![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/KlaraKLASTERKA.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
K. Kla\u0161terka<\/strong>, N. Ma\u0107e\u0161i\u0107<\/strong>, T. Karadjole<\/strong>, J. \u0160avori\u0107<\/strong>, G. Ba\u010di\u0107<\/strong>, S. Vince<\/strong>, M. Lojki\u0107<\/strong>, I. Folno\u017ei\u0107<\/strong>, B. \u0160poljari\u0107<\/strong>, M. Samard\u017eija<\/strong>, N. Prvanovi\u0107 Babi\u0107<\/strong>, I. Getz<\/strong>, J. Grizelj<\/strong> i I. Butkovi\u0107<\/strong>*<\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U \u017eivotu mladun\u010dadi ma\u010di\u0107a neonatalno razdoblje predstavlja prva dva do tri tjedna \u017eivota. U tom razdoblju novoro\u0111en\u010dad je u potpunosti ovisna o majci. Mladu\u010dad reagira samo na bol, dodir i miris, a razvijene su im samo motori\u010dke funkcije. Smrtnost ma\u010di\u0107a u dobi od jednog do sedam dana je do 85 %, \u0161to je vrlo visok postotak uginu\u0107a. Glavni uzrok neonatalnog mortaliteta je hipoksija, gotovo uvijek pra\u0107ena s hipotermijom, hipoglikemijom i dehidracijom. Ova \u010detiri hitna stanja naj\u010de\u0161\u0107e se pojavljuju odjednom i potrebno ih je rje\u0161avati pravilnim redoslijedom da ne bi prouzro\u010dili ve\u0107u smrtnost. Za lije\u010denje i dijagnosticiranje ova \u010detiri hitna stanja potrebno je razumjeti fiziologiju novoro\u0111en\u010dadi. Novoro\u0111en\u010dad prespava 80 % tijekom dana, a jesti trebaju svaka dva do \u010detiri sata. Centar za termoregulaciju nije potpuno razvijen do dobi od \u0161est tjedana. Tjelesna temperatura novoro\u0111en\u010dadi ovisi o temperaturi okoli\u0161a, imaju mali postotak masnog tkiva i stoga su skloni razvoju hipotermije, koju uvijek treba rje\u0161avati zbog za\u010daranog kruga koji se mo\u017ee razviti ako se hrani hipotermi\u010dno novoro\u0111en\u010de prije hipoglikemije. Jetra nije potpuno razvijena do dobi od osam tjedana pa stoga procesi glukoneogeneze i glikogenolize nisu aktivni, a razina glukoze ovisi samo o gutanju, odnosno o hranjenju. Zbog nedostatno razvijenih bubrega i nemogu\u0107nosti koncentriranja urina, pove\u0107ane propusnosti ko\u017ee i smanjene mogu\u0107nosti autoregulacije protoka krvi kroz bubrege neonatalni su bolesnici skloni i razvoju dehidracije. Nerazvijena jetra i bubrezi tako utje\u010du i na lijekove koji se mogu koristiti. Klini\u010dki znaci bolesnog ma\u010di\u0107a su: neprestalni pla\u010d, anemi\u010dna ili cijanoti\u010dna sluznica, proljev i slabost, ne dobivanje na tjelesnoj te\u017eini, mr\u0161avljenje i bradikardija. Za svakog bolesnog neonatalnog pacijenta potrebno je napraviti kompletan pregled uz va\u0111enje krvi i odre\u0111ivanje hematolo\u0161kih i biokemijskih parametara. Tuma\u010denje krvnih parametara je druga\u010dije nego u odraslih jedinki i potrebno ga je u skladu s time tuma\u010diti. U slu\u010daju zastoja ili perzistentne bradikardije potrebno je napraviti ABCD protokol.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> neonatologija, ma\u010di\u0107, hipoksija, hipoglikemija, hipotermija, dehidracija<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Neonatalni pacijenti u prva dva do tri tjedna \u017eivota, zbog nerazvijenosti neurolo\u0161kih funkcija \u0161to ih \u010dini vrlo osjetljivima, u potpunosti su ovisni o majci (Casal, 2010.). Pojam neonatalne smrtnosti obuhva\u0107a ma\u010di\u0107e ro\u0111ene \u017eive, ali uginule prije dobi od 21 dan. Neonatalna smrtnost podijeljena je na: ranu (0. do 2. dana) te kasnu (2. do 21. dana) smrtnost (Chastant-Maillard i sur., 2016.). 85 % ukupne neonatalne smrtnosti ma\u010di\u0107a zabilje\u017eeno je izme\u0111u ro\u0111enja i do 7. dana (ChastantMaillard i sur., 2016.). Uzroci su razli\u010diti te se dijele na: infektivne (bakterijske i virusne infekcije te parazitarne invazije) i neinfektivne (hipoksemija, hipotermija, hipoglikemija, dehidracija, traume, uro\u0111eni defekti, krvarenje, izoeritroliza, malnutricija) (Chastant-Maillard i sur., 2016.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U neonatalnom su razdoblju, razvijene samo osnovne motori\u010dke funkcije, a ma\u010di\u0107i reagiraju samo na podr\u017eaje dodira, boli i mirisa. Do \u010detvrtog tjedna starosti prisutna su i \u010detiri neurolo\u0161ka refleksa: refleks sisanja, savijanja, probijanja i okretanja (Casal, 2010.). Neonatalni pacijenti 80 % dana provedu spavaju\u0107i uz hranjenje svakih dva do \u010detiri sata; nemaju sposobnost termoregulacije. Temperatura ni\u017ea od 34,4 \u00b0C nakon poro\u0111aja smatra se niskom (Casal, 2010.). Pri ro\u0111enju temperatura naj\u010de\u0161\u0107e iznosi izme\u0111u 34,7 i 37,2 \u00b0C i u prvom se tjednu mora podignuti izme\u0111u 36,1 i 37,8 \u00b0C (Peterson, 2011.).<\/p>\n Fiziolo\u0161ka vrijednost pulsa u neonatalnih pacijenata iznosi 200 do 220 u minuti (Casal, 2010.); frekvencija disanja pri ro\u0111enju iznosi 10 do 18 u minuti (Margolis i Casal, 2019.), a u neonatalnom periodu 16 do 35 u minuti (Casal, 2010., Margolis i Casal, 2019). Prvih dva do \u010detiri dana mukozne membrane su za\u017earene nakon \u010dega postaju ru\u017ei\u010daste (Chastant-Maillard i sur., 2016.). Pup\u010dana se vrpca osu\u0161i prvi dan i tijekom prva \u010detri dana otpada. U \u010detvrtome tjednu postupno se razvija termoregulacija i u potpunosti je razvijena do \u0161estog tjedna \u017eivota (Casal, 2010.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Odmah nakon poro\u0111aja svaki se ma\u010di\u0107 mora obilje\u017eiti i ozna\u010diti da bi ih mogli razlikovati i individualno pratiti (Root-Kustritz, 2011., Chastant-Maillard i sur., 2016.); provodi se procjena vitalnosti ma\u010di\u0107a odnosno odre\u0111ivanje APGAR ocjene, vaganje i mjerenje tjelesne temperature. Ni\u017eom poro\u0111ajnom masom smatra se masa ispod 25 % prosje\u010dne mase pasmine i takvi pacijenti zahtijevaju intenzivnu veterinarsku skrb zbog br\u017eeg metabolizma i ni\u017eih rezervi glikogena, a to zahtijeva puno vi\u0161e energije za odr\u017eavanje normotermije i euglikemije (Chastant-Maillard i sur., 2016., De Cramer, 2017., Kla\u0161terka, 2022.). U takvih neonatalnih pacijenata zabilje\u017eena je i ni\u017ea APGAR ocjena (Chastant-Maillard i sur., 2016.). Osim vaganja, provodi se detaljni klini\u010dki pregled, potpuno isti onome u odraslih \u017eivotinja. Neposredno nakon poro\u0111aja ili carskoga reza, ma\u010di\u0107ima se procjenjuje APGAR (Tabela 3.).