![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/MarijaBERENDIKA-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Marija Berendika<\/strong>*, Gabrijela Krivec<\/strong>, Tihomir Zglavnik<\/strong> i Marijana Sokolovi\u0107<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Soja je jedan od najkvalitetnijih izvora biljnih proteina u proizvodnji hrane za \u017eivotinje. Preradom zrna soje dobivaju se proizvodi koji se koriste i za prehranu ljudi, a i kao sirovina u prehrambenoj, kemijskoj i farmaceutskoj industriji. Kvalitetan uzgoj soje ovisi o brojnim faktorima kao \u0161to su: odgovaraju\u0107e tlo, svjetlo, vlaga i izbor sorte; soja je i dobar izvor bjelan\u010devina, ulja, ugljikohidrata, minerala (kalija, fosfora, sumpora, kalcija, \u017eeljeza, magnezija, natrija i dr.), vitamina, esencijalnih i neesecijalnih aminokiselina. U sojinom zrnu prisutne su antinutritivne tvari (termolabilne i termostabilne) koje nisu probavljive i\/ili negativno utje\u010du na probavu i prouzro\u010de sporiji rast \u017eivotinja. Pravilnom tehnolo\u0161kom obradom soje antinutritivne tvari se mogu potpuno i\/ili djelomi\u010dno inaktivirati. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> soja, hrana za \u017eivotinje, antinutrijenti<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Soja (Glycine max<\/em> (L.) Merr.) predstavlja jednu od najva\u017enijih bjelan\u010devinastih i uljnih kultura u svijetu. Ona je stara ratarska kultura uzgajana vi\u0161e od \u010detiri tisu\u0107e godina i stolje\u0107ima je bila glavni izvor hrane narodima Dalekog istoka (Japan, Kina, Indija i dr.). Soja se u preradi mo\u017ee iskoristiti 100% \u0161to je \u010dini jednim od najkvalitetnijih izvora biljnih proteina za ishranu svih vrsta doma\u0107ih \u017eivotinja. Preradom sojinog zrna dobivaju se ulje i drugi proizvodi (sa\u010dma, poga\u010da, bra\u0161no, teksturirani bjelan\u010devinasti koncentrati, izolati proteina soje) s 38-95 % bjelan\u010devina, koji se koriste za prehranu ljudi, ishranu doma\u0107ih \u017eivotinja i kao sirovina u prehrambenoj, kemijskoj i farmaceutskoj industriji.<\/p>\n Sve zemlje koje imaju uvijete za proizvodnju soje nastoje unaprijediti i pro\u0161iriti njezinu proizvodnju, tako da je soja i u dana\u0161nje vrijeme, va\u017ena ekonomska i politi\u010dka kultura.<\/p>\n Vode\u0107e zemlje u proizvodnji soje u razdoblju od 2012. do 2022. godine su: Brazil, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, Argentina, Kina, Indija, Paragvaj, Kanada. Brazil je na prvom mjestu u proizvodnji soje od 2020. godine s proizvodnjom od oko 138 milijuna metri\u010dkih tona u 2020.\/2021. godini (Statista, 2022.).<\/p>\n U Republici Hrvatskoj proizvodnja merkantilne, sjemenske i soje za sto\u010dnu hranu u zadnjih pet godina iznosi ne\u0161to vi\u0161e od 200 000 tona, a zasijana povr\u0161ina kre\u0107e se od oko 80 000 ha (Dr\u017eavni zavod za statistiku, 2022.) (tabela 1.).<\/p>\n Zna\u010denje i va\u017enost soje proizlazi iz sastava zrna koje, ovisno o sorti i uvjetima uzgoja, sadr\u017ei veliki udio bjelan\u010devina (35- 50 %) i ulja (18-24 %). Komercijalne sorte u zrnu imaju prosje\u010dno 40 % bjelan\u010devina, 20-22 % ulja, 34 % ugljikohidrata i oko 5 % pepela minerala kalija, fosfora, sumpora, kalcija, \u017eeljeza, magnezija i natrija. Od vitamina topljivih u mastima najzastupljeniji su vitamin E i vitamin A, a u manjoj koli\u010dini vitamin D i vitamin K. Najzastupljeniji predstavnici vitamina topljivih u vodi u soji su: vitamini B-kompleksa \u2013 niacin (vitamin B3<\/sub>), pantotenska kiselina (vitamin B5<\/sub>), tiamin (vitamin B1<\/sub>) i piridoksin (vitamin B6<\/sub>), a manjim udjelom folna kiselina (vitamin B9<\/sub>), riboflavin (vitamin B2<\/sub>) i biotin (vitamin 7). Bjelan\u010devine iz zrna soje bogate su esencijalnim (lizin, histidin, treonin, fenilalanin, triptofan, valin, metionin i izoleucin) i neesecijalnim (arginin, serin i cistin) aminokiselinama, zbog \u010dega su najsli\u010dnije bjelan\u010devinama \u017eivotinjskog podrijetla, a to im daje visoku biolo\u0161ku vrijednost (Vratari\u0107 i Sudari\u0107, 2000.).<\/p>\n Zasi\u0107ene masne kiseline koje su najvi\u0161e zastupljene u sojinu ulju su: palmitinska i stearinska, a u manjem udjelu miristinska, arahidonska, laurinska i behenska. Od nezasi\u0107enih masnih kiselina najvi\u0161e su zastupljene linolna i oleinska, a u manjem udjelu linolenska, palmitooleinska i eikozenska (Simi\u0107, 1995.).