![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/IvanaKIS.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
I. Ki\u0161<\/strong>, M. Brklja\u010di\u0107<\/strong>*, A. Krizman<\/strong>, V. Matijatko<\/strong>, G. Jurki\u0107 Krsteska<\/strong>, M. Efendi\u0107<\/strong>, N. Prvanovi\u0107 Babi\u0107<\/strong>, D. Poto\u010dnjak<\/strong> i N. Ku\u010der<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Hiperadrenokorticizam, \u010desto nazivan jo\u0161 i Cushingovim sindromom, je jedna od naj\u010de\u0161\u0107ih endokrinopatija u pasa karakterizirana klini\u010dkim i klini\u010dkopatolo\u0161kim manifestacijama kroni\u010dno povi\u0161ene koncentracije kortizola u krvi. U veterinarskoj se medicini ova bolest mo\u017ee javiti kao posljedica davanja visokih doza kortikosteroida koji se naj\u010de\u0161\u0107e koriste u terapiji imunoposredovanih i\/ili alergijskih bolesti. Ovaj oblik naziva se ijatrogenim hiperadrenokorticizmom. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> hiperadrenokorticizam, pas, klini\u010dki simptomi, laboratorijski nalazi<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Klini\u010dka endokrinologija u maloj praksi je zna\u010dajno podru\u010dje veterinarske medicine koje se brzo razvija zahvaljuju\u0107i s jedne strane sve ve\u0107em interesu vlasnika da svojim ku\u0107nim ljubimcima pru\u017ee najvi\u0161u razinu medicinske usluge, a s druge strane veterinarima koji ula\u017eu svoje znanje i vrijeme u pacijente i opremu kako bi do\u0161li do novih spoznaja i time bili u mogu\u0107nosti provoditi bolju dijagnostiku i terapiju. Budu\u0107i da se radi bolje skrbi i prehrane produljuje prosje\u010dna \u017eivotna dob ljubimaca sve se vi\u0161e veterinari klini\u010dari susre\u0107u s bolestima koje se javljaju u jedinki srednje i starije dobi, sve su \u010de\u0161\u0107i pacijenti s komorbiditetima, a istovremeno raste broj novoprepoznatih bolesti u veterini koje su ve\u0107 dobro poznate u humanoj medicini. Tijekom posljednjih godina otkriven je veliki broj razli\u010ditih dijagnosti\u010dkih testova, a otkrivaju se i novi lijekovi. Bolesti nadbubre\u017ene \u017elijezde su u klini\u010dkoj endokrinologiji od velikog zna\u010denja kako zbog u\u010destalosti u populaciji, tako i na razini jedinke zbog utjecaja na sve organske sustave te organizam kao cjelinu. Me\u0111u bolestima nadbubre\u017ene \u017elijezde naj\u010de\u0161\u0107i i najzna\u010dajniji je hiperadrenokorticizam koji, zahvaljuju\u0107i raznolikostima klini\u010dke slike te brojnim raspolo\u017eivim endokrinolo\u0161kim testovima i dalje predstavlja zna\u010dajan dijagnosti\u010dki izazov. Cilj je ovog rada podsjetiti se na brojne i raznolike klini\u010dke manifestacije te standardne laboratorijske promjene koje se javljaju u pasa s hiperadrenokorticizmom da bismo ga lak\u0161e prepoznali, ali isto tako napraviti pregled dijagnosti\u010dkih i terapijskih postupaka kako bismo postigli bolje razumijevanje ove bolesti te vi\u0161u razinu uspje\u0161nosti u dijagnostici i lije\u010denju.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n 1932. godine dr. Harvey Cushing je otkrio hiperadrenokorticizam (HAC) objaviv\u0161i rad u kojem je opisao osam klini\u010dkih slu\u010dajeva bolesti u ljudi s tipi\u010dnim simptomima hiperadrenokorticizma, od kojih je \u0161est imalo male bazofilne promjene na hipofizi (Behrend, 2015.). Od tog razdoblja hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi nosi naziv Cushingova bolest (CB), a Cushingovim se sindromom (CS), kao \u0161irim pojmom, naziva konstelacija klini\u010dkih i biokemijskih abnormalnosti koje nastaju kao posljedica povi\u0161enja cirkuliraju\u0107e razine kortizola i drugih glukokortikoida (Wagner-Bartak i sur., 2017.). S obzirom da se povi\u0161ena razina kortizola koristi i u dijagnosti\u010dke svrhe neki od stru\u010dnjaka prirodno pojavljuju\u0107u bolest nazivaju i hiperkortizolizam, no u zadnjih je dvadesetak godina uobi\u010dajeno da se bolest naziva hiperadrenokorticizam s obzirom da svi simptomi ove bolesti potje\u010du od previsoke razine hormona kore nadbubre\u017ene \u017elijezde ili njihovih sinteti\u010dkih analoga. Prema smanjenoj u\u010destalosti mogu\u0107i uzroci HAC-a su: (1) pretjerano izlu\u010divanje adenokortikotropnog hormona (engl. adrenocorticotropic hormone<\/em>, ACTH<\/em>, kortikotropin), (2) autonomna sekrecija kortizola posljedi\u010dno karcinomu ili adenomu kore nadbubrega, (3) ijatrogena aplikacija egzogenih glukokortikoida, (4) ektopi\u010dna sekrecija ACTH, (5) o hrani ovisna sekrecija kortizola i (6) hiperplazija hipofize prouzro\u010dena povi\u0161enom razinom kortikotropin osloba\u0111aju\u0107eg hormona (engl. corticotropin releasing hormone<\/em>, CRH<\/em>) koja rezultira i adrenokortikalnom hiperplazijom (Behrend, 2015., Sanders i sur., 2018., Bennaim i sur., 2019.a).