![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/DamirPAVLICEK.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Damir Pavli\u010dek<\/strong>*, Marija Den\u017ei\u0107 Lugomer<\/strong> i Tiana Novosel<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Klozantel, rafoksanid i oksiklozanid su antiparazitski lijekovi iz skupine salicilanilida sa specifi\u010dnim djelovanjem protiv metilja u pre\u017eiva\u010da. Zbog velike sposobnosti vezanja ovih spojeva za albumine u krvnoj plazmi distribucija u tkiva je slaba, \u0161to rezultira i znatno manjom koncentracijom u bubrezima, jetri, masti i mi\u0161i\u0107ima. Njihovo je djelovanje je stoga u\u010dinkovitije protiv odraslih metilja koji se uglavnom hrane krvlju dok je protiv mla\u0111ih stadija parazita, koji se vi\u0161e hrane stanicama jetre, njihova djelotvornost znatno manja. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> salicilanilidi, klozantel, rafoksanid, oksiklozanid, metiljavost, rezidue<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Antiparazitici su jedna od najupotrebljavanijih skupina spojeva u veterinarskoj medicini diljem svijeta. U pro\u0161losti su se, u svrhu lije\u010denja i suzbijanja parazita, primjenjivali razli\u010diti spojevi, \u010diji su glavni nedostatci bili ograni\u010dena u\u010dinkovitost i velik broj nuspojava. Ove spoznaje potaknule su brojna istra\u017eivanja i razvoj novih antiparazitika kao i zna\u010dajne promjene u propisima o njihovoj primjeni. Prisutnost rezidua djelatnih tvari veterinarsko-medicinskih proizvoda (VMP) ili metabolita tih tvari kao i drugih kemijskih kontaminanata u hrani \u017eivotinjskog podrijetla mo\u017ee predstavljati opasnost za zdravlje ljudi. Osim NDK, sukladno Uredbi EU 2019\/6 i nacionalnim propisima, prije stavljanja antiparazitika na tr\u017ei\u0161te, obvezno se provjerava i njihova u\u010dinkovitost i ne\u0161kodljivost uklju\u010duju\u0107i i toksi\u010dnost (genotoksi\u010dnost, embriotoksi\u010dnost, mutagenost, utjecaj na okoli\u0161).<\/p>\n U ovom radu prikazani su literaturni podatci o skupini halogeniranih salicilanilidnih spojeva (klozantel, rafoksanid i oksiklozanid) fasciolicidnog djelovanja. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Klozantel, rafoksanid i oksiklozanid pripadaju grupi salicilanilida, slabo kiselih fenolnih spojeva \u010dija se osnovna struktura sastoji od prstenova salicilne kiseline (A) i anilida (B) (slika 1.).<\/p>\n Pokazalo se da je za protumetiljno djelovanje posjedovanje elektron-odvla\u010de\u0107ih skupina na salicilnom i anilidnom prstenu zajedno s nekom lipofilnom molekulom poput tert-butila na poziciji 3 odgovoran strukturni kriterij (Lee, 1973.). Ta aktivnost je jo\u0161 ve\u0107a ukoliko se na anilinskoj strani ve\u017ee neki arilni lanac, kao \u0161to je to u slu\u010dajevima rafoksanida i klozantela. Ovisno o raznim supstituentima vezanim na osnovnu jezgru, salicilanilidi se mogu podijeliti na brojne na\u010dine, kao \u0161to su: halogenirani i nehalogenirani salicilanilidi, acetilsalicilanilidi, diklorosalicilanilidi i benzoilsalicilanilidi. Svi salicilanilidi koji se koriste kao antiparazitici u lije\u010denju \u017eivotinja su halogenirani pa tako i klozantel, rafoksanid i oksiklozanid.<\/p>\n Osim antiparazitskog, prou\u010davano je i njihovo antibakterijsko (Delavenne i sur., 2016.) pa \u010dak i antivirusno djelovanje protiv varijanti SARS-CoV-2 virusa (Blake i sur., 2021.). Pritom je uo\u010deno da se efikasnost salicilanilida, za razliku od fasciolicidnog djelovanja, smanjuje dodavanjem elektron-odvla\u010de\u0107ih skupina na anilidnom prstenu.<\/p>\n Dva aromatska prstena salicilanilidne skupine su, otprilike, koplanarna s plo\u0161nim kutom izme\u0111u njih. Me\u0111uatomske duljine veza unutar osnovne jezgre su konzistentne gledaju\u0107i razli\u010dite halogenirane salicilanilide, dok su razlike u konformaciji zna\u010dajne \u0161to se ti\u010de njihove kristalne forme, s time da kristalna forma klozantela nikad nije objavljena. Polimorfni oblici salicilanilida istra\u017eeni su na primjeru oksiklozanida difrakcijom X-zraka na prahu, pri \u010demu je uo\u010deno promjenjivo pona\u0161anje za topljivost u vodi i stabilnost u suspenziji, vrlo vjerojatno zbog apsorbiranih ne\u010disto\u0107a (Pearson i Varney, 1973.).<\/p>\n Posljednjih godina u\u010dinjen je znatan napredak u razumijevanju farmakokineti\u010dkih i metaboli\u010dkih pravila za antiparazitske lijekove koji se primjenjuju u veterinarskoj medicini. Halogenirani salicilanilidi, \u0161to se ti\u010de na\u010dina djelovanja, farmakokinetike i toksi\u010dnosti, op\u0107enito dijele zajedni\u010dka svojstva \u0161to je izravno povezano s njihovom antiparazitskom aktivno\u0161\u0107u. Uo\u010deno je da ovi lijekovi imaju velik afinitet vezanja za proteine u plazmi (> 99 %) i dugo poluvrijeme izlu\u010divanja (T1\/2<\/sub>el) (Prichard i sur., 1985., Michiels i sur., 1987., Mohammed-Alli i Bogan, 1987.). Navedene tvari pokazuju veliku aktivnost protiv odraslih metilja, ne\u0161to slabiju u\u010dinkovitost za nezrele metilje starosti 6 do 8 tjedana, a protiv mla\u0111ih stadija su slabo u\u010dinkoviti (Boray i sur., 1997.). Oralnim unosom rafoksanida i klozantela u pre\u017eiva\u010da maksimalna koncentracija u plazmi postignuta je nakon 24 do 48 h (Swan i M\u00fclders, 1993., Swan i sur., 1995.), dok je za klozantel, apliciran intraruminalno, objavljeno postizanje