<\/p>\n U sojinom su zrnu prisutne antinutritivne tvari (termolabilne i termostabilne): razli\u010diti enzimi, kao npr. inhibitori proteaza (tripsin inhibitor i kimotripsin inhibitor), lektini, saponini i druge.<\/p>\n One nisu probavljive i\/ili negativno utje\u010du na probavu i prouzro\u010de sporiji rast \u017eivotinja. Budu\u0107i da se toplinskom obradom soje navedeni spojevi mogu u potpunosti ili djelomi\u010dno inaktivirati, kemijskim analizama potrebno je utvrditi je li ta obrada pravilno provedena i jesu li vrijednosti antinutrijenata u preporu\u010denom udjelu.<\/p>\n Da bi se isplanirala dnevna potreba \u017eivotinja za hranjivim sastojcima, osim poznavanja koliko ih odre\u0111ena \u017eivotinja treba, potrebno je poznavati i hranjivu vrijednost pojedinog krmiva, odnosno ukupan sadr\u017eaj iskoristivih hranjivih tvari koje \u017eivotinja mo\u017ee iskoristiti u jedinici mase krmiva. Cilj je ovog istra\u017eivanja anketno istra\u017eiti podrijetlo soje i proizvoda od soje dostupnih na podru\u010dju Republike Hrvatske i analizom osnovnog kemijskog sastava (uklju\u010duju\u0107i udio minerala) i udjela antinutritivnih tvari procijeniti kvalitetu krmiva.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Proizvo\u0111a\u010dima hrane za \u017eivotinje uputili smo anketu da bismo utvrdili podrijetlo soje i proizvoda od soje koje koriste. Od ukupno poslanih 38 anketa, odgovor i uzorke soje poslalo je sedam ispitanika (18,42 %). U svih 20 dostavljenih uzoraka analiziran je hranidbeni sastav primjenom standardnih analiti\u010dkih metoda, da bi se mogla provjeriti i\/ili dokazati ujedna\u010denost kvalitete s obzirom na podrijetlo i sastav i\/ili tehnolo\u0161ku obradu soje. U istra\u017eivanju su analizirana \u010detiri uzorka zrna soje, 11 uzoraka sojine sa\u010dme, \u010detiri uzorka tostirane soje i jedan uzorak sojine poga\u010de.<\/p>\n Ovisno o zahtjevima pojedine metode uzorci su uzorkovani, homogenizirani i samljeveni na mlinu Retsch ZM 200 (Retsch GmbH, Njema\u010dka). Reprezentativni su uzorci nakon usitnjavanja odmah analizirani. Za odre\u0111ivanje kemijskog sastava uzoraka kori\u0161tene su standardne validirane metode: odre\u0111ivanje vode i udjela drugih hlapljivih tvari u sto\u010dnoj hrani (HRN ISO 6496:2001), odre\u0111ivanje pepela u sto\u010dnoj hrani (HRN ISO 5984:2004; HRN ISO 5984:2004\/Ispr.1:2016), odre\u0111ivanje udjela masti u sto\u010dnoj hrani (HRN ISO 6492:2001), odre\u0111ivanje udjela sirovih vlakana u sto\u010dnoj hrani (HRN EN ISO 6865:2001), odre\u0111ivanje koli\u010dine du\u0161ika i izra\u010dunavanje koli\u010dine sirovih proteina u hrani za \u017eivotinje (HRN EN ISO 5983-1:2008; HRN EN ISO 5983-1:2008\/Ispr.1:2011; HRN EN ISO 5983-2:2010), odre\u0111ivanje \u0161e\u0107era (Nelson-Somogyi), odre\u0111ivanje topljivih bjelan\u010devina u proizvodima od soje u 0,2 %-tnoj otopini kalijeve lu\u017eine (HRN EN ISO 14244:2016), odre\u0111ivanje sadr\u017eaja kalcija, bakra, \u017eeljeza, magnezija, mangana, kalija, natrija i cinka u hrani za \u017eivotinje metodom AAS-a (HRN ISO 6869:2001), odre\u0111ivanje udjela fosfora u hrani za \u017eivotinje (HRN ISO 6491:2001), odre\u0111ivanje u vodi topljivih klorida (ISO 6495-1:2015).<\/p>\n Antinutritivne tvari odre\u0111ene su metodama: odre\u0111ivanje aktivnosti ureaze u soji i proizvodima od soje (ISO 5506:2018) i odre\u0111ivanje aktivnosti inhibitora tripsina u proizvodima od soje (HRN EN ISO 14902:2004). Dobivene rezultate usporedili smo sa standardnim tabelama kemijskog sastava pojedinih uzoraka krmiva (Grbe\u0161a, 2004.), odnosno s podatcima navedenih u deklaraciji (ako su bili dostupni!).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Prema analizi ankete, podrijetlo analiziranih uzoraka najve\u0107im je udjelom bilo iz Brazila (pet uzoraka; 25 %), zatim slijede Hrvatska (tri uzorka; 15 %), Argentina (dva uzorka, 10 %), Italija i Srbija s po jednim uzorkom (5 %), dok je osam uzoraka (40 %) bilo nepoznatog podrijetla.<\/p>\n Po povr\u0161ini, soja u Hrvatskoj predstavlja tre\u0107u ratarsku kulturu, a karakterizira ju pozitivan smjer u porastu zasijanih povr\u0161ina. Tome su pridonijele primijenjene tehnologije proizvodnje, kvalitetni izbor sortimenta, stabilne i visoke cijene sirovina i otkupa te sustav poticaja i potpora. Prednost proizvodnje soje u Republici Hrvatskoj je i ta \u0161to je sva proizvedena soja podrijetlom od genetski nemodificiranih (non-GM) sorti i kao takva je po\u017eeljna za ekolo\u0161ku proizvodnju i izvoz na probirljiva tr\u017ei\u0161ta koja odbijaju uporabu sirovina GM podrijetla. Prema Statista platformi (Statista, 2022.) koja statisti\u010dki analizira podatke iz cijeloga svijeta, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave su bile vode\u0107i proizvo\u0111a\u010d soje u koli\u010dini od 120.52 milijuna metri\u010dkih tona u 2018.