![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/MajaZDELAR-TUK.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
M. Zdelar-Tuk<\/strong>, S. \u0160pi\u010di\u0107<\/strong>*, S. Duvnjak<\/strong>, I. Reil<\/strong>, G. Kompes<\/strong>, B. Habrun<\/strong> i S. Mudri\u0107<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Slu\u010dajevi bruceloze redovito se opisuju u zemljama centralne i zapadne Europe. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> Brucella suis, bruceloza, svinja, Istra, epidemiologija<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Bruceloza svinja je zoonoza rasprostranjena diljem svijeta, prouzro\u010dena s tri (biovarovi 1, 2 i 3) od pet biovarova vrste Brucella suis<\/em> (B. suis<\/em>), koji uzrokuju infekcije doma\u0107ih i divljih svinja, ali i ljudi. Uzro\u010dnik infekcije su unutarstani\u010dne bakterije iz roda Brucella<\/em> koje pripadaju \u03b1-proteobakterijama, klasi vrlo raznolikih bakterija prilagodljivih novim uvjetima stani\u0161ta. Brucella<\/em> sp. je rod koji se trenutno sastoji od 13 vrsta (Scholz i sur. 2018., Ledwaba i sur., 2019.). Osim svinja, brucele inficiraju i doma\u0107e i divlje \u017eivotinje poput krava, ovaca, koza, pasa (Godfroid, 2002.); morskih sisavaca, obi\u010dnih voluharica, crvenih lisica, pavijana, \u017eaba i riba, a izdvojene su i iz implantata ljudskih grudi (Al Dahouk i sur., 2007., Scholz i sur., 2008a., 2008.b, 2010., 2016., Whatmore i sur., 2014., Cvetni\u0107 i sur., 2017., Muhldorfer i sur., 2017.).<\/p>\n Geografska rasprostranjenost i doma\u0107ini vrste B. suis<\/em> variraju. Biovarovi 1 i 3 poga\u0111aju uglavnom doma\u0107e (Sus scrofa domesticus<\/em>) i divlje svinje (Sus scrofa<\/em>) te prouzro\u010deu infekcije u ljudi (Godfroid i sur., 2005., 2013.). Za razliku od spomenutih biovarova, biovar 2 je rijetko patogen za ljude i ograni\u010den je na kontinentalnu Europu (Paton i sur., 2001., Lagier i sur., 2005., EFSA, 2009., Mailles i sur., 2017.). Divlja svinja i europski sme\u0111i zec (Lepus europaeus<\/em>) jedini su do sada dokazani rezervoari B. suis<\/em> biovar 2 (Godfroid, 2002., Bergagna i sur., 2009., Cvetni\u0107 i sur., 2009., Mu\u00f1oz i sur., 2010., Gr\u00e9goire i sur., 2012.). Iako vrlo rijetko, B. suis<\/em> bv. 2 mo\u017ee zaraziti goveda i konje, ali njezino epidemiolo\u0161ko zna\u010denje nije poznato (Andersen i Petersen, 1995., Cvetni\u0107 i sur., 2005., Szulowski i sur., 2013., Ja\u00ff i sur., 2014.). Unato\u010d sporadi\u010dnim epidemijama, zemlje Europske unije se smatraju slobodnima od bruceloze svinja u intenzivnoj svinjogojskoj proizvodnji. Bruceloza u svinja prouzro\u010dena B. suis<\/em>, osobito biovarom 2, o\u010dituje se sustavnim infekcijama i mo\u017ee prouzro\u010diti kroni\u010dnu bolest (D\u00edaz Aparicio, 2013., Poester i sur., 2013.). Bakterijemija traje nekoliko mjeseci, a B. suis<\/em> se zadr\u017eava u maternici, prouzo\u010de\u0107i kroni\u010dni metritis (Alton, 1990., Megid i sur., 2010.). U nerastova su isto \u010deste genitalne infekcije (epididimitis). Bruceloza svinja je endemska bolest u Hrvatskoj, a B. suis<\/em> je prisutna u populaciji doma\u0107ih i divljih svinja u svim \u017eupanijama u kojima se uzgajaju svinje (Cvetni\u0107 i sur., 2008., 2009., \u0160pi\u010di\u0107 i sur., 2013., 2016.). Infekcija s B. suis<\/em> bv. 2 je dijagnosticirana 2011. i u dva gospodarstva s intenzivnim uzgojem u Osje\u010dko-baranjskoj \u017eupaniji (Cvetni\u0107 i sur., 2009.) s pribli\u017eno 1000 rasplodnih krma\u010da te u Bjelovarsko-bilogorskoj \u017eupaniji (\u0160pi\u010di\u0107, neobjavljeni podatci). Va\u017eno je napomenuti da je Hrvatska bila prva europska zemlja u kojoj je infekcija B. suis<\/em> biovar 3 otkrivena u konja, svinja i divljih svinja (Cvetni\u0107 i sur., 2005., 2009.), a izdvojeni sojevi su se po svojim molekularnim, kulturelnim i biolo\u0161kim osobinama razlikovali od svih do tada opisanih sojeva vrste B. suis<\/em> (\u0160pi\u010di\u0107 i sur., 2010., Duvnjak i sur., 2015., 2022.).