![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/KarmenBRANOVIcCAKANIC.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
K. Branovi\u0107 \u010cakani\u0107<\/strong>*, B. \u0160o\u0161tari\u0107<\/strong>, \u017d. Mihaljevi\u0107<\/strong>, \u0160. Naletili\u0107<\/strong>, N. Biland\u017ei\u0107<\/strong>, D. Vlahovi\u0107<\/strong>, A. Bagari\u0107<\/strong>, A. Jungi\u0107<\/strong>, D. Brni\u0107<\/strong>, K. Vretenar \u0160pigelski<\/strong>, T. Mi\u0161ki\u0107<\/strong>, T. Ki\u0161<\/strong>, \u017d. Acinger Rogi\u0107<\/strong> i S. \u0160eparovi\u0107<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Transmisivne spongiformne encefalopatije su grupa rijetkih, progresivnih neurodegenerativnih bolesti od kojih obolijevaju ljudi i ve\u0107i broj \u017eivotinjskih vrsta, a prouzro\u010di ih prion. Infekcija je dugi vremenski period asimptomatska, a bolest je progresivna i neminovno letalnog ishoda. U skupinu transmisivnih spongiformnih encefalopatija spadaju: klasi\u010dna i atipi\u010dna gove\u0111a spongiformna encefalopatija, klasi\u010dni i atipi\u010dni grebe\u017e u ovaca i koza, spongiformna encefalopatija jelena, transmisivna encefalopatija ameri\u010dke vidrice, ma\u010dja spongiformna encefalopatija, Creutzfeldt-Jakobova bolest, varijanta Creutzfeldt-Jakobove bolesti, Gerstmann-Str\u00e4ussler-Scheinker sindrom, familijarna fatalna insomnija i kuru. Za postojanje ove bolesti na ovcama zna se ve\u0107 gotovo tri stolje\u0107a. Predmetne bolesti su se izu\u010davale tijekom 20. stolje\u0107a, ali su se tek pojavom epizootije gove\u0111e spongiformne encefalopatije 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) te otkrivanjem novih dijagnosti\u010dkih metoda, istra\u017eivanja intenzivirala. Otkriven je i uzro\u010dnik bolesti \u2013 prion (proteinska zarazna \u010destica). Prion je normalni stani\u010dni protein prona\u0111en prije svega na povr\u0161ini neurona, ali i drugih stanica u organizmu, koji se zbog jo\u0161 uvijek neobja\u0161njivih razloga u biokemijskim procesima sinteze proteina promijeni i postaje uzro\u010dnik encefalopatije. U ovome \u010dlanku prikazani su rezultati pra\u0107enja gove\u0111e spongiformne encefalopatije i grebe\u017ea ovaca u Republici Hrvatskoj od 2001. do kraja 2021. godine. Gove\u0111a spongiformna encefalopatija se sistematski nadzire od 2001., dok se grebe\u017e ovaca nadzire od 2002. godine. Do kraja 2021. godine ukupno je pretra\u017eeno 454.822 uzoraka mo\u017edanog tkiva goveda, a tijekom navedenog perioda nije utvr\u0111en niti jedan pozitivan uzorak. Na grebe\u017e ovaca pretra\u017eeno je ukupno 25.332 uzoraka mo\u017edanog tkiva koza i ovaca. Laboratorijskim pretra\u017eivanjem nije utvr\u0111en niti jedan pozitivan uzorak na klasi\u010dni grebe\u017e ovaca, ali su potvr\u0111ena \u010detiri slu\u010daja atipi\u010dnog grebe\u017ea u ovaca. Na temelju svih provedenih aktivnosti i nadziranja gove\u0111e spongiformne encefalopatije u Republici Hrvatskoj je od strane Svjetske organizacije za zdravlje \u017eivotinja 2014. godine dodijeljen status zemlje sa zanemarivim rizikom u odnosu na gove\u0111u spongiformnu encefalopatiju, \u0161to je ujedno i najvi\u0161i zdravstveni status u odnosu na ovu bolest.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> TSE, GSE, grebe\u017e<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Transmisivne spongiformne encefalopatije (engl. Transmissible spongiformn ecephalopathies<\/em>, TSE) ili prionske bolesti su neurodegenerativne bolesti od kojih oboljevaju sisavci, a karakterizira ih ireverzibilna degeneracija mo\u017edanog tkiva s neminovno letalnim ishodom (Aguzzi, 2001.). Naj\u010de\u0161\u0107e bolesti iz te skupine su: gove\u0111a spongiformna encefaloaptija (GSE), grebe\u017e u malih pre\u017eiva\u010da (ovce i koze), spongiformna encefalopatija jelena (SEJ), spongiformna encefalopatija ameri\u010dke vidrice (TME), a u ljudi su opisane sljede\u0107e bolesti: Creutzfeldt-Jakob-ova bolest (CJD), varijanta Creutzfeldt-Jakobove bolesti (vCJD) i kuru. Osim navedenih, u skupinu TSE bolesti u ljudi spadaju jo\u0161 i neke vrlo rijetke genetske bolesti kao \u0161to su Gerstmann-Str\u00e4ussler-Scheinker-ova bolest, famijarna fatalna insomnija, itd. (Belay, 1999., \u0160o\u0161tari\u0107 i Mihaljevi\u0107, 2010.).<\/p>\n Uzro\u010dnik svih bolesti iz skupine TSE-a je proteinska molekula zvana prion (engl. prion<\/em>, skra\u0107eno od proteinaceous infectious particle<\/em>) (Prusiner, 1982., Smith i Bradly, 2003.). Rije\u010d \u201eprion\u201c uveo je nobelovac Stanley Prusiner (Prusiner, 1982.). To je protein koji se normalno nalazi u organizmu (tzv. stani\u010dni prion protein, Prion Protein Cellular<\/em>, PrPC<\/sup>) (Hedge i sur., 1998.), a uloga mu jo\u0161 nije do kraja obja\u0161njena (Linden, 2017.) Prion, kao i svaka proteinska molekula sintetizira se u stanici; najprije se stvara primarna sekvenca (sastoji se od slijeda aminokiselina), koja se u sekundarnoj strukturi prevodi ili u alfa<\/em>-uzvojnicu ili u beta<\/em>-plo\u010de. Prilikom sinteze priona u sekundarnoj strukturi, neke molekule umjesto uobi\u010dajene alfa-uzvojnice stvaraju naborane beta-plo\u010de (Du Plessis, 2008., slika 1).