\/2019. godini. Ostale zemlje koje proizvode soju, ali u puno manjim koli\u010dinama od Brazila i SAD-a su: Argentina, Kina, Indija, Paragvaj, Kanada i druge.<\/p>\n Iako je soja, u prvom redu, bjelan\u010devinasta kultura, s navedenom koli\u010dinom proizvodnje ona je va\u017ena uljna kultura i daleko je me\u0111u vode\u0107im uljnim kulturama po proizvodnji u svijetu. Prema Izvje\u0161\u0107ima Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava (USDA, 2022.) u svijetu je proizvodnja palminog ulje i dalje biljno ulje koje se najvi\u0161e proizvodi, a slijede ga sojino ulje, ulje uljane repice i suncokretovo ulje.<\/p>\n Analizom osnovnog kemijskog sastava<\/strong><\/em> uzoraka sojinog zrna, sojine sa\u010dme, tostirane soje i sojine poga\u010de uo\u010deno je da dobivene vrijednosti ne odstupaju znatnije od vrijednosti navedenih u tabeli prosje\u010dnih kemijskih sastava krmiva (Grbe\u0161a, 2004.) (tabela 2. i tabela 3.).<\/p>\n Uo\u010dena manja odstupanja mogla bi se objasniti karakteristikama razli\u010ditih sorti soje i uvjetima uzgoja, koja nismo u mogu\u0107nosti utvrditi budu\u0107i da u ve\u0107ini slu\u010dajeva te podatke tvrtke koje su sudjelovale u istra\u017eivanju nisu imale.<\/p>\n Dosada\u0161nja su istra\u017eivanja pokazala da je za uspje\u0161an uzgoj soje nu\u017eno osigurati odgovaraju\u0107e tlo, svjetlo, vlagu i izbor sorte; sorta ima geneti\u010dki potencijal rodnosti, a ekolo\u0161ki \u010dinitelji odre\u0111uju u kojoj \u0107e mjeri geneti\u010dki potencijal rodnosti biti realiziran (Vratari\u0107 i Sudari\u0107, 2008.). Kvalitetno sjeme preduvjet je i visokog uroda soje. Najbolji se rezultati posti\u017eu uporabom sjemena iz Pretpostavlja se da na hranidbeni sastav pri uzgoju ove uljarice utje\u010du genotipske karakteristike i okoli\u0161ni uvjeti, dok na kvalitetu proizvoda od soje utje\u010du postupci prerade (Dozier i Heiss, 2011.). Bakterizacija sjemena soje prije sjetve bakterijama Bradyrhizobium japonicum<\/em> spp. posebno je zna\u010dajna na tlima gdje ranije nije uzgajana soja ili nije sijana du\u017ee razdoblje (tri do pet godina). Procjenjuje se da na takav na\u010din soja mo\u017ee fiksirati i do 100-300 kg\/ha du\u0161ika (Vratari\u0107 i Sudari\u0107, 2008.). Soja, zajedno s bakterijom Bradyrhizobium japonicum \u010dini simbiozu koja je osjetljiva na \u201estres\u201c, odnosno nepo\u017eeljne prirodne uvjeta za rast (poplave, su\u0161a, kiselost tla, nedovoljno organske tvari i sl.), a karakteristi\u010dna po tome \u0161to bakterije B. japonicum<\/em> imaju sposobnost fiksiranja atmosferskog du\u0161ika koji soja koristi za svoj rast (Long, 2001., Salvagiotti i sur., 2008., Miransari, 2011., Miransari i sur., 2013.).<\/p>\n Karr-Lilienthal i sur. (2004.) uspore\u0111ivali su kemijski sastav i koli\u010dinu proteina u soji iz pet vode\u0107ih zemalja koje proizvode soju (Brazil, SAD, Argentina, Kina i Indija). Analizom antinutritivnih tvari<\/strong><\/em> u na\u0161em istra\u017eivanju u uzorcima sojinog zrna, sojine sa\u010dme, tostirane soje i sojine poga\u010de uo\u010deno je odstupanje u analiziranim parametrima kod uzorka tostirane soje podrijetlom iz Brazila. Vrijednost ureaze za navedeni uzorak iznosi 9,70 mg N\/g\/min, dok je aktivnost tripsin inhibitora bila 26,68 mg\/g. Dobiveni podatci mogli bi ukazivati na neodgovaraju\u0107i proces tostiranja soje (tabela 4.).<\/p>\n Usprkos brojnih prednosti, sirovo sojino zrno, zbog spomenutih antinutritivnih tvari, nije prikladno za hranidbu doma\u0107ih \u017eivotinja. Budu\u0107i da je tripsin inhibitor termolabilan, mo\u017ee se inaktivirati toplinskom obradom (iako ne u potpunosti, ali smatra se da preostala aktivnost nema nepovoljan u\u010dinak u hranidbi). Npr. postupkom ekstrudiranja soje smanjuje se udio tripsin inhibitora za 97-98 % (Van der Poel, 1997.). Toplinska obrada soje (tostiranje) podrazumijeva podvrgavanje soje temperaturi u rasponu od 110-165 \u00b0C.