<\/p>\n Prema na\u0161im saznanjima, bruceloza svinja u Istarskoj \u017eupaniji do sada nije evidentirana te se ovim radom, prvi puta opisuju slu\u010dajevi bruceloze svinja u dva uzgoja svinja u Istri, odnosno na podru\u010dju dvije op\u0107ine na sjeverozapadu Istre.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U Hrvatskoj svaki poba\u010daj ili pojavu klini\u010dkih znakova koji upu\u0107uju na brucelozu, obvezno je prijaviti ovla\u0161tenom veterinaru koji uzima odgovaraju\u0107e uzorke te ih dostavlja ovla\u0161tenom dijagnosti\u010dkom laboratoriju s ciljem dijagnostike bolesti.<\/p>\n Tijekom 2018. i 2019. godine u Laboratorij za bakterijske zoonoze i molekularnu dijagnostiku bakterijskih bolesti, Nacionalni referentni laboratorij za brucelozu Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu dostavljena su 62 uzorka krvi svinja s dva gospodarstva u Istarskoj \u017eupaniji s podru\u010dja op\u0107ina Vi\u0161njan i Tar-Vabriga. \u017divotinje su u ovom istra\u017eivanju dr\u017eane poluekstenzivno, kombiniraju\u0107i stajsko dr\u017eanje i ogra\u0111ene ispuste. Zbog poba\u010daja gravidnih krma\u010da i reproduktivnih problema posumnjalo se na brucelozu. Prvo je provedena serolo\u0161ka pretraga krvi onih krma\u010da koje su pobacile. Iste su, po pozitivnom nalazu testirane primjenom metode brucelinizacije. Na farmi na kojoj je bruceloza potvr\u0111ena u krma\u010da koje su pobacile, serolo\u0161ki su testirani i nerastovi te ostale krma\u010de i nazimice. Sve serolo\u0161ki pozitivne \u017eivotinje izdvojene su iz stada te su prilikom klanja uzeti uzorci za bakteriolo\u0161ku pretragu.<\/p>\n Tijekom 2018. godine na dva gospodarstva u Istarskoj \u017eupaniji Rose Bengal testom pretra\u017eene su 54 krvi krma\u010da, 5 nerastova i 1 nazimice, a u 2019. pretra\u017eili smo 2 krvi krma\u010da (Slika 1).<\/p>\n Dijagnostiku bruceloze temeljili smo na Rose Bengal testu (RBT) kao testu probira (Institut Pourquier, Montpelier, Francuska) te indirektnom imunoenzimskom testu ELISA (Ingesim Brucella<\/em> Porcina, Ingenasa, Madrid, \u0160panjolska) kao potvrdnoj serolo\u0161koj metodi. Pretrage su izvr\u0161ene u skladu s va\u017ee\u0107om nacionalnom legislativom, a valorizacija rezultata imunoenzimskog testa izvr\u0161ena je u skladu s preporukama proizvo\u0111a\u010da kita (Ingenasa, Madrid, \u0160panjolska).<\/p>\n Brucelinizacija je klasi\u010dni ko\u017eni alergijski test uz primjenu pro\u010di\u0161\u0107enog proteinskog derivata brucelina, koji se nakon utvr\u0111ivanja pozitivnih serolo\u0161kih reakcija mo\u017ee koristiti kao probirni ili kao potvrdni test. Rezultati se moraju tuma\u010diti u odnosu na klini\u010dke znakove, povijest bolesti i rezultate serolo\u0161kih i bakteriolo\u0161kih pretraga. Test je proveden uporabom pro\u010di\u0161\u0107enog proteinskog derivata Brucellargene OCB, Synbiotics, Francuska. Brucelinizirano je 8 svinja za koje su prve utvr\u0111ene pozitivne serolo\u0161ke reakcije, u farmi s utvr\u0111enim poba\u010dajima.