikaza ide od potpuno crne slike, kada nema nikakve apsorpcije, do potpuno bijele slike, kada je atenuacija x<\/em> zra\u010denja potpuna. Da bismo razumjeli koja svojstva tkiva daju svjetle, a koja tamne dijelove slike morat \u0107emo na\u0161a razmatranja podignuti na nivo kvantitativno-fizikalnoga razmatranja. U na\u0161em \u0107emo pristupu krenut od fenomenolo\u0161ke slike atenuacije rendgenskoga zra\u010denja u tkivu i nastaviti s mikroskopskom slikom pojedina\u010dnih interakcija elektrona atoma tkiva i rendgenskoga zra\u010denja.<\/p>\n

Pretpostavimo da na tkivo pada rendgensko zra\u010denje intenziteta I0<\/sub><\/em>. Nakon \u0161to je pro\u0161lo odre\u0111enu dubinu x<\/em>, zra\u010denje ima intenzitet I(x)<\/em>. Na\u0111imo koliko je slabljenje snopa tj. njegova atenuacija, nakon \u0161to zra\u010denje pre\u0111e novi infinitezimalno mali sloj tkiva debljine dx<\/em>. Neka ima N<\/em> atoma po m3<\/sup> tkiva, na \u010dijim se elektronima raspr\u0161uju ili apsorbiraju fotoni rendgenskoga zra\u010denja i neka je \u03c3<\/em> udarni presjek za interakciju fotona s atomom. Fotoni se rendgenskoga zra\u010denja uklanjaju u pojedina\u010dnoj interakciji, \u0161to ima za posljedicu da vjerojatnost interakcije u sloju dx<\/em> ne ovisi o prije\u0111enom putu fotona. Tada je slabljenje snopa dI<\/em> jednako<\/p>\n

dI = I(x) \u00b7 N \u00b7 \u03c3 \u00b7 dx<\/em><\/p>\n

Nakon \u0161to je zra\u010denje pro\u0161lo kroz tkivo debljine d<\/em> i nakon integracije po svim slojevima tkiva dobije se intenzitet<\/p>\n

I(d) = I0<\/sub> \u00b7 e-N\u00b7\u03c3\u00b7d<\/sup> = I0<\/sub> \u00b7 e-\u03bc\u00b7d<\/sup><\/em><\/p>\n

gdje je \u00b5 = N \u2219 \u03c3 linearni koeficijent atenuacije tkiva.<\/p>\n

Mo\u017eemo zaklju\u010diti da kontrast na slici ovisi o linearnom koeficijentu atenuacije tkiva kroz koje je pro\u0161lo rendgensko zra\u010denje. Za male vrijednosti linearnog koeficijenta atenuacije (mala atenuacija rendgenskoga zra\u010denja u tkivu) tkivo daje tamnu sliku na filmu, dok za visoke vrijednosti koeficijenta atenuacije (visoka atenuacija snopa rengenskih zraka u tkivu) tkivo daje svjetlu sliku na filmu. Linearni koeficijent atenuacije je kompleksna fizikalna veli\u010dina koja direktno ovisi o gusto\u0107i atoma u tkivu.
\nNaime, atenuacija ovisi o gusto\u0107i centara raspr\u0161enja (elektrona). \u0160to je ve\u0107a gusto\u0107a elektrona to je ve\u0107a atenuacija snopa rendgenskih zraka u tkivu. Budu\u0107i da je materija neutralna to je broj elektrona jednak broju protona kojeg prati broj neutrona. Budu\u0107i da protoni i neutroni daju masu tkivu to zna\u010di da je linearni koeficijent atenuacije \u00b5 proporcionalan gusto\u0107i tkiva. Da bismo vidjeli o kojim karakteristikama tkiva ovisi udarni presjek \u03c3 moramo analizirati mehanizme interakcije rendgenskoga zra\u010denja s materijom.<\/p>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Mehanizmi interakcije rendgenskoga zra\u010denja s tkivom<\/h2>\n
\n

Fotoni rendgenskog zra\u010denja dominantno se atenuiraju i predaju tkivu energiju putem dvije vrste interakcija: fotoelektri\u010dnim efektom i Comptonovim raspr\u0161enjem.<\/p>\n

Kod fotoelektri\u010dnoga efekta, foton u cijelosti predaje energiju elektronu i u potpunosti se uklanja iz snopa. U po\u010detnom stanju pojavljuje se foton i vezani elektron, a nakon interakcije samo oslobo\u0111eni elektron (Slika 1).<\/p>\n