maksimalne koncentracije u plazmi tek nakon 65 sati, \u0161to ukazuje na sporu apsorpciju lijeka unesenim na taj na\u010din (Hennessy i sur., 1993.). Salicilanilidi se slabo metaboliziraju u organizmu, a izlu\u010duju se uglavnom nepromijenjeni iz biolo\u0161kih sustava. Salicilanilidi su relativno sigurni spojevi sa sigurnosnim faktorima otprilike 3 do 6 puta ve\u0107im od preporu\u010denih razina doziranja (Adams, 1995.). Nakon jednokratne primjene 58 mg\/kg rafoksanida u goveda, odnosno 45 mg\/kg u ovaca, nisu zabilje\u017eeni ne\u017eeljeni u\u010dinci (Swan i Schr\u00f6der, 1981.), ali je primje\u0107ena toksi\u010dnost u janjadi koja su navodno tretirana preporu\u010denim dozama ove aktivne tvari (Pienaar, 1977.). Sve ve\u0107a primjena sredstava za suzbijanje parazita dovela je do pove\u0107anja rezistencije na antiparazitike (Prichard, 1994.). Ukoliko je rezistencija dokazana na odre\u0111eni antiparazitski lijek, velika je vjerojatnost da \u0107e drugi antiparazitik s istim mehanizmom djelovanja biti isto tako nedjelotvoran. Stoga je bitno razumjeti na\u010dine djelovanja antiparazitika kako bi se odabrali u\u010dinkoviti lijekovi protiv odre\u0111enih parazita. Prema mehanizmu djelovanja ova skupina lijekova protiv metiljavosti spada u vodikove (protonske) ionofore. Primarno djelovanje salicilanilida op\u0107enito je obja\u0161njeno kao inhibiranje transporta elektrona u procesu oksidativne fosforilacije, \u0161to je i dokazano pra\u0107enjem metaboli\u010dkih promjena u in vitro<\/em> i in vivo<\/em> studijama, kao \u0161to su potaknuta potro\u0161nja kisika, pove\u0107an unos glukoze, smanjena koli\u010dina glikogena, pove\u0107anje omjera oksaloacetat\/malat i smanjena sinteza ATP-a (Fairweather i Boray, 1999.). Salicilanilidi su otprilike 103<\/sup>-104<\/sup> puta mo\u0107niji u inhibiranju oksidativne fosforilacije od dinitrofenola koji se ranije upotrebljavao u ove svrhe (Williamson i Metcalf, 1967.). Iz kemijske strukture salicilanilida vidljivo je da sve molekule imaju odvojiv proton (Slika 2.).<\/p>\n To su vrlo lipofilne molekule koje mogu premje\u0161tati protone preko membrana, a posebice unutarnje mitohondrijske membrane (Martin, 1997.). Dodatkom molekula koje naru\u0161avaju gradijent protona selektivno se sprje\u010dava uporaba kemijske energije dobivene prijenosom elektrona za \u010distu fosforilaciju ADP-a u ATP, \u0161to u kona\u010dnici osloba\u0111a stanicu njezinog normalnog izvora energije (Skuce i Fairweather, 1990.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Pro\u010di\u0161\u0107avanje uzoraka zbog razli\u010ditih fizikalno-kemijskih svojstava raznih spojeva te slo\u017eenosti biolo\u0161kih matrica iz kojih ih je potrebno ekstrahirati predstavlja glavni izazov u razvijanju analiti\u010dkih postupaka za odre\u0111ivanje rezidua veterinarsko-medicinskih proizvoda u hrani \u017eivotinjskog podrijetla. Pritom se formira \u0161estero\u010dlani prsten intramolekulskim vodikovim vezama izme\u0111u kisika hidroksilne skupine i vodika amidne skupine (Slika 3.).<\/p>\n Fluorescencija klozantela ovisi o pH i formiranju ovog \u0161estero\u010dlanog prstena, a to je rezultiralo postizanjem znatno ni\u017ee granice detekcije fluorescentnim detektorom u odnosu na UV detektor.<\/p>\n UV i FLD detektori, u po\u010detku naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teni za detekciju antiparazitika, kao nedostatak imaju opse\u017eno pro\u010di\u0161\u0107avanje ekstrakata, detekciju ograni\u010denog broja analita te sklonost sadr\u017eavanju interferencija. Fluorescentna detekcija \u010desto zahtijeva i derivatizaciju analita, stoga se u posljednjih nekoliko godina, s razvojem novih tehnologija, kvalitativno i kvantitativno odre\u0111ivanje rezidua veterinarskih lijekova gotovo u potpunosti izvodi kori\u0161tenjem teku\u0107inske kromatografije ultra visoke djelotvornosti i tandemne spektrometrije masa (UHPLC-MS\/MS) ili teku\u0107inske kromatografije ultra visoke djelotvornosti uz masenu detekciju analizatorom vremena leta (UHPLC-TOF\/MS). U velikom broju objavljenih radova koristi se i disperzivna ekstrakcija na \u010dvrstoj fazi (dSPE) ili QuEChERS (engl. quick, easy, cheap, effective, rugged, and safe<\/em>) metoda umjesto tradicionalne SPE verzije. Kinsella i sur. (2009.) objavili su prvi rad odre\u0111ivanja rezidua u biolo\u0161kim uzorcima koji je obuhvatio ve\u0107inu antiparazitskih lijekova (n<\/em>=38) u jednoj multikomponentnoj metodi. Metoda je razvijena na uzorcima kravljeg mlijeka i jetre koriste\u0107i LC-MS\/MS tehniku uz pripremu uzoraka modificiranom QuEChERS metodom. Da bi se postiglo osjetljivo odre\u0111ivanje svih analita koji ioniziraju u pozitivnom na\u010dinu ionizacije elektroraspr\u0161enjem (ESI+) odnosno negativnom na\u010dinu ionizacije elektroraspr\u0161enjem (ESI-) bilo je potrebno dvostruko injektiranje svakog ekstrakta \u0161to je dovelo do ukupnog vremena snimanja jednog uzorka od \u010dak 30 min (2 x 15 min). Optimizacijom metode, za pokretnu fazu je odabrana kombinacija amonijevih soli, amonijev acetat (A) i amonijev formijat (B), kojom je porastao intenzitet signala negativno ioniziranih analita, me\u0111u koje pripadaju i klozantel, rafoksanid i oksiklozanid. Ustanovljeno je i kako u dSPE koraku pro\u010di\u0161\u0107avanja uzoraka, uporaba C18 sorbensa daje vi\u0161e analiti\u010dke povrate za ESI- analite od onih dobivenih sa sorbensom s primarnom i sekundarnom amino skupinom (PSA) ili kombinacijom PSA i C18. U slu\u010daju pozitivne ionizacije PSA je najbolji izbor. Ubrzo nakon toga objavljena je nova metoda odre\u0111ivanja rezidua antiparazitika u mlijeku koriste\u0107i UHPLC-MS\/MS s brzom izmjenom polarnosti da bi se jednim injektiranjem detektirali svi analiti (pozitivan i negativan mod) u vremenu snimanja od 13 minuta (Whelan i sur., 2010.). Metoda je dodatno optimizirana na matriksu jetre goveda, gdje su odlu\u010dili razdvojiti dSPE korak pro\u010di\u0161\u0107avanja uzoraka ovisno o analitima koji se odre\u0111uju pri vi\u0161im (NDK), odnosno ni\u017eim koncentracijama (vrlo niski ili bez propisane NDK) (Kinsella i sur., 2010.