<\/p>\n Materijal za bakteriolo\u0161ku pretragu uziman je prilikom klanja svinja koje su reagirale pozitivno minimalno s jednom serolo\u0161kom metodom. Prve svinje proslije\u0111ene za klanje radi daljnje bakteriolo\u0161ke pretrage, bile su ujedno pozitivne i na pretragu metodom brucelinizacije. Bakteriolo\u0161ka pretraga je provedena kori\u0161tenjem selektivnih hranili\u0161ta, Brucella<\/em> agar uz dodatak konjskog seruma, bacitracina, polymyxin B sulfata i hranili\u0161ta po Farrellu (Alton, 1988.). Inokulirane podloge smo inkubirali na 37 \u00b0C na normalnoj atmosferi i usporedno na 10% CO2<\/sub>. Porast kolonija je tijekom sljede\u0107ih 8 dana svakodnevno provjeravan. Kolonije su zatim bile identificirane na osnovi morfologije (sitne, prozirne, konveksne, glatke) (Alton i sur., 1988.).<\/p>\n Identifikacija vrste Brucella sp.<\/em> Molekularna tipizacija izolata B. suis<\/em> <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Tijekom 2018. godine na farmi 1 u op\u0107ini Vi\u0161njan, pozitivne serolo\u0161ke reakcije Rose Bengal testom ustanovljene su kod 34 od 36 pretra\u017eenih \u017eivotinja. U 2019. godini na istoj farmi testirane su dvije krvi, od kojih je jedna bila pozitivna. Na farmi 2 (op\u0107ina Tar-Vabriga) u 2018. godini od 24 \u017eivotinje pretra\u017eene sa RBT pozitivno su reagirale 22 \u017eivotinje dok tijekom 2019. godine serolo\u0161ki nije pretra\u017eena niti jedna \u017eivotinja. Potvrdnim testom za brucelozu svinja ELISA (Ingesim Brucella<\/em> Porcina, Ingenasa, Madrid, \u0160panjolska) tijekom 2018. godine na farmi 1 od pretra\u017eenih 36 svinja pozitivnu reakciju su imale 33 svinje, a na farmi 2 od 24 testirane, pozitivne su bile 23 \u017eivotinje. U 2019. na farmi 1 imunoenzimskim testom pretra\u017eene su dvije krma\u010de: jedna je bila pozitivna, a na farmi 2, nije provedeno serolo\u0161ko testiranje (Tabela 1).<\/p>\n Tijekom 2018. godine na farmi F1 brucelinizirano je 8 svinja koje su prve pobacile i temeljem serolo\u0161kih pretraga pozitivno reagirale na brucelozu primjenom metoda RBT i ELISA. U 2018. godini na bakteriolo\u0161ku pretragu s farme 1 dostavljeni su uzorci jetre, uterusa, testisa te skupnih limfnih \u010dvorova 11 svinja. Brucela je izdvojena iz testisa i skupnog uzorka limfnih \u010dvorova jednog nerasta te skupnih limfnih \u010dvorova dviju krma\u010da. Molekularnom identifikacijom utvr\u0111ena je B. suis<\/em> bv. 2. S farme 2 na bakteriolo\u0161ku pretragu upu\u0107eni su testisi, epididimis i skupni limfni \u010dvorovi nerasta te maternica i skupni limfni \u010dvorovi krma\u010de. Brucela je izolirana iz maternice krma\u010de, a izolat pripada vrsti B. suis<\/em> bv. 2.<\/p>\n Tijekom 2019. godine s farme 1 na bakteriolo\u0161ku pretragu dostavljen je uterus i skupni limfni \u010dvorovi iz kojih je izdvojena B. suis<\/em> bv. 2, dok su s farme 2 dostavljeni uterusi i skupni limfni \u010dvorovi 12 svinja iz kojih nije izdvojena Brucella<\/em> sp. (Tabela 2).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Endemski status B. suis<\/em> bv. 2 u populaciji svinja u Republici Hrvatskoj potvr\u0111uju ranija istra\u017eivanja provedena u ekstenzivnim i intenzivnim uzgojima razli\u010ditih \u017eupanija. Iako B. suis<\/em> bv. 2 nema posebno izra\u017eeno zoonotsko zna\u010denje, \u0161tete koje nanosi svinjogojskoj proizvodnji su velike te pri pojavi bolesti dovodi do trenutne propasti uzgoja pri pojavi bolesti. No, opisan je prijenos na druge \u017eivotinjske vrste (Ramamoorthy i sur., 2011., Fretin i sur., 2013., Szulowski i sur., 2013., Kin i sur., 2014., Sting i sur., 2014.).