\"\"
Slika 1<\/strong>. Prikazan je fotoelektri\u010dni efekt na atomskom elektronu. U po\u010detnom stanju su upadni rendgenski foton i vezani elektron, a u finalnom stanju samo izbijeni elektron.<\/figcaption><\/figure>\n

Budu\u0107i da imamo samo elektron u finalnom stanju da bi se zadovoljio zakon o\u010duvanja koli\u010dine gibanja on mora predati impuls jezgri.
\nPrijenos impulsa je ve\u0107i \u0161to je ve\u0107a energija vezanja elektrona za jezgru. Dakle, fotoelektri\u010dni efekt izrazito odabire najja\u010de vezane elektrone i nije mogu\u0107 na slobodnome elektronu (ukoliko ima dostatno energije upadni fotoni se u oko 85 % slu\u010dajeva apsorbiraju na najja\u010de vezanim K elektronima atoma, a ako nema dovoljno energije onda dominira apsorpcija na L elektronima itd.). Energija vezanja elektrona sna\u017eno ovisi o atomskom broju Z, stoga i vjerojatnost interakcije izra\u017eena preko udarnog presjeka \u03c3 sna\u017eno ovisi o rednom broju Z (Millar, 1975.). Udarni presjek za fotoelektri\u010dni efekt ovisi o rednom broju kao <\/p>\n

\u03c3 ~ Z4.5<\/sup><\/em>.<\/p>\n

Pogledajmo implikacije takve jake ovisnosti o rednom broju Z. Razmotrimo rendgensko zra\u010denje koje prolazi kroz meko tkivo u kojem dominiraju atomi ugljika (C) i kroz kosti u kojem je znatna koli\u010dinu kalcijevih (Ca) atoma. Omjer vjerojatnosti w<\/em> interakcije fotona s jednim atomom ugljika (Z=6) i jednim atomom kalcija (Z=20), slijedi iz gornje relacije<\/p>\n

w = \u03c3ca<\/sub> \/\u03c3c<\/sub> = 204.5<\/sup>\/64.5<\/sup> = 225<\/em>.<\/p>\n

Dakle, 225 puta je ve\u0107a vjerojatnost interakcije rendgenskog fotona s jednim atomom kalcija nego li s jednim atomom ugljika. Odnosno, jedan atom kalcija apsorbira rendgenski foton s istom vjerojatno\u0161\u0107u kao 225 atoma ugljika. U podru\u010dju fotoelektri\u010dnoga efekta apsorpcija (atenuacija) rendgenskoga zra\u010denja jako ovisi o rednom broju elementa od kojega je tkivo napravljeno. A onda i kontrast na slici.
\nStoga razlog za\u0161to je atenuacija rendgenskoga zra\u010denja u kostima bitno ve\u0107a nego u mekom tkivu nije samo ve\u0107a gusto\u0107a kostiju (oko 90 %), ve\u0107 i znatna koli\u010dina srednje te\u0161kih elemenata u kostima kao atomi Ca, kojih nema u mekom tkivu.
\nMeko je tkivo organska tvar, u kojem se pored atoma ugljika, koji dominira nalaze i: kisik, du\u0161ik, vodik \u2013 elementi s malim rednim brojem Z.<\/p>\n

Drugi mehanizam interakcije rendgenskoga zra\u010denja s tkivom je Comptonovo rasp\u0161enje (Pa\u0161i\u0107 i Ilakovac, 1995., Pa\u0161i\u0107 i Ilakovac, 2006.). U njemu foton djelomi\u010dno predaje energiju elektronu.<\/p>\n

Dakle u po\u010detnom se stanju pojavljuje foton i vezani elektron, a u kona\u010dnom izbijeni elektron i foton s manjom energijom (Slika 2).<\/p>\n

\"\"
Slika 2<\/strong>. Prikazano je Comptonovo raspr\u0161enje na atomskom elektronu. U po\u010detnom stanju su upadni rendgenski foton i atomski elektron. U kona\u010dnom su stanju izbijeni elektron te raspr\u0161eni foton s manjom energijom, odnosno ve\u0107om valnom duljinom.<\/figcaption><\/figure>\n

Comptonovo raspr\u0161enje je kompleksan proces \u010diji se udarni presjeci ra\u010dunaju slo\u017eenim ra\u010dunskim programima. Najjednostavniji je u slu\u010daju Comptonovog raspr\u0161enja na slobodnom elektronu kada pod to\u010dno odre\u0111enim kutem raspr\u0161enja raspr\u0161eni foton ima to\u010dno odre\u0111enu energiju, a udarni presjek je odre\u0111en Klein-Nishinom formulom (Yazaki, 2017.). Ako se raspr\u0161enje doga\u0111a na vezanom elektronu, onda pod odre\u0111enim kutom raspr\u0161eni fotoni nemaju samo jednu energiju ve\u0107 spektar energija koji opet ovisi o stanju vezanja elektrona u atomu (Pa\u0161i\u0107 i Ilakovac, 1997., Pa\u0161i\u0107 i Ilakovac, 2000., Pa\u0161i\u0107 i Ilakovac, 2001.). U tom se slu\u010daju za ra\u010dunanje udarnoga presjeka naj\u010de\u0161\u0107e primjenjuje impulsna aproksimacija (Pa\u0161i\u0107, 2003., Pa\u0161i\u0107 i sur., 2005.).<\/p>\n