<\/p>\n Kri\u010dka i sur. (2003.) uspore\u0111ivali su razli\u010dite temperature obrade soje (125 \u00b0C, 130 \u00b0C i 135 \u00b0C u periodu od 10-15 minuta) i utvrdili su da se soja mora tostirati na minimalno 125 \u00b0C u trajanju od 15 minuta za monogastri\u010dne \u017eivotinje i na 130 \u00b0C tijekom deset minuta za poligastri\u010dne \u017eivotinje da bi koli\u010dine tripsin inhibitora i ureaze bile zadovoljavaju\u0107e. Procjenjuje se da Kunitz-ov inhibitor ima najva\u017eniju ulogu kao tripsin inhibitor budu\u0107i da je odgovoran za 30-50 % ukupne tripsin inhibitorne aktivnosti (Orf and Hymowitz, 1979.). Srebri\u0107 i sur. (2010.) su za stvaranje nove sorte soje Laura, \u010dije je zrno bez Kunitz inhibitora, koristili ameri\u010dku sortu soje Kunitz, III. grupe zrenja, prvu registriranu sortu soje bez Kunitz inhibitora. U soji se za odre\u0111ivanje koli\u010dine antinutritivnih tvari naj\u010de\u0161\u0107e koriste analize na prisutnost tripsina i ureaza test, a drugi na\u010din utvr\u0111ivanja dobre obrade sojinog zrna i stupnja razaranja proteina je odre\u0111ivanjem topljivosti proteina kalijevim hidroksidom (KOH). Pravilna termi\u010dka obrada soje (tostiranje) i trajanje procesa je va\u017ena za osiguravanje najbolje kvalitete obra\u0111ene soje. Dulja termi\u010dka obrada soje smanjuje KOH vrijednosti i smanjuje koli\u010dinu tripsin inhibitora (sni\u017eava se pH), ali ujedno se smanjuje koli\u010dina dostupnih aminokiselina. Ureaza je enzim koji katalizira hidrolizu uree u amonijak i ugljikov dioksid. Amonijak je alkakan pa se ureaza mjeri metodom pH. Aktivnost ureaze u sirovoj soji je oko 2,0, a pretpostavlja se da je sojino zrno pravilno obra\u0111eno ako je aktivnost ureaze 0,05-0,20. Od dostavljenih uzoraka samo su uz jedan uzorak sojine sa\u010dme i jedan uzorak tostirane soje dostavljeni podatci o koli\u010dini proteina, vlakana, masti, vlage pepela, pijeska i silicija. Usporedbom podataka navedenih u deklaraciji i podataka dobivenih analizom u na\u0161em istra\u017eivanju mo\u017ee se zaklju\u010diti da neke vrijednosti na deklaracijama ne odgovaraju stvarnom sastavu uzoraka soje i proizvoda od soje (tabela 5.).<\/p>\n Najve\u0107a odstupanja su primije\u0107ena kod tostirane soje, u kojoj je prema deklaraciji, udio vlakana iznosio 21,00 % na originalnoj deklaraciji, dok je svega 10,03 % dobiveno analizom. Sli\u010dan rezultat dobiven je i za udio pepela 8,50 % na originalnoj deklaraciji dok je laboratorijskom analizom dobivena vrijednost od 4,96 %.<\/p>\n Ovo preliminarno istra\u017eivanje imalo je za svrhu analizirati kvalitete soje i sojinih proizvoda koji se koriste za proizvodnju hrane za \u017eivotinje u Republici Hrvatskoj. Agronomski fakultet u Zagrebu i Poljoprivredni institut iz Osijeka sustavno provode istra\u017eiva\u010dki i oplemenjiva\u010dki rad koji je rezultirao s vi\u0161e priznatih sorti koje \u010dine osnovu proizvodnje soje u Hrvatskoj (Sudari\u0107 i sur., 2012.). Me\u0111utim, soja i proizvodi od soje uzgajane u razli\u010ditim dijelovima svijeta karakterizira razli\u010dita kvaliteta, zbog prije navedenih genetskih, okoli\u0161nih uvjeta i na\u010dina prerade. Stoga je u cilju proizvodnje hrane \u017eeljene kvalitete i sastava neophodno poznavati koliko uo\u010dena raznolikost mo\u017ee utjecati na kona\u010dni proizvod (hranu), odnosno na proizvodne rezultate u uzgoju \u017eivotinja.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Soja i sojini proizvodi su jedan od najva\u017enijih i najvi\u0161e kori\u0161tenih izvora biljnih proteina, ulja, esencijalnih i neesencijalnih aminokiselina, minerala i dr. Hranidba \u017eivotinja zahtijeva sirovine poznatog kemijskog sastava, budu\u0107i da mogu sadr\u017eavati tvari koje mogu negativno utjecati na rast i razvoj \u017eivotinja. Soja je posebna po tome \u0161to sadr\u017eava antinutritivne tvari, koje se ako pravilno prerade, ne\u0107e \u017eivotinjama prouzro\u010diti negativne posljedice. Analizom soje i sojinih proizvoda, koje su nam dostavili proizvo\u0111a\u010di hrane za \u017eivotinje, utvrdili smo da u mnogim slu\u010dajevima nisu upoznati s podrijetlom i kemijskim sastavom soje. Sastav soje ovisi o mnogim faktorima kao \u0161to su genetsko podrijetlo, uvjeti u kojima se uzgaja, prerada i skladi\u0161tenje. Za uspje\u0161an uzgoj \u017eivotinja potrebno je redovito kontrolirati sastav sirovina koje se koriste za ishranu.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ovo istra\u017eivanje financirano je sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Hrvatskog veterinarskog instituta.<\/p>\n <\/a> 1. ANDRIJANI\u0106, Z., M. MATO\u0160A KO\u010cAR, L. BREZIN\u0160\u010cAK i I. PEJI\u0106 (2022): Trendovi proizvodnje soje u Hrvatskoj. Glas. za\u0161t. bilja 45, 58-68. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Soybean is one of the best sources of plant-based proteins for animal feed production. The products that remain after soybean processing are used as food for humans and as raw materials for the food, chemical and pharmaceutical industries. Key words:<\/strong> soybean; animal feed; antinutrients<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Marija Berendika*, Gabrijela Krivec, Tihomir Zglavnik i Marijana Sokolovi\u0107 Marija BERENDIKA*, dipl. ing. preh. teh., stru\u010dna suradnica (dopisni autor, e-mail:<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":10,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[21],"tags":[1697,1534,1696],"issuem_issue":[1653],"ppma_author":[1693,1694,373,1695],"class_list":["post-5652","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-original-scientific-articles","tag-antinutrijenti","tag-hrana-za-zivotinje","tag-soja","issuem_issue-veterinarska-stanica-54-4"],"yoast_head":"\n
\nMarija BERENDIKA<\/strong>*, dipl. ing. preh. teh., stru\u010dna suradnica (dopisni autor, e-mail: marija.berendika@gmail.com), dr. sc. Gabrijela KRIVEC<\/strong>, dr. med. vet., vanjska suradnica, Tihomir ZGLAVNIK<\/strong>, dr. med. vet., vi\u0161i stru\u010dni suradnik, dr. sc. Marijana SOKOLOVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., vi\u0161a znanstvena suradnica, Centar za peradarstvo, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.54.4.1<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Materijali i metode<\/a>Rezultati i rasprava<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Zahvala<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nLaboratorijskim analizama mogu\u0107e je utvrditi je li obrada pravilno provedena i jesu li vrijednosti antinutrijenata u odgovaraju\u0107em rasponu. Analizom uzoraka soje i proizvoda iz soje u Laboratoriju za analitiku sto\u010dne hrane, Podru\u017enice Centar za peradarstvo, Hrvatskog veterinarskog instituta uo\u010dena su odstupanja u hranidbenom sastavu s obzirom na podrijetlo uzoraka koji nije uvijek naveden na dostavljenim uzorcima i\/ili ne odgovara deklaraciji uzoraka (ako je dostupna), s obzirom na vrijednosti u tabelama kemijskog sastava i hranjive vrijednosti krmiva. Uzorcima su odre\u0111eni osnovni kemijski parametri uklju\u010duju\u0107i i mineralni sastav, vlaga, pepeo, sirova mast, sirova vlakna, sirove bjelan\u010devine, \u0161e\u0107er, topivost bjelan\u010devina u 0,2 % – tnoj kalijevoj lu\u017eini, minerali (Ca, P, Na, Mn, Cu, Zn, Fe, Mg, K), kloridi topivi u vodi, tripsin inhibitor i ureaza, primjenom standardnih analiti\u010dkih metoda. Cilj je ovog istra\u017eivanja bio usporediti kvalitetu soje i proizvoda od soje (hranidbeni sastav) iz razli\u010ditih izvora koji su dostupni u Republici Hrvatskoj i procijeniti njihovu potencijalnu primjenu u hranidbi \u017eivotinja.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\nIzgradnjom tvornica za preradu sojina zrna u 20. stolje\u0107u, postaje trgova\u010dka roba i danas je vode\u0107a uljna i bjelan\u010devinasta kultura koja se koristi za prehranu i ljudi i \u017eivotinja i u industrijske svrhe (Vratari\u0107 i Sudari\u0107, 2008.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica01-procjena-kvalitete-soje.png\")
\nOvisno o vremenskim uvjetima, plodnosti tla, gnojidbi, klimi, bolestima, na\u010dinu prerade i uvjetima \u010duvanja krmiva, koli\u010dine hranjivih tvari u njima mogu odstupati s obzirom na vrijednosti u tabelama kemijskog sastava i hranjive vrijednosti krmiva. Odre\u0111ivanjem kemijskog sastava krmiva i gotove hrane za \u017eivotinje (vlaga ili voda, sirovi pepeo, sirove bjelan\u010devine, sirova vlakna, sirove masti i nedu\u0161i\u010dne ekstraktivne tvari) kao i analizom sadr\u017eaja ostalih hranjivih tvari (vitamini, minerali, aminokiseline, masne kiseline i sl.) mo\u017eemo dobiti potpuniju sliku stvarne hranjivosti pojedinog krmiva koje koristimo za hranidbu \u017eivotinja (Grbe\u0161a, 2004.).<\/p>\nMaterijali i metode<\/h2>\n
\nRezultati i rasprava<\/h2>\n
\n
\nIako su trenutne koli\u010dine uzgoja soje u Republici Hrvatskoj zanemarive u usporedbi sa svjetskom proizvodnjom, u Europskoj uniji je druga po sjemenskoj proizvodnji soje. Pove\u0107anje proizvodnje u Republici Hrvatskoj moglo bi zadovoljavaju\u0107e utjecati na potrebe doma\u0107e proizvodnje i smanjenje uvoza soje. Najzastupljenije su sorte soje na tr\u017ei\u0161tu u Republici Hrvatskoj podrijetlom iz Poljoprivrednog instituta Osijek (Mara, Sanda, Ema, Seka, Sanja, Sonja, Sunce, OS Nevena, OS \u0110ur\u0111ica) (Andrijani\u0107 i sur., 2022.).<\/p>\n