<\/p>\n Istra nije tipi\u010dno svinjogojska hrvatska \u017eupanija, no malobrojne dr\u017eatelje svinja kao i veterinarsku slu\u017ebu potrebno je osvijestiti o obvezi prijave svakog slu\u010daja poba\u010daja kao temeljne mjere nadzora nad brucelozom. Nakon provedene brucelinizacije 8 svinja, na jednoj od farmi tijekom 2018. godine, 7 \u017eivotinja reagiralo je pozitivno na brucelin u vidu edema, crvenila, bolnosti i centralne nekroze tkiva. Vo\u0111eni ovim rezultatom, \u017eurno je provedeno klanje pozitivnih svinja s ciljem provo\u0111enja bakteriolo\u0161ke pretrage. B. suis<\/em> je izdvojena iz 5 uzoraka (skupni uzorci limfnih \u010dvorova, testis i uterus). Molekularnom identifikacijom potvr\u0111eno je da se radi o vrsti B. suis<\/em> bv. 2. Ovim pristupom u najkra\u0107em se roku s velikom specifi\u010dno\u0161\u0107u mo\u017ee potvrditi slu\u010daj infekcije vrstom B. suis<\/em> u uzgoju i postupak suzbijanja bolesti u\u010diniti efikasnim. Obzirom da se radi o prvim potvrdama bruceloze svinja na podru\u010dju Istarske \u017eupanije, da bi mogli utvrditi izvore zaraze i puteve \u0161irenja potrebno je provesti genotipizaciju izdvojenih sojeva vrste B. suis<\/em> primjenom standardnih metoda poput MLVA (multilocus variable number tandem repeats analysis<\/em>) genotipizacije pomo\u0107u 16 lokusa (Al Dahouk i sur., 2005., Le Fl\u00e8che i sur., 2006.) i MLST (multilocus sequence typing analysis<\/em>) na 9 lokusa (Whatmore i sur., 2007.) ali i nove platforme sekvenciranja \u010detvrte generacije (MinION\u2122, Oxford Nanopore Technologies (ONT), Oxford, UK) (Duvnjak i sur., 2022.). Dobivene bismo rezultate tada mogli usporediti s ve\u0107 utvr\u0111enim genotipovima na podru\u010dju R. Hrvatske i okolnih zemalja (Duvnjak i sur., 2015., 2022.) i prikupiti informacije kako o samom izboju bolesti tako i o geografskoj pripadnosti sojeva, putevima \u0161irenja i rizicima za \u017eivotinje i ljude. Monitoring divljih svinja i ze\u010deva na podru\u010dju Istarske \u017eupanije mogao bi nam dati odgovore o rasprostranjenosti i rezervoarima bolesti.<\/p>\n <\/a> 1.\tAL DAHOUK, S., H. TOMASO, E. PRENGER- BERNINGHOFF, W. D. SPLETTSTOESSER, H. C. SCHOLZ and H. NEUBAUER (2005): Identification of Brucella species and biotypes using polymerase chain reaction-restriction fragment length polymorphism (PCR- RFLP). Crit. Rev. Microbiol. 31, 191-196. 10.1080\/10408410500304041 <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Swine brucellosis has been considered an endemic disease in Croatia for two decades, especially in continental areas characterized by pig production, both intensive and extensive. Furthermore, cases of the disease are regularly reported throughout Central and Western Europe. During 2018 and 2019, swine brucellosis caused by the species B. suis<\/em> bv. 2 was confirmed on two pig farms located in \u200b\u200bnorthwestern Istria, as the cause of pig abortion and during controls of neighbouring herds. Diagnosis of the disease was performed by serological tests, Brucella<\/em> skin intradermal test, bacteriological and molecular tests. To our knowledge, this is the first described case of brucellosis in domestic pigs in a coastal Croatian county and proof of the need for mandatory control of this disease in cases of abortion. Since no herds carry the official status of being free of swine brucellosis in the Republic of Croatia, from the safety perspective, breeders should introduce prior control of the animal and its breeding origin, and seek guarantees for this disease. Key words:<\/strong> Brucella suis; brucellosis; swine; Istria; epidemiology<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" M. Zdelar-Tuk, S. \u0160pi\u010di\u0107*, S. Duvnjak, I. Reil, G. Kompes, B. Habrun i S. Mudri\u0107 Dr. sc. Maja ZDELAR-TUK, dr.