<\/p>\n Takva konformacijska promjena u sekundarnoj strukturi posljedi\u010dno prouzro\u010di nastanak abnormalne molekule priona u tercijarnoj strukturi (Aguzzi i sur., 2001., Kupfer i sur., 2009.), koja se ozna\u010dava kao PrPSc<\/sup> ili PrPres<\/sup> (Sc \u2013 skra\u0107eno Scrapie<\/em>, res \u2013 skra\u0107eno resistant<\/em>). Karakteristike PrPSc<\/sup> molekule su da su otporne na enzime iz skupine proteaza. Za bolesti iz skupine TSE-a zna se jo\u0161 od 18. stolje\u0107a kada je opisan grebe\u017e ovaca (engl. Scrapie<\/em>, grebe\u017e) (Brown i Bradley, 1998.). U 20. stolje\u0107u, veliki doprinos otkrivanju TSE-a i njegovih uzro\u010dnika dao je Daniel Carleton Gajdusek koji je otkrio da je upravo prion uzro\u010dnik bolesti kuru u ljudi i da se bolest mo\u017ee prenijeti na primate (Gajdusek i sur. 1966., Liberski i sur., 2019.). Za razliku od GSE-a, do danas nije dokazan zoonotski potencijal grebe\u017ea, ali rezultati novijih znanstvenih spoznaja sve vi\u0161e ukazuju na tu mogu\u0107nost (Cassard i sur., 2014.). Europska agencija za sigurnost hrane, (engl. Europen Food Safety Authority<\/em>, EFSA), dala je mi\u0161ljenje o toj znanstvenoj spoznaji. Kao glavnu \u010dinjenicu utvrdila je da, \u0161to se ti\u010de prijenosa TSE-a, nema apsolutne barijere me\u0111u razli\u010ditim vrstama te da istra\u017eivanja o tome tek predstoje (EFSA, 2015.).<\/p>\n I GSE i grebe\u017e postoje u dva osnovna oblika: klasi\u010dni i atipi\u010dni (Casalone i Hope, 2018., Greenlee, 2019.) Za prijenos TSE-a va\u017eni su samo klasi\u010dni GSE i klasi\u010dni grebe\u017e, dok se atipi\u010dni slu\u010dajevi smatraju sporadi\u010dnim i posebnim bolestima upitne infektivnosti. Zato se klasi\u010dni GSE i klasi\u010dni grebe\u017e nalaze na listi bolesti koje podlije\u017eu obaveznom prijavljivanju Svjetskoj organizaciji za zdravlje \u017eivotinja (World Organization for Animal Health<\/em>, OIE), koja je ujedno dala preporuke za postupke utvr\u0111ivanja statusa pojedine zemlje u odnosu na rizik od GSE-a. OIE utvr\u0111uje koji od tri mogu\u0107a statusa zemlje u odnosu na rizik od pojave GSE-a neka zemlja mo\u017ee ostvariti, dok Europska komisija potvr\u0111uje isti. Tako je i veterinarsko nadle\u017eno tijelo Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede- Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, zatra\u017eilo od OIE-a priznavanje statusa zemlje u odnosu na rizik od GSE-a. Na temelju dostavljenih podataka, Republika Hrvatska ostvarila je 2014. godine status zemlje sa zanemarivim rizikom od GSE-a (EC, 2014.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Prvi propis u Republici Hrvatskoj vezan za TSE bio je \u201ePravilnik o mjerama za otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje gove\u0111e spongiformne encefalopatije\u201c iz 1996. godine (Pravilnik, 1996.). U Pravilniku je bilo propisano obvezno prijavljivanje sumnje i oboljenja koja ukazuju na GSE kao i obavezno dijagnosti\u010dko ispitivanje takvih goveda.<\/p>\n Hrvatski veterinarski institut i Uprava za veterinarstvo, 2000. godine su izdali publikaciju u obliku priru\u010dnika: \u201ePreventiva, dijagnostika i kontrola gove\u0111e spongiformne encefalopatije\u201c. Ministarstvo poljoprivrede i \u0161umarstva je donijelo \u201eNaredbu o mjerama za\u0161tite \u017eivotinja od zaraznih i nametni\u010dkih bolesti i njihovom financiranju u 2001. godini\u201d prema kojoj se goveda pretra\u017euju u skladu s Programom za pretra\u017eivanje na GSE-a (Naredba 2000.). U 2001. godini izdana je i \u201eNaredba o obaveznom pretra\u017eivanju goveda na prisutnost uzro\u010dnika gove\u0111e spongiformne encefalopatije (GSE)\u201c (Naredba 2001.a). Sukladno svim donesenim propisima, organizirana je i terenska obuka ovla\u0161tenih veterinara u klaonicama koji su bili zadu\u017eeni za uzimanje i slanje uzoraka u laboratorij. Hrvatski veterinarski institut je bio nositelj ove obuke te je samo tijekom 2001. godine za predmetne poslove obu\u010deno preko 200 veterinara.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Epizootija GSE-a u UK poprimila je velike razmjere \u010diji je vrhunac bio 1991.- 1992. (slika 2.).<\/p>\n Republika Hrvatska je ve\u0107 tijekom 1995. godine zapo\u010dela sa sustavnom dijagnostikom GSE-a, na Odjelu za patologiju Hrvatskog veterinarskog instituta, a zasnivala se na tada jedinoj poznatoj dijagnosti\u010dkoj metodi u to vrijeme, histopatolo\u0161koj pretrazi. Nakon prihva\u0107anja \u201ePrograma za pra\u0107enje i dijagnostiku animalnih spongiformnih encefalopatija\u201c od strane Vlade Republike Hrvatske, Hrvatski veterinarski institut osnovao je Laboratorij za brzu dijagnostiku GSE-e koji je zapo\u010deo s radom 14. svibnja 2001. godine. Uvo\u0111enje akreditiranih metoda prema normi HRN EN ISO\/IEC 17025:2007 na Hrvatskom veterinarskom institutu zapo\u010delo je 2007. godine. Ministarstvo poljoprivrede ovlastilo je Laboratorij za TSE-e kao slu\u017ebeni i referentni Laboratorij za GSE 2012. godine sukladno Pravilniku o ovla\u0161\u0107ivanju slu\u017ebenih i referentnih laboratorija u podru\u010dju provedbe veterinarske djelatnosti (Pravilnik, 2010.) dok je danas Laboratorij za TSE-e slu\u017ebeni i referentni Laboratorij za dijagnostiku GSE-a i grebe\u017ea (Rje\u0161enje, 2020.).<\/p>\n Prvi test koji se koristio za dijagnostiku GSE-a bio je PrionicsCheck Western-blot. Osim dijagnostike GSE-a i grebe\u017ea, Laboratorij za TSE-e uveo je 2013. godine i genotipizaciju krvi ovaca u svrhu dobivanja podataka o genotipu \u017eivotinje. Laboratorij za TSE-e je sa svim spomenutim metodama sudjelovao u vi\u0161e od 60 me\u0111ulaboratorijskih testiranja, u raznim institucijama i prolazio sve testove sa 100 % uspje\u0161nosti (Tabela 1.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U prvoj godini sustavnog testiranja (Tabela 2), pretra\u017eeno je 9.176 uzoraka mo\u017edanog tkiva zaklanih goveda starijih od 30 mjeseci: osam uzoraka zaklanih goveda mla\u0111ih od 30 mjeseci, 222 uzoraka bolesnih \u017eivotinja, 309 uzoraka prisilno zaklanih \u017eivotinja i samo 13 uzoraka uginulih \u017eivotinja (ukupno 9.728 uzoraka). Sljede\u0107ih godina broj testiranih zaklanih goveda je kontinuirano rastao (s manjim oscilacijama), a maksimum testiranja bio je 2010. godine kada je testirano 35.869 uzoraka zaklanih goveda od ukupno pretra\u017eenih 47.426 uzoraka te godine.