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Nacionalni programi monitoringa rezidua veterinarsko-medicinskih lijekova i ostalih kontaminanata u \u017eivotinjama i njihovim proizvodima provode se na godi\u0161njoj razini u svim zemljama \u010dlanicama Europske unije (EU). Takve kontrole uklju\u010duju multikomponentne metode pretra\u017eivanja uporabom najsuvremenijih i vrlo osjetljivih analiti\u010dkih tehnika sa svrhom nedvojbene detekcije i kvantifikacije ovih tvari i u vrlo niskim koncentracijama (ppb<\/em> podru\u010dje).<\/p>\n Za brojne antiparazitike pa tako i halogenirane salicilanilide u mlijeku i jestivim tkivima (mi\u0161i\u0107ju, jetri, bubrezi, masti) koja se smatraju hranom, propisane su najve\u0107e dopu\u0161tene koncentracije rezidua (NDK) s ciljem smanjenja rizika za ljudsko zdravlje. Sukladnost analiziranih uzoraka provjerava se usporedbom rezultata s propisanim NDK vrijednostima za svaku tvar navedenu u Tabeli 1.<\/p>\n Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA, engl. European Food Safety Authority<\/em>) prikuplja i obra\u0111uje rezultate nacionalnih monitoringa svih dr\u017eava EU te iste objavljuje u svojim godi\u0161njim izvje\u0161\u0107ima. Tako je u razdoblju od 2009. do 2019. godine klozantel najvi\u0161e puta detektiran u analiziranim uzorcima, uglavnom u tkivima ovaca i koza (EFSA, 2011. do EFSA, 2021.). U posljednjih pet godina klozantel, rafoksanid i oksiklozanid zajedno \u010dine gotovo 50 % svih nesukladnih rezultata u uzorcima pretra\u017eenim na B2a podgrupu spojeva.<\/p>\n Godi\u0161nja izvje\u0161\u0107a monitoringa EFSA-e pru\u017eaju informacije o odre\u0111enom broju rezidua antiparazitskih lijekova u hrani koji su prisutni u koncentracijama iznad NDK. Me\u0111utim, malo je dostupnih podataka o dugotrajnom izlaganju potro\u0161a\u010da velikom broju antiparazitika u koncentracijama ispod NDK. Jedno takvo istra\u017eivanje (Cooper i sur., 2012.) provedeno je u sklopu projekta ProSafeBeef<\/em>, kojim su prikupljeni podatci o izlo\u017eenosti Europljana na potencijalno \u0161tetne rezidue lijekova u uzorcima gove\u0111eg mesa prikupljenog iz mjesnih trgovina u sedam europskih zemalja (Francuska, \u0160panjolska, Slovenija, Irska, Italija, Belgija i Portugal). Od 1061 analiziranog uzorka, 26 (2,45 %) ih je sadr\u017eavalo rezidue antiparazitika u koncentracijama 0,2-171 \u00b5g\/kg, no niti jedan od njih nije bio iznad NDK razine. <\/a> 1.\tADAMS, H. R. (1995): Veterinary pharmacology and therapeutics. Iowa State University Press: Ames. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Closantel, rafoxanide and oxyclozanide are anthelmintic agents, classified as salicylanilides, with fasciolicidal activity in ruminants. Due to their extensive plasma protein binding, they are poorly distributed to tissues, resulting in several-fold lower concentrations detected in kidney, liver, fat and muscle. They are much more effective against adult liver flukes, which are known to feed mainly on blood, than against immature stages of flukes, which are thought to feed on liver cells rather than blood. In terms of their mode of action, closantel, rafoxanide and oxyclozanide can be considered proton ionofores. They prevent the production of the proton gradient across the inner mitochondrial membrane, selectively inhibiting ATP synthesis and therefore acting as an uncoupler of oxidative phosphorylation in flukes. If anthelmintic drugs are not administered properly (in the recommended doses or not adhering to withdrawal periods), their residues can be detected in foods of animal original, which poses a human health threat due to their toxicological properties. Key words:<\/strong> salicylanilides; closantel; rafoxanide; oxyclozanide; fascioliasis; residues<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Damir Pavli\u010dek*, Marija Den\u017ei\u0107 Lugomer i Tiana Novosel Damir PAVLI\u010cEK*, mag. chem. (dopisni autor, e-mail: pavlicek.vzk@veinst.hr), dr. sc. Marija DEN\u017dI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":6,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1403,1406,1405,1404,162,1402],"issuem_issue":[1344],"ppma_author":[987,988,1359],"class_list":["post-4863","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-klozantel","tag-metiljavost","tag-oksiklozanid","tag-rafoksanid","tag-rezidue","tag-salicilanilidi","issuem_issue-53-6"],"yoast_head":"\n