<\/p>\n APGAR sustav ocjenjivanja razvila je anesteziologinja Virginia Apgar 1966. u svrhu procijene vitalnost i prognoze pre\u017eivljavanja u neonatalnih pacijenata. U veterinarskoj medicini koristi se modificirani APGAR sustav ocjenjivanja razvijen od strane Veronesi i sur. (2009.). Hematolo\u0161ke i biokemijske vrijednosti (Tabele 4. i 5.) bitne su zbog izrade liste diferencijalnih dijagnoza i\/ili razvijanja terapijskog plana.<\/p>\n Kod uzorkovanja krvi posebnu pozornost treba obratiti da se ne uzorkuje vi\u0161e od 10 % krvi i da ukupni volumen krvi iznosi samo 7 mL\/100 g. (Kutzler, 2013.). Nakon uzorkovanja krvi potrebno je izvr\u0161iti kompresiju u trajanju od 2 minute zbog nerazvijenog koagulacijskog sustava (Kutzler, 2013.).<\/p>\n Jetra u neonatalnih pacijenata u potpunosti nije razvijena, a time ni metabolizam lijekova i drugih toksi\u010dnih i netoksi\u010dnih tvari, stoga lijekovi puno du\u017ee djeluju. Pove\u0107an je i rizik od koagulopatija, jer se faktori koagulacije ne staraju dostatno (Casal, 2010.). Koncentracija ukupnih proteina i albumina ni\u017ea je nego u odraslih pacijenata i treba paziti na aplikaciju lijekova koji se na njih ve\u017eu (zbog pove\u0107ane bioraspolo\u017eivosti takvih lijekova \u2013 npr. ketamin, NSPUL, tiopental) (Casal, 2010.). Koncentracija ukupnih proteina ni\u017ea je nakon poro\u0111aja, ali nakon apsorpcije kolostruma ubrzano raste. Tijekom sljede\u0107ih pet tjedana se sni\u017eava kako se kolostrum metabolizira i pomalo se pove\u0107ava do vrijednosti u odraslih sa \u0161est mjeseci do godine dana (Kutzler, 2013.).<\/p>\n U prva dva tjedna \u017eivota za procjenu stanja jetre razine ALP i GGT jeternih enzima nisu pouzdane. Povi\u0161ena koncentracija istih indikacija je unosa kolostruma te stjecanja pasivne imunosti i obratno.<\/p>\n U ma\u010di\u0107a boljim se indikatorom resorpcije kolostruma smatra razina serumskih imunoglobulina (IgG) koji su povi\u0161eni i u neonatalnom periodu (Casal, 2010.). Razina ALP u ma\u010di\u0107a ostaje vi\u0161a od odraslih vrijednosti do starosti od jedne do dvije godine (Kutzler, 2013.). Bubrezi, isto tako u potpunosti nisu razvijeni i nemaju mogu\u0107nost koncentriranja mokra\u0107e. Nefroni se razvijaju u tre\u0107em tjednu \u017eivota (Casal, 2010.). Glomerularna filtracija i tubularna sekrecija nisu razvijene do osmoga tjedna i stoga je specifi\u010dna te\u017eina urina mjerena refraktometrom ni\u017ea nego u odraslih jedinki i iznosi 1,006-1,017 (Casal, 2010., Fitzgerald i Newquist, 2011.). Od drugog do osmog tjedna \u017eivota fiziolo\u0161ka je pojava glikozurije i povi\u0161ene koncentracije proteina i aminokiselina u urinu (Margolis i Casal, 2019.). Zbog nedostatno razvijenih bubrega i smanjenog renalnog izlu\u010divanja dolazi do du\u017eeg djelovanja primijenjenih lijekova. Zbog manje mi\u0161i\u0107ne mase serumska koncentracija kreatinina ni\u017ea je nego u odraslih jedinki. Koncentracija ureje u krvi ni\u017eih je vrijednosti nego u odraslih, jer su zdravi neonatalni pacijenti u anaboli\u010dkom stanju, a amonijak se vi\u0161e koristi za pretvorbu u proteine nego u ureu. Zbog intenzivnog ko\u0161tanog rasta i metabolizma serumska koncentracija fosfora povi\u0161ena je u mladih \u017eivotinja pa se kao takva ne smije zamijeniti indikatorom bubre\u017enih bolesti. Ma\u010di\u0107i imaju fiziolo\u0161ki ni\u017ei hematokrit nego odrasli, no ukoliko je on blizu odraslih vrijednosti, indikacija je dehidracije. Hematokrit iznosi 35 % nakon poro\u0111aja, a 27 % nakon 28 dana (Fontaine, 2022).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Podjela prema redoslijedu hitnosti: Vi\u0161e od 90 % uginu\u0107a ma\u010di\u0107a zbog prolongirane hipoksije dogodi se ve\u0107 prvoga dana (Preira i sur., 2020.). Acidozu treba tretirati ukoliko potraje dulje od tri sata (Casal, 2010.). Prvih se tri sata smatra najkriti\u010dnijim razdobljem novoro\u0111enog ma\u010di\u0107a povezanog s prilagodbom di\u0161nih puteva (Casal, 2010.). Adekvatno uspostavljanje disanja ovisi o sazrijevanju di\u0161nih puteva. Ako do\u0111e do parcijalnog ili potpunog izostanka sazrijevanja di\u0161nih puteva, dolazi do distribucije niskih razina kisika u tijelo i razvija se hipoksija, koja mo\u017ee dovesti do anoksije i uginu\u0107a. Hipoksija mo\u017ee prouzro\u010diti ozbiljan stres \u0161to dovodi do komplikacija kao \u0161to su: depresija disanja, translokacija crijevnih bakterija, hipotermija te u kona\u010dnici smanjena rezistencija prema bakterijskim infekcijama. Uzroci hipoksije naj\u010de\u0161\u0107e su: aspiracija sadr\u017eaja, infekcija prouzro\u010dena bakterijskom translokacijom, nosni iscjedak i ka\u0161alj (Casal, 2010.). Bradikardija prvih \u010detiri dana nije pod regulacijom n. vagus<\/em> i smatra se indikacijom hipoksemije (Rickard, 2011., Johnson i Casal, 2012., Margolis i Casal, 2019., Kla\u0161terka 2022.). Neonatalni pacijenti nakon ro\u0111enja nemaju potko\u017enog masnog tkiva te s obzirom na odnos veli\u010dine i povr\u0161ine tijela, gubitak temperature znatno je ve\u0107i nego u odraslih jedinki. Kada po\u010dnu uzimati hranu, metaboli\u010dke potrebe rastu. Tek sa \u0161est do osam tjedana ma\u010di\u010di razviju kompenzatorne mehanizme kao \u0161to su tremor i vazokonstrikcija, a do tada su ovisni o temperaturi okoli\u0161a (Casal, 2010., Kla\u0161terka, 2022.). Prvi postupak pri klini\u010dkom pregledu uvijek mora biti mjerenje tjelesne temperature koje se provodi digitalnim toplomjerom s fleksibilnim vrhom (Fontaine, 2022). Glukoza u krvi fiziolo\u0161ki je regulirana s tri mehanizma: intestinalnom apsorpcijom, jetrenom te renalnom produkcijom (Tabela 6.). <\/p>\n U mladih \u017eivotinja, zbog