<\/p>\n U svakom je slu\u010daju, bez obzira na podrijetlo vi\u0161ka hormona, u humanoj i veterinarskoj medicini prihva\u0107ena \u010dinjenica da kroni\u010dni vi\u0161ak glukokortikoida rezultira brojnim komorbiditetima te da nepovoljno utje\u010de na kvalitetu \u017eivota, a pove\u0107ava i mortalitet (Barker i sur., 2005., Ferriere i Tabarin, 2020.).<\/p>\n U humanoj medicini spontani HAC je rijetka bolest i u op\u0107oj se populaciji godi\u0161nje javlja 0,7-2,4 slu\u010daja na milijun stanovnika. U ljudi je naj\u010de\u0161\u0107i oblik hiperadrenokorticizma onaj prouzro\u010den tumorom hipofize koji izlu\u010duje ACTH (Sharma i sur., 2015.). Od svih slu\u010dajeva HAC-a u ljudi oko 10 % se javlja kod djece i naj\u010de\u0161\u0107i je uzrok HAC-a egzogena administracija steroida (Lodish i sur., 2018.). U ma\u010daka je prirodno pojavljuju\u0107i HAC rijetka bolest i obi\u010dno se javlja kao HAC ovisan o hipofizi, a samo oko 20-25 % ma\u010daka ima HAC ovisan o nadbubre\u017enoj \u017elijezdi (Peterson, 2015.).<\/p>\n Ijatrogeni je hiperadrenokorticizam opisan i u ma\u010daka, iako su one kao vrsta relativno otpornije od pasa na u\u010dinke kortikosteroida (Lowe i sur., 2008.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Hipotalamus u portalni sustav hipofize izlu\u010duje CRH \u010dija je uloga stimuliranje sekrecije ACTH-a iz pars distalis<\/em> hipofize. Poluvrijeme CRH-a u plazmi je oko 60 minuta. ACTH koji izlu\u010duje hipofiza ima poluvrijeme \u017eivota oko 10 minuta, a opodatcisnovna mu je uloga stimulacija kore nadbubre\u017enih \u017elijezda na izlu\u010divanje ponajprije glukokortikoida, a u ograni\u010denom opsegu i na izlu\u010divanje spolnih hormona (P\u00e9rez-Alenza i Meli\u00e1n, 2017.). U ljudi postoji dokazan pulzatilni diurnalni ritam s najvi\u0161im vrijednostima lu\u010denja CRH prije bu\u0111enja ujutro, za pse se i nadalje smatra da je izlu\u010divanje pulzatilno i sporadi\u010dno (Kooistra i sur., 1997., Castillo i sur., 2009., Behrend, 2015.). Kod pojave HAC-a ovisnog o hipofizi u ljudi i pasa ne dolazi do gubitka osnovnog ritma izlu\u010divanja nego se trajanje i amplituda sekretornih valova pove\u0107avaju. Pri poku\u0161aju terapijske uporabe retinoi\u010dne kiseline u pasa nije se uspjelo dokazati postojanje diurnalnog uzorka izlu\u010divanja, ali su zabilje\u017eene vi\u0161e vrijednosti ACTH u plazmi u kasnom popodnevu (Castillo i sur., 2006.). U ma\u010daka su zabilje\u017eene najvi\u0161e vrijednosti kortizola u ve\u010dernjim satima (Herrtage i Ramsey, 2015.). U pasa se osovina hipotalamus-hipofiza-nadbubre\u017ene \u017elijezde aktivira putem dva sustava: jedan je aktiviranjem suprahijazmatskog nukleusa koji odr\u017eava energetsku ravnote\u017eu odgovornu za cirkadiarno izlu\u010divanje hormona, a drugi je stimulacija stresorima prisutnim u okolini pasa (Castillo i sur., 2009.).<\/p>\n Pod pojmom stresora iz okoline podrazumijevaju se izlaganje hladno\u0107i, bolu, operativnim zahvatima te pojava hipoglikemije, hipoksije i prisustvo upalnih medijatora (Behrend, 2015.). Rezultat katabolizma bjelan\u010devina je gubitak mi\u0161i\u0107a i op\u0107a slabost. Djelovanju kortizola na masne rezerve u organizmu se suprotstavlja djelovanje inzulina koji inhibira lipolizu te dolazi do redistribucije masnog tkiva u abdomen i na podru\u010dje vrata. Ukoliko se u\u010dinci inzulina nadma\u0161e kortizolom dolazi do ketogeneze. U slu\u010dajevima kroni\u010dnog imunolo\u0161kog i\/ili upalnog stresa da bi se prevenirala pretjerana reakcija na upalu i time o\u0161te\u0107ivanje tkiva, manifestira se protuupalno i imunosupresivno djelovanje kortizola (Herrtage i Ramsey, 2015.