<\/p>\n Uvidom u broj testiranih goveda i podrijetlo uzoraka u odnosu na kategoriju goveda koja su testirana, uo\u010dava se odre\u0111eni nerazmjer u testiranju izme\u0111u broja uzoraka podrijetlom od zdravih zaklanih goveda i uzoraka podrijetlom od uginulih goveda (slika 3).<\/p>\n Na po\u010detku provo\u0111enja testiranja broj uzoraka podrijetlom od uginulih goveda bio je izuzetno malen (svega 13 uzoraka u 2001. godini). Prekretnica u testiranju uginulih goveda bila je 2006. godina od kada znatno raste broj testiranih uzoraka podrijetlom od uginulih goveda. Ovaj se porast povezuje s prvom sumnjom na GSE u Republici Hrvatskoj iz velja\u010de iste godine 2006. Tada dostupnom analiti\u010dkom metodom u Laboratoriju je postavljena sumnja na GSE potvr\u0111ena i u tada\u0161njem EURL u Weybridge-u. Zahvaljuju\u0107i toj sumnji, zna\u010dajno je podignuta svijest svih uklju\u010denih u nadziranje GSE-a te je ve\u0107 iste godine broj pretra\u017eenih uginulih goveda bio pet puta ve\u0107i nego prethodne godine.<\/p>\n Druga va\u017ena prekretnica u broju testiranih uzoraka podrijetlom od zaklanih goveda je 2016. godina tijekom koje je program nadziranja GSE-a s obzirom na status dr\u017eave zanemarivog rizika od GSE-a, sukladno \u010demu prestaje pretra\u017eivanje goveda pri redovnom klanju za ljudsku prehranu revidiran, a dobna granica za pretra\u017eivanje goveda rizi\u010dnih skupina (uginula, usmr\u0107ena ili goveda zaklana iz nu\u017ede, odnosno koja pri ante mortem<\/em> pregledu pokazuju znakove, na temelju kojih se mo\u017ee posumnjati da su zara\u017eena ili pokazuju fiziolo\u0161ke ili funkcionalne poreme\u0107aje, uklju\u010duju\u0107i poreme\u0107aje sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava) pomi\u010de s 24 mjeseca na 48 mjeseci starosti goveda.<\/p>\n Zbog toga se broj testiranih uzoraka podrijetlom od zaklanih goveda znatno smanjio. Broj uzoraka podrijetlom od uginulih goveda tijekom istog razdoblja prili\u010dno je konstantan (oko 5.000 uzoraka u godini) (Mi\u0161ki\u0107, 2015.). Ukupno je u razdoblju od 2001. godine do kraja 2021. Laboratorijskom dijagnostikom u Republici Hrvatskoj nije do danas potvr\u0111en nijedan pozitivan slu\u010daj GSE-a. Za bolje razumijevanje odnosa GSE-a u Republici Hrvatskoj i u Europskoj uniji (EU), u Tabeli 4. prikazan je broj pozitivnih slu\u010dajeva TSE-a u zemljama \u010dlanicma EU. Prema izvje\u0161\u0107u EFSA-e, u 2019. godini u cijeloj EU potvr\u0111eno je ukupno sedam atipi\u010dnih slu\u010dajeva GSE-a i nijedan klasi\u010dan slu\u010daj (EFSA, 2020.). Me\u0111utim, 2018. godine ponovo je potvr\u0111en i klasi\u010dan slu\u010daj GSE-a. S obzirom na dugu inkubaciju bolesti, vrlo je nezahvalno predvi\u0111ati daljnji tijek i razvoj pojave klasi\u010dnog GSE-a te je sustavno pra\u0107enje jedini na\u010din kako se bolest mo\u017ee otkriti.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Ve\u0107 od 2002. godine temeljem propisa \u201dNaredba o mjerama za\u0161tite \u017eivotinja od zaraznih nametni\u010dkih bolesti i njihovom financiranju u 2002. godini\u201d (Naredba, 2001.b), uvedeno je obvezno pretra\u017eivanje svih ovaca i koza na grebe\u017e ovaca, za \u017eivotinje koje su starije od 12 mjeseci, a pokazuju klini\u010dke znakove poreme\u0107aja sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava ili neke druge znakove op\u0107eg promijenjenog zdravstvenog stanja.<\/p>\n Iz Tablice 3. vidljivo je da je taj broj u po\u010detku provo\u0111enja Naredbe bio prakti\u010dno zanemariv. Od 2018. godine, uzorkovanje ovaca i koza provodi se prema \u201cProgramu nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj u 2018. godini\u201d (Ministarstvo poljoprivrede, 2018.). U Tabela 3. je vidljivo da je od 2002. godine do kraja 2021. ukupno pretra\u017eeno 20.125 uzoraka mo\u017edanog tkiva ovaca i 5.207 uzoraka mo\u017edanog tkiva koza, ukupno 25.332 uzoraka.<\/p>\n Prilikom navedenih testiranja, Laboratorij za TSE-e Hrvatskog veterinarskog instituta nije dokazan niti jedan slu\u010daj klasi\u010dnog grebe\u017ea ovaca, ve\u0107 su dokazana \u010detiri slu\u010daja atipi\u010dnog grebe\u017ea. Prvi slu\u010daj je utvr\u0111en 2013. godine. Uzorak pozitivan na brzom testu u Laboratoriju za TSE podrijetlom od uginule ovce uzorkovan u okviru \u201ePrograma nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca\u201c, sol\u010davsko-jezerska pasmine, stare sedam godina potvr\u0111en je kao atipi\u010dni grebe\u017e ovaca u EURL Weybridge, UK.<\/p>\n Drugi slu\u010daj je iz 2015. godine. Radilo se tako\u0111er o uginuloj \u017eivotinji koja je uzorkovana prema \u201eProgramu nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca\u201c, pasmine njema\u010dka merino ovca, staroj 11 godina. Uzorak je reagirao pozitivno na brzom testu u Laboratoriju za TSE (HVI) te naknadno u EURL potvr\u0111en kao atipi\u010dni grebe\u017e ovaca. Genotipizacijom prion-proteinskog gena (PRNP gena), utvr\u0111en je genotip ALRQ\/AFRQ. Taj genotip pripada skupini \u017eivotinja koje su geneti\u010dki slabo otporne na grebe\u017e, a karakteristi\u010dan je i za atipi\u010dni grebe\u017e (Fediaevsky i sur., 2010.).<\/p>\n S obzirom da je atipi\u010dni grebe\u017e ovaca potpuno odvojena bolest od klasi\u010dnog grebe\u017ea ovaca i smatra se sporadi\u010dnom pojavom u starijih \u017eivotinja (Simmons i sur., 2009., Grenlee, 2019.), dokazivanje atipi\u010dnih slu\u010dajeva nema isto zna\u010denje kao dokazivanje klasi\u010dnog grebe\u017ea ovaca u smislu provo\u0111enja obveznih mjera kontrole ove bolesti.<\/p>\n Tre\u0107i i \u010detvrti slu\u010dajevi atipi\u010dnog grebe\u017ea ovaca utvr\u0111eni su 2021. godine. Iako u Republici Hrvatskoj nije dokazan klasi\u010dan grebe\u017e, situacija u EU je puno ozbiljnija. Tako je 2019. godine utvr\u0111eno 911 pozitivnih slu\u010dajeva klasi\u010dnog grebe\u017ea u ovaca i 379 pozitivnih slu\u010dajeva klasi\u010dnog grebe\u017ea u koza (Tablica 4.).