nedostatne razvijenosti jetre, smanjena je mogu\u0107nost glukoneogeneze i glikogenolize te je pohrana glikogena limitraju\u0107a (Kutzler, 2013.). Ve\u0107ina plazmatske koncentracije glukoze ostvaruje se ingestijom, stoga su mlade \u017eivotinje sklone hipoglikemiji pogotovo tijekom stresa, smanjenog unosa i bolesti (Casal, 2010.). Uzroci hipoglikemije su: gladovanje, hipoksija, sepsa, portosistemski \u0161ant, mala poro\u0111ajna te\u017eina, abnormalnosti pohrane glikogena (glycogen storage disease<\/em>), endotoksemija. Indikacija za primjenu zamjenske prehrane uklju\u010duju ma\u010di\u0107e koji ne dobivaju ili gube na tjelesnoj masi, napu\u0161tene ma\u010di\u0107e, prevelika legla ili probleme s ma\u010dkom (npr. s mlije\u010dnom \u017elijezdom) (Casal, 2010.). Primjenjuje se jedna od metoda: stavljanje ma\u010di\u0107a pod surogat majku, hranjenje na bo\u010dicu ili na sondu. Mlije\u010dna zamjena treba biti \u0161to sli\u010dnija ma\u010djem mlijeku, stoga je preporuka izbjegavati kravlje ili kozje mlijeko koje imaju puno manju energetsku vrijednost, proteina i masti, a puno vi\u0161e laktoze. Najbolje je koristiti komercijalne pripravke, no u hitnim slu\u010dajevima mogu se koristit i samostalni, doma\u0107i pripravci (Peterson, 2011.). Prvih nekoliko tjedana moraju jesti \u010detiri do pet puta dnevno (npr. ma\u010di\u0107i ro\u0111eni s 80 do 120 g moraju dobiti 70 do 100 g tjedno) (Casal, 2010.); treba ih vagati svaki dan do tre\u0107eg tjedna starosti. Ma\u010di\u0107i energiju dobivaju iz proteina (za razliku od \u0161tenaca koji ju dobivaju iz masti). Energetska potreba ma\u010di\u0107a je 15 do 20 kcal\/100 g kroz vi\u0161e obroka (Johnson i Casal, 2012.). Nakon svakog obroka treba stimulirati uriniranje i defeciranje brisanjem anogenitalne regije vla\u017enim tamponom ili vatom do tre\u0107eg tjedna starosti (Macintire i Saxon, 2012.). Ako se ma\u010di\u0107i doimaju \u201enapuhnuti\u201c, da bi se stimulirala evakuacija plina iz \u017eeludca i potaknula crijevna peristaltika mo\u017ee im se lagano masirati abdomen. Ukoliko odbijaju hranu, mo\u017ee se postaviti sonda za hranjenje \u0161to se preporu\u010da u svih ma\u010di\u0107a mla\u0111ih od 10 dana, jer nemaju u potpunosti razvijen refleks gutanja. U slu\u010daju da je to jedina metoda, u jednom hranjenju smije najvi\u0161e dobiti 4 mL\/100 g. Pravilo je da se u prvome tjednu hrane svakih dva sata 12-13 mL\/100 g, u drugome tjednu svaka dva sata 14 mL\/100 g te u tre\u0107em tjednu svaka dva do \u010detiri sata 18 mL\/kg. Vremenski razmaci hranjena moraju se po\u0161tivati, kako u jednom hranjenju ne bi popili ve\u0107i volumen da se ne bi javio overfeeding syndrome<\/em>, pra\u0107en proljevom, distenzijom abdomena i aspiracijom. Prekomjerno hranjenje i pove\u0107an udio laktoze naj\u010de\u0161\u0107i su uzroci proljeva i gubitka tjelesne mase. 1. Surogat majka<\/strong> \u2012 prije postavljanja ma\u010di\u0107a pod surogat majku, potrebno ih je trljati o druge iz legla da bi ih ona prihvatila (Casal, 2010.).<\/p>\n 2. Hranjenje na bo\u010dicu<\/strong> \u2012 ma\u010di\u0107a moramo dr\u017eati uspravno, dopu\u0161taju\u0107i mu da prednje \u0161ape dr\u017ei na bo\u010dici ili na na\u0161oj ruci; nakon sisanja treba mu dati vremena za gutanje i disanje (Peterson, 2011.). Ukoliko prebrzo guta mo\u017ee do\u0107i do aspiracije sadr\u017eaja i aerofagije. 3. Hranjenje orogastri\u010dnom sondom<\/strong> (Slika 2) \u2012 potrebno je izmjeriti duljinu katetera koji \u0107emo postaviti od vrha nosa do zadnjeg rebra i ozna\u010diti ga.<\/p>\n Zbog pacijentova rasta svakih tjedan dana potrebno je ponovno izmjeriti duljinu katetera. Uz kateter je potrebna i brizgalica napunjena mlijekom iz koje je istisnut zrak (da ne bismo slu\u010dajno aplicirali zrak prije mlijeka). 4. Hranjenje uz pomo\u0107 \u201eblender\u201c spu\u017evice<\/strong> (Slika 3.)<\/p>\n Potreban unos kalorija za bazalnu energiju mo\u017ee se izra\u010dunati formulom: 70 x kg ili koli\u010dina hrane koju mora dobiti mo\u017ee se izra\u010dunati prema deklaraciji na mlije\u010dnoj zamjeni. Ukupnu koli\u010dinu bi trebalo podijeliti na 6 obroka koje treba davati svakih 4 h. Inicijalno ma\u010di\u0107e hranimo svakih 4-6 h s 5 mL tople mlije\u010dne zamjene (Macintire i Saxon, 2012.).<\/p>\n Dehidracija Zbog pove\u0107ane propusnosti ko\u017ee, nerazvijenog renalnog sustava, odnosno nemogu\u0107nosti koncentriranja urina, pove\u0107anog postotaka vode u tijelu (82 %), smanjene sposobnosti autoregulacije protoka krvi kroz bubrega neonatalni pacijenti su jako skloni dehidraciji. Dehidracija se mo\u017ee javiti i zbog: proljeva, povra\u0107anja, opeklina, pneumonije, smanjenog unosa mlijeka te okoli\u0161nih \u010dimbenika (Casal, 2010., Macintire i Saxon 2012.). Neonatalni pacijenti imaju ve\u0107u potrebu za uzimanjem vode, ali i ve\u0107i gubitak vode nego odrasli, jer neonatalni bubrezi do 40. dana starosti imaju mali kapacitet \u010duvanja vode (Margolis i Casal, 2019.). Provjerom vla\u017enosti sluznica pri klini\u010dkom pregledu odre\u0111uje se stupanj dehidracije. Turgor ko\u017ee nije objektivan pokazatelj, jer ma\u010di\u0107i fiziolo\u0161ki imaju pove\u0107an elasticitet ko\u017ee (Fortney, 2004., Casal, 2010.). Dehidracija se javlja pri svakom smanjenom uzimanju mlijeka. Stupnjevanje dehidracije je od 5 do 12 % (5 do 7% sluznice ljepljive i suhe, 10 % sluznice vrlo suhe i smanjen je elasticitet ko\u017ee, 12 % cirkulatorni kolaps) (Margolis i Casal, 2019.). Stabilizacija se provodi postavljanjem intravenozone kanile u v. cephalica antebrachii<\/em>, v. saphena medialis<\/em> ili v. jugularis<\/em>. Ukoliko je suspektna trauma glave, kateterizacija v. jugularis<\/em> je kontraindicirana, jer zbog njezine kompresije se pove\u0107ava intrakranijalni tlak (Kutzler, 2013.). Kontraindicirano je kori\u0161tenje alkohola za pripremu ko\u017ee, jer mo\u017ee prouzro\u010diti pad temperature. Drugi izbor je intraosealna nadoknada teku\u0107ine. Ciljna mjesta postavljanja intraosealnog katetera su femur (fossa trohanterica<\/em>) ili humerus (tuberculum major<\/em>). Ukoliko se prvi put ne locira mjesto, kontraindicirano je poku\u0161avati na istome ekstremitetu. Kanile treba provjeriti bar jednom dnevno te obratiti pa\u017enju na: oticanje, temperiranost, bol u ekstremitetu distalno od kanile. Teku\u0107inska se terapija mo\u017ee u krajnjem slu\u010daju primijeniti i supkutano 1 mL\/25g svakih 4-6 h, ali se ne preporu\u010da zbog spore resorpcije (Casal, 2010.). Isto tako, intraperitonealna primjena koja zahtijeva da se ma\u010di\u0107 postavi u dorzalnu poziciju sa stra\u017enjim nogama povu\u010denim kaudalno i 20-25 G iglom teku\u0107inu apliciramo u ingvinalnu regiju. Ta je metoda bolja za ispravljanje hipotermije nego dehidracije. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U slu\u010daju aresta ili prezistentne bradikardije, provodi se ABC + D protokol; provodi se i nakon carskog reza, jer tek ro\u0111eni ma\u010di\u0107i pokazuju sna\u017enu depresiju kardiovaskularnog i respiratornog sustava u odnosu na fiziolo\u0161ki poro\u0111aj. 1. Da se ne bi razvio laringealni spazam (Johnson i Casal, 2012., Chastant-Maillard i sur., 2016.) treba sloboditi di\u0161ne puteve uz nje\u017enu sukciju sadr\u017eaja iz nosa i usta sukcijskom pumpom ili nosnim aspiratorom (Wilborn, 2018., Kla\u0161terka, 2022.). Swinging<\/em> neonatalnih pacijenata u svrhu izbacivanja sadr\u017eaja iz gornjih di\u0161nih puteva kontraindiciran je zbog pove\u0107anog rizika od razvoja intrakranijalnih krvarenja tzv. shaken baby syndrome<\/em> (Grundy i sur., 2009., Johnson i Casal, 2012., Chastant-Maillard i sur., 2016., De Cramer, 2017., Kla\u0161terka, 2022.). Masa\u017ea srca je indicirana u neonatalnih pacijenata, ako sr\u010dane frekvencije nema ili ostaje ni\u017ea od 60\/min nakon efektivne ventilacije barem 30 sekundi (Kutzler, 2013., Kla\u0161terka, 2022.). Prije same masa\u017ee pacijent mora biti ventiliran 40 do 60 udisaja u minuti; zatim se smanji na 30 do 40 udisaja u minuti (Margolis i Casal, 2019.). Glavni uzroci bradikardije su: hipoksija i hipotermija. Masa\u017ea srca provodi se 1 do 2 puta\/sec (100 do 120\/min); masiranje se provodi jednom rukom – palac i ka\u017eiprst postaviti oko prsnog ko\u0161a (Kutzler, 2013., Kla\u0161terka, 2022.).<\/p>\n Za aplikaciju lijekova preporuka je koristiti intraosealni put, ali mo\u017ee se primijeniti i intravenozni postupak uz obvezno diluiranje lijekova u omjeru 1:2\/1:4 ili intratrahealni uz prethodno diluiranje s 5 do 10 mL sterilne vode uz pove\u0107anje doze 2 do 2,5 puta (Kutzler, 2013.). Preporuka je izbjegavati opioide, ali ako se ipak daju izbor su: buprenorfin (0,005-0,01 mg\/kg i.v.), butorfanol (0,1-0,5 mg\/kg i.v.\/i.m.\/s.c.) ili metadon (0,05-0,2 mg\/kg i.v.\/i.m.\/s.c.). Po potrebi opioidi se mogu poni\u0161titi kori\u0161tenjem naloksona 0,002-0,02 mg\/kg i.v., i.o., i.m., i.t., s.c. ili 1-2 kapi sublingvalno (Kraus, 2016., Palmer, 2019.). Agonisti \u03b12<\/sub> adrenergi\u010dnih receptora mogu se koristiti u premedikaciji neonatalnih pacijenata, npr. medetomidin do 7 ug\/kg i.v.; mogu se poni\u0161titi i primjenom atipamezola, antagonista \u03b12<\/sub> adrenergi\u010dnih receptora primijenjen intramuskularno u polovici aplicirane doze medetomidina (Kraus, 2016.). Kori\u0161tenje atropina u terapiji bradikardije nije preporu\u010dljivo, jer nije djelotvoran u \u017eivotinja mla\u0111ih od 14 dana (Wilborn, 2018.). Bradikardija nije vagusom regulirana, a antikolinergicima izazvana tahikardija mo\u017ee pove\u0107ati nedostatak kisika u miokardu (Margolis i Casal, 2019., Palmer, 2019.). Asistolija je naj\u010de\u0161\u0107i arestni ritam zabilje\u017een u neonatalnih pacijenata, stoga se se u tom slu\u010daju preporu\u010da apliciranje adrenalina u dozi 0,01 mg\/kg i.v. (Krein, 2021.). Nije uputno koristiti sve vrste antibiotika, preporuka je izbjegavati: aminoglikozide (ototoksi\u010dnost, nefrotoksi\u010dnost), tetracikline (o\u0161te\u0107enje zubne cakline), kloramfenikol (supresija ko\u0161tane sr\u017ei) te fluorokinolone (o\u0161te\u0107enje hrskavice) (Kraus, 2016.). Zbog opasnosti od supresije ko\u0161tane sr\u017ei antiemetici poput maropitanta kontraindicirani su u \u017eivotinja mla\u0111ih od dva mjeseca starosti (Hay Kraus, 2017.). Nesteroidne protuupalne lijekove i ACE-inhibitore i sr\u010dane glikozide potrebno je izbjegavati (Mathews, 2014.). Pri kori\u0161tenju fenobarbitona, teofilina, ciklosporina treba biti oprezan. Primjena lokalnih anestetika je dopu\u0161tena, ali u maksimalno \u00bd adultne doze do 10. dana starosti (Mathews, 2014.). Primjena lidokaina je bolna, a da bi se bol smanjila, diluira se u omjeru 20:1 lidokain i natrijev hidrogenkarbonat, zagrije se i polako aplicira. Primjena mepivakaina nije bolna. Preporu\u010da se kori\u0161tenje topikalnih krema na bazi lokalnih anestetika, jer su u\u010dinkovite na intaktnoj ko\u017ei i primjenjuju se za bezbolno postavljanje intravenoznog katetera, mjerenje glukoze ili va\u0111enje krvi. Dokazano je da za razliku od djece, \u017eivotinje tako male pamte bol (Mathews, 2014.). Za razliku od odraslih, neonatalni pacijenti, osim nerazvijene jetre i bubrega \u0161to utje\u010de na metabolizam lijekova, imaju i pove\u0107anu propusnost krvno-mo\u017edane barijere, stoga ve\u0107i dio lijekova prolazi do sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava; imaju i pove\u0107ani udio vode u tijelu, stoga je fiksni volumen teku\u0107ine ima i ve\u0107u isporuku lijekova u tkiva (npr. mozga). Neonatalni pacijent ima smanjen udio masti, a time je smanjena i mogu\u0107nost redistribucije lijekova iz CNS-a, a imaju i pove\u0107ane zahtjeve metabolizma i kisika \u0161to mo\u017ee prouzro\u010diti pove\u0107anu alveolarnu ventilaciju te rapidnu indukciju inhalacijskim anesteticima (Palmer, 2019.).<\/p>\n <\/a> 1.\tBATISTA, M., C. MORENO, J. VILAR, M. GOLDING, C. BRITO, M. SANTANA and D. ALMO (2014): Neonatal viability evaluation by APGAR score in puppies delivered by cesarean section in two brachycephalic breeds (English and French bullodog) Anim. Reprod. Sci. 146, 218-226. 