\nAli od svibnja 2020. godine, Brazil je preuzeo vode\u0107e mjesto kao najve\u0107i svjetski proizvo\u0111a\u010d soje u koli\u010dini od oko 138 milijuna metri\u010dkih tona u 2020.\/2021. godini (Slika 1.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/slika01-procjena-kvalitete-soje.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica02-procjena-kvalitete-soje.png\")
<\/a>![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica03-procjena-kvalitete-soje.png\")
<\/a>
\nkontrolirane proizvodnje pra\u0107eno certifikatom o kvaliteti, u skladu s propisima u sjemenarstvu (NN 133\/1999). Deklaracija garantira sortu i kategoriju, zdravstveno stanje, \u010disto\u0107u, klijavost, uporabnu vrijednost i da u sjemenu nema korova.<\/p>\n
\nMineralni sastav ukazao je da u uzorcima zrna soje iz Indije ima ne\u0161to vi\u0161e magnezija (Indija: 4200-4300 mg\/kg; ostale zemlje: 2700-3500 mg\/kg) i kalcija (Indija: 0,32-0,35 %; ostale zemlje: 0,23-0,31 %) nego u uzorcima iz ostalih zemalja. Nadalje, udio \u017eeljeza u ispitivanim uzorcima je bio u rasponu od 90,8-388,0 mg\/kg, dva uzorka iz Indije s gotovo dvostrukom razlikom, 199,4 mg\/kg i 388,0 mg\/kg. U ostalim uzorcima nisu zabilje\u017eena velika odstupanja za minerale, ali mo\u017ee se zaklju\u010diti da na udio minerala u soji izme\u0111u istra\u017eivanih zemalja najvjerojatnije utje\u010de i genetsko podrijetlo biljke i okoli\u0161ni uvjeti uklju\u010duju\u0107i i sastav tla. Prema istom istra\u017eivanju, udio se sirovih bjelan\u010devina kretao od 37,1 % (SAD) do 44,9 % (Kina).
\nU uzorcima zrna soje koje smo analizirali, koli\u010dina sirovih bjelan\u010devina kretala se od 33,38 % do 35,16 %, ali, na\u017ealost podatci o podrijetlu zrna soje nisu bili poznati.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica04-procjena-kvalitete-soje.png\")
\nU sojinom zrnu prisutne antinutritivne tvari (termolabilne i termostabilne) nisu probavljive i\/ili negativno utje\u010du na probavu i prouzro\u010de sporiji rast \u017eivotinja: enzimi (ureaza, peroksidaze, proteaze, lipoksigenaze, lipaze i dr.), inhibitori proteaza (ve\u017eu i inaktiviraju probavne enzime gastrointestinalnog trakta \u017eivotinje) tripsin inhibitor i kimotripsin inhibitor, lektini (hemoaglutinini), saponini, gointrogeni, fitoestrogeni, stahioze i rafinoze, alergeni, pektini, mikotoksini i oligosaharidi (Zhang i Parsons, 1993.). Od navedenih, najzna\u010dajniji su inhibitori proteaza i to: Kunitz- ov inhibitor i Bowman-Birk-ov inhibitor.
\nKunitz-ov inhibitor ima molekulsku masu od oko 21,5 kDa, gra\u0111en je od dvije disulfidne veze i ima sposobnost inhibiranja tripsina.
\nBowman-Birk-ov inhibitor ima molekulsku masu od oko 8 kDa, ve\u0107i broj disulfidnih veza i sposobnost inhibiranja kimotripsina i tripsina (Mohan i sur., 2016.). Stoga se sojino zrno prije upotrebe termi\u010dki obra\u0111uje tostiranjem, ekstrudiranjem ili kuhanjem. Navedeni postupci termi\u010dke obrade soje inaktiviraju antinutritivne tvari i dobiva se proizvod bogat uljem, bjelan\u010devinama i esencijalnim masnim kiselinama i energijom, ali zbog visokog udjela masti, takav je proizvod sklon kvarenju.<\/p>\n
\nSirova soja sadr\u017ei lektine (hemoglutinini), proteine koji se ve\u017eu za ugljikohidrate te hranidba takvom sojom mo\u017ee prouzro\u010diti sporiji rast i uginu\u0107e \u017eivotinja (Kakade i sur., 1972.), ali termi\u010dkom se obradom soje djelovanje lektina mo\u017ee inaktivirati.<\/p>\n
\nU periodu od \u010detiri godine (2002.-2005.) nova sorta je uspore\u0111ivana sa sortom Balkan kao standardom. U svim godinama ispitivanja razlike u prinosu zrna nisu bile zna\u010dajne. Masa 1000 zrna je bila ni\u017ea od standarda, koli\u010dina proteina vi\u0161a, a koli\u010dina ulja ni\u017ea u odnosu na standard. Sadr\u017eaj ukupnog tripsin inhibitora u sorti Laura bio je u pola manji (14,6-16,6 mg\/g) od standarda sorte Balkan (30,3-31,4 mg\/g). Zahvaljuju\u0107i eliminaciji Kunitz-ovog inhibitora iz sorte soje Laura i tripsin inhibitorskoj aktivnosti svedenoj na pribli\u017eno polovicu u odnosu na sorte standardne kvalitete zrna soje, zrno soje Laura mo\u017ee se upotrebljavati za ishranu odraslih doma\u0107ih \u017eivotinja nepre\u017eiva\u010da bez prethodne termi\u010dke obrade. Postupak industrijske prerade takvog zrna traje kra\u0107e vrijeme uz u\u0161tedu energije i manju denaturaciju korisnih sastojaka.<\/p>\n
\nKratka termi\u010dka obrada soje na ni\u017eim temperaturama pove\u0107ava KOH vrijednosti, ali istovremeno se ne smanjuje koli\u010dina tripsin inhibitora (pove\u0107eva se pH), \u0161to nije zadovoljavaju\u0107e, jer se ograni\u010dava djelovanje probavnih enzima gastrointestinalnog trakta \u017eivotinje i slabiju apsorpciju aminokiselina.