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Naj\u010de\u0161\u0107i oblici HAC-a u pasa koje susre\u0107emo u klini\u010dkoj praksi su: HAC ovisan o hipofizi (PDH) i HAC ovisan o nadbubre\u017enim \u017elijezdama (ADH). Prema izvje\u0161\u0107ima dvije velike studije koje su zajedno obuhvatile preko 230 000 pasa op\u0107e populacije HAC se javlja u oko 0,20-0,28 % slu\u010dajeva (O\u2019Neil i sur., 2016., Carotenuto i sur., 2019.a), tj. u 1-2 slu\u010daja godi\u0161nje na 1000 pasa (Sanders i sur., 2018.). Navedena su istra\u017eivanja do sada jedina koja ne dolaze isklju\u010divo iz specijalisti\u010dkih referalnih centara. Naime, budu\u0107i da se u referalnim centrima koncentriraju dijagnosti\u010dki zahtjevniji slu\u010dajevi u tim je populacijama u\u010destalost HAC-a ve\u0107a te stoga ne odra\u017eava stanje u stvarnoj populaciji. Op\u0107enito, ve\u0107ina se autora sla\u017ee da je HAC bolest pasa srednje i starije dobi s medijanom 7-9 godina. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n HAC se smatra kroni\u010dnom progresivnom bole\u0161\u0107u. Mogu\u0107e su brojne i raznolike klini\u010dke manifestacije i laboratorijske promjene koje se mogu javljati u raznim kombinacijama (P\u00e9rez-Alenza i Meli\u00e1n, 2017., Nelson i Della Maggiore, 2020.). Naj\u010de\u0161\u0107e sistemske manifestacije HAC-a su: poliurija\/polidipsija, polifagija i pove\u0107anje tjelesne mase, distenzija abdomena (slika 1.) te slabost mi\u0161i\u0107a i gubitak mi\u0161i\u0107ne mase.<\/p>\n Od sistemskih manifestacija ne\u0161to se rje\u0111e javljaju letargija i poja\u010dano dahtanje. Na najmanje ozljede ko\u017ea postaje osjetljiva i kod najmanjih ozljeda poput va\u0111enja krvi ili pritiska ostaju podljevi, a ko\u017ea op\u0107enito sporije zacjeljuje. Uz ove se simptome \u010desto se javljaju komedoni (slika 3.), ljuskanje ko\u017ee i calcinosis cutis<\/em> (slika 4.).<\/p>\n Prisustvo bilateralno simetri\u010dnih alopecija je \u010desto, a preostala prisutna dlaka je mutna i bez sjaja \u010dija boja mo\u017ee postati svjetlija. U reproduktivne se poreme\u0107aje ubrajaju pojava anestrusa u \u017eenki i pojava atrofije testisa u mu\u017ejaka. Ukoliko je prisutan samo jedan simptom to je obi\u010dno poliurija\/polidipsija ili alopecije koje sugeriraju endokrinolo\u0161ko oboljenje (Zur i White, 2011.). U najve\u0107em broju oboljelih prisutna je neka kombinacija ve\u0107ine navedenih op\u0107ih simptoma, a u nekih pacijenata mogu biti prisutni samo dermatolo\u0161ki simptomi. \u0160to je broj simptoma ve\u0107i to je sna\u017enija klini\u010dka sumnja na hiperadrenokorticizam (Nelson i Della Maggiore, 2020.). U suvremenoj veterinarskoj medicini savjesna obrada pri svakoj sumnji na endokrinolo\u0161ku bolest obuhva\u0107a kompletnu analizu krvi i urina s ciljem da se identificiraju nespecifi\u010dni indikatori bolesti, isklju\u010de drugi uzroci sindroma poliurije\/polidipsije te identificiraju komorbiditeti koji mogu utjecati na terapiju (Ramsey i Herrtage, 2016.). Ako se u tijeku standardnih laboratorijskih analiza krvi i urina utvrde kompatibilne promjene, kako je navedeno u tabeli 2. to dodatno osna\u017euje sumnju na HAC (Bennaim i sur., 2018., Sanders i sur., 2018.). U pacijenata koji su dovedeni veterinaru, a u kojih je osnovni problem bio jedna od rijetkih manifestacija HAC-a poput rupture ligamenata ili pareze n. facialis<\/em>-a, potrebno je potra\u017eiti u povijesti bolesti, klini\u010dki i laboratorijski druge poznate simptome ili promjene kompatibilne s HAC-om kako bi se moglo procijeniti ima li smisla provoditi daljnju dijagnostiku HAC-a ili ne.<\/p>\n <\/a> 1.\tBARKER, E. N., S. CAMPBELL, A. J. TEBB, R. NEIGER, M. E. HERRTAGE, S. W. J. REID and I. K. RAMSEY (2005): A comparison of the survival times of dogs treated with trilostane or mitotane for pituitary- dependent hyperadrenocorticism. J. Vet. lntern. Med. 19, 810-815. 