10.1016\/j.anireprosci.2014.03.003 <\/a> ▲<\/a><\/p>\n The neonatal period represents the first two to three weeks of life. In that period, neonatal patients are completely dependent on the mother and thus neonatal mortality is very high. Neonatal patients have developed motoric function and react only to pain, touch and scent. Kitten mortality can be up to 85% between the ages of one and seven days, which is very concerning. The main cause of neonatal mortality is hypoxia, followed closely by hypothermia, hypoglycaemia and dehydration. These four emergencies commonly appear all at once but need to be resolved in the right order to avoid causing more damage. In order to treat and diagnose these four emergencies, the physiology of the neonatal period has to be understood. Neonatal patients sleep 80% of the day and must eat every two to four hours. The thermoregulation centre is not fully developed until the age of six weeks, making body temperature dependent on the ambient temperature, and the low percentage of fat tissue makes the animal to developing hypothermia. Hypothermia always needs to be resolved before hypoglycaemia because of the vicious circle that can develop if feeding a hypothermic neonatal patient. Since the liver is not fully developed until the age of eight weeks, the gluconeogenesis and glycogenolysis processes are not active during the neonatal period and glucose levels depend on ingestion alone. Neonatal patients are also prone to developing dehydration due to the underdeveloped kidneys and inability to concentrate urine, increased skin permeability and decreased possibility of blood flow autoregulation through the kidneys. The undeveloped liver and kidneys also dictate the types of drugs that can be used. Clinical signs of a sick kitten are constant crying, anaemic or cyanotic mucous membranes, diarrhoea and weakness, weight stagnation or loss, and bradycardia. Key words:<\/strong> neonatology; kitten; hypoxia; hypoglycemia; hypothermia; dehydration<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" K. Kla\u0161terka, N. Ma\u0107e\u0161i\u0107, T. Karadjole, J. \u0160avori\u0107, G. Ba\u010di\u0107, S. Vince, M. Lojki\u0107, I. Folno\u017ei\u0107, B. \u0160poljari\u0107, M. Samard\u017eija,<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1703,1701,1700,1702,1699,392],"issuem_issue":[1653],"ppma_author":[1698,383,1409,969,1407,250,1408,1455,251,227,1310,967,1559,970],"class_list":["post-5670","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-dehidracija","tag-hipoglikemija","tag-hipoksija","tag-hipotermija","tag-macic","tag-neonatologija","issuem_issue-veterinarska-stanica-54-4"],"yoast_head":"\n
\nKlara KLA\u0160TERKA<\/strong>, dr. med. vet., dr. sc. Nino MA\u0106E\u0160I\u0106<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Tugomir KARADJOLE<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, Juraj \u0160AVORI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., asistent, dr. sc. Goran BA\u010cI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Silvijo VINCE<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Martina LOJKI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., redovita profesorica, dr. sc. Ivan FOLNO\u017dI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Branimira \u0160POLJARI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., docentica, dr. sc. Marko SAMARD\u017dIJA<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Nikica PRVANOVI\u0106 BABI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., redovita profesorica, dr. sc. Iva GETZ<\/strong>, dr. med. vet., redovita profesorica, dr. sc. Juraj GRIZELJ<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Ivan BUTKOVI\u0106<\/strong>*, dr. med. vet., poslijedoktorand, vi\u0161i asistent, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska, (dopisni autor, e-mail: ibutkovic@vef.unizg.hr)<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.54.4.9<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Fiziologija neonatalnih pacijenata<\/a>Klini\u010dki pregled<\/a>Hitna stanja u neonatologiji<\/a>ABC + D Protokol<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\nUvod<\/h2>\n
\n
\nHipoksija je glavni uzrok neonatalne smrtnosti u vi\u0161e od 60 % slu\u010dajeva (Chastant-Maillard i sur., 2016.).<\/p>\nFiziologija neonatalnih pacijenata<\/h2>\n
\n
\nU prvome su tjednu o\u010di ma\u010di\u0107a zatvorene, iznimka su ma\u010di\u0107a abesinske ma\u010dke (tabela 1.) (Casal, 2010.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica01-hitna-neonatologija.png\")
\nIzme\u0111u 10. i 12. dana ma\u010di\u0107im se tvaraju o\u010di (Casal, 2010.). U drugome tjednu intenzivno pu\u017eu, a tjelesna temperatura i masa im se pove\u0107ava. Izme\u0111u 14. i 16. dana dolazi do otvaranja vanjskog zvukovoda (Casal, 2010.). U ma\u010di\u0107a je u tre\u0107em tjednu mogu\u0107a pojava fiziolo\u0161kog strabizma, a \u0161arenica je i dalje slabo pigmentirana (plavo-sive boje). Krajem tre\u0107eg tjedna ma\u010di\u0107i samostalno stoje, a krajem \u010detvrtoga tjedna nestaju neurolo\u0161ki refleksi prisutni pri ro\u0111enju (tabela 2.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica02-hitna-neonatologija.png\")
Klini\u010dki pregled<\/h2>\n
\n
\nVaganje je nu\u017ean korak jer poro\u0111ajna masa ima veliki utjecaj na pre\u017eivljavanje neonatalnih pacijenata, jer je ono potvrda intrauterinog rasta i zrelosti ma\u010di\u0107a (Chastant-Maillard i sur., 2016.).<\/p>\n
\nPregledom, odnosno inspekcijom i palpacijom potrebno je isklju\u010diti kongenitalne defekte lokomotornog sustava, kraniofacijalne defekte (rascjep nepca i nesra\u0161tene fontanele), umbilikalnu herniju te provjeriti prohodnost analnog otvora (Casal, 2010., Chastant-Maillard i sur., 2016., Wilborn, 2018., Margolis i Casal, 2019., Kla\u0161terka, 2022.). Uz detaljan klini\u010dki pregled potrebno je obaviti i neurolo\u0161ki pregled, odnosno provjeriti odsustvo ili prisustvo refleksa (Root-Kustritz, 2011., Wilborn, 2018.). Nedostatak dlake ili rijedak dla\u010dni pokriva\u010d indikacija su genetski uvjetovanih abnormalnosti ko\u017ee ili preranog ro\u0111enja (Casal, 2010., Chastant-Maillard i sur., 2016.). Prisustvo mrlja mekonija na dla\u010dnome pokriva\u010du, indikacija je visoke intrauterine razine stresa. Podru\u010dje pupka ne smije biti eritematozno (Margolis i Casal, 2019.). Neonatalne pacijente tijekom dana mora vi\u0161e puta pregledati i vagati, pogotovo u zbog dostatne teku\u0107ine (Root-Kustritz, 2011., Margolis i Casal, 2019.).<\/p>\nAPGAR procjena<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica03-hitna-neonatologija.png\")