\nKontrola kvalitete termi\u010dke obrade navedenim analiti\u010dkim metodama jedan je od najva\u017enijih procesa u obradi soje. Urea se pomo\u0107u ureaze razgra\u0111uje na amonijak, a to mo\u017ee biti toksi\u010dno za pre\u017eiva\u010de ako se hrane sirovom sojom, ali se termi\u010dkom obradom aktivnost ureaze smanjuje pribli\u017eno kao i tripsin inhibitor. Metoda za odre\u0111ivanje ureaze temelji se na promjeni pH vrijednosti prilikom otpu\u0161tanja amonijaka.<\/p>\n
\nPove\u0107ani pH ukazuje na aktivnost ureaze u soji, a samim time i prisutnost tripsin inhibitora budu\u0107i da se oba proteina tijekom termi\u010dke obrade denaturiraju i deaktiviraju.<\/p>\n
\nAko su vrijednosti ureaze blizu nule to nam ukazuje da su tripsin inhibitori deaktivirani, ali mo\u017ee zna\u010diti i da je obrada soje bila neadekvatna i da su se pritom uni\u0161tile i brojne aminokiseline. Op\u0107enito, topljivost proteina u KOH pokazuje je li zrno soje previ\u0161e tostirano, dok aktivnost ureaze (izra\u017eena kao promjena pH) pokazuje je li nedovoljno tostirano. Preporu\u010duje se da bi topljivost u KOH trebala biti 75-90 %. Soja s visokom topljivo\u0161\u0107u u KOH i niskom aktivnosti ureaze zadovoljava zahtjeve za aminokiselinama za uzgoj brojlera (Willis, 2004.). Waldroup i sur. (1985.) su ustanovili da je limit za ureazu za mlade brojlere iznad kojeg se mo\u017ee o\u010dekivati slabiji rast i razvoj 0,35. Ruiz (2012.) je prema svojim vi\u0161egodi\u0161njim istra\u017eivanjima preporu\u010dio aktivnost ureaze u 25-30 % sojinoj sa\u010dmi od 0,000-0,050, \u0161to bi odgovaralo pribli\u017eno 1,65-2,35 mg\/g tripsina. Npr. u Brazilu je gornja granica za ureazu 0,30 (Penz i Brugalli, 2000.).<\/p>\n
\nDeklaracija podrazumijeva sve pisane oznake, trgova\u010dku oznaku, za\u0161titni znak, naziv marke, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na hranu, a stavlja se na ambala\u017eu, naljepnicu ili privjesnicu, na dokumente te obavijesti koji prate ili se odnose na tu hranu.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/tablica05-procjena-kvalitete-soje.png\")
\nIako Republika Hrvatska proizvodi i izvozi soju (izvoz u 2020. godini je bio 113,9 milijuna USD (FAOSTAT, 2022.), zbog nedovoljnih kapaciteta prerade, tako\u0111er je i uvozi (uvoz u 2020. godini je bio 6,3 milijuna USD (FAOSTAT, 2022.).<\/p>\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\nZahvala<\/h2>\n
\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tDOZIER, W. A. and J. B. HESS (2011): Soybean Meal Quality and Analytical Techniques, In: Soybean and Nutrition (H. A. El-Shemy, Ed.), InTech, Rijeka, Croatia, 111-124.
\n3.\tDR\u017dAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU (2022): podaci.dzs.hr\/2021\/hr\/10142 (12.4.2022.)
\n4.\tFAOSTAT (2022): www.fao.org\/faostat\/en\/#data\/ TCL (12.4.2022)
\n5.\tGRBE\u0160A, D. (2004): Metode procjene i tablice kemijskog sastava i hranjive vrijednosti krepkih krmiva, Hrvatsko agronomsko dru\u0161tvo, Zagreb, Hrvatska.
\n6.\tKAKADE, M. L., N. R. SIMONS, I. E. LIENER and J. W. LAMBERT (1972): Biochemical and nutritional assessment of different varieties of soybeans. Agric. Food Chem. 20, 87-90. doi.org\/10.1021\/jf60179a024
\n7.\tKARR-LILIENTHAL, L. K., C. M. GRIESHOP, N. R. MERCHEN, D. C. MAHAN and G. C. FAHEY, JR. (2004): Chemical Composition and Protein Quality Comparisons of Soybeans and Soybean Meals from Five Leading Soybean-Producing Countries. J. Agric. Food Chem. 52, 6193-6199. doi.org\/10.1021\/jf049795+
\n8.\tKI\u0160, G. (2004): Punomasna, pr\u017eena (tostirana) soja u hranidbi mlije\u010dnih krava. Meso 6, 22-24.
\n9.\tKRI\u010cKA, T., \u017d. JUKI\u0106, N. VO\u0106A, N. SIGFILD, J. ZANU\u0160KAR and S. VO\u0106A (2003): Nutritional characteristic of soybean after thermal processing by toasting. Acta Vet. Beograd 53, 191-197. doi.org\/10.2298\/AVB0303191K
\n10.\tLONG, S. (2001): Genes and signals in the Rhizobium-legume symbiosis. Plant Physiol. 125, 6972. doi.org\/10.1104\/pp.125.1.69
\n11.\tMIRANSARI, M., H. RIAHI, F. EFTERKHAR, A. MINAIE and D. SMITH (2013): Improving soybean (Glycine max L.) N2 fixation under stress. J. Plant Growth Regul. 32, 909-921. doi.org\/10.1007\/s00344-013-9335-7
\n12.\tMIRANSARI, M. (2011): Soil microbes and plant fertilization. Appl. Microbiol. Biotechnol. 92, 875-885. doi.org\/10.1007\/s00253-011-3521-y
\n13.\tNARODNE NOVINE (1999): Pravilnik o temeljnim zahtjevima za kakvo\u0107u, pakiranje i deklariranje sjemena poljoprivrednog bilja (NN 133\/1999).