\nDamir PAVLI\u010cEK<\/strong>*, mag. chem. (dopisni autor, e-mail: pavlicek.vzk@veinst.hr), dr. sc. Marija DEN\u017dI\u0106 LUGOMER<\/strong>, dipl. ing. kemije, Tiana NOVOSEL<\/strong>, mag. appl. chem., Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Kri\u017eevci, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.53.6.7<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Halogenirani salicilanilidi<\/a>Metode odre\u0111ivanja rezidua salicilanilida u hrani \u017eivotinjskog podrijetla<\/a>Kontrola rezidua halogeniranih salicilanilida u hrani \u017eivotinjskog podrijetla<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nPrema mehanizmu djelovanja klozantel, rafoksanid i oksiklozanid spadaju u vodikove (protonske) ionofore. Naru\u0161avanjem gradijenta protona preko unutarnje mitohondrijske membrane selektivno spre\u010davaju sintezu ATP-a i djeluju kao blokatori procesa oksidativne fosforilacije u metiljima. Zbog nepravilne upotrebe antiparazitskih lijekova (nepo\u0161tivanje preporu\u010denih doza ili karencije) dolazi do pojave njihovih rezidua u hrani \u017eivotinjskog podrijetla i samim time s obzirom na dokazana toksi\u010dna svojstva koja posjeduju rizika po ljudsko zdravlje. Budu\u0107i da klozantel, rafoksanid i oksiklozanid mogu biti dostupni u kombinaciji s drugim antiparaziticima, njihovo odre\u0111ivanje u tkivima uglavnom uklju\u010duje razvoj multikomponentnih metoda koje se temelje na selektivnim tehnikama pro\u010di\u0161\u0107avanja uzoraka (SPE, QuEChERS) uz osjetljivu detekciju spektrometrijom masa (MS\/MS, TOF\/MS). U sklopu nacionalnih monitoring programa zemalja Europske unije na rezidue antiparazitskih lijekova u \u017eivotinjama i proizvodima \u017eivotinjskog podrijetla, u razdoblju od 2009. do 2019. godine, ovi su spojevi prema Uredbi Komisije (EZ) br. 37\/2010 detektirani u koncentracijama vi\u0161im od dopu\u0161tenih. Najvi\u0161e pozitivnih uzoraka sadr\u017eavalo je klozantel, a gledaju\u0107i samo posljednjih pet godina klozantel, rafoksanid i oksiklozanid zajedno \u010dine gotovo 50 % svih nesukladnih rezultata u uzorcima pretra\u017eenim na B2a podgrupu spojeva.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\nIstra\u017eivanjima se nastojalo razviti antiparazitske lijekove \u0161to \u0161ireg spektra djelovanja, jeftine, jednostavne primjene i doziranja; sa \u0161to manje nuspojava i \u0161to kra\u0107om karencijom (Lanusse i Prichard, 1993.). Te\u017eilo se da antiparazitik bude i \u0161to manje toksi\u010dan za doma\u0107ina, za osobe koje ga primjenjuju i za okoli\u0161 (EC, 2010.a). Danas primjena antiparazitskih lijekova ima va\u017enu ulogu u sto\u010darstvu, no u slu\u010daju njihove nepravilne primjene (nepo\u0161tivanja propisanih doza, karencije, na\u010dina primjene) mo\u017ee do\u0107i do pojave nedopu\u0161tene koncentracije rezidua tih lijekova u jestivim tkivima \u017eivotinje (mi\u0161i\u0107i, jetra, bubrezi, masti) i njezinim proizvodima (mlijeko, jaja). Nadzor nad primjenom antiparazitika u \u017eivotinja za hranu osigurava kvalitetu i sigurnost njihovih proizvoda.<\/p>\n
\nStoga su u Europskoj uniji pa tako i u Hrvatskoj, doneseni propisi o reziduama farmakolo\u0161ki djelatnih tvari u hrani podrijetlom od lije\u010denih \u017eivotinja.
\nOvi propisi uklju\u010duju i antiparazitske lijekove, njihovu klasifikaciju kao i najve\u0107e dopu\u0161tene koli\u010dine (NDK) rezidua u jestivim tkivima, mlijeku i jajima. Europski propisi, koji se odnose na NDK vrijednosti ostataka VMP-a, primjenu VMP-a i karencije, preuzeti su u zakonodavstvo Republike Hrvatske – Uredba EU 37\/2010 (EC, 2010b.), Uredba EU 2019\/6 (EC, 2019.) i Zakon o veterinarsko-medicinskim proizvodima (Zakon, 2008.).<\/p>\n
\nInfestacije prouzro\u010dene trematodima, ali i cestodima i nematodima mogu zna\u010dajno utjecati na proizvodna svojstva ovaca i goveda, a jedna od najzna\u010dajnijih parazitoza u pre\u017eiva\u010da je fascioloza prouzro\u010dena velikim metiljem (Fasciola hepatica<\/em>). Zbog velikog ekonomskog zna\u010denja, osim zoohigijenskih i zootehni\u010dkih mjera, uklju\u010duju\u0107i i suzbijanje posrednika pu\u017ei\u0107a Limnea truncatula<\/em> (Galba truncatula<\/em>), potrebno je redovito provoditi zdravstveni nadzor i lije\u010denje oboljelih \u017eivotinja. U svrhu lije\u010denja upotrebljavaju se antiparazitici fasciolicidnog djelovanja.
\nKlozantel, rafoksanid i oksiklozanid su na popisu tvari iz podgrupe B2a (antiparazitici) koje nacionalni referentni laboratoriji, u dr\u017eavama \u010dlanicama Europske unije moraju uvrstiti u dr\u017eavni program monitoringa rezidua (DPMR) hrane \u017eivotinjskog podrijetla.
\nU Republici Hrvatskoj odobrena su \u010detiri VMP-a koji sadr\u017eavaju klozantel (sam ili u kombinaciji s abamektinom ili ivermektinom) i dva VMP-a koji sadr\u017eavaju oksiklozanid. Me\u0111utim, na hrvatskom tr\u017ei\u0161tu ovog trenutka nije odobren niti jedan VMP s rafoksanidom.
\nS obzirom da antiparazitski VMP-i u veterinarskoj medicini uklju\u010duju razne skupine kemijskih spojeva i njihove kombinacije (imidazotiazoli, benzimidazoli, makrocikli\u010dki laktoni, sulfonamidi, salicilanilidi i dr.), koji imaju razli\u010dite mehanizame djelovanja, razvoj multikomponentnih metoda odre\u0111ivanja njihovih rezidua u hrani predstavlja velik izazov.<\/p>\nHalogenirani salicilanilidi<\/h2>\n
\nFizikalno-kemijska svojstva<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/slika01-halogenirani-salicilanilidi.jpg\")
Farmakolo\u0161ka svojstva<\/h3>\n
\nZahvaljuju\u0107i u\u010dinkovitim ekstrakcijama i suvremenim metodama analiza, koncentracije djelatnih tvari i njihovih metabolita mogu biti u razli\u010ditim biolo\u0161kim uzorcima precizno odre\u0111ene.