\nSastoji se od procjene sr\u010dane frekvencije, boje vidljivih mukoznih membrana, respiratorne frekvencije i vokalizacije, motiliteta i refleksa na podra\u017eljivost (Tabela 3.) (Veronesi i sur., 2009., Chastant-Maillard i sur., 2016., De Cramer, 2017., Kla\u0161terka, 2022.). Ukupna ocjena iznosi od 0 do 10, a svaki parametar se ocjenjuje od 0 do 2. Vi\u0161i rezultat predstavlja bolju vitalnost i prognozu, ocjena 6 i ni\u017ee u prvih osam sati u korelaciji je s pove\u0107anom neonatalnom smrtno\u0161\u0107u (Batista i sur., 2014., Mila i sur., 2017., Wilborn, 2018., Kla\u0161terka, 2022.). Ocjena 7-10 predstavlja stanje izvan \u017eivotne opasnosti, 4 do 6 umjerena opasnost, a 0 do 3 \u017eivotno ugro\u017eavaju\u0107e stanje (Margolis i Casal 2019., Kla\u0161terka, 2022.). APGAR procjena omogu\u0107uje prepoznavanje neonatolo\u0161kih pacijenata koji trebaju posebnu njegu tijekom prvih sat vremena \u017eivota te pra\u0107enje prvih tri tjedna \u017eivota (Chastant-Maillard i sur., 2016., Veronesi, 2016., Kla\u0161terka, 2022.).<\/p>\nHematolo\u0161ka i biokemijska pretraga krvi<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica04-hitna-neonatologija.png\")
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica05-hitna-neonatologija.png\")
Hitna stanja u neonatologiji<\/h2>\n
\n
\n1. Hipoksija
\n2. Hipotermija
\n3. Hipoglikemija
\n4. Dehidracija<\/p>\nHipoksija<\/h3>\n
\nU tom se slu\u010daju ne preporu\u010da primjena antikolinergika (De Cramer, 2017., Kla\u0161terka, 2022.). U prvih nekoliko dana hipoksiju je te\u017ee prepoznati, jer neonatalni pacijenti ne hiperventiliraju (Casal, 2010.). Neonatalni pacijenti na hipoksiju odgovaraju bradikardijom ili rje\u0111e bez promjene pulsa. Nakon prva \u010detiri dana \u017eivota ma\u010di\u0107i imaju normalno razvijen odgovor baroreceptora kao i odgovor srca na hipoksiju (Casal, 2010.). Klini\u010dki se hipoksija osim bradikardijom, o\u010dituje i hipotenzijom, distenzijom abdomena (zbog aerofagije i boli) i smanjenim motilitetom crijeva. Lije\u010denje se temelji na suplementaciji kisika preko inkubatora, kaveza s kisikom, maski, nosnih sondi, \u201eflow by<\/em>\u201c sistema (cjev\u010dice). Disanje se mo\u017ee potaknuti i stimulacijom Jen Chung akupunkturne to\u010dke na filtrumu nosa (Palmer, 2019., Kla\u0161terka 2022.), a provodi se kru\u017enim ubodom igle (25 G) do hrskavice (Slika 1).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/slika01-hitna-neonatologija.jpg\")
Hipotermija<\/h3>\n
\nPrije hranjenja i ispravljanja hipoglikemije hipotermija se uvijek mora stabilizirati. Pad tjelesne temperature prati usporavanje motiliteta \u017eeluca i crijeva (Casal, 2010., Rickard, 2011.). Ako se \u017eivotinja nahrani prije nego je dosegla temperaturu barem 35,6 \u00b0C dolazi do nemogu\u0107nosti probavljanja mlijeka ili mlije\u010dne zamjene te mlijeko fermentira (Casal, 2010.). Kod hranjenja na sondu hipotermi\u010dnih \u017eivotinja tri su mogu\u0107e komplikacije i\/ili ishoda: regurgitacija, aspiracija koja dovodi do pneumonije i fermentacija mlijeka.
\nFermentacija mlijeka dovodi do pro\u0161irenja abdomena i kompresije prsnog ko\u0161a \u0161to pove\u0107ava intratorakalni tlak i prouzro\u010di dispneju. Aerofagija rezultira jo\u0161 ve\u0107im pro\u0161irenjem abdomena i stvara se za\u010daran krug koji zavr\u0161ava cirkulatornim kolapsom i uginu\u0107em (Casal, 2010., Rickard, 2011.). Hipotermi\u010dni pacijenti zbog smanjenog imunosnog odgovora imaju pove\u0107an rizik od infekcija (Chastant-Maillard i sur., 2016.). Neonatalni pacijenti imaju fiziolo\u0161ki uro\u0111en heat seeking response<\/em> (Grundy, 2006., Johnson i Casal, 2012., Margolis i Casal, 2019.). Temperatura ni\u017ea od 34,4 \u00b0C nakon poro\u0111aja smatra se niskom, a nakon prvog tjedna \u017eivota ni\u017ea od 37,2 \u00b0C (Casal, 2010.). Ukoliko je temperatura ni\u017ea od 31,1 \u00b0C javlja se: stalno plakanje, gubitak apetita, nemir, dijelovi tijela su na dodir hladni, za\u017earenost sluznica i smanjen motilitet crijeva.
\nTemperature ni\u017ee od 28-29,4 \u00b0C dovode do bradikardije (< 50\/min), bradipneje (<25\/min), hipoglikemije i letargije (Casal, 2010.). Neonatalni se pacijenti s temperaturom ni\u017eom od 21 \u00b0C doimaju mrtvima i potrebno ih je hitno ugrijati (Margolis i Casal, 2019.). Stabilizacija se temelji na grijanju, ali ne vi\u0161e od 1 \u00b0C\/sat (Casal, 2010., Fitzgerald i Newquist, 2011.). Preporuka je koristiti termofore, rukavice napunjene toplom vodom, infracrvene lampe, inkubator, puhalice ili priviti ma\u010di\u0107a uz sebe (Johnson i Casal, 2012.). Prema De Cramer (2017.) temperatura se inkubatoru u prvih par sati nakon carskoga reza mo\u017ee postaviti na 34\/35 \u00b0C bez negativnih posljedica. Fontaine (2022.) preporu\u010da temperaturu inkubatora u prvom tjednu dr\u017eati na 30 \u00b0C, u drugom na 29 \u00b0C te u tre\u0107em 25 \u00b0C. U slu\u010daju izrazite hipotermije primjenjuje se intravenozna, intraosealna ili intraperitonealna zagrijana fiziolo\u0161ka otopina, ali ne smije biti toplija od 1 \u00b0C od temperature tijela (Fitzgerald i Newquist, 2011., Palmer, 2019., Kla\u0161terka, 2022.). Da bi neonatalni pacijent konstantno dobivao zagrijanu fiziolo\u0161ku, produ\u017eetak infuzije stavi se kroz posudu s toplom vodom netom prije dolaska do intravenske kanile pacijenta. Ukoliko ostavimo neonatalnog pacijenta da se grije potrebna je redovita provjera i okretanje jer ne mo\u017ee otpuzati i sakriti se ako mu je prevru\u0107e (Casal, 2010., Macintire i Saxon, 2012.).