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":12,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[21],"tags":[1082,1083,1282,1281,586],"issuem_issue":[1276],"ppma_author":[1064,976,1065,1062,1068,1067,1280],"class_list":["post-4436","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-original-scientific-articles","tag-brucella-suis","tag-bruceloza","tag-epidemiologija","tag-istra","tag-svinja","issuem_issue-53-5"],"yoast_head":"\n
\nDr. sc. Maja ZDELAR-TUK<\/strong>, dr. med. vet., dr. sc. Silvio \u0160PI\u010cI\u0106<\/strong>*, dr. med. vet., (dopisni autor, e-mail: spicic@veinst.hr), dr. sc. Sanja DUVNJAK<\/strong>, Irena REIL<\/strong>, dr. med. vet., Gordan KOMPES<\/strong>, dr. med. vet., Boris HABRUN<\/strong>, dr. med. vet., izvanredni profesor, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; mr. sc. Slobodan MUDRI\u0106<\/strong>, Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Odjel – Veterinarski ured Pula, Ispostava Pore\u010d<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.53.5.10<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Materijali i metode<\/a>Rezultati<\/a>Rasprava<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nBruceloza svinja se po svojoj pojavnosti unatrag dva desetlje\u0107a smatra endemskom bolesti u kontinentalnom dijelu Hrvatske u kojem je razvijeno intenzivno i ekstenzivno svinjogojstvo. Tijekom 2018. i 2019. godine na podru\u010dju sjeverozapadne Istre, kao uzrok poba\u010daja i tijekom kontrole susjednih stada, potvr\u0111ena je bruceloza svinja prouzro\u010dena vrstom B. suis<\/em> bv. 2 u dva uzgoja. Dijagnostika bolesti provedena je serolo\u0161kim pretragama, brucelinizacijom, bakteriolo\u0161kom i molekularnim pretragama.
\nPrema na\u0161im saznanjima, ovo je prvi opisani slu\u010daj bruceloze doma\u0107ih svinja na podru\u010dju Istarske \u017eupanije i dokaz da se kontrola ove bolesti mora provoditi osobito u slu\u010dajevima poba\u010daja. S obzirom da ne postoje slu\u017ebeni statusi stada slobodnih od bruceloze svinja u R. Hrvatskoj, sa stanovi\u0161ta sigurnosti, uzgajiva\u010di bi pri uvo\u0111enju novih rasplodnih svinja u uzgoj obvezno trebali provoditi prethodnu kontrolu \u017eivotinje i uzgoja iz kojeg dolazi te tra\u017eiti garancije na ovu bolest. S obzirom na sve ve\u0107u popularnost ekstenzivnog na\u010dina uzgoja svinja, monitoringom bolesti u divljih \u017eivotinja utvrdili bi se u pojedinim hrvatskim regijama i rizici i zna\u010denje prijenosa na doma\u0107e svinje.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\nMe\u0111utim, B. suis<\/em> bv. 2 je \u0161iroko rasprostranjen u divljini, s obzirom na mogu\u0107nost kontakta \u0161to najvi\u0161e ugro\u017eava svinje u ekstenzivnoj proizvodnji (Cvetni\u0107 i sur., 2003., 2005., EFSA, 2009., \u0160pi\u010di\u0107 i sur., 2010.). Povremeno se bruceloza ulaskom zara\u017eenih svinja, hranom i\/ili kontaminiranim sjemenom pojavljuje i u intenzivnom uzgoju svinja.<\/p>\n
\nOsim reproduktivnih poreme\u0107aja o\u010dituje se: poba\u010dajem, smanjenjem veli\u010dine legla, avitalnom prasadi i neplodno\u0161\u0107u (protrahirani poba\u010daj) (Megid i sur., 2010., Meirelles-Bartoli, 2012.).<\/p>\n
\nNajvi\u0161e je zastupljena na podru\u010dju Sisa\u010dko-moslava\u010dke \u017eupanije, osobito u podru\u010dju uz Park prirode Lonjsko polje i Posavini, oko rijeke Save, gdje ekstenzivan na\u010din dr\u017eanja \u017eivotinja omogu\u0107uje kontakt i parenje doma\u0107ih i zara\u017eenih divljih svinja.