10.1111\/j.1939-1676.2005.tb02769.x <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Naturally occurring hyperadrenocorticism (HAC), often referred to as Cushing\u2019s syndrome, is one of the most common endocrinopathies in dogs characterised by clinical and clinico-pathological manifestations of chronically increased concentration of circulating cortisol. The disease can be the consequence of excessive glucocorticoid administration, i.e., iatrogenic, due to therapy of immune-mediated or allergic diseases. Naturally occurring disease is caused by either pituitary disease (pituitary dependent hyperadrenocorticism: PDH) producing increased amounts of ACTH, or by a cortisol-secreting adrenal tumour (adrenal dependent hyperadrenocorticism: ADH). Rare causes of HAC are food-dependent cortisol secretion and ectopic ACTH production. Hyperadrenocorticism is a disease of adult and old dogs, with a median of 7\u20139 years. There is no obvious sex-related predisposition, although there may be a mild predisposition for ADH in female dogs. HAC has been reported in many breeds. PDH is more frequently diagnosed in smaller dog breeds, with most (75%) patients weighing less than 20 kg, whereas about 50% of dogs with ADH weigh more than 20 kg. The most commonly affected breeds are: various Terrier breeds, all Poodle breeds, Dachshunds, Beagles, Bichon Fris\u00e9, Standard Schnauzers, Fox Terriers, German Shepherds, Labrador Retrievers, Australian Shepherds, Boxers and Boston Terriers. The most common clinical signs are polyuria and polydipsia, polyphagia, weight gain, abdominal enlargement, endocrine alopecia, muscle weakness and\/or panting. Less common clinical signs are: liver enlargement, lethargy, exercise intolerance, persistent anoestrus or testicular atrophy, myotonia, hypertensive retinopathy and\/ or neurological signs. Along with bilaterally symmetrical nonpruritic truncal alopecia, common dermatological signs are thin skin, loss of elasticity, skin bruising, comedones, striae, calcinosis cutis and slow wound healing. The most consistent haematological laboratory findings in decreasing order are: stress leucogram with lymphopenia and eosinopenia, mild to moderate neutrophilia and\/or monocytosis, mild polycythaemia and\/or thrombocytosis. The most consistent biochemical findings in decreasing order are: increased alkaline phosphatase activity, increased cholesterol and triglyceride concentrations, mild hyperglycaemia and increased alanine aminotransferase activity. Key words:<\/strong> hyperadrenocorticism; dog; clinical manifestations; laboratory findings<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" I. Ki\u0161, M. Brklja\u010di\u0107*, A. Krizman, V. Matijatko, G. Jurki\u0107 Krsteska, M. Efendi\u0107, N. Prvanovi\u0107 Babi\u0107, D. Poto\u010dnjak i N.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":4,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[46,1311,1312,1313],"issuem_issue":[1276],"ppma_author":[141,708,1309,709,959,968,1310,832,576],"class_list":["post-4497","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-dog","tag-hiperadrenokorticizam","tag-klinicki-simptomi","tag-laboratorijski-nalazi","issuem_issue-53-5"],"yoast_head":"\n
\nDr. sc. Ivana KI\u0160<\/strong>, dr. med. vet., izvanredna profesorica, dr. sc. Mirna BRKLJA\u010cI\u0106<\/strong>*, dr. med. vet., izvanredna profesorica, (dopisna autorica, e-mail: mbrkljacic@vef.unizg.hr), An\u0111ela KRIZMAN<\/strong>, studentica, dr. sc. Vesna MATIJATKO<\/strong>, dr. med. vet., redovita profesorica, Gabrijela JURKI\u0106 KRSTESKA<\/strong>, dr. med. vet., stru\u010dna suradnica, Ma\u0161a EFENDI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., asistentica, dr. sc. Nikica PRVANOVI\u0106 BABI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., redovita profesorica, dr. sc. Dalibor POTO\u010cNJAK<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Nada KU\u010cER<\/strong>, dr. med. vet., redovita profesorica, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.53.5.8<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Povijest i definicija<\/a>Osovina hipotalamus-hipofiza-nadbubre\u017ene \u017elijezde i mehanizam povratne sprege<\/a>Osnovni podatci<\/a>Klini\u010dka slika<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nSpontano se bolest u pasa javlja naj\u010de\u0161\u0107e kao posljedica (1) bolesti hipofize (tzv. o hipofizi ovisan hiperadrenokorticizam: PDH) pri kojoj dolazi do pove\u0107anja sinteze i izlu\u010divanja ACTH ili (2) tumora kore nadbubre\u017ene \u017elijezde (tzv. o adrenu ovisan hiperadrenokorticizam: ADH) koji obi\u010dno proizvodi pove\u0107ane koli\u010dine kortizola.