\nUkoliko se ne kontrolira, postoji opasnost od pregrijavanja te nastanka opeklina i posljedi\u010dne te\u0161ke dehidracije. Pregrijavanje i rapidno grijanje ugro\u017eavaju \u017eivot neonatalnog pacijenta. Pregrijavanje se o\u010dituje tahipnejom, cijanozom, proljevom i konvulzijama. U slu\u010daju pre\u017eivljavanja, pacijentima se pove\u0107ava rizik od smrti od zatajenja srca i bubrega. Ukoliko nastanu opekline treba ih lokalno i sustavno tretirati teku\u0107inom. U slu\u010daju te\u0161kih opeklina terapija se sastoji od \u0161ok doze izotoni\u010dnih kristaloida i baktericidnih antibiotika (ampicilin ili amoksicilin i klavulanska kiselina). Uz temperaturu va\u017ena je i kontrola vlage okoli\u0161a (Casal, 2010., Peterson, 2011.). Optimalna vla\u017enost iznosi 55 do 65 % i prevenira su\u0161enje ko\u017ee. Za pacijente s ni\u017eom poro\u0111ajnom masom vla\u017enost od 85 do 90 % pridonosi dubinskom odr\u017eavanju tjelesne temperature i normalnoj hidrataciji. Vlagu i temperaturu okoli\u0161a treba kontrolirati da ne prije\u0111e 90 % i 35 \u00b0C, jer je takva kombinacija opasna i dovodi do respiratornog distresa (Casal, 2010.).<\/p>\nHipoglikemija<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica06-hitna-neonatologija.png\")
\nKlini\u010dki dolazi do: tremora, razdra\u017eljivosti, vokalizacije, letargije, pove\u0107anog apetita, stupora, napadaja i kome. Lije\u010denje se provodi intravenoznom ili per os<\/em> aplikacijom 0,5-1 mL\/kg 40 % glukoze diluirane 1:4 ili Glukosaline 2-4 mL\/kg intravenozno te hranjenjem (nakon stabilizacije hipotermije). Ukoliko ne mo\u017eemo dobiti vaskularni pristup kao prvu pomo\u0107 (ili pri postavljanju kanile), preporuka je utrljati med ili otopinu 50 % dekstroze u zubno meso \u010dime \u0107e se glukoza transmukozno resorbirati. 50 % dekstrozu zbog opasnosti od flebitisa i iritacije ko\u017ee kontraindicirano je primijeniti intravenozno ili supkutano.<\/p>\nZamjenska prehrana<\/h3>\n
\nU suprotnom, mo\u017ee do\u0107i do komplikacija kao \u0161to su: konstipacija, malformacija te hipotireoidizam u ma\u010di\u0107a (Casal, 2010.).<\/p>\n
\nNo i underfeeding syndrome<\/em> uzrok je gubitka tjelesne mase zbog dehidracije. S tri do \u010detiri tjedna starosti mo\u017ee se dati mje\u0161avina kitten<\/em> hrane pomije\u0161ane s toplom vodom u omjeru 50:50, a ako ne jedu, treba im staviti malo hrane na prednju \u0161apu \u0161to \u0107e ma\u010di\u0107i instinktivno polizati (Hoareau, 2019.). Probleme pri hranjenju mo\u017eemo uo\u010diti prema boji i formiranosti fecesa.
\nFeces mora biti formiran i \u017eu\u0107kaste boje.
\nUkoliko je blijedo-\u017eute boje ukazuje na blago prekomjerno hranjenje, a zelenkasta boja ukazuje na prebrzo probavljenu hranu i sivkasta boja uz neugodan miris ukazuje na nedovoljnu digestiju, tj. znak je stalnog prekomjernog hranjenja (tada treba razmutiti mlije\u010dnu zamjenu) (Casal, 2010.). Kapacitet neonatalnog \u017eeluca je 50 mL\/kg i ne smije se prema\u0161iti (Macintire i Saxon, 2012.).<\/p>\nNa\u010dini nadoknade zamjenske hrane:<\/h3>\n
\nZbog mogu\u0107nosti aspiracije sadr\u017eaja ne preporu\u010da se hranjenje na \u0161pricu i ne preporu\u010da se u pacijenata koji nemaju dostatno razvijen refleks gutanja (Rickard, 2011.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/slika02-hitna-neonatologija.jpg\")
\nGlavu ma\u010di\u0107a treba dr\u017eati izme\u0111u palca i ka\u017eiprsta; polako gurati kateter preko jezika u jednjak i u \u017eeludac. Pri aspiriranju znaci pravilnog postavljanja su: vokalizacija, gutanje i stvaranje negativnog tlaka.
\nMlijeko je potrebno aplicirati tijekom 2-3 minute. Ako ma\u010di\u0107 po\u010dne ka\u0161ljati, postupak treba ponoviti. Kateter se izvla\u010di polako i oprezno.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/slika03-hitna-neonatologija.jpg\")
\nDnevna doza odr\u017eavanja za ma\u010di\u0107e iznosi 3-4 mL\/kg\/sat (80-100 mL\/kg\/dan) izotoni\u010dnih kristaloida (npr. Ringer laktat), a nakon stabilizacije 6 mL\/kg\/sat (Casal, 2010., Margolis i Casal, 2019.). Preporuka je koristiti zagrijanu fiziolo\u0161ku otopinu, ali ne topliju od 1 \u00b0C od temperature tijela (Casal, 2010.). U stanju \u0161oka ili te\u0161ke dehidracije primjenjuju se bolusi izotoni\u010dnih kristaloida 30 do 40 mL\/kg kroz 5-10 min. U slu\u010daju te\u0161ke hipovolemije ili \u0161oka preporuka je pove\u0107ati dozu bolusa na 40 do 45 mL\/kg (Margolis i Casal 2019.).
\nRinger laktat je idealna otopina za dehidrirane i hipoglikemi\u010dne pacijente, jer je laktat dobar izvor energije (Kutzler, 2013., Margolis i Casal, 2019.). Prema Fontaine (2022.) idealan na\u010din rehidracije pacijenta koji nije u direktnoj \u017eivotnoj opasnosti je hranjenje nakon stabilizacije hipotermije.
\nKomplikacije teku\u0107inske terapije uklju\u010duju overhydration<\/em> s klini\u010dkim znacima: ote\u017eano disanje, iscjedak iz nosa, supkutani edemi, ascites te pove\u0107ana tjelesna masa.
\nS ciljem pra\u0107enja unosa teku\u0107ine nu\u017eno je \u017eivotinje vagati nekoliko puta dnevno (Margolis i Casal, 2019.).<\/p>\nABC + D Protokol<\/h2>\n
\n
\nTijekom normalnog poro\u0111aja prsni ko\u0161 neonatalnog pacijenta biva pritisnut od strane zdjeli\u010dne \u0161upljine majke, \u010dime se izbacuje teku\u0107ina iz respiratornog sustava i stimulira prvi udah. To se ne doga\u0111a tijekom carskog reza i \u010desto zahtijeva postupak reanimacije (De Cramer, 2017., Kla\u0161terka, 2022.).<\/p>\nA i B (Airway and breathing<\/em> \/ di\u0161ni prohodi i disanje)<\/h3>\n
\n2. Su\u0161enje i trljanje ma\u010di\u0107a osim \u0161to ih taj postupak zagrijava, poti\u010de i rad kardiovaskularnog i respiratornog sustava i poma\u017ee smanjenju neonatalnog uginu\u0107a (Chastant-Maillard i sur., 2016., De Cramer, 2017., Kla\u0161terka, 2022.).
\n3. Suplementacija 100 % kisikom.
\n4. Ventilacija pacijenta 30\/min uz endotrahealnu intubaciju (tubus 2 mm ili kateter 12 ili 16 G) ili masku (Wilborn, 2018.).
\n5. Stimulacija Jen Chung akupunkturne to\u010dke (Wilborn, 2018., Palmer, 2019.).<\/p>\nC (Circulation<\/em> \/ cirkulacija)<\/h3>\n
D (Drug administration<\/em> \/ lijekovi)<\/h3>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tCASAL, M. (2010): Managment and critical care of the neonate. In: BSAVA Manual of Canine and Feline Reproduction and Neonatology, 2nd edition (England, G., A. Von Heimendahl, eds.), BSAVA, pp. 135-146. 10.22233\/9781905319541.15
\n3.\tCASAL, M. (2010): Clinical approach to neonatal conditions. In: BSAVA Manual of Canine and Feline Reproduction and Neonatology, 2nd edition (England, G., A. Von Heimendahl, eds.), BSAVA, pp. 147-154. 10.22233\/9781905319541.16
\n4.\tCHASTANT-MAILLARD, S., A. FONTBONNE, A. FOURNIER, A. GRELLET, H. MILLA and A. MUNNICH (2016): The first three weeks of life. A critical time for puppies and kittens, Neonatology practical guide for feline and canine breeders. 4th edition (Chastant-Maillard, S., ed.), Royal Canine, pp. 10-147.