Comptonovo raspr\u0161enje vi\u0161e izabire slobodne elektrone, ali vjerojatnost interakcije puno slabije ovisi o energiji vezanja elektrona (Pa\u0161i\u0107, 2003.) nego u fotoelektri\u010dnom efektu. Stoga je u prvoj aproksimaciji u ovakvom polukvantitativnom razmatranju ta ovisnost zanemariva. Dakle, u re\u017eimu kada dominira Comptonovo raspr\u0161enje, glavni utjecaj na kontrast na slici ima samo gusto\u0107a tkiva.<\/p>\n

Na slici 3 je prikazana ovisnost linearnoga koeficijenta atenuacije za kosti i mi\u0161i\u0107e (Hubbel, 1982., Seltzer, 1993., Saloman i sur., 1998., Alessio i sur., 2004., Hubbel i Seltzer, 2004.).<\/p>\n

\"\"
Slika 3<\/strong>. Linearni koeficijent atenuacije u ovisnosti o energiji rendgenskoga fotona. Prikazani su doprinosi fotoelektri\u010dnoga efekta (foto na legendi) i Comptonovoga raspr\u0161enja za oba tkiva.<\/figcaption><\/figure>\n

Iz grafa je vidljivo da za niske energije rendgenskoga zra\u010denja dominira fotoelektri\u010dni efekt koji sna\u017eno opada s pove\u0107anjem energije upadnih fotona. Nakon \u0161to se dovoljno smanji njegov doprinos, na srednjim i vi\u0161im energijama dominira Comptonovo raspr\u0161enje.<\/p>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Princip kompjutorizirane tomografije (CT)<\/h2>\n
\n

Kod CT snimanja koriste se isto rendgensko zra\u010denje kao i kod klasi\u010dnoga rendgenskoga snimanja i jednako je uporabljiv u humanoj i veterinarskoj medicini (\u0160ehi\u0107 i sur., 2015.). Na CT-u su vidljive potpuno iste karakteristike tkiva kao i na klasi\u010dnim rendgenskim snimkama budu\u0107i da je interakcija rendgenskog zra\u010denja s tkivom identi\u010dna u oba na\u010dina snimanja.
\nJedina razlika je da kod klasi\u010dne snimke dobijemo prosje\u010dnu vrijednost linearnog koeficijenta atenuacije od svih tkiva kroz koja je pro\u0161ao snop rendgenskoga zra\u010denja, dok CT rekonstruira trodimenzionalnu raspodjelu linearnoga koeficijenta atenuacije u tkivu, a to omogu\u0107ava tehnika kompjuterizirane tomografije. Stoga treba detaljno razmotriti princip kompjuterizirane tomografije. CT ure\u0111aj volumen tkiva podijeli na male kockice koje zovemo vokseli. Cilj je na osnovu mjerenja izlaznoga intenziteta rendgenskoga snopa iz vi\u0161e smjerova odrediti linearni koeficijent atenuacije za svaki voksel. Za svaki smjer se postavi jednad\u017eba u kojoj figurira odre\u0111eni broj nepoznatih vrijednosti linearnog koeficijenta atenuacije za odre\u0111eni broj voksela. Potrebno je napraviti dovoljan broj snimaka iz raznih smjerova tako da dobijemo n jednad\u017ebi s n nepoznanica. Poznato je da takav sistem jednad\u017ebi daje jednozna\u010dno rje\u0161enje ukoliko je sustav rje\u0161iv. Numeri\u010dki, putem kompjutera, se rije\u0161i takav sustav jednad\u017ebi i dobije se linearni koeficijent atenuacije za svaki voksel. Dobivene se vrijednosti prika\u017eu na skali boja \u0161to rezultira zadivljuju\u0107im realisti\u010dnim 3D slikama tkiva.<\/p>\n

Da bismo do kraja razumjeli princip kompjuterizirane tomografije eksplicitno \u0107emo ga demonstrirati na jednostavnom dvodimenzionalnom modelu. Podjelom tkiva na 3×3 dvodimenzionalnu matricu kao na slici 4. dobiva se 9 dvodimenzionalnih voksela kojima trebamo odrediti linearni koeficijent atenuacije.<\/p>\n