\nU rijetke uzroke hiperadrenokorticizma ubraja se i pove\u0107ana proizvodnja kortizola ovisna o hrani te ektopi\u010dna sinteza ACTH.
\nHiperadrenokorticizam je bolest odraslih i starijih pasa, naj\u010de\u0161\u0107e se javlja u dobi od 7. do 9. godine \u017eivota. Za pojavu prirodne bolesti ne postoji spolna predispozicija iako neki autori smatraju da je mogu\u0107a blaga predispozicija \u017eenki za razvoj ADH. Prisustvo HAC-a je opisano u ve\u0107ine pasmina, a naj\u010de\u0161\u0107e obolijevaju male terijerske pasmine, pudli, jazav\u010dari, bigli, kovr\u010davi bi\u0161oni, standardni gubi\u010dari, foksterijeri, njema\u010dki ov\u010dari, labrador retriveri, australski ov\u010dari, bokseri i bostonski terijeri. Naj\u010de\u0161\u0107e prisutni klini\u010dki znaci hiperadrenokorticizma su: poliurija i polidipsija, polifagija, pove\u0107anje tjelesne mase, pove\u0107anje abdomena, endokrine alopecije, mi\u0161i\u0107na slabost i dahtanje. Kao rje\u0111i simptomi se javljaju pove\u0107anje jetre, letargija, smanjeno podno\u0161enje tjelesnih napora, anestrus u kuja ili atrofija testisa u mu\u017ejaka, miotonija, hipertenzivna retinopatija i\/ili neurolo\u0161ki deficiti. Od dermatolo\u0161kih znakova uz tipi\u010dne bilateralno simetri\u010dne nepruriti\u010dne alopecije na trupu mogu se javiti i stanjena ko\u017ea, gubitak elasticiteta, lako ozlje\u0111ivanje sa stvaranjem modrica, komedoni, strije, kalcinoza ko\u017ee i sporo cijeljenje rana. U laboratorijskim se nalazima u hemogramu zapa\u017eaju stresni leukogram s limfopenijom i eozinopenijom, blaga do umjerene neutrofilija i\/ili monocitoza, blaga policitemija i\/ili trombocitoza.
\nBiokemijske promjene koje se naj\u010de\u0161\u0107e javljaju uz HAC su: povi\u0161enje aktivnosti alkalne fosfataze, povi\u0161ene koncentracije kolesterola i triglicerida, blaga hiperglikemija i povi\u0161enje aktivnosti alanin aminotransferaze. U tijeku analize urina naj\u010de\u0161\u0107e se mogu utvrditi sni\u017eena specifi\u010dna te\u017eina mokra\u0107e (hipostenurija) i proteinurija. U pacijenata sa sekundarnim diabetes mellitus<\/em>-om je prisutna glukozurija, a tako\u0111er u pacijenata s HAC-om \u010deste su i urinarne infekcije bez prisustva znakova upale. \u0160to je ve\u0107i broj klini\u010dkih simptoma i laboratorijskih nalaza koji su kompatibilni s HAC-om to je sna\u017enija sumnja na ovu bolest te \u0107e se prije pristupiti daljnjim dijagnosti\u010dkim postupcima.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\nPovijest i definicija<\/h2>\n
\nOsovina hipotalamus-hipofiza-nadbubre\u017ene \u017elijezde i mehanizam povratne sprege<\/h2>\n
\n
\nIzlu\u010divanje glukokortikoida je gotovo u potpunosti regulirano djelovanjem ACTH, a proizvedeni kortizol mehanizmom povratne sprege ima negativni utjecaj na hipotalamus i hipofizu (Herrtage i Ramsey, 2015.). Uloge kortizola su mnogobrojne i raznovrsne te nema organa niti organskog sustava koji nije zahva\u0107en u\u010dinkom razlika u cirkuliraju\u0107im koncentracijama ovog hormona. Osnovna aktivnost kortizola je usmjerena na reakcije organizma na dugoro\u010dnu prisutnost stresa izazvanog gladovanjem, infekcijama i kroni\u010dnim upalama. U tim situacijama dolazi do nadja\u010davanja mehanizma povratne sprege pa stoga koncentracije ACTH i kortizola ostaju dugo povi\u0161ene. Prouzro\u010deno time dolazi do glukoneogeneze iz neugljikohidratnih izvora s posljedi\u010dnim katabolizmom bjelan\u010devina i masti \u0161to rezultira sni\u017eenjem koncentracije proteina te redukcijom masnih rezervi u svim organima, osim u jetri, gdje se odvija intenzivni metabolizam (Bennaim i sur., 2019.a).<\/p>\nOsnovni podatci<\/h2>\n
\n
\nHiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi se javlja u oko 80-85 % slu\u010dajeva i karakterizira ga autonomna sekrecija ACTH, bilateralna adrenokortikalna hiperplazija te kroni\u010dno pretjerano izlu\u010divanje glukokortikoida (Barker i sur., 2005., P\u00e9rez-Alenza i Meli\u00e1n, 2017., Sanders i sur., 2018., Bennaim i sur, 2019.a). Adrenalni se tumori koji autonomno izlu\u010duju kortizol javljaju u oko 15-20 % pasa, a u njih se aktivira mehanizam negativne povratne sprege na hipotalamus i hipofizu \u0161to rezultira smanjenom proizvodnjom ACTH-a, s posljedi\u010dnom atrofijom kortizol-seceniraju\u0107ih stanica u obje kore nadbubre\u017enih \u017elijezda, ali tumor nastavlja rasti (Rodr\u00edguez Pi\u00f1eiro i sur., 2009., P\u00e9rez-Alenza i Meli\u00e1n, 2017., Sanders i sur., 2018.).<\/p>\n
\nPsi s adrenalnim HAC-om su unutar te populacije ili ne\u0161to stariji sa srednjom dobi od 11 godina (Herrtage i Ramsey, 2015.).