\nS obzirom na prirodne rezervoare bolesti i na\u010din \u0161irenja zabilje\u017eeni su sli\u010dni slu\u010dajevi infekcije i u drugim europskim zemljama (Hars i sur., 2004., Leuenberger i sur., 2007., Mu\u00f1oz i sur., 2010., Barlozzari i sur., 2015., Scholz i sur., 2018.).<\/p>\nMaterijali i metode<\/h2>\n
\nOpis slu\u010daja<\/h3>\n
Serolo\u0161ka pretraga<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/slika01-prikaz-slucajeva-bruceloze-svinja.jpg\")
Brucelinizacija<\/h3>\n
Bakteriolo\u0161ka pretraga<\/h3>\n
\nZbog ekstenzivnog na\u010dina dr\u017eanja, ve\u0107inu svinja nije bilo mogu\u0107e privesti klanju, jer su neke uginule, a jedan dio je i bio izlu\u010den iz uzgoja bez uzimanja uzoraka za bakteriolo\u0161ku pretragu (podatci veterinarske inspekcije). Od svinja su uzimani reproduktivni organi (testesi, epididimis, uterus), limfni \u010dvorovi (supramamarni, ingvinalni, mandibularni, mezenterijalni, perihepati\u010dki, ilija\u010dni, portalni) te jetra. U 2018. godini bakteriolo\u0161ki je pretra\u017eeno 10 uterusa, 3 testesa s epididimisom, dvije jetre te skupni limfni \u010dvorovi od ukupno 13 svinja, a tijekom 2019. pretra\u017eeno je 13 uterusa i skupni uzorak limfnih \u010dvorova 13 serolo\u0161ki pozitivnih svinja.<\/p>\nMolekularna pretraga<\/h3>\n
\nSumnjive su kolonije bile podvrgnute identifikaciji “Bruce-ladder” pretragom (Garcia-Yoldi i sur., 2006.) koja u jednom koraku mo\u017ee se potvrditi to\u010dno o kojoj se vrsti brucela radi, uklju\u010duju\u0107i sve biovarove terestrijalnih brucela (B. neotomae<\/em>, B. abortus<\/em> biovarovi 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 9, B. melitensis<\/em> biovarovi 1, 2, 3 i B. suis biovarovi 1, 2, 3, 4, 5) i sojeve iz morskih sisavaca (B. pinnipedialis<\/em> i B. ceti<\/em>) te vakcinalne sojeve (B. abortus<\/em> S19, B. abortus<\/em> RB51 i B. melitensis<\/em> Rev.1). Pretraga je provedena sukladno referenci.<\/p>\n
\nINgene Bruce-ladder Suis kit (Ingenasa, \u0160panjolska) koristili smo za identifikaciju Brucella suis<\/em> bv. 1-5 za sve izolate koji su u prethodnoj pretrazi bili identificirani na razini vrste. Pretraga je provedena prema uputi proizvo\u0111a\u010da, a o\u010dekivana veli\u010dina produkata umno\u017eavanja za B. suis<\/em> bv. 1 je 197 i 425 bp; za bv. 2 278 i 548 bp; za bv. 3 197 i 302 bp; za bv. 4 197 i 611 bp; i za bv. 5 197, 278, i 611 bp.<\/p>\nRezultati<\/h2>\n
\nSerolo\u0161ka pretraga<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/tablica01-prikaz-slucajeva-bruceloze-svinja.png\")
F1 – farma 1; F2 – farma 2.<\/figcaption><\/figure>\nBrucelinizacija<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/slika02-prikaz-slucajeva-bruceloze-svinja.jpg\")
\nUkupno je 7 svinja reagiralo pozitivno na aplikaciju brucelina u vidu edema, crvenila, bolnosti i centralne nekroze tkiva (Slika 2).<\/p>\nBakteriolo\u0161ka i molekularna pretraga<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/tablica02-prikaz-slucajeva-bruceloze-svinja.png\")
* – B. suis<\/em> je izdvojen iz limfnih \u010dvorova i uterusa iste \u017eivotinje.<\/figcaption><\/figure>\nRasprava<\/h2>\n
\n
\nU posljednjih dvadesetak godina bolest je opisana u: Zagreba\u010dkoj, Sisa\u010dko-moslava\u010dkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Po\u017ee\u0161ko-slavonskoj, Brodsko-posavskoj, Viroviti\u010dko-podravskoj i Osje\u010dko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj \u017eupaniji i Gradu Zagrebu (Cvetni\u0107 i sur., 2003., 2005., 2009., 2017., Duvnjak i sur., 2015., \u0160pi\u010di\u0107 i sur., 2010.). Treba napomenuti da se u razdoblju od 2003. do 2008. godine u konja, doma\u0107ih i divljih svinja utvrdila i infekcija varijantom vrste B. suis<\/em> koju karakterizira rast na hranili\u0161tu uz dodatak 20 \u03bcg\/mL fuchsina \u0161to je svojstveno biovaru 3. Molekularnom tipizacijom metodom Ingene Bruce Ladder Suis kit (Ingenasa, \u0160panjolska) utvr\u0111ena je pripadnost biovaru 1, a s obzirom na tradiciju i naviku dr\u017eanja svinja i mogu\u0107nosti prijenosa na ljude po niskom zoonotskom potencijalu najsli\u010dniji su biovaru 2 (Cvetni\u0107 i sur., 2005., 2009.). Zanimljivo je da nakon 2008. godine navedena varijanta B. suis<\/em> nije vi\u0161e nikada izdvojena u potvr\u0111enim slu\u010dajevima bruceloze doma\u0107ih i divljih \u017eivotinja \u0161to predstavlja izuzetak u evoluciji vrste B. suis<\/em> na na\u0161im prostorima (Duvnjak i sur., 2015.).