\nKoncentracije rezidua djelatnih tvari i njihovih metabolita, osim o vrsti \u017eivotinja, ovise o dozi lijeka i na\u010dinu primjene. Propisane doze antiparazitika mogu se pre\u017eiva\u010dima aplicirati oralno, parenteralno ili epidermalno, odnosno intraruminalno pomo\u0107u naprave za kontrolirano otpu\u0161tanje lijeka (Lanusse i Prichard, 1993.). U nekim je slu\u010dajevima slaba topljivost djelatnih tvari u vodi bila glavno ograni\u010denje u dizajnu stabilne, neiritiraju\u0107e formulacije lijeka za parenteralnu primjenu. Stoga se ve\u0107ina antiparazitika u obliku otopine ili suspenzije daje oralno (ulijevanjem kroz usta), u hrani (granule, pra\u0161ak), vodi za pi\u0107e za grupnu terapiju \u017eivotinja na farmi. U slu\u010dajevima lije\u010denja ve\u0107e skupine \u017eivotinja postoji mogu\u0107nost nejednakog konzumiranja hrane ili vode s lijekom \u0161to mo\u017ee prouzro\u010diti subdoziranje i neu\u010dinkovitost lijeka, ali i pojavu rezistencije parazita na antiparazitik. Na\u010din primjene mo\u017ee, osim na u\u010dinkovitost, utjecati i na nastanak nuspojava.<\/p>\nADME<\/em><\/h3>\n
\nSalicilanilidi klozantel, rafoksanid i oksiklozanid djelotvorni su u lije\u010denju jetrenih i crijevnih trematoda u \u017eivotinja.
\nFarmakokinetika im je najvi\u0161e istra\u017eena u pre\u017eiva\u010da i to u ovaca i goveda.<\/p>\n
\nBrzina gastrointestinalne apsorpcije klozantela vjerojatno zbog sporije probave sporija je u koza nego ovaca. U pre\u017eiva\u010da, bioraspolo\u017eivost klozantela i rafoksanida oralnim putem otprilike je 50 % manja u odnosu na intramuskularnu aplikaciju (Michiels i sur., 1987.). Brzina i opseg apsorpcije klozantela ne ovisi o primjenjenoj dozi lijeka, \u0161to je vidljivo iz istra\u017eivanja na govedima i ovcama aplikacijom 5 mg\/kg intramuskularno, ili 10 mg\/kg oralno. Halogenirani salicilanilidi imaju izniman afinitet vezanja za albumine u plazmi, no slabo se distribuiraju u tkiva. Michiels i sur. (1987.) su u svom istra\u017eivanju uo\u010dili da je koncentracija klozantela u plazmi 6 do 7 puta ve\u0107a od one u plu\u0107ima i bubrezima, 9 do 12 puta ve\u0107a nego u srcu i jetri, 30 puta ve\u0107a nego u mi\u0161i\u0107ju i \u010dak 100 puta ve\u0107a nego u masti. U slu\u010daju rafoksanida, koncentracija lijeka je oko 17 puta ve\u0107a u plazmi nego u jetri. Promatraju\u0107i koncentracije klozantela i rafoksanida u \u017eu\u010di zabilje\u017eene su i manje koli\u010dine aktivne tvari u odnosu na plazmu, 35 % za rafoksanid, odnosno 50 % u slu\u010daju klozantela (Mohammed-Alli i Bogan, 1987.). Vezanje klozantela, rafoksanida i oksiklozanida za albumin u plazmi (> 97 %) karakteriziran je velikim afinitetom i kapacitetom, dok je znatno manje vezanje za eritrocite (4 %) i vodu (1 %). Upravo to iznimno vezanje za albumine u plazmi odgovorno je za dugo poluvrijeme izlu\u010divanja ovih spojeva. T1\/2<\/sub>el za klozantel i rafoksanid je 2 do 3 tjedna, a za oksiklozanid 6 dana u ovaca neovisno o na\u010dinu aplikacije lijeka i dozi (Hennessy i sur., 1993.) Tako\u0111er, postoji korelacija T1\/2<\/sub>el salicilanilida sa smanjenjem razine albumina u plazmi na koji su vezani, a iznosi oko 16,6 dana (Mohammed-Alli i Bogan, 1987.). Ovo je isto tako mogu\u0107i put kojem su paraziti izlo\u017eeni lijeku s obzirom da su koncentracije klozantela i rafoksanida primjetno ni\u017ee u \u017eu\u010di u odnosu na plazmu. Za odrasle metilje, na koje salicilanilidi imaju izrazito djelovanje, poznato je da se ve\u0107inom hrane krvlju. S druge strane, slaba aktivnost oksiklozanida, koji se tako\u0111er najve\u0107im dijelom ve\u017ee za proteine krvi, protiv nezrelih stadija F. hepatica<\/em> dolazi zbog toga \u0161to se nezreo metilj radije hrani stanicama jetre nego krvlju (McKellar i Kinabo, 1991.).<\/p>\n
\nHalogenirani salicilanilidi ne metaboliziraju se konjugacijom s glutationom. Samo 1,0 do 2,5 % rafoksanida metabolizira se u jetri goveda, a oko 90 % klozantela izlu\u010duje se u ovaca i goveda nepromijenjeno izmetom i urinom (Michiels i sur., 1987.). Reduktivna monodejodinacija je glavni metaboli\u010dki put klozantela koji u ovaca rezultira stvaranjem 3- i 5-monojodklozantel izomera. Monodejodinacija nije prilikom metaboli\u010dke razgradnje rafoksanida promatrana, ve\u0107 se amidnom hidrolizom prevodi u 3,5-dijodsalicilnu kiselinu koja je prona\u0111ena u krvi, mlijeku i mi\u0161i\u0107ju goveda (Dedek i sur., 1978.). Amidna hidroliza klozantela nije vjerojatna zbog steri\u010dkih smetnji od supstituenta u ortho<\/em> polo\u017eaju prema amidnoj vezi.