\nHAC je bolest koja zahva\u0107a oba spola, pri \u010demu se u nekim studijama smatra da su spolovi podjednako zastupljeni, a u drugima da postoji predispozicija u \u017eenki (Bennaim i sur., 2019.a, Carotenuto i sur., 2019.). Postupci kastracije pove\u0107avaju rizik za pojavu HAC-a u pasa (Hoffman i sur., 2018., Carotenuto i sur., 2019.).
\nIako bilo koja pasmina mo\u017ee oboljeti od hiperadrenokorticizma, u znanstveno- stru\u010dnoj literaturi posljednjih se godina kao pasmine s najve\u0107om prevalencijom spominju: kovr\u010davi bi\u0161on (O\u2019Neil i sur., 2016.), standardni gubi\u010dar i foksterijer (Carotenuto i sur., 2019.). U ud\u017ebeni\u010dkoj se literaturi i nadalje naj\u010de\u0161\u0107e spominju pudli, jazav\u010dari te razne pasmine malih terijera. Prema tjelesnoj masi navodi se da male pasmine \u010de\u0161\u0107e imaju o hipofizi ovisan HAC, a da ve\u0107e pasmine pasa, \u010dija je te\u017eina ve\u0107a od 15 ili 20 kg, imaju \u010de\u0161\u0107e adrenokortikalne tumore (Herrtage i Ramsey, 2015., Bennaim i sur., 2019.a).<\/p>\nKlini\u010dka slika<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/slika01-hiperadrenokorticizam.jpg\")
\nU naj\u010de\u0161\u0107e dermatolo\u0161ke simptome ubrajaju se istanjivanje ko\u017ee i gubitak elasticiteta sa stvaranjem specifi\u010dnog ko\u017enog nabora (slika 2.), pojave strija te prisustvo prominentnih abdominalnih vena.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/slika02-hiperadrenokorticizam.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/slika03-hiperadrenokorticizam.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/slika04-hiperadrenokorticizam.jpg\")
\nNeurolo\u0161ki simptomi se mogu javljati, no nisu tako \u010desti kao sistemski ili dermatolo\u0161ki poreme\u0107aji, a obi\u010dno se radi o miotoniji ili o parezi n. facialis<\/em>-a.