\n5.\tDE CRAMER, K. G. M. (2017): Preparturient cesarean section in the bitch: justification, timing, execution and outcome evaluation, Disertation. University of Pretoria, pp. 149-159.
\n6.\tFITZGERALD, K. T. and K. L. NEWQUIST (2011): Husbandry of the neonate. In: Small Animal Pediatrics, The First 12 Months of Life, 1st edition (Peterson, M. E., M. A. Kutzler, eds.), Elsevier Inc., pp. 44-50. 10.1016\/B978-1-4160-4889-3.00006-1
\n7.\tFORTNEY, W. D. (2004): Neonatal Clinical Findings: Is it Normal or a Problem,VIN (online) Dostupno na https:\/\/www.vin.com\/members\/cms\/project\/defaultadv1.aspx?id=3849036&pid=11170& (23. kolovoz, 2022.).
\n8.\tFONTAINE, E. (2022): Neonatology: What you need to know in 2022. (online) Dostupno na https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=9OKI4on31uY&ab_channel=RoyalCaninSlovenija%26Hrvatska (30.8.2022).
\n9.\tFOURNIER, A., M. MASSON, F. CORBIERE, H. MILA, C. MARIANI, A. GRELLET and S. CHASTANT-MAILLARD (2017): Epidemiological analysis of reproductive performances and kitten mortality rates in 5,303 purebred queens of 45 different breeds and 28,065 kittens in France. Reprod. Domest. Anim. 52, 153-157. 10.1111\/ rda.12844
\n10.\tGRUNDY, S. A., S. M. LIU and A. P. DAVIDSON (2009): Intracranial Trauma in a Dog due to Being \u201cSwung\u201d at Birth. Top. Companion Anim. Med. 24, 100-103. 10.1053\/j.tcam.2008.12.003
\n11.\tHAY KRAUS, B. L. (2017): Spotlight on the perioperative use of maropitant citrate. Vet. Med. (Auckl) 8, 41-51. 10.2147\/VMRR.S126469
\n12.\tHOAREAU, G. L. (2019): Emergency care for kittens. Vet. focus 29, 2-8.
\n13.\tJOHNSON, C. A. and M. L. CASAL (2012): Neonatal resusciation: canine and feline. In: Managment of a Pregnant and Neonatal Dogs, Cats and Exotic Pets (Lopate, C., ed.). Wiley-Blackwell, pp. 77-93. 10.1002\/9781118997215.ch6
\n14.\tKLA\u0160TERKA, K. (2022): Usporedba dvaju anesteziolo\u0161kih protokola u operaciji carskog reza te njihov utjecaj na kuju i vitalnost pre\u017eivljavanja \u0161tenadi. Diplomski rad. Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.
\n15.\tKRAUS, B. H. (2016): Anesthesia for cesarean section in the dog. Vet. focus 26, 24-33.
\n16.\tKREIN, S. (2021): Anesthetic Protocols & Concerns in Planned & Emergent Cesarean Sections, Clinician\u2019s brief (online). Dostupno na https:\/\/www.cliniciansbrief.com\/article\/anesthetic-protocols-concerns-planned-emergent-cesarean-sections (23. kolovoz, 2022.).
\n17.\tKUTZLER, M. A. (2013): Emergency and Critical Care for Puppies and Kittens, VIN (online) Dostupno na https:\/\/www.vin.com\/members\/cms\/project\/defaultadv1.aspx?id=6566153&pid=11377& ( 23. kolovoz, 2022.).
\n18.\tMACINTIRE, D. K. and W. D. SAXON (2012): Pediatric emergencies. In: Manual of Small Animal Emergency and Critical Care Medicine, 2nd edition (Macintire, D. K. eds., ed.), Wiley-Blackwell, pp. 405-409. 10.1002\/9781119421870.ch17
\n19.\tMARGOLIS, C. A. and M. L. CASAL (2019): Neonatal resuscitation. In: Textbook of Small Animal Emergency Medicine (Drobatz et al., ed.). Wiley and Sons, Inc., pp. 775-779. 10.1002\/9781119028994.ch120
\n20.\tMATHEWS, K., P. W. KRONEN, D. LASCELLES, A. NOLAN, S. ROBERTSON, P. V. M. STEAGALL, B. WRIGHT and K. YAMASHITA (2014): Guidelines for recognition, assessment and treatment of pain, J. Small Anim. Pract. 55, 10-68. 10.1111\/jsap.12200
\n21.\tMILA, H., A. GRELLET and M. DELEBARRE (2017): Monitoring of the newborn dog and prediction of neonatal mortality. Prev. Vet. Med. 143, 11-20. 10.1016\/j.prevetmed.2017.05.005
\n22.\tPALMER, D. (2019): Oh Baby! Anesthesia & Analgesia Managment for C-Section & Neonatal Care; VIN (online) dostupno na https:\/\/www.vin.com\/members\/cms\/project\/defaultadv1.aspx?id=9291453&pid=23659& (23. kolovoz 2022.).
\n23.\tPETERSON, M. E. (2011): Care of the orphaned puppy and kitten. In: Small Animal Pediatrics, The First 12 Months of Life, 1st edition (Peterson, M. E., M. A., Kutzler, eds.), Elsevier Inc., pp. 67-72. 10.1016\/B978-1-4160-4889-3.00009-7
\n24.\tPREIRA, K. H. N. (2020): Effects of clamping umbilical cord on the neonatal viability of puppies delivered by 4 cesarean section. J. Vet. Med. Sci. 82, 247-253. 10.1292\/jvms.19-0078
\n25.\tRICKARD, V. (2011): Birth and the first 24 hours. In: Small Animal Pediatrics, The First 12 Months of Life, 1st edition (Peterson, M. E., M. A., Kutzler, eds.), Elsevier Inc., pp. 13-19. 10.1016\/B978-1-4160-4889-3.00002-4
\n26.\tROOT KUSTRITZ, M. V. (2011): History and physical examination of the neonate. In: Small Animal Pediatrics, The First 12 Months of Life, 1st edition (Peterson, M. E., M. A., Kutzler, eds.), Elsevier Inc., pp. 20-27. 10.1016\/B978-1-4160-4889-3.00003-6
\n27.\tVERONESI, M. C., S. PAZANI, M. FAUSTINI and A. ROTA (2009): An Apgar scoring system for routine assessment of newborn puppy viability and short- term survival prognosis. Theriogenology 72, 401-407. 10.1016\/j.theriogenology.2009.03.010
\n28.\tVERONESI, M. C. (2016): Assesment of canine neonatal viability \u2013 the APGAR score. Reprod. Domest. Anim. 51, 46-50. 10.1111\/rda.12787
\n29.\tWILBORN, R. R. (2018): Small Animal Neonatal Health, Elsevier. Vet. Clin. North Am. Small Anim. Pract. 48, 683-699. 10.1016\/j.cvsm.2018.02.011
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Neonatal emergencies in kitten<\/h2>\n
\nKlara KLA\u0160TERKA<\/strong>, DVM, Nino MA\u0106E\u0160I\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Tugomir KARADJOLE<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Juraj \u0160AVORI\u0106<\/strong>, DVM, Assistant, Goran BA\u010cI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Silvijo VINCE<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Martina LOJKI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Ivan FOLNO\u017dI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Branimira \u0160POLJARI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Assistant Professor, Marko SAMARD\u017dIJA<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Nikica PRVANOVI\u0106 BABI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Iva GETZ<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Juraj GRIZELJ<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Ivan BUTKOVI\u0106<\/strong>, Postdoc, Senior Assistant, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nA sick neonatal patient requires a full exam, with blood sampling and testing of haematology and biochemistry parameters. The interpretation of blood parameters is different than in adults. In case of the arrest or persistent bradycardia, the ABC + D protocol should be applied.<\/p>\n