<\/p>\n Atipi\u010dni grebe\u017e u ovaca utvr\u0111en je u 86 \u017eivotinja, dok je atipi\u010dni grebe\u017e koza utvr\u0111en u 11 koza (EFSA, 2020.).<\/p>\n \u201eNaredbom o mjerama za\u0161tite zdravlja \u017eivotinja od zaraznih i nametni\u010dkim bolesti i njihovim financiranju u 2021.\u201c (Naredba, 2021.), izme\u0111u ostaloga, odre\u0111eno je da na grebe\u017e ovaca moraju biti pretra\u017eene sve ovce i koze starije od 18 mjeseci koje su pokazivale klini\u010dke znakove bolesti uklju\u010duju\u0107i poreme\u0107aje sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava, odnosno znakove bolesti uo\u010dene tijekom patoanatomske pretrage, kao i uginule ovce i koze starije od 18 mjeseci, sukladno \u201eProgramu nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj u 2021. godini\u201c (Ministarstvo poljoprivrede, 2021.a). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sustavno pretra\u017eivanje uzoraka podrijetlom od goveda zapo\u010delo je u svibnju 2001. godine. Do kraja studenog 2021. godine, ukupno je pretra\u017eeno 454.822 uzoraka goveda te nije potvr\u0111en niti jedan pozitivan slu\u010daj GSE-a.<\/p>\n Budu\u0107i da je nadziranje GSE-a bilo uspostavljeno sukladno EU propisima i OIE preporukama te obzirom na broj pretra\u017eenih uzoraka, s velikom sigurno\u0161\u0107u se mo\u017ee zaklju\u010diti da od 2001. godine GSE nije bio prisutan u populaciji goveda u Republici Hrvatskoj, ali nije mogu\u0107e isklju\u010diti da je bolest (mo\u017eda) bila prisutna i prije po\u010detka nadziranja, ali u vrlo niskoj prevalenciji. S obzirom na karakteristike ove bolesti, posebno vrlo dugu inkubaciju, potrebno je i dalje provoditi odgovaraju\u0107e nadziranje, primjenjivati propisane mjere te odr\u017eavati visoku razinu svijesti o ovoj bolesti.<\/p>\n Pretra\u017eivanje ovaca i koza u Republici Hrvatskoj na grebe\u017e ovaca zapo\u010delo je 2002. godine. Do kraja studenog 2021. godine ukupno je pretra\u017eeno 25.332 uzoraka mo\u017edanog tkiva ovaca i koza i nije prona\u0111en niti jedan pozitivan slu\u010daj klasi\u010dnog grebe\u017ea ovaca. U \u010detiri navrata (2013., 2015. te dva puta u 2021. godini), utvr\u0111en je atipi\u010dni grebe\u017e u ovaca, a budu\u0107i da se radi o atipi\u010dnim slu\u010dajevima koji se tretiraju kao zasebne bolesti u odnosu na klasi\u010dni grebe\u017e, njihovo zna\u010denje nije tako veliko u odnosu na provo\u0111enje obveznih mjera kontrole. Prema zadnjem izvje\u0161\u0107u EFSA-e iz 2019. godine, vidljiva je zna\u010dajna prisutnost klasi\u010dnog grebe\u017ea ovaca u EU (EFSA, 2020., Tabela 4.). S obzirom na tu \u010dinjenicu, potrebno je i dalje nastaviti njegovo nadziranje. <\/a> 1.\tACINGER-ROGI\u0106, \u017d., B. \u0160O\u0160TARI\u0106, S. \u0160EPAROVI\u0106 i \u017d. MIHALJEVI\u0106 (2010): Propisi i neke aktivnosti vezane uz problematiku transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE-a) u Republici Hrvatskoj. Vet. stn. 41, 117-126. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Transmissible spongiform encephalopathies are a group of rare and progressive neurodegenerative disorders that affect humans and animals. Transmissible spongiform encephalopathies are caused by a transmissible agent called a prion (proteinaceous infectious particle<\/em>). Although these infections typically remain asymptomatic for a long time, the disease is always progressive with an inevitably lethal outcome. Transmissible spongiform encephalopathies include: classical and atypical bovine spongiform encephalopathy, classical and atypical scrapie in sheep and goats, chronic wasting disease, transmissible mink encephalopathy, feline spongiform encephalopathy, Creutzfeldt-Jakob disease, variant Creutzfeldt-Jakob disease, Gerstmann-Str\u00e4ussler-Scheinker syndrome, Fatal familial insomnia, and kuru. Transmissible spongiform encephalopathy in sheep was first recognised almost three centuries ago and the disease was widely studied during the 20 th century. The bovine spongiform encephalopathy epidemic in the United Kingdom in the mid-1980s prompted more extensive research, which led to the discovery that the causative agent of disease is a proteinaceous particle called a prion. A prion is a normal cellular protein found mostly on the surface on neurons and other cells throughout the body, but transforms to cause disease as the result of changes in the biochemical process during protein synthesis, though this process has been poorly understood. This article presents the results of monitoring of transmissible spongiform encephalopathies in Croatia from 2001 until the end of 2021. Systematic monitoring of bovine spongiform encephalopathy began in 2001, while monitoring for scrapie began in 2002. Until the end of 2021, 454,822 samples of bovine brain tissue were tested and no positives were found. In scrapie monitoring, 25,332 brain tissue samples were screened and no positives to classical scrapie were found, however four atypical scrapie cases in sheep were detected. Based on all implemented activities and bovine spongiform encephalopathy surveillance, the Republic of Croatia achieved the status of bovine spongiform encephalopathy negligible risk, the highest possible status according to the World Organization for Animal Health.<\/p>\n Key words:<\/strong> TSE, BSE, scrapie<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" K. Branovi\u0107 \u010cakani\u0107*, B. \u0160o\u0161tari\u0107, \u017d. Mihaljevi\u0107, \u0160. Naletili\u0107, N. Biland\u017ei\u0107, D. Vlahovi\u0107, A. Bagari\u0107, A. Jungi\u0107, D. Brni\u0107, K.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":7,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1401,1400,1399],"issuem_issue":[1344],"ppma_author":[1392,1393,676,677,133,1394,1395,74,27,545,1066,1396,1397,1398],"class_list":["post-4846","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-grebez","tag-gse","tag-tse","issuem_issue-53-6"],"yoast_head":"\n