\"\"
Slika 4<\/strong>. Na slici je prikazano dvodimenzionalno tkivo u obliku kvadrata, koji je podijeljeno na devet voksela. U takvoj konfiguraciji CT ure\u0111aj mora napraviti snimku iz tri razli\u010dita kuta, da bi CT ure\u0111aj mogao izra\u010dunati linearni koeficijent atenuacije za svaki voksel.<\/figcaption><\/figure>\n

U na\u0161em primjeru, za snimanje iz odre\u0111enoga smjera CT detektor mo\u017ee snimiti 3 segmenta. Iz prvoga (horizontalnoga) smjera (lijevi dio slike 4) dobijemo sljede\u0107e vrijednosti izlaznih intenziteta I<\/em> rendgenskoga zra\u010denja:<\/p>\n

\nI<\/em>1<\/sub> = I<\/em>0<\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>1<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>2<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>3<\/sub>x<\/em>)<\/sup>
\nI<\/em>2<\/sub> = I<\/em>0<\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>4<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>5<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>6<\/sub>x<\/em>)<\/sup>
\nI<\/em>3<\/sub> = I<\/em>0<\/sub>e<\/em>-(x<\/em>7<\/sub>x<\/em>+x<\/em>8<\/sub>x<\/em>+x<\/em>9<\/sub>x<\/em>)<\/sup>\n<\/p>\n

gdje je x<\/em> duljina stranice voksela. CT potom promjeni smjer i snima iz vertikalne pozicije (srednji dio slike 4). Rezultat snimanja iz te pozicije su nove 3 jednad\u017ebe<\/p>\n

\nI<\/em>4<\/em><\/sub> = I<\/em>0<\/em><\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>1<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>4<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>7<\/sub>x<\/em>)<\/sup>
\nI<\/em>5<\/em><\/sub> = I<\/em>0<\/em><\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>2<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>5<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>8<\/sub>x<\/em>)<\/sup>
\nI<\/em>6<\/em><\/sub> = I<\/em>0<\/em><\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>3<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>6<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>9<\/sub>x<\/em>)<\/sup>\n<\/p>\n

Nakon nove promjene smjera CT snima iz kosa (zadnji dio slike 4) \u0161to rezultira novim skupom jednad\u017ebi<\/p>\n

\nI<\/em>7<\/em><\/sub> = I<\/em>0<\/em><\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>4<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>8<\/sub>x<\/em>)<\/sup>
\nI<\/em>8<\/em><\/sub> = I<\/em>0<\/em><\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>1<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>5<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>9<\/sub>x<\/em>)<\/sup>
\nI<\/em>9<\/em><\/sub> = I<\/em>0<\/em><\/sub>e<\/em>-(\u03bc<\/em>2<\/sub>x<\/em>+\u03bc<\/em>6<\/sub>x<\/em>)<\/sup>\n<\/p>\n

Na taj se na\u010din dobilo 9 jednad\u017ebi u kojima je poznat upadni intenzitet I0<\/sub><\/em>, mjereni izlazni intenziteti I1<\/sub><\/em> do I9<\/sub><\/em>, i veli\u010dina voksela x<\/em>. U tom sustavu jednad\u017ebi 9 je nepoznatih linearnih koeficijenata atenuacije \u03bc1<\/sub><\/em>, \u03bc2<\/sub><\/em>, \u03bc3<\/sub><\/em>, …, \u03bc9<\/sub><\/em>. Te jednad\u017ebe kompjuter rje\u0161ava numeri\u010dki dobivaju se nepoznate vrijednosti za linearni koeficijent atenuacije za svaki voksel.<\/p>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Rasprava<\/h2>\n
\n

Iz na\u0161ega razmatranja proizlazi da u oslikavanju rendgenskim zrakama, bilo klasi\u010dnim ili CT snimanjem, najprije uo\u010davamo gusto\u0107u tkiva na slikama. Ukoliko u interakciji rendgenskih fotona s tkivom dominira Comptonovo raspr\u0161enje onda mo\u017eemo re\u0107i u prvoj aproksimaciji da vidimo isklju\u010divo gusto\u0107u tkiva. Ukoliko dominira fotoelektri\u010dni efekt onda pored gusto\u0107e tkiva vidimo i vrstu atoma koji \u010dine tkivo u smislu da ve\u0107i redni broj Z pri prolasku kroz tkivo daje znatno ve\u0107u atenuaciju rendgenskoga zra\u010denja, a time i svjetliju sliku. Izre\u010deno mo\u017eemo prikazati na slici 5.<\/p>\n