\nMetaboli\u010dka dehalogenacija oba atoma joda kod dijodsalicilanilidnih derivata nije prou\u010davana. Klozantel se uglavnom izlu\u010duje putem fecesa. U osmotjednoj studiji u ovaca primje\u0107eno je kako se vi\u0161e od 80 % 14<\/sup>C-klozantela izlu\u010dilo putem fecesa, a manje od 0,5 % putem urina (Michiels i sur., 1987.). Unutar 48 sati od primjene lijeka 43 % oralno i 10 % intramuskularno aplicirane doze izlu\u010deno je fecesom, a nakon toga se izlu\u010divanje usporilo i bilo oko 1 do 2 % aplicirane doze dnevno. Poluvrijeme izlu\u010divanja klozantela fekalnim putem bilo je 15,9 do 23 dana, \u0161to je usporedivo s izlu\u010divanjem oralno apliciranog rafoksanida urinom u ovaca, odnosno mlijekom u goveda (Dedek i sur., 1978.). Me\u0111utim, nema podataka o izlu\u010divanju rafoksanida fecesom i \u017eu\u010di.<\/p>\n
\nKlozantel je primjenjen ovcama svakih 4 tjedna tijekom 40 tjedana primjenjuju\u0107i doze 10 ili 40 mg\/kg oralno, odnosno 5 ili 20 mg\/kg intramuskularno te tako\u0111er nisu zabilje\u017eeni nikakvi \u0161tetni u\u010dinci (Adams, 1995.). Klasi\u010dni znaci toksi\u010dnosti salicilanilidima uklju\u010duju: sljepo\u0107u, parezu i smrt. Prvi znaci trovanja pojavljuju se unutar 24 do 72 sata od lije\u010denja (Prozesky i Pienaar, 1977.), no u ovaca kojima je oralno aplicirana 40 puta ve\u0107a doza rafoksanida od preporu\u010dene, znaci su primje\u0107eni isti dan (Odiawo i sur., 1991.). Iako se klozantel ne koristi u humanoj medicini (kontraindiciran je), Tabatabaei i sur. (2016.) opisali su slu\u010daj trovanja osobe nakon nenamjerne konzumacije 3 tablete klozantela od 500 mg. Posljedice trovanja bile su trajno o\u0161te\u0107enje sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava, o\u010dnog \u017eivca i mre\u017enice.<\/p>\nMehanizam djelovanja<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/slika02-halogenirani-salicilanilidi.jpg\")
\nU studijama klozantela, rafoksanida i oksiklozanida primje\u0107eno je kako djeluju na pokretljivost i strukturu F. hepatica<\/em> pri \u010demu dolazi do ubrzane spasti\u010dne paralize metilja, otpadanja tegumenta (pokrovno tijelo metilja) i deformacije mitohondrija (Fairweather i sur., 1984.).
\nIako se ove promjene pripisuju prekidanju oksidativne fosforilacije, razlog pove\u0107anom tonusu mi\u0161i\u0107a mogao bi biti pove\u0107ani broj kalcijevih iona u mi\u0161i\u0107nim stanicama metilja. Klozantel ubrzano smanjuje pH vrijednost tegumenta u F. hepatica<\/em> pri ni\u017eim koncentracijama od onih koji utje\u010du na koncentraciju ATP-a, \u0161to smanjuje pokretljivost parazita (Pax i Bennett, 1989.). Zaklju\u010deno je da je klozantel membranski aktivna molekula koja mo\u017ee djelovati na brojne biokemijske i fiziolo\u0161ke procese, osjetljive na promjene pH unutar tegumenta, a mjesto djelovanja proton-ionofora je tegument, a ne mitohondriji kako se pretpostavljalo.<\/p>\nMetode odre\u0111ivanja rezidua salicilanilida u hrani \u017eivotinjskog podrijetla<\/h2>\n
\n
\nEkstrakcija rezidua veterinarskih lijekova iz \u017eivotinjskog tkiva se provodi (uglavnom) organskim otapalom uz pro\u010di\u0161\u0107avanje razdjeljenjem u sustavu teku\u0107ina-teku\u0107ina i\/ili ekstrakcijom na \u010dvrstoj fazi (SPE). Takav na\u010din pripreme uzoraka koristio je i Stoev (1998.) za odre\u0111ivanje klozantela u plazmi i tkivima. Nakon ekstrakcije acetonitrilom provedeno je dodatno uklanjanje interferencija matrice ekstrakcijom na \u010dvrstom nosa\u010du kolonama punjenim \u010desticama polarnog anorganskog materijala silikagela na kojeg su vezani lanci n<\/em>-oktadodecila (C18). U svrhu razvoja osjetljivije i selektivnije HPLC metode za odre\u0111ivanje klozantela od onih u kojima se koristi UV detektor, primjenjen je fluorescentni detektor (FLD) s obzirom da su primje\u0107ena fluorescentna svojstva ovog spoja bez derivatizacije pri ni\u017eim pH vrijednostima.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/slika03-halogenirani-salicilanilidi.jpg\")
\nOvaj pristup osim \u0161to pojednostavljuje analizu i smanjuje njezino vrijeme, vrlo je fleksibilan pa su mogu\u0107e razne modifikacije ovisno o analitima i matricama koje se obra\u0111uju.<\/p>\n
\nDetekcija analita u tragovima i postizanje \u0161to bolje linearnosti kod kalibracijskih krivulja negativno ioniziraju\u0107ih spojeva zahtijevalo je razvijanje ovakve metode s dvojnom validacijom. Va\u017ean utjecaj na pove\u0107anje osjetljivosti, tj. omjera signala i \u0161uma (S\/N) analita u niskim koncentracijama ima i uporaba dimetilsulfoksida (DMSO), u kojem je analit zadr\u017ean prilikom uparavanja acetonitrila, a rezultira mnogo o\u0161trijim kromatografskim pikovima. LC-MS\/MS metodu za odre\u0111ivanje rezidua \u010dak 128 antiparazitskih lijekova u mesu objavili su Wei i sur. (2015.). Odabrav\u0161i matrice koko\u0161jeg, svinjskog i gove\u0111eg mesa, razvili su i validirali metodu koja se temelji na QuEChERS pro\u010di\u0161\u0107avanju uzoraka pri \u010demu je bilo potrebno optimizirati nekoliko parametara kako bi se postigli odgovaraju\u0107i uvjeti za pouzdanu detekciju \u0161irokog spektra ciljanih analita koji posjeduju razli\u010dita kemijska svojstva (lipofilnost, hidrofilnost, bazi\u010dna ili kiselinska svojstva i dr.). Anumol i sur. (2016.) su u svom radu uspore\u0111ivali dvije razli\u010dite metode pro\u010di\u0161\u0107avanja uzoraka, koji su potom analizirani UHPLC instrumentima uz masenu detekciju s trostrukim kvadrupolom (QQQ), odnosno kombinacijom kvadrupola i analizatora vremena leta (Q-TOF). Radom je obuhva\u0107eno vi\u0161e od 120 veterinarskih lijekova kojima su oboga\u0107ena tkiva goveda (bubrezi, jetra i mi\u0161i\u0107je) na koncentracijske razine od interesa.
\nMetode pro\u010di\u0161\u0107avanja uzoraka temeljile su se na ekstrakcijama QuEChERS tipa uz dodatno pro\u010di\u0161\u0107avanje EMR-L kitom za uklanjanje lipida u prvom slu\u010daju, odnosno dSPE i C18 u drugom slu\u010daju.