\nU novijim se istra\u017eivanjima spominjalo da bi velike pasmine pasa mogle imati suptilnije znakove od malih pasmina, ali novo istra\u017eivanje Bennaima i sur. (2019.b) nije potvrdilo ovu pretpostavku. Navedenim se simptomima mogu pridru\u017eiti i simptomi koji su posljedica lokalnog rasta tumora bilo na nadbubre\u017enim \u017elijezdama i\/ili na hipofizi (tzv. sindrom pituitarnog makrotumora). U tim se slu\u010dajevima javljaju tupost, depresija, dezorjentacija, besciljno lutanje, epilepsijski napadaji, kru\u017eenje, anizokorija i\/ili sljepo\u0107a posljedi\u010dno PDH, a u slu\u010dajevima ADH se obi\u010dno javlja akutna slabost do kolapsa, bol u abdomenu te slabost stra\u017enjih ekstremiteta (Herrtage i Ramsey, 2015., Bennaim i sur., 2019.a, Bennaim i sur., 2019.c). U tabeli 1. prikazani su simptomi koji se javljaju kod hiperadrenokorticizma, raspodijeljeni prema u\u010destalosti pojavljivanja prema Behrend i sur. (2013.) te Behrend (2015.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/tablica01-hiperadrenokorticizam.png\")
*Diabetes mellitus<\/em>.<\/figcaption><\/figure>\n
\nPromjene koje se opa\u017eaju u standardnim laboratorijskim analizama krvi i urina prikazane su u tabeli 2.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/tablica02-hiperadrenokorticizam.png\")
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tBEHREND, E. N., H. S. KOOISTRA, R. NELSON, C. E. REUSCH and J. C. SCOTT-MONCRIEFF (2013): Diagnosis of spontaneous canine hyperadrenocorticism: 2012 ACVIM consensus statement (small animal). J. Vet. Intern. Med. 27, 1292-1304. 10.1111\/jvim.12192
\n3.\tBEHREND, E. N. (2015): Canine hyperadrenocorticism. In: Feldman, E. C., R. W. Nelson, C. E. Reusch, J. C. R. Scott-Moncrieff and E. N. Behrend: Canine and feline endocrinology, 4 th ed. St. Louis, Elsevier Saunders, pp. 377-451. 10.1016\/B978-1-4557-4456-5.00010-9
\n4.\tBENNAIM, M., R. E. SHIEL, C. FORDE and C. T. MOONEY (2018): Evaluation of individual low- dose dexamethasone suppression test patterns in naturally occuring hyperadrenocorticism in dogs. J. Vet. Intern. Med. 32, 967-977. 10.1111\/jvim.15079
\n5.\tBENNAIM, M., R. E. SHIEL and C. T. MOONEY (2019a): Diagnosis of spontaneous hyperadrenocorticism in dogs. Part 1: Pathophysiology, aetiology, clinical and clinicopathological features. Vet. J. 252:105342. 10.1016\/j.tvjl.2019.105342
\n6.\tBENNAIM, M., S. CENTOLA, I. RAMSEY and M. SETH (2019b): Clinical and clinicopathological features in dogs with uncomplicated spontaneous hyperadrenocorticism diagnosed in primary care practice (2013-2014). J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 55, 178-186. 10.5326\/JAAHA-MS-678
\n7.\tBENNAIM, M., R. E. SHIEL and C. T. MOONEY (2019c): Diagnosis of spontaneous hyperadrenocorticism in dogs. Part 2: Adrenal function testing and differentiating tests.\u201d Vet. J. 252:105343. 10.1016\/j.tvjl.2019.105343
\n8.\tCAROTENUTO, G., E. MALERBA, C. DOLFINI, F. BRUGNOLI, P. GIANNUZZI, G. SEMPRINI, P. TOSOLINI and F. FRACASSI (2019): Cushing\u2019s syndrome \u2013 an epidemiological study based on a canine population of 21281 dogs. Open Vet. J. 9, 27-32. 10.4314\/ovj.v9i1.5
\n9.\tCASTILLO, V., D. GIACOMINI, M. P\u00c1EZ-PEREDA, J. STALLA, M. LABEUR, M. THEODOROPOULOU, F. HOLSBOER, A. B. GROSSMAN, G. K. STALLA and E. ARZT (2006): Retinoic acid as a novel medical therapy for Cushing\u2019s disease in dogs. Endocrinology 147, 4438-4444. 10.1210\/en.2006-0414
\n10.\tCASTILLO, V., M. F. CABRERA BLATTER, N. V. G\u00d3MEZ, V. SINATRA, M. F. GALLELLI and M. C. GHERSEVICH (2009): Diurnal ACTH and plasma cortisol variations in healthy dogs and in those with pituitary-dependent Cushing\u2019s syndrome before and after treatment with retinoic acid. Res. Vet. Sci. 86, 223-229. 10.1016\/j.rvsc.2008.06.006
\n11.\tFERRIERE, A. and A. TABARIN (2020): Cushing\u2019s syndrome: treatment and new therapeutic approaches. Best Pract. Res. Clin. Endocrinol. Metab. 34, 101381. 10.1016\/j.beem.2020.101381
\n12.\tHERRTAGE, M. E. and I. K. RAMSEY (2015): Canine hyperadrenocorticism. In: BSAVA Manual of canine and feline endocrinology. (Eds. Mooney, C. T., M. E. Peterson), 4 th ed. BSAVA. Quedgeley. Pp. 167-189. 10.22233\/9781905319893.16
\n13.\tHOFFMAN, J. M., B. N. LOUREN\u00c7O, D. E. L. PROMISLOW and K. E. CREEVY (2018): Canine hyperadrenocorticism associations with signalment, selected comorbidities and mortality within North American veterinary teaching hospitals. J. Small Anim. Pract. 59, 681-690. 10.1111\/ jsap.12904
\n14.\tKOOISTRA, H. S., S. H. GREVEN, J. A. MOL and A. RIJNBERK (1997): Pulsatile secretion of alpha- MSH and differential effects of dexamethasone and haloperidol on the secretion of alpha-MSH and ACTH in dogs. J. Endocrinol. 152, 113-121. 10.1677\/ joe.0.1520113
\n15.\tLODISH, M. B., M. F. KEIL and C. A. STRATAKIS (2018): Cushing syndrome in pediatrics. Endocrinol. Metab. Clin. North Am. 47, 451-462. 10.1016\/j. ecl.2018.02.008
\n16.\tLOWE, A. D., K. L. CAMPBELL, A. BARGER, D. J. SCHAEFFER and L. BORST (2008): Clinical, clinicopathological and histological changes observed in 14 cats treated with glucocorticoids. Vet. Rec. 162, 777-783. 10.1136\/vr.162.24.777
\n17.\tNELSON, R. W. and A-M. DELLA MAGGIORE (2020): Disorders of the adrenal gland. U: Small animal internal medicine. (Eds. Nelson, R. W., C. G. Couto) 6 th ed. Elsevier, St. Louis, pp. 857-897.