\nBruceloza svinja najvi\u0161e je zastupljena na podru\u010dju Sisa\u010dko-moslava\u010dke \u017eupanije, osobito u podru\u010dju uz Park prirode Lonjsko polje, Posavini oko rijeke Save i Slavoniji gdje ekstenzivan na\u010din dr\u017eanja \u017eivotinja omogu\u0107uje kontakt i parenje doma\u0107ih i zara\u017eenih divljih svinja.
\nOsim spomenutih, utvr\u0111ena je i u ve\u0107ini \u017eupanija kontinentalne Hrvatske koje grani\u010de s nekoliko europskih zemalja; Slovenijom, Ma\u0111arskom, Bosnom i Hercegovinom te Srbijom (Cvetni\u0107 i sur., 2008., 2009., 2017., \u0160pi\u010di\u0107 i sur., 2010.). U evropskim zemljama brucelozu svinja prouzro\u010di vrsta B. suis<\/em> bv. 2 te se infekcije u doma\u0107ih i divljih svinja redovito opisuju u zemljama centralne i zapadne Europe (Garin-Bastuji, 2000., Godfroid i K\u00e4sbohrer, 2002., Leuenberger i sur., 2007., Barlozzari i sur., 2015., Pilo i sur., 2015.).<\/p>\n
\nFarme u kojima su utvr\u0111eni poba\u010daji i kasnije potvr\u0111ena bruceloza svinja su orijentirane na poluekstenzivno dr\u017eanje, kombinacijom \u0161talskog dr\u017eanja i ispusta u okolini farme te je mogu\u0107 kontakt s divljim svinjama kao prirodnim nositeljima. Da bismo suzbili ovu diljem svijeta rasprostranjenu zoonozu, u dijagnostici, identifikaciji i tipizaciji uzro\u010dnika uz serolo\u0161ke i bakteriolo\u0161ke se metode unatrag gotovo dva desetlje\u0107a koriste i molekularne metode (OIE, 2018.). Na dva gospodarstva smje\u0161tena na sjeverozapadnom dijelu Istre tijekom 2018. i 2019. godine serolo\u0161ki su pretra\u017eene 62 krvi svinja RBT i ELISA testom, a pozitivno je reagiralo 57 \u017eivotinja. Zbog sli\u010dnosti u gra\u0111i lipopolisaharida ovojnice stanice Brucella<\/em> i drugih bakterijskih vrsta od kojih je najzna\u010dajnija Yersinia enterocolitica<\/em> serotip O:9 navedenim se serolo\u0161kim pretragama \u010desto utvr\u0111uju la\u017eno pozitivne reakcije (Jungersen i sur., 2006., Weiner i sur., 2013.).
\nTemeljem epidemiolo\u0161ke situacije u Istri i mogu\u0107nosti la\u017eno pozitivnih serolo\u0161kih reakcija, odlu\u010deno je na ograni\u010denom broju serolo\u0161ki pozitivnih svinja provesti brucelinizaciju aplikacijom proteinskog derivata dobivenog ekstrakcijom hrapavog soja vrste Brucella melitensis<\/em> B115. Naime, primjenom ove dijagnosti\u010dke metode mogu\u0107e je razlu\u010diti infekciju vrstom B. suis<\/em> bv. 2 od la\u017eno pozitivnih serolo\u0161kih reaktora (Dieste-Perez i sur., 2014.).<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tAL DAHOUK, S., P. LEFLECHE, K. N\u00d6CKLER et al. (2007): Evaluationof Brucella MLVA typing for human brucellosis. J. Microbiol. Meth. 69, 137-145. 10.1016\/j.mimet.2006.12.015
\n3.\tALTON, G. G., L. M. JONES, R. D. ANGUS and J. M. VERGER (1988): Techniques for the brucellosis laboratory. Paris: Institut National de la Recherche Agronomique.