\"\"
Slika 5<\/strong>. Prikazan je kontrast na rendgenskoj slici za tkiva (masno tkivo, mi\u0161i\u0107i i kosti) i tvorbe u tijelu (zrak i metalni implantat ili strani predmet) zajedno sa svojstvima tkiva i tvorbi koje su relevantne za kontrast na rendgenskoj slici.<\/figcaption><\/figure>\n

Iz slike 3 vidljivo je da vjerojatnost za fotoelektri\u010dni efekt sna\u017eno opada s pove\u0107anjem energije fotona te njegov doprinos u odnosu na Comptonovo raspr\u0161enje s promjenom energije naglo postaje zanemarivo. S druge strane vjerojatnost za Comptonovo raspr\u0161enje lagano raste s rastom energije za ni\u017ee energije fotona, potom dosti\u017ee maksimum i onda polako opada s rastom energije. Takvo se razli\u010dito pona\u0161anje fotoelektri\u010dnog efekta i Comptonovog raspr\u0161enja mo\u017ee iskoristi za dobivanje \u0161to ve\u0107ega kontrasta (razlike u osvijetljenosti) slike zdravoga tkiva i patolo\u0161kih promjena u tkivu izborom pogodne energije fotona rendgenskoga zra\u010denja. Drugi na\u010din pove\u0107anja kontrasta je uporaba kontrastnih sredstava (Stoli\u0107 i sur., 2015.).<\/p>\n

Kao primjer pove\u0107anja kontrasta na slici dobrim izborom upadne energije fotona razmotrimo rendgensko snimanje plu\u0107a. Tada je pogodno uzeti zra\u010denje s vi\u0161im energijama fotona. Sa slike 3 vidimo da interakcija u kostima i mekom tkivu je u zoni Comptonovoga raspr\u0161enja.
\nTime se smanjuje kontrast izme\u0111u kostiju i zdravoga tkiva plu\u0107a. Zdravo plu\u0107no tkivo je meko tkivo koje je ispunjeno zrakom koji u odnosu na meka tkiva ima oko 800 puta manju gusto\u0107u. Dakle, gusto\u0107a je zdravog plu\u0107nog tkiva, dosta sni\u017eena zbog zraka u njemu \u0161to rezultira tamnijom slikom. Taj je efekt poja\u010dan upotrabom ve\u0107e energije fotona. Stoga se prereporu\u010da udahnuti zrak u plu\u0107a i zadr\u017eati ga tijekom snimanja da bi slika plu\u0107a bila \u0161to tamnija. Na tamnijoj podlozi zdravih plu\u0107a mogu se vidjeti promjene koje daju svjetliju sliku. Upalni procesi i imunolo\u0161ki odgovor plu\u0107a putem sluzi istiskuju zrak i popunjavaju ga sa znatno gu\u0161\u0107om tvari pa dijelovi plu\u0107a zahva\u0107eni upalnim procesom daju (znatno) svjetliju sliku. Interakcija u zdravom i u oboljelom tkivu se doga\u0111a u re\u017eimu Comptonovog raspr\u0161enja \u0161to zna\u0107i da samo isklju\u010divo promjena gusto\u0107e tkiva rezultira promjenama u osvijetljenosti slike.<\/p>\n

Ukoliko \u017eelimo snimati kosti okru\u017eene mi\u0161i\u0107ima onda je bolje smanjiti energiju fotona. Naime za energije fotona manje od 50 keV kostima po\u010dinje dominirati fotoelektri\u010dni efekt dok je u mi\u0161i\u0107ima jo\u0161 prevladavaju\u0107e Comptonovo raspr\u0161enje.
\nTime atenuacija u kostima u odnosu na mi\u0161i\u0107e postaje relativno ja\u010da zbog \u010dega se kontrast izme\u0111u kostiju i mi\u0161i\u0107a pove\u0107ava.<\/p>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/h2>\n
\n

Rendgensko zra\u010denje vidi jednu ili dvije karakteristike tkiva. Gusto\u0107a tkiva je veli\u010dina koja u svim slu\u010dajevima formira razli\u010dit kontrast na rendgenskoj ili CT slici. Ako se atenuacija rendgenskog zra\u010denja u tkivu doga\u0111a putem fotoelektri\u010dnoga efekta na vezanim elektronima u atomima tkiva onda se i redni broj atoma treba uzeti u obzir. Ho\u0107e li se atenuacija odvijati putem fotoelektri\u010dnoga efekta ili Comptonovog raspr\u0161enja ovisi o energiji rendgenskih fotona iz rendgenske cijevi i atomskom broju elementa. Vjerojatnost za interakciju fotoelektri\u010dnim efektom sna\u017eno se pove\u0107ava s pove\u0107anjem rednog broja atoma tkiva.
\nKlasi\u010dni rendgenski ure\u0111aji i CT ure\u0111aji registiraju jednake karateristike tkiva jer mehanizmi interakcija rendgenskih fotona s tkivom ne ovise o tehnici snimanja.
\nCT zahvaljuju\u0107i kompjuteriziranoj tomografiji mo\u017ee rekonstruirati trodimenzionalnu raspodjelu linearnih koeficijenta atenuacije po volumenu tkiva i dobivene vrijednosti prikazati u skali boja u trodimenzionalnom prikazu.<\/p>\n