\n18.\tO\u2019NEILL, D. G., C. SCUDDER, J. M. FAIRE, D. B. CHURCH, P. D. MCGREEVY, P. C. THOMSON and D. C. BRODBELT (2016): Epidemiology of hyperadrenocorticism among 210824 dogs attending primary-care veterinary practices in the UK from 2009 to 2014. J. Small Anim. Pract. 57, 365- 373. 10.1111\/jsap.12523
\n19.\tP\u00c9REZ-ALENZA, D. and C. MELI\u00c1N (2017): Hyperadrenocorticism in dogs. In: Textbook of veterinary internal medicine Diseases of the dog and the cat. (Eds. Ettinger, S. J., E. C. Feldman i E. C\u00f4t\u00e9), 8 th ed. Elsevier, St. Louis, pp. 4345-4389.
\n20.\tPETERSON, M. E. (2015): Feline hyperadrenocorticism. In: BSAVA Manual of canine and feline endocrinology. (Eds. Mooney, C. T, M. E. Peterson), 4 th ed. BSAVA, Quedgeley, pp. 190-198. 10.22233\/9781905319893.17
\n21.\tRAMSEY, I. K. and M. HERRTAGE (2016): Laboratory evaluation of adrenal diseases. In: BSAVA Manual of canine and feline clinical pathology. (Eds. Viliers, E., J. Risti\u0107), 3 rd ed. BSAVA, Quedgeley, pp. 353-372. 10.22233\/9781910443255.18
\n22.\tRODR\u00cdGUEZ PINEIRO, M. I., G. BENCHEKROUN, P. DE FORNEL-THIBAUD, C. MAUREY-GUENEC, F. GARNIER and D. ROSENBERG (2009): Accuracy of an adrenocorticotropic hormone (ACTH) immunoluminometric assay for differentiating ACTH-dependent from ACTH-independent hyperadrenocorticism in dogs. J. Vet. Intern. Med. 23, 850-855. 10.1111\/j.1939-1676.2009.0328.x
\n23.\tSANDERS, K., H. S. KOOISTRA and S. GALAC (2018): Treating canine Cushing\u2019s syndrome: current options and future prospects. Vet. J. 241, 42-51. 10.1016\/j.tvjl.2018.09.014
\n24.\tSHARMA, S. T., L. K. NIEMAN and R. A. FEELDERS (2015): Cushing\u2019s syndrome: epidemiology and developments in disease management. Clin. Epidemiol. 7, 281-293. 10.2147\/CLEP.S44336
\n25.\tWAGNER-BARTAK, N. A., A. BAIOMY, M. A. HABRA, S. V. MUKHI, A. C. MORANI, B. R. KORIVI, S. G. WAGUESPACK and K. M. ELSAYES (2017): Cushing syndrome: diagnostic workup and imaging features, with clinical and pathologic correlation. Am. J. Roentgenol. 209, 19-32. 10.2214\/AJR.16.17290
\n26.\tZUR, G. and S. O. WHITE (2011): Hyperadrenocorticism in 10 dogs with skin lesions as the only presenting clinical sign. J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 47, 419-427. 10.5326\/JAAHA-MS-5623<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Canine hyperadrenocorticism (Part I: Definition, clinical signs and laboratory findings)<\/h2>\n
\nIvana KI\u0160<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Mirna BRKLJA\u010cI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, An\u0111ela KRIZMAN<\/strong>, student, Vesna MATIJATKO<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Gabrijela JURKI\u0106 KRSTESKA<\/strong>, DVM, Expert Associate, Ma\u0161a EFENDI\u0106<\/strong>, DVM, Assistant, Nikica PRVANOVI\u0106 BABI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Dalibor POTO\u010cNJAK<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Nada KU\u010cER<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nUrinalysis usually reveals low specific gravity of urine (hypostenuria) and Proteinuria. If the dogs have concurrent diabetes mellitus<\/em>, glucosuria is present, and dogs with HAC can have urinary tract infections without signs of inflammation. The greater the number of present clinical symptoms and laboratory changes, the stronger the suspicion of HAC and therefore the need to proceed with diagnostics.<\/p>\n