\nDr. sc. Karmen BRANOVI\u0106 \u010cAKANI\u0106<\/strong>*, mag. med. biokem., znanstvena suradnica, (dopisni autor, email: branovic@veinst.hr), dr. sc. Branko \u0160O\u0160TARI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u mirovini, dr. sc. \u017deljko MIHALJEVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, \u0160imun NALETILI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., dr. sc. Nina BILAND\u017dI\u0106<\/strong>, dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Dunja VLAHOVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; Antonela BAGARI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., dr. sc. Andreja JUNGI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., dr. sc. Dragan BRNI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., vi\u0161i znanstveni suradnik, Katja VRETENAR \u0160PIGELSKI<\/strong>, dr. med. vet., Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; Tihana MI\u0160KI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., Tomislav KI\u0160<\/strong>, dr. med. vet., \u017daklin ACINGER ROGI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Sanja \u0160EPAROVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., samostalni konzultant, direktor, Altmond d.o.o. Zagreb, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.53.6.6<\/a><\/div>\n<\/p>\n\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Po\u010detak pra\u0107enja TSE-a u Hrvatskoj<\/a>Laboratorij za TSE-e Hrvatskog veterinarskog instituta<\/a>Dijagnostika GSE<\/a>Dijagnostika grebe\u017ea u ovaca i koza<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n<\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\nUvod<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/slika01-pracenje-transmisivnih.jpg\"){kind=spacer}
\nOna je klju\u010dna u akumulaciji amiloida u sredi\u0161njem \u017eiv\u010danom sustavu \u0161to dovodi do neurodegeneracije mo\u017edanog tkiva (Goldfarb i Brown, 1995., Sabate i sur., 2015.)<\/p>\n
\nTo zna\u010di da proteinaza K normalnu molekulu priona pocijepa do najsitnijih ostataka, dok molekulu PrPSc<\/sup> razgradi do odre\u0111enih fragmenata veli\u010dine oko 30 kD (Grassi i sur., 2008.) To je klju\u010dna \u010dinjenica u dijagnostici abnormalnog priona, jer su na te fragmente od 30 kD napravljena monoklonska protutijela. Dijagnostika abnormalnog priona temelji se na metodama poput Western blota, imunoenzimnog testa, imunohistokemije i sli\u010dno (Lukan i sur., 2013.).<\/p>\n
\nPojavom epizootije GSE-a u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) sredinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, bolest je poprimila svjetsku opasnost (Lee i sur., 2013.). Najzna\u010dajniji doga\u0111aj epizootije GSE u UK dogodio se 1996. godine kada je utvr\u0111eno da je nova varijanta Creutzfeldt-Jakob-ove bolesti kod ljudi povezana s GSE kod goveda te je time GSE potvr\u0111en kao zoonoza. Posljedica tog otkri\u0107a bilo je dono\u0161enje europskog zakonodavstva o utvr\u0111ivanju pravila za sprje\u010davanje, kontrolu i iskorjenjivanje odre\u0111enih bolesti iz skupine TSE-a 2001. godine. Stupanjem na snagu Uredbe (EZ) br. 999\/2001 Europskog parlamenta i Vije\u0107a od 22. svibnja 2001. o utvr\u0111ivanju pravila za sprje\u010davanje, kontrolu i iskorjenjivanje transmisivnih spongiformnih encefalopatija (EC, 2001.), zapo\u010delo je slu\u017ebeno nadziranje i kontrola TSE-a u Europskoj uniji. Kao jedan od izvora bolesti smatra se mesno-ko\u0161tano bra\u0161no (MKB) podrijetlom od oboljelih pre\u017eiva\u010da, koja se kao jedna od mjera kontrole te bolesti, izme\u0111u ostalog, uvodi i zabrana uporabe MKB u hranidbi \u017eivotinja, a odre\u0111ena su i tkiva visokog rizika podrijetlom od pre\u017eiva\u010da (goveda, ovaca i koza) da bi se u potpunosti uklonila mogu\u0107nost kontaminacije ostalih tkiva i mesa. Takva specificirana tkiva visokog rizika (primjerice mozak, le\u0111na mo\u017edina i sl.) moraju se s trupova prilikom klanja odstraniti i ne\u0161kodljivo uni\u0161titi s ciljem sprje\u010davanja mogu\u0107eg uno\u0161enja uzro\u010dnika TSE-a u prehrambeni lanac.<\/p>\n
\nNa temelju OIE Priru\u010dnika za kopnene \u017eivotinje (\u010dlanci 3.4.5. i 14.8.), pojedina dr\u017eava mo\u017ee ostvariti status dr\u017eave zanemarivog ili kontroliranog rizika, dok se ostale dr\u017eave smatraju dr\u017eavama s neutvr\u0111enim rizikom u odnosu na GSE (OIE, 2021.). Status dr\u017eave u odnosu na GSE pozitivno utje\u010de na olak\u0161avanje trgovinskih barijera te utje\u010de i na sustav nadziranja u pojedinoj dr\u017eavi.<\/p>\nPo\u010detak pra\u0107enja TSE-a u Hrvatskoj<\/h2>\n
\n
\nPriru\u010dnik je bio namijenjen veterinarima prakti\u010darima i veterinarskoj inspekciji, a po prvi put su u doma\u0107oj literaturi bili izneseni i op\u0107i podatci o bolestima iz TSE skupine. Naglasak je bio na GSE-u, kako u veterinarskom, tako i u javnozdravstvenom i zakonodavnom aspektu (Juki\u0107 i sur., 2001., \u0160eparovi\u0107, 2020.).<\/p>\n
\nPo\u010detkom 2001. godine, Uprava za veterinarstvo i Hrvatski veterinarski institut izradili su prvi \u201eProgram pra\u0107enja i dijagnostike animalnih spongiformnih encefalopatija\u201c, koji je Vlada Republike Hrvatske iste godine i prihvatila (Acinger-Rogi\u0107 i sur., 2010.).<\/p>\nLaboratorij za TSE-e Hrvatskog veterinarskog instituta<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/slika02-pracenje-transmisivnih.jpg\"){kind=spacer}
\nLaboratorij za TSE-e je 2008. godine akreditirao dvije metode: PrionicsCheck Western blot i PrionicsCheck PrioSTRIP.