<\/a>
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

  ▲<\/a><\/p>\n

1.\tALESSIO, A. M., P. E. KINAHAN, P. M. CHENG, H. VESSELLE and J. S. KARP (2004): PET\/CT scanner instrumentation, challenges, and solutions. Radiol. Clin. N. Am. 42, 1017-1032. 10.1016\/j.rcl.2004.08.001
\n2.\tBURE\u0160, T., H. CAPAK, B. \u0160KRLIN, D. STANIN, A. KRALJEVI\u0106, D. NAPPO, Z. VRBANAC (2022): Comparison of diagnostic imaging methods for intervertebral disc herniation in dogs. Vet. stn. 53, 475-486. (In Croatian). 10.46419\/vs.53.4.3
\n3.\tHUBBELL, J. H. and S. M. SELTZER (2004): Tables of X-Ray Mass Attenuation Coefficients and Mass Energy-Absorption Coefficients from 1 keV to 20 MeV for Elements Z = 1 to 92 and 48 Additional Substances of Dosimetric Interest. NIST Standard Reference Database 126.
\n4.\tHUBBELL, J. H. (1982): Photon Mass Attenuation and Energy-Absorption Coefficients. Int. J. Appl. Radiat. Isot. 33, 1269-1290. 10.1016\/0020-708X(82)90248-4
\n5.\tMILLAR, R. H. (1975): Atomic number dependence of the photoelectric cross section for photons in the energy range from 4.5 to 25 keV. J. Phys. B Atom. Molec. Phys. 8, 2015-2022. 10.1088\/0022-3700\/8\/12\/014
\n6.\tOU, X., X. CHEN, X. XU, L. XIE, X. CHEN, Z. HONG, H. BAI, X. LIU, Q. CHEN, L. LI and H. YANG (2021): Recent Development in X-Ray Imaging Technology: Future and Challenges. Research 2021, ID 9892152, 1-18. 10.34133\/2021\/9892152
\n7.\tPA\u0160I\u0106, S. (2003): A simple and efficient yet the accurate calculation of the double-differential Compton cross section within the impulse approximation, Fizika A 12, 183-194.
\n8.\tPA\u0160I\u0106, S. and K. ILAKOVAC (1995): Compton backscattering of Hf K X-rays in germanium. Fizika B 4, 127-135.
\n9.\tPA\u0160I\u0106, S. and K. ILAKOVAC (1997): Detector- to-detector backscattering in germanium at 59.5 keV. Phys. Rev. A 55, 4248-4252. 10.1103\/PhysRevA.55.4248
\n10.\tPA\u0160I\u0106, S. and K. ILAKOVAC (2000): Accurate determination of Compton backscattering in germanium at 86.5 keV on absolute scale. Phys. Rev. A 61, 032722-1\u2013032722-6. 10.1103\/PhysRevA.61.032722
\n11.\tPA\u0160I\u0106, S. and K. ILAKOVAC (2001): Absolute- scale measurement of Compton backscattering in germanium at 105.3 keV. Rad. Phys. and Chem. 61, 397-398. 10.1016\/S0969-806X(01)00277-8
\n12.\tPA\u0160I\u0106, S. and K. ILAKOVAC (2006): Measurement of Compton scattering on bound electrons by the coincidence method. Rad. Phys. and Chem. 75, 1683-1687. 10.1016\/j.radphyschem.2005.07.026
\n13.\tPA\u0160I\u0106, S., M. UROI\u0106, Z. TOCILJ, M. MAJER, O. GAMULIN, T. BOKULI\u0106 and K. ILAKOVAC (2005): Experimental determination of absolute-scale Compton cross sections using the K X-ray escape and a comparison with three versions of the impulse approximation. Rad. Phys. and Chem. 73, 303-310. 10.1016\/j.radphyschem.2005.04.001
\n14.\tSALOMAN, E. B., J. H. HUBBELL and J. H. SCOFIELD (1988): X-ray Attenuation Cross Sections for Energies 100 eV to 100 keV and Elements Z = 1 to Z = 92, At. Data Nucl. Data Tables 38, 1-196. 10.1016\/0092-640X(88)90044-7
\n15.\tSELTZER, S. M. (1993): Calculation of Photon Mass Energy-Transfer and Mass Energy- Absorption Coefficients. Radiat. Res. 136, 147-170. 10.2307\/3578607
\n16.\tSHI, X., R. W. MARTIN, D. ROUSEFF, S. VAEZY and L. A. CRUM (2016): Detection of High-Intensity Focused Ultrasound Liver Lesions Using Dynamic Elastometry. Ultrason. Imaging 21, 107-126. 10.1177\/016173469902100203
\n17.\tSTANIN, D., A. JASNA, A. M. LUGOMER POMPER, Z. VRBANAC, H. CAPAK i B. \u0160KRLIN (2015): Rendgenolo\u0161ka dijagnostika naju\u010destalijih osteoartropatija u labrador retrivera. Hrvat. vet. vjesn. 23, 35-41.
\n18.\tSTOLI\u0106, I., D. STANIN i D. KLADA (2015): Kontrastna sredstva u veterinarskoj rendgenologiji. Hrvat. vet. vjesn. 23, 52-60.
\n19.\t\u0160EHI\u0106, M., M. MILAN, V. ZORAN i C. HRVOJE (2015): Kompjutorizirana tomografija u dijagnostici fragmentiranog medijalnog koronoidnog izdanka (MKI-a) u pasa. Vet. stn. 46, 369-373.
\n20.\tYAZAKI, Y. (2017): How the Klein-Nishina formula was derived: Based on the Sangokan Nishina Source Materials. Proc. Jpn. Acad. Ser. B Phys. Biol. Sci. 93, 399-421. 10.2183\/pjab.93.025<\/em><\/p>\n<\/div>\n