\nUsporedbom ovih dvaju na\u010dina pripreme uzoraka, srednje vrijednosti povrata kretale su se izme\u0111u 70 i 120 % u tkivima goveda za 80 % ciljanih analita. Svaka je metoda, ovisno o fizikalno-kemijskim svojstvima odre\u0111ivanih tvari pokazala odre\u0111ene prednosti. Analize provedene QQQ i Q-TOF detekcijom dale su vrlo sli\u010dne rezultate. Pri optimalnim uvjetima QQQ-a posti\u017eu se ni\u017ee granice kvantifikacije za ciljane analite, dok Q-TOF tehnika visoke rezolucije ima ve\u0107u selektivnost i omogu\u0107uje pra\u0107enje velikog broja tvari, uklju\u010duju\u0107i i one neciljane.<\/p>\nKontrola rezidua halogeniranih salicilanilida u hrani \u017eivotinjskog podrijetla<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/tablica01-halogenirani-salicilanilidi.png\")
\nMe\u0111u detektiranima bili su i klozantel i rafoksanid, koji je zabilje\u017een u najvi\u0161oj koncentraciji, u odnosu na propisanu NDK vrijednost (28,6 \u00b5g\/kg; NDK=30 \u00b5g\/kg).<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tANUMOL, T., S. J. LEHOTAY, J. STEVENS and J. ZWEIGENBAUM (2016): Comparison of veterinary drug residue results in animal tissues by ultrahigh-performance liquid chromatography coupled to triple quadrupole or quadrupole-time- of-flight tandem mass spectrometry after different sample preparation methods, including use of a commercial lipid removal product. Anal. Bioanal. Chem. 409, 2639-2653. 10.1007\/s00216-017-0208-y
\n3.\tBLAKE, S., N. SHAABANI, L. M. EUBANKS, J. MARUYAMA, J. T. MANNING, N. BEUTLER, S. PAESSLER, H. JI, J. R. TEIJARO and K. D. JANDA (2021): Salicylanilides Reduce SARS- CoV-2 Replication and Suppress Induction of Inflammatory Cytokines in a Rodent Model. ACS Infect. Dis. 7, 2229-2237. 10.1021\/acsinfecdis.1c00253
\n4.\tBORAY, J. C., V. SLUYTER, N. J. CAMPBELL and A. MCKINNON (1997): Resistance of immature and adult Fasciola hepaticata to triclabendazole in the field. Proceedings of the 16th International Conference of the WAAVP, Sun City, 10.
\n5.\tCOOPER, K. M., M. WHELAN, D. G. KENNEDY, G. TRIGUEROS, A. CANNAVAN, P. E. BOON, D. WAPPEROM and M. DANAHER (2012): Anthelmintic drug residues in beef: UPLC-MS\/MS method validation, European retail beef survey, and associated exposure and risk assessments. Food. Addit. Contam. Part A. 29, 746-760. 10.1080\/19440049.2011.653696
\n6.\tDEDEK, W., R. GRAHL, H. SCHWARZ and P. LUDWIG (1978): Metabolism, residue and excretion of the anthelmintic 131I-rafoxanide in blood, milk, meat and urine of lactating cows. Arch. Exp. Veterinarmed. 32, 951-955.
\n7.\tDELAVENNE, E. F. A., D. J. J. SIMON, M. O. A. SOMMER and R. V. TOFT-KEHLER (2016): Antibacterial use of halogenated salicylanilides. WO\/2016\/038035.
\n8.\tEC (2010a): Directive 2010\/84\/EU of the European Parliament and of the Council of 15 December 2010 amending, as regards pharmacovigilance, Directive 2001\/83\/EC on the qCommunity code relating to medicinal products for human use. Off. J. Eur. Union. L348, 74-99.
\n9.\tEC (2010b): Council Regulation (EU) No 37\/2010 of 22 December 2009 on pharmacologically active substances and their classification regarding maximum residue limits in foodstuffs of animal origin. Off. J. Eur. Union. L15, 1-72.
\n10.\tEC (2019): Regulation (EU) 2019\/6 of the European Parliament and of the Council of 11 December 2018 on veterinary medicinal products and repealing Directive 2001\/82\/EC. Off. J. Eur. Union. L4, 43-167.
\n11.\tEFSA (2011): Report for 2009 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications 158, 1-70.
\n12.\tEFSA (2012): Report for 2010 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications EN-212, 1-65.
\n13.\tEFSA (2013): Report for 2011 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications 158, 1-70.
\n14.\tEFSA (2014): Report for 2012 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications EN-540, 1-65.
\n15.\tEFSA (2015): Report for 2013 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications EN-723, 1-69
\n16.\tEFSA (2016): Report for 2014 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications EN-923, 1-70.
\n17.\tEFSA (2017): Report for 2015 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications 14(11):EN-1150, 1-69. 10.2903\/sp.efsa.2017.EN-1150
\n18.\tEFSA (2018): Report for 2016 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting Publications EN-1358, 1-75.
\n19.\tEFSA (2019): Report for 2017 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting publication EN-1578, 1-88.
\n20.\tEFSA (2020): Report for 2018 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting publication EN-1775, 1-74.
\n21.\tEFSA (2021): Report for 2019 on the results from the monitoring of veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products. Supporting publication EN-1997, 1-82.
\n22.\tFAIRWEATHER, I., S. D. HOLMES and L. T. TREADGOLD (1984): Fasciola hepatica: motility response to fasciolicides in vitro. Exp. Parasitol. 57, 209-224. 10.1016\/0014-4894(84)90094-8
\n23.\tFAIRWEATHER, I. and J. C. BORAY (1999): Fasciolicides: Efficacy, Actions, Resistance and its Management. Vet. J. 158, 81-112. 10.1053\/tvjl.1999.0377
\n24.\tHENNESSY, D. R., N. C. SANGSTER, J. W. STEEL and G. H. COLLINS (1993): Comparative pharmacokinetic disposition of closantel in sheep and goats. J. Vet. Pharmacol. Therap. 16, 254-260. 10.1111\/j.1365-2885.1993.tb00172.x
\n25.\tKINSELLA, B., S. J. LEHOTAY, K. MASTOVSKA, A. R. LIGHTFIELD, A. FUREY and M. DANAHER (2009): New method for the analysis of flukicide and other anthelmintic residues in bovine milk and liver using liquid chromatography-tandem mass spectrometry. Anal. Chim. Acta 637, 196-207. 10.1016\/j.aca.2008.10.072
\n26.\tKINSELLA, B., M. WHELAN, H. CANTWELL, M. MCCORMACK, A. FUREY, S. J. LEHOTAY and M. DANAHER (2010): A dual approach to detect anthelmintic residues in bovine liver over an extended concentration range. Talanta 83, 14-24. 10.1016\/j.talanta.2010.08.025
\n27.\tLANUSSE, C. E. and R. K. PRICHARD (1993): Relationship between pharmacological properties and clinical efficacy of ruminant anthelmintics. Vet. Parasitol. 49, 123-158. 10.1016\/0304-4017(93)90115-4
\n28.\tLEE, R. M. (1973): The relationship between biological action and structure of some fasciolicidal salicylanilides. Parasitol. 67, 13-14.