\nUvjet za akreditaciju tih dviju metoda bilo je sudjelovanje u me\u0111ulaboratorijskom testiranju koje je organizirao Canadian Food Inspection Agency<\/em> za grebe\u017e (2006. godine) i OIE NRL Neurocenter<\/em> Bern za GSE-e (2008. godina). Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, omogu\u0107io je Laboratoriju za TSE-e sudjelovanje u me\u0111ulaboratorijskim testiranjima koje je organizirao European Reference Laboratory for Transmissible Spongiform Encaphalopathies (EURL) iz Weybridge<\/em>-a (UK). Tada je uvedena i imunohistokemija kao konfirmacijska metoda za GSE i grebe\u017e. Delegacija EURL-a iz Weybridge-a posjetila je 2015.
\nLaboratorij za TSE-e u svrhu provjere imunohistokemijske metode koju je Laboratorij uspje\u0161no pro\u0161ao.<\/p>\n
\nIako Western-blot nije metoda koja se uobi\u010dajeno koristi za brzu dijagnostiku, u ovom slu\u010daju je to bio izuzetak jer pouzdanih brzih testova za dijagnostiku GSE-a u to vrijeme jo\u0161 nije bilo (Ramljak i sur., 2001.). Tek u o\u017eujku 2007. godine, u rad Laboratorija uveden je novi brzi test \u2013 PrionicsCheck PrioSTRIP koji se temeljio na principu imunokromatografije i koji je bitno olak\u0161ao dijagnostiku velikog broja uzoraka koji su se u to vrijeme obra\u0111ivali u Laboratoriju. U isto vrijeme, za brzu dijagnostiku grebe\u017ea koristio se PrionicsCheck Western blot SR (SR \u2013 skra\u0107enica od small ruminants<\/em>). Novi brzi test za dijagnostiku GSE-a i grebe\u017ea, BSE\/Scrapie Antigen Test Kit, EIA, HerdChek IDEXX, uveden je 2011. godine. Nakon provedene validacije i sudjelovanja u me\u0111ulaboratorijskim testiranjima i taj je test akreditiran.<\/p>\n
\nGenotip \u017eivotinje odre\u0111en na PRNP genu (na alelima 136, 141, 154 i 171) daje podatak je li \u017eivotinja sklona razviti grebe\u017e ili je otporna na tu bolest (Hunter, 2007.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/tablica01-pracenje-transmisivnih.png\"){kind=spacer}
Dijagnostika GSE<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/tablica02-pracenje-transmisivnih.png\"){kind=spacer}
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/slika03-pracenje-transmisivnih.jpg\"){kind=spacer}
\nMe\u0111utim, daljnjim pretra\u017eivanjem prema propisanoj shemi dijagnostike na GSE, EURL je dao kona\u010dni procjenu da se radi o negativnom rezultatu.<\/p>\n
\ntestirano 454.822 uzoraka podrijetlom od goveda (Tabela 2.).<\/p>\n
\nEventualno dobivene laboratorijske sumnje eliminirane su dodatnim pretra\u017eivanjem drugim brzim testom i konfirmacijom pomo\u0107u metode Western-blot.<\/p>\nDijagnostika grebe\u017ea u ovaca i koza<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/tablica03-pracenje-transmisivnih.png\"){kind=spacer}
\nMe\u0111utim, u \u201dNaredbi o mjerama za\u0161tite \u017eivotinja od zaraznih nametni\u010dkih bolesti i njihovom financiranju u 2008. godini\u201d (Naredbi, 2008.), uvedeno je testiranje uginulih \u017eivotinja (iz bilo kojeg razloga), kod redovnog klanja te od \u017eivotinja s klini\u010dkim znacima, a koje su starije od 18 mjeseci. To je dovelo do porasta broja testiranih \u017eivotinja od 2010. godine na dalje. Vrhunac testiranja na grebe\u017e ovaca bio je 2012. godine kada je pretra\u017eeno 3.234 uzoraka mo\u017edanog tkiva ovaca i 864 uzoraka mo\u017edanog tkiva koza, odnosno ukupno 4.098 uzoraka. Ve\u0107 sljede\u0107e godine, broj uzoraka je bio manji jer se pristupilo testiranju prema \u201cUputi o nadziranju ovaca i koza na grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj\u201d u kojoj su unaprijed bila odre\u0111ena gospodarstva koja podlije\u017eu uzorkovanju (Ministarstvo poljoprivrede, 2013.).<\/p>\n
\nProgramom je predvi\u0111eno aktivno nadziranje grebe\u017ea ovaca, s godi\u0161njim uzorkovanjem namanje 1.500 uzoraka od uginulih i\/ili usmr\u0107enih ovaca i do 500 uzoraka uginulih i\/ili koza starijih od 18 mjeseci.<\/p>\n
\nOba uzorka podrijetlom su od uginulih \u017eivotinja uzorkovanih prema \u201eProgramu nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca\u201c.
\nPrva ovca utvr\u0111ena je u listopadu 2021. Radilo se o ovci sol\u010davsko-jezerske pasmine, staroj 8 godina. Drugi uzorak utvr\u0111en je u studenom 2021. Pozitivna ovca bila je stara 16 godina, pasmine njema\u010dka merino ovca. Oba slu\u010daja potvr\u0111ena su u EURL. Utvr\u0111ivanje genotipa na PRNP genu pokazalo je da je \u017eivotinja sol\u010davsko- jezerske pasmine imala ALRR\/ALHQ genotip. Taj genotip spada u skupinu \u017eivotinja koja su geneti\u010dki otporne na grebe\u017e i zato on nije karakteristi\u010dan genotip za atipi\u010dni grebe\u017e, ali je mogu\u0107 (Fediaevsky i sur., 2010.). U zadnjem slu\u010daju atipi\u010dnog grebe\u017ea kod \u017eivotinje pasmine njema\u010dka merino ovca, utvr\u0111en je na PRNP genu AFRQ\/ALRQ genotip.
\nTaj genotip spada u skupinu geneti\u010dki slabo otpornih \u017eivotinja na grebe\u017e i karakteristi\u010dan je za atipi\u010dni grebe\u017e.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/tablica04-pracenje-transmisivnih.png\"){kind=spacer}
\nNavedena mjera financira se iz dr\u017eavnog prora\u010duna. Istom Naredbom odre\u0111eno je i da gospodarstvo s ovcama i kozama mo\u017ee ostvariti status gospodarstva sa zanemarivim\/kontroliranim rizikom u odnosu na klasi\u010dni grebe\u017e ovaca ukoliko je ispunilo uvjete u skladu s \u201eProgramom o dodjeljivanju statusa gospodarstva u odnosu na klasi\u010dni grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj u 2021. godini.\u201c (Ministarstvo poljoprivrede, 2021.b).