<\/a> ▲<\/a><\/p>\n

\n

Which tissue properties are visible in X-ray images?<\/h2>\n
\n
Selim PA\u0160I\u0106<\/strong>, BSc, PhD, Assistant Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Antea KLOBU\u010cAR<\/strong>, Univ. Mag, DVM, Ministry of Defence, Armed Forces of the Republic of Croatia, Croatian Navy, Croatia<\/div>\n
\n

This paper aims to connect the fundamental properties of tissues with the results obtained in the image, by analysing the physical principles of interaction that lead to the absorption of X-ray photons in tissue. Using an example, we illustrate that it is possible to have a super-diagnostic device that could replace modern and future diagnostic devices. Each tissue imaging technique is based on unique physical principles, and therefore sees specific tissue properties that other diagnostic devices (techniques) cannot see. X-ray imaging is based on the attenuation (weakening) of the X-ray beam after it passes through the tissue. The main mechanisms of X-ray photon-tissue interaction are the photoelectric effect (total absorption of photon energy) and Compton scattering (partial absorption of photon energy). The photoelectric effect dominates at low and partially medium energies and becomes very weak with increasing energy, while Compton scattering dominates at medium and higher energies. By analysing both absorption processes, after reducing the linear attenuation coefficient to common physical quantities, we find that that in the Compton scattering regime, the contrast in the image is determined by differences in tissue density, while in the photoelectric effect regime, contrast depends on tissue density and strongly on the ordinal number of elements making up the tissue.
\nWe provide approximate contrast values \u200b\u200bfor basic formations and tissues, as well as descriptions of their properties, density and ordinal number of the elements of which they are composed. Computed tomography (CT) sees exactly the same tissue properties as the classical X-ray technique. In this paper, the principle of computed tomography is explained using an explicit two-dimensional example. It is based on the imagined division of the tissue into small volumes (voxels), and imaging the tissue from multiple positions, where equations for radiation absorption are set for each position. In the resulting system of equations, the linear attenuation coefficients for each voxel are unknown quantities, whose values \u200b\u200bare determined by numerically solving the system of equations, and are displayed on a suitable colour scale in a three-dimensional image.<\/p>\n