\n29.\tMARTIN, R. J. (1997): Modes of Action of Anthelmintic Drugs. Vet. J. 154, 11-34. 10.1016\/ S1090-0233(05)80005-X
\n30.\tMCKELLAR, Q. A. and L. B. KINABO (1991): The pharmacology of flukicidal drugs, Br. Vet. J. 147, 306-321. 10.1016\/0007-1935(91)90003-6
\n31.\tMICHIELS, M., W. MEULDERMANS and J. HEYKANS (1987): The metabolism and fate of closantel (Flukiver) in sheep and cattle. Drug Metab. Rev. 18, 235-251. 10.3109\/03602538708998307
\n32.\tMOHAMMED-ALI, N. A. K. and J. A. BOGAN (1987): The pharmacodynamics of the flukicidal salicylanilides, rafoxanide, closantel and oxyclosanide. J. Vet. Pharmacol. Therap. 10, 127- 133. 10.1111\/j.1365-2885.1987.tb00089.x
\n33.\tODIAWO, G. O., J. S. OGAA, J. NDIKUWERA and J. E. MOULTON (1991): Acute amaurosis in sheep due to rafoxanide neurotoxicity. Zimbabwe Vet. J. 22, 64-99.
\n34.\tPAX, R. A. and J. L. BENNETT (1989): Effect of closantel on intrategumental pH in Schistosoma mansoni and Fasciola hepatica. J. Parasitol. 5, 169- 171. 10.2307\/3282962
\n35.\tPEARSON, J. T. and G. VARNEY (1973): The anomalous behaviour of some oxyclozanide polymorphs. J. Pharm. Pharm. 25, 62-70.
\n36.\tPIENAAR, J. G. (1977): Newer veterinary neuropathological conditions in South Africa. J. S. Afr. Vet. Assoc. 48, 13-18.
\n37.\tPRICHARD, R. K. (1994): Anthelmintic resistance. Vet. Parasitol. 54, 259-268. 10.1016\/0304- 4017(94)90094-9
\n38.\tPRICHARD, R. K., D. R. HENNESSY, J. W. STEEL and W. LACEY (1985): Metabolite concentrations in plasma following treatment of cattle with five anthelmintics. Res. Vet. Sci. 39, 173-178. 10.1016\/ S0034-5288(18)31741-7
\n39.\tPROZESKY, L. and J. G. PIENAAR (1977): Amaurosis in sheep resulting from treatment with rafoxanide. Onderstepoort J. Vet. Res. 44, 257-260.
\n40.\tSKUCE, P. J. and I. FAIRWEATHER (1990): The effect of the hydrogen ionophore closantel upon the pharmacology and ultrastructure of the adult liver fluke Fasciola hepatica. Parasitol. Res. 76, 241-250. 10.1007\/BF00930821
\n41.\tSTOEV, G. (1998): Determination of closantel residues in plasma and tissues by high performance liquid chromatograhy with fluorescence detection. J. Chromatogr. B. 710, 234-238. 10.1016\/S0378- 4347(98)00114-5
\n42.\tSWAN, G. E. and J. SCHR\u00d6DER (1981): A safety trial with rafoxanide in sheep. J. S. Af. Vet. Ass. 2, 123-125.
\n43.\tSWAN, G. E. and M. S. G. M\u00dcLDERS (1993): Pharmacokinetics of rafoxanide in suckling and weaned lambs following oral administration. J. S. Af. Vet. Ass. 64, 67-70.
\n44.\tSWAN, G. E., C. J. BOTHA, J. H. TAYLOR, M. S. G. M\u00dcLDERS, P. P. MINNAAR and A. KLOECK (1995): Differences in the oral bioavailability of three rafoxanide formulations in sheep. J. S. Af. Vet. Ass. 66, 197-201.
\n45.\tTABATABAEI, S. A., M. SOLEIMANI, M. R. MANSOURI, A. MIRSHAHI, B. INANLOU, M. ABRISHAMI, A. R. PAHRAH and H. MASARAT (2016): Closantel; a veterinary drug with potential severe morbidity in humans. BMC Ophthalmol. 16, 207-211. 10.1186\/s12886-016-0387-x
\n46.\tWEI, H., Y. TAO, D. CHEN, S. XIE, Y. PAN, Z. LIU, L. HUANG and Z. YUAN (2015): Development and validation of a multi-residue screening method for veterinary drugs, their metabolites and pesticides in meat using liquid chromatography-tandem mass spectrometry. Food Addit. Contam. Part A. 32, 686- 701. 10.1080\/19440049.2015.1008588
\n47.\tWHELAN, M., B. KINSELLA, A. FUREY, M. MOLONEY, H. CANTWELL, S. J. LEHOTAY and M. DANAHER (2010): Determination of anthelmintic drug residues in milk using ultra high performance liquid chromatography-tandem mass spectrometry with rapid polarity switching. J. Chromatogr. A. 1217, 4612-4622. 10.1016\/j. chroma.2010.05.007
\n48.\tWILLIAMSON, R. L. and R. L. METCALF (1967): Salicylanilides: A new group of active uncouplers of oxidative phosphorylation. Science 58, 1694-1695. 10.1126\/science.158.3809.1694
\n49.\tZakon (2008): Zakon o veterinarsko-medicinskim proizvodima. Narodne novine br. 84.
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Halogenated salicylanilides – flukicide drugs<\/h2>\n
\nDamir PAVLI\u010cEK<\/strong>, M. Chem., Marija DEN\u017dI\u0106 LUGOMER<\/strong>, Grad. Eng. Chem., PhD, Tiana NOVOSEL<\/strong>, MS, Applied Chemistry, Croatian Veterinary Institute, Veterinary Institute Kri\u017eevci, Kri\u017eevci, Croatia<\/div>\n
\n
\nSince closantel, rafoxanide and oxyclozanide are mostly available in combination with other anthelmintics, their determination requires the development of multiresidue methods that unite selective sample preparation techniques (SPE, QuEChERS) with sensitive mass spectrometry detection (MS\/MS, TOF\/MS). These substances were reported in concentrations above the MRL values stipulated in Commission Regulation (EU) No 37\/2010, in the EFSA reports for the period 2009\u20132019 for monitoring veterinary medicinal product residues and other substances in live animals and animal products in EU Member States. In non-compliant samples, closantel was the most commonly detected substance, while in the last five years alone, closantel, rafoxanide, and oxyclozanide together account for nearly 50% of all non-compliant results in samples screened for the B2a subgroup of compounds.<\/p>\n