\nUvjet za nesmetan EU promet, odnosno premje\u0161tanje \u017eivih \u017eivotinja u druge dr\u017eave \u010dlanice EU (rasplodnih ovaca i koza za daljnji uzgoj-tov) je zdravstveni status gospodarstva u odnosu na klasi\u010dni grebe\u017e. S obzirom da se predmetni Program provodi na dragovoljnoj osnovi i na zahtjev posjednika, pojedine tro\u0161kove za dodjelu statusa sukladno tome tako\u0111er podmiruje posjednik.
\nUzev\u0161i u obzir slab interes hrvatskih proizvo\u0111a\u010da za premje\u0161tanje ovaca i koza u druge dr\u017eave \u010dlanice EU, trenutno u Hrvatskoj ne postoji nijedno gospodarstvo s dodijeljenim statusom i nijedno gospodarstvo u postupku dodjeljivanja statusa.<\/p>\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\n
\nVi\u0161om razinom svijesti o grebe\u017eu pridonijelo bi se uklju\u010divanju ve\u0107eg broja stada ovaca za ostvarivanje statusa u odnosu na grebe\u017e, \u010dime bi zbog ve\u0107eg broja pretra\u017eenih uzoraka ujedno dobili i jasniju epidemiolo\u0161ku sliku o grebe\u017eu ovaca u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tAGUZZI, A. (2001): Recent developments in the pathogenesis, diagnosis and therapy of prion diseases. Dialog. Clin. Neuro. 3, 25-36. 10.31887\/ DCNS.2001.3.1\/aaguzzi
\n3.\tAGUZZI, A. and A. M. CALELLA (2009): Prions: protein aggregation and infectious diseases. Physiol. Rev. 89, 1105-1152. 10.1152\/physrev.00006.2009
\n4.\tBELAY, E. D. (1999): Transmissible spongiformn encephalopathies in humans. Annu. Rev. Microbiol. 53, 283-314. 10.1146\/annurev.micro.53.1.283
\n5.\tBROWN, P. and R. BRADLEY (1998): 1755 and all that: a historical primer of transmissible spongiform encephalopathy. BMJ 317, 19-26. 10.1136\/bmj.317.7174.1688
\n6.\tCASALONE, C. and J. HOPE (2018): Atypical and classical bovine spongiform encephalopathy. In: POCCHIARI, M. and J. MANSON.: Handbook of Clinical Neurology. Elsevier, Netherlands (121- 134). 10.1016\/B978-0-444-63945-5.00007-6
\n7.\tCASSARD, H., J.-M. TORRES, C. LACROUX et al. (2014): Evidence for zoonotic potential of ovine scrapie prions. Nat. Commun. 5:5821. doi: 10.1038\/ ncomms6821 10.1038\/ncomms6821
\n8.\tDU PLESIS, D. G. (2008): Prion protein disease and neuropathology of prion disease. Neur. Clin. Nor. Am. 18, 163-182. 10.1016\/j.nic.2007.12.003
\n9.\tEC (2001): Uredba komisije br. 999\/2001 od 22. svibnja 2001. o utvr\u0111ivanju pravila za spre\u010davanje, kontrolu i iskorjenjivanje odre\u0111enih transmisivnih spongiformnih encefalopatija. Off. J. Eur. Commun. L147, 3-42.
\n10.\tEC (2014): Provedbena odluka komisije o izmjeni Odluke 2007\/453\/EZ o utvr\u0111ivanju GSE statusa Bugarske, Estonije, Hrvatske, Latvije, Luksemburga, Ma\u0111arske, Malte, Poljske i Slova\u010dke. Off. J. Eur. Commun. L302, 58-61.
\n11.\tEFSA (2015): Scientific Opinion on a request for a review of a scientific publication concerning the zoonotic potential of ovine scrapie prions. EFSA J. 13(8): 4197, 1-58. 10.2903\/j.efsa.2015.4197
\n12.\tEFSA (2020): The European Union summary report on surveillance for the presence of transmissible spongiform encephalopathies (TSE) in 2019. EFSA J. 18(11):6303 doi:org\/10.2903\/j.efsa.2020.6303 10.2903\/j.efsa.2020.6303
\n13.\tFEDIAEVSKY, A., D. CALAVAS, P. GASKUI, K. MOAZAMI-GOUDARZI, P. LAURENT, J.-N. ARSAC, C. DUCROT and C. MORENO (2010): Quantitative estimation of genetic risk for atypical scrapie in French and potential consequences of the current bleeding programme for resistance to scrapie on the risk of atypical scrapie. Gen. Sel. Evol. 42, 1-14. 10.1186\/1297-9686-42-14
\n14.\tGAJDUSEK, D. C., C. J. M. GIBBS and M. ALPERS (1966): Experimental transmission of a kuru-like syndrom to chimpanzees. Nature 209, 794-796. 10.1038\/209794a0
\n15.\tGOLDFARB, L. G. and M. D. P. BROWN (1995): The transmissible spongiform encephalopathies. Ann. Rev. Med. 46, 56-65. 10.1146\/annurev.med.46.1.57
\n16.\tGRASSI, J., S. MAILLET, S. SIMON and N. MOREL (2008): Progress and limits of TSE diagnostic tool. Vet. Res. 39, 2-12. 10.1051\/vetres:2008009
\n17.\tGREENLEE, J. J. (2019): Review: Update on classical and atypical scrapie in sheep and goats. Vet. Path. 56, 6-16. 10.1177\/0300985818794247
\n18.\tHEDGE, R. S., J. A. MASTRIANNI, M. R. SCOTT, K. A. DEFEA, P. TREMBLAY, M. TORCHIA, S. J. DEARMOND, S. B. PRUSINER and V. R. LINGAPPA (1998): A transmembrane from the prion protein in neurodegenerative disease. Science 279, 827-834. 10.1126\/science.279.5352.827
\n19.\tHUNTER, N. (2007): Scrapie-uncertainties, biology and molecular approaches. Biochim. Bioph. Acta. 1772, 619-628. 10.1016\/j.bbadis.2007.04.007
\n20.\tJUKI\u0106, B., M. BRSTILO, M. LOJKI\u0106, B. \u0160O\u0160TARI\u0106 i B. NJARI (2001): Prionske bolesti-trajna opasnost. Veterinarski dani 2001 (Opatija, 17.-20. listopada). Zbornik radova (ur. Balenovi\u0107, T.), HVK 2001, str. 13-25.