Key words:<\/strong> X-ray imaging; computed tomography; attenuation; X-ray radiation<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Selim Pa\u0161i\u0107* i Antea Klobu\u010dar Dr. sc. Selim PA\u0160I\u0106*, dipl. ing., docent (dopisni autor, e-mail: selimpasic@gmail.com), Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":1,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[35],"tags":[1719,1720,1721,1718],"issuem_issue":[1653],"ppma_author":[640,1717],"class_list":["post-5738","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-professional-paper","tag-atenuacija","tag-kompjuterizirana-tomografija","tag-rendgensko-oslikavanje","tag-rendgensko-zracenje","issuem_issue-veterinarska-stanica-54-4"],"yoast_head":"\nKoje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici? - CROATIAN VETERINARY JOURNAL<\/title>\n<meta name=\"description\" content=\"Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti.\" \/>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_GB\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici? - CROATIAN VETERINARY JOURNAL\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti.\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"CROATIAN VETERINARY JOURNAL\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/pages\/Hrvatski%20Veterinarski%20Institut\/291017291058567\/\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Estimated reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"26 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici\",\"url\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici\",\"name\":\"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici? - CROATIAN VETERINARY JOURNAL\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg\",\"datePublished\":\"2022-12-28T16:12:21+00:00\",\"description\":\"Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti.\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-GB\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-GB\",\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Articles\",\"item\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?post_type=article\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici?\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/#website\",\"url\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/\",\"name\":\"VETERINARSKA STANICA\",\"description\":\"Journal of Croatian Veterinary Institute\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-GB\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/#organization\",\"name\":\"Veterinarska stanica\",\"url\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-GB\",\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/#\/schema\/logo\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/veterinarska-stanica-casopis-hvi-728.png\",\"contentUrl\":\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/veterinarska-stanica-casopis-hvi-728.png\",\"width\":728,\"height\":90,\"caption\":\"Veterinarska stanica\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/journal.h3s.org\/#\/schema\/logo\/image\/\"},\"sameAs\":[\"https:\/\/www.facebook.com\/pages\/Hrvatski Veterinarski Institut\/291017291058567\/\",\"https:\/\/www.linkedin.com\/company\/croatian-veterinary-institute\/\",\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=BFn739WHdcU&amp;amp;t=2s\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici? - CROATIAN VETERINARY JOURNAL","description":"Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti.","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici","og_locale":"en_GB","og_type":"article","og_title":"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici? - CROATIAN VETERINARY JOURNAL","og_description":"Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti.","og_url":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici","og_site_name":"CROATIAN VETERINARY JOURNAL","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/pages\/Hrvatski%20Veterinarski%20Institut\/291017291058567\/","og_image":[{"url":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg","type":"","width":"","height":""}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Estimated reading time":"26 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici","url":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici","name":"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici? - CROATIAN VETERINARY JOURNAL","isPartOf":{"@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg","datePublished":"2022-12-28T16:12:21+00:00","description":"Cilj je ovoga rada povezivanje temeljnih karakteristika tkiva s rezultatima dobivenim na rendgenskoj slici, analiziraju\u0107i fizikalne principe interakcije koje vode do atenuacije rendgenskih fotona u tkivu. Na slikovitom primjeru dokazujemo da ne\u0107emo mo\u0107i imati superdijagnosti\u010dki ure\u0111aj koji bi mogao zamijeniti sve moderne i budu\u0107e dijagnosti\u010dke ure\u0111aje. Svaka se tehnika oslikavanja tkiva temelji na jedinstvenim fizikalnim principima te stoga ona vidi to\u010dno odre\u0111ene kakateristike tkiva koja drugi dijagnosti\u010dki ure\u0111aji (tehnike) ne mogu vidjeti.","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#breadcrumb"},"inLanguage":"en-GB","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-GB","@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#primaryimage","url":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg","contentUrl":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/SelimPASIC.jpg"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/?article=koje-karakteristike-tkiva-vidimo-na-rendgenskoj-slici#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/journal.h3s.org\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Articles","item":"https:\/\/journal.h3s.org\/?post_type=article"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Koje karakteristike tkiva vidimo na rendgenskoj slici?"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/#website","url":"https:\/\/journal.h3s.org\/","name":"VETERINARSKA STANICA","description":"Journal of Croatian Veterinary Institute","publisher":{"@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/journal.h3s.org\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-GB"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/#organization","name":"Veterinarska stanica","url":"https:\/\/journal.h3s.org\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-GB","@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/veterinarska-stanica-casopis-hvi-728.png","contentUrl":"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/veterinarska-stanica-casopis-hvi-728.png","width":728,"height":90,"caption":"Veterinarska stanica"},"image":{"@id":"https:\/\/journal.h3s.org\/#\/schema\/logo\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/pages\/Hrvatski Veterinarski Institut\/291017291058567\/","https:\/\/www.linkedin.com\/company\/croatian-veterinary-institute\/","https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=BFn739WHdcU&amp;amp;t=2s"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/article\/5738","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/article"}],"about":[{"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/article"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5738"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/article\/5738\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5774,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/article\/5738\/revisions\/5774"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5738"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5738"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5738"},{"taxonomy":"issuem_issue","embeddable":true,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fissuem_issue&post=5738"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/journal.h3s.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fppma_author&post=5738"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}