\n14.\tMOHAN, V. R., P. S. TRESINA and E. D. DAFFODIL (2016): Antinutritional Factors in Legume Seeds: Characteristics and Determination. Encyclopedia of Food and Health, Editors: Benjamin Caballero, Paul Finglas, Fidel Toldr\u00e1, pp. 211-220. doi.org\/10.1016\/B978-0-12-384947-2.00036-2
\n15.\tORF, H. J. and T. HYMOVITZ (1979): Inheritance of the absence Kunitz trypsin inhibitor in seed protein of soybean. Crop Sci. 9, 107-109. doi.org\/10.2135\/cro psci1979.0011183X001900010026x
\n16.\tPENZ, A. M. and I. BRUGALLI (2000): Soybean products as protein sources in poultry diets. In: Drackley, J. K. (Ed.). Soy and Animal Nutrition. Pp. 289-306.
\n17.\tRUIZ, N. (2012): New insights on the urease activity range for soybean meal: a worldwide opportunity for the poultry industry. Arkansas Nutrition Conference Proceedings.
\n18.\tSALVAGIOTTI, F., K. G. CASSMAN, J. E. SPECHT, D. T. WALTERS, A. WEISS and A. DOBERMANN (2008): Nitrogen uptake, fixation and response to fertilizer N in soybeans: a review. Field Crops Res. 108, 1-13. doi.org\/10.1016\/j.fcr.2008.03.001
\n19.\tSIMI\u0106, D. (1995): Soja (proizvodnja i prerada), Beograd, str. 375-401.
\n20.\tSREBRI\u0106, M., Lj. PRIJI\u0106, S. \u017dILI\u0106 i V. PERI\u0106 (2010): Laura \u2013 nova sorta soje bez Kunitz-tripsin inhibitora. Selekcija i semenarstvo 16, 27-30.
\n21.\tSTATISTA (2022): www.statista.com\/statistics\/263926\/soybean-production-in-selected-countries-since-1980\/ (12.4.2022.)
\n22.\tUSDA (2022): www.fas.usda.gov\/ (12.4.2022.)
\n23.\tVAN DER POEL, A. F. B. (1997): Expander Processing of Animal Feeds (A. F. B. van der Poel, Ed.) Feed Processing Centre, Wageningen.
\n24.\tVRATARI\u0106, M. i A. SUDARI\u0106 (2000): Soja, Poljoprivredni institut Osijek.
\n25.\tVRATARI\u0106, M. i A. SUDARI\u0106 (2008): Soja Glicine max. Merr., Poljoprivredni institut Osijek.
\n26.\tWALDROUP, P. W., B. E. RAMSEY, H. M. HELLWIG and N. K. SMITH (1985): Optimum Processing for Soybean Meal Used in Broiler Diets. Poult. Sci. 64, 2314-2320. doi.org\/10.3382\/ps.0642314
\n27.\tWILLIS, S. (2004): The use of Soybean Meal and Full Fat Soybean Meal by the Animal Feed Industry, 12th Australian Soybean Conference.
\n28.\tZHANG, Y. and C. M. PARSONS (1993): Effect of extrusion and expelling on the nutritional qaulity of conventional and kunitz trypsin inhibitor-free soybeans. Poult. Sci. 72, 2299-2303. doi.org\/10.3382\/ps.0722299<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Evaluation of the quality of soybeans and soybean products and their application in nutrition<\/h2>\n
\nMarija BERENDIKA<\/strong>, BSc, Expert Associate, Gabrijela KRIVEC<\/strong>, DVM, External Associate, Tihomir ZGLAVNIK<\/strong>, DVM, Senior Scientific Associate, Marijana SOKOLOVI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Senior Scientific Associate Poultry Center, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nSoybean production depends upon a number of factors including adequate soil, light, moisture and selected variety. Soybean is a good source of protein, oils, carbohydrates, minerals, vitamins and essential and non-essential amino acids.
\nAntinutritional substances (thermolabile and thermostable) are also present in soybean seeds.
\nThese are not digestible and\/or have a negative effect on digestion and cause slower growth of animals. However, with appropriate technological processing, these substances can be partially and\/or completely inactivated. Laboratory analysis can show whether processing has been adequately performed and whether the antinutrient values are within the appropriate range. Analysis of soybean seeds and soybean products in the Feed Analysis Laboratory, Poultry Centre, Croatian Veterinary Institute in Zagreb, Croatia showed certain variations in nutritional content. Variations were in respect to the origin of samples (data were not always provided with the sample) or were not in concordance with the declaration (if available) or with the data listed the table of chemical composition and nutritional values. Basic chemical parameters, including mineral content, were determined in all samples using standard analytical methods. Analysed parameters were moisture, ash, crude fat, crude fibre, crude protein, sugar, protein solubility in 0.2% potassium hydroxide, minerals (Ca, P, Na, Mn, Cu, Zn, Fe, Mg, and K), chlorides soluble in water, trypsin inhibitor and urease.
\nThe aim of this study was to compare the quality of soybeans and soybean products (nutritional content) from different sources that are available in Republic of Croatia and to evaluate their potential for use as animal feed.<\/p>\n