\n21.\tKUPFER, L., W. HINRICHS and M. H. GROSCHUP (2009): Prion protein misfolding. Curr. Molec. Med. 9, 826-835. 10.2174\/156652409789105543
\n22.\tLEE, J., S. Y. KIM, K.J. HWANG, Y. RAN JU and H.-J. WOO (2013): Prion dieases as transmissible zoonotic diseases. Osong. Pub. Heal. Res. Persp. 4, 57-66. 10.1016\/j.phrp.2012.12.008
\n23.\tLIBERSKI, P. P., A. GAJOS, B. SIKORSKA and S. LINDENBAUM (2019): Kuru, the first human prion disease. Viruses 11, 232-257. 10.3390\/v11030232
\n24.\tLINDEN, R. (2017): The biological function of the prion protein. A cell surfaces caffold of signaling modules. Front. Mol. Neurosci., 1-19. 10.3389\/ fnmol.2017.00077
\n25.\tLUKAN, A., T. VRANAC and V. \u010cURIN \u0160ERBEC (2013): TSE Diagnostic: Recent advances in immmuno assaying prions. Clin. Devel. Immun. 2013: 360604. 10.1155\/2013\/360604
\n26.\tMinistarstvo poljoprivrede (2013): Uputa o nadziranju ovaca i koza na grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj (Klasa: 322-02\/13-01\/167, Urbroj: 525- 10\/0595-13-2).
\n27.\tMinistarstvo poljoprivrede (2018): Program nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj u 2018. godini (Klasa: 322-02\/17-01\/130).
\n28.\tMinistarstvo poljoprivrede (2021a): Program nadziranja ovaca i koza na grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj u 2021. godini (Klasa: 322-02\/20-01\/53).
\n29.\tMinistarstvo poljoprivrede (2021b): Program o dodjeljivanju statusa gospodarstva u odnosu na klasi\u010dni grebe\u017e ovaca u Republici Hrvatskoj u 2021. godini (Klasa: 322-02\/20-01\/54).
\n30.\tMI\u0160KI\u0106, T. (2015): Kontrola i iskorjenjivanje transmisivnih spongiformnih encefalopatija – strategija provedba mjera u budu\u0107nosti. Veterinarski dani 2015 (Opatija, 20.-23. listopada). Zbornik radova (ur. Harapin, I.), HVK 2015, 11-15.
\n31.\tNaredba (2000): Naredba o mjerama za\u0161tite \u017eivotinja od zaraznih i nametni\u010dkih bolesti i njihovom financiranju u 2001. godini. N. N. 132.
\n32.\tNaredba (2001a): Naredba o obaveznom pretra\u017eivanju goveda na prisutnost uzro\u010dnika gove\u0111e spongiformne encefalopatije (GSE). N. N. 45.
\n33.\tNaredba (2001b): Naredba o mjerama za\u0161tite \u017eivotinja od zaraznih i nametni\u010dkih bolesti i njihovom financiranju u 2002. godini. N. N. 118.
\n34.\tNaredba (2008): Naredba o mjerama za\u0161tite \u017eivotinja od zaraznih nametni\u010dkih bolesti i njihovom financiranju u 2008. godini. N. N. 151.
\n35.\tNaredba (2021): Naredba o mjerama za\u0161tite zdravlja \u017eivotinja od zaraznih i nametni\u010dkim bolesti i njihovim financiranju u 2021. N. N. 2.
\n36.\tOIE (2021): Terrestrial Animal Health Code. World Organization for Animal Health.
\n37.\tPRUSINER, S. B. (1982): Novel proteinaceous infection particles cause Scrapie. Science 216, 136- 144. 10.1126\/science.6801762
\n38.\tRAMLJAK, S., N. BILAND\u017dI\u0106, \u017d. MIHALJEVI\u0106 i B. \u0160O\u0160TARI\u0106 (2001): Prikaz razvoja novih brzih tehnika za dijagnostiku gove\u0111eg spongiformnog encefalitisa. Veterinarski dani 2001 (Opatija, 17.-20. listopada). Zbornik radova (ur. Balenovi\u0107, T.), HVK 2001, 36-37.
\n39.\tRje\u0161enje (2020): Rje\u0161enje Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP\/I-322-01\/18-01\/39; Ur. broj: 525-10\/1304-20- 4, Hrvatski veterinarski institut odnosno laboratoriji u sustavu instituta i njegovih zavoda ovla\u0161teni kao referentni laboratoriji u podru\u010dju provedbe veterinarske djelatnosti, 15. lipanj 2020. Klasa: UP\/I- 322-01\/18-01\/39, Urbroj: 525-10\/1304-20-4).
\n40.\tSABATE, R., F. ROUSSEAU, J. SCHYMKOWITZ, K. BATLLE and S. VENTURA (2015): Amyloids or prions? That is the question. Prion. 9, 200-206. 10.1080\/19336896.2015.1053685
\n41.\tSIMMONS, H. A., M. M SIMMONS, Y. SPENCER, M. CHAPLIN, G. POVEY, A. DAVIS, A. ORTIZ-PELAEZ, N. HUNTER, D. MATTHEWS and A. WRATHALL (2009.) Atypical scrapie in sheep from a UK research flock which is free from classical scrapie. BMC Vet. Res. 5:8. 10.1186\/1746-6148-5-8
\n42.\tSMITH, P. G. and R. BRADLEY (2003): Bovine spongiformn encephalopathies and its epidemiology. British. Med. Bull. 66, 185-198. 10.1093\/bmb\/66.1.185
\n43.\t\u0160EPAROVI\u0106, S. (2020): Analiza sustava kontrole gove\u0111e spongiformne encefalopatije u Republici Hrvatskoj i procjena javnozdravstvenih rizika. Disertacija. Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.
\n44.\t\u0160O\u0160TARI\u0106, B. i \u017d. MIHALJEVI\u0106 (2010): Transmisivne spongiformne encefalopatije (TSE). Vet. stn. 41, 57-63.
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Monitoring of transmissible spongiform encephalopathies in the Republic of Croatia<\/h2>\n
\nKarmen BRANOVI\u0106 \u010cAKANI\u0106<\/strong>, Mag. Med. Biochem., PhD, Scientific Associate, Branko \u0160O\u0160TARI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Scientific Advisor Tenure in Retirement, \u017deljko MIHALJEVI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Scientific Advisor Tenure, \u0160imun NALETILI\u0106<\/strong>, DVM, Nina BILAND\u017dI\u0106<\/strong>, DVM, BSc, Scientific Advisor Tenure, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Dunja VLAHOVI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Antonela BAGARI\u0106<\/strong>, DVM, Andreja JUNGI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Dragan BRNI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Senior Scientific Associate, Katja VRETENAR \u0160PIGELSKI<\/strong>, DVM, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Tihana MI\u0160KI\u0106<\/strong>, DVM, Tomislav KI\u0160<\/strong>, DVM, \u017daklin ACINGER ROGI\u0106<\/strong>, DVM, Ministry of Agriculture, Directorate for Veterinary and Food Safety, Zagreb, Croatia; Sanja \u0160EPAROVI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Independent Consultant, Director, Altmond d.o.o. Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n