\n4.\tALTON, G. G. (1990): Brucella suis. In: Animal Brucellosis; Nielsen, K., J. R. Duncan, Eds.; CRC Press: Boca Raton, pp. 411-423.
\n5.\tANDERSEN, F. M. and K. B. PETERSEN (1995): Brucellosis: a case of natural infection of a cow with Brucella suis biotype 2. DanskVeterinaertidsskrift 78, 408.
\n6.\tBARLOZZARI, G., A. FRANCO, G. MACR\u00cc, S. LORENZETTI, F. MAGGIORI, S. DOTTARELLI, M. MAURELLI, E. DI GIANNATALE, M. TITTARELLI, A. BATTISTI and F. GAMBERALE (2015): First report of Brucella suis biovar 2 in a semi free-range pig farm, Italy. Vet. Ital. 51, 151-154.
\n7.\tBERGAGNA, S., S. ZOPPI, E. FERROGLIO, M. GOBETTO, A. DONDO, E. DI GIANNATALE, M. S. GENNERO and C. GRATTAROLA ( 2009): Epidemiologic survey for Brucella suis biovar 2 in a wildboar (Susscrofa) population in Northwest Italy. J. Wildl. Dis. 45, 1178-1181. 10.7589\/0090-3558-45.4.1178
\n8.\tCVETNI\u0106, \u017d., M. MITAK, M. OCEPEK, M. LOJKI\u0106, S. TERZI\u0106, L. JEMER\u0160I\u0106, A. HUMSKI, B. HABRUN, B. \u0160O\u0160TARI\u0106, M. BRSTILO, B. KRT and B. GARIN-BASTUJI (2003): Wild boars (Sus scrofa) as reservoirs of Brucella suis biovar 2 in Croatia. Acta. Vet. Hung. 51, 465-473. 10.1556\/avet.51.2003.4.4
\n9.\tCVETNI\u0106, \u017d., S. \u0160PI\u010cI\u0106, S. \u0106URI\u0106, B. JUKI\u0106, D. ALBERT, M. THIEBAUD and B. GARIN-BASTUJI (2005): Isolation of Brucella suis biovar 3 from horses in Croatia. Vet. Rec. 156, 584-585. 10.1136\/vr.156.18.584
\n10.\tCVETNI\u0106, \u017d., R. VELI\u0106, S. \u0160PI\u010cI\u0106, S. DUVNJAK, M. ZDELAR-TUK, D. MAJNARI\u0106 and B. ALERAJ (2008): Distribution of brucellosis in the Republic of Croatia with an overview of the situation in Bosnia and Herzegovina. Croat. J. Infect. 28, 117-123.
\n11.\tCVETNI\u0106, \u017d., S. \u0160PI\u010cI\u0106, J. TON\u010cI\u0106, D. MAJNARI\u0106, M. BENI\u0106, D. ALBERT, M. THI\u00c9BAUD and B. GARIN-BASTUJI (2009): Brucella suis infection in domestic pigs and wild boar in Croatia. Rev. Sci. Tech. 28, 1057-1067. 10.20506\/rst.28.3.1947
\n12.\tCVETNI\u0106, \u017d., S. DUVNJAK, M. ZDELAR-TUK, I. REIL, M. MIKULI\u0106, M. CVETNI\u0106 and S. \u0160PI\u010cI\u0106 (2017): Swine brucellosis caused by Brucella suis biovar 2 in Croatia. Slov. Vet. Res. 54, 149-154. 10.26873\/SVR-360-2017
\n13.\tD\u00cdAZ APARICIO, E. (2013): Epidemiology of brucellosis in domestic animals caused by Brucella melitensis, Brucella suis and Brucella abortus. Rev. Sci. Tech. 32, 43-51, 53-60. 10.20506\/rst.32.1.2187
\n14.\tDIESTE-P\u00c9REZ, L., J. M. BLASCO, M. J. DE MIGUEL, C. M. MAR\u00cdN, M. BARBER\u00c1N, R. CONDE-\u00c1LVAREZ, I. MORIY\u00d3N and P. M. MU\u00d1OZ (2014): Performance of skin tests with allergens from B. melitensis B115 and rough B. abortus mutants for diagnosing swine brucellosis. Vet. Microbiol. 161, 161-168. 10.1016\/j.vetmic.2013.10.024
\n15.\tDUVNJAK, S., I. RA\u010cI\u0106, S. \u0160PI\u010cI\u0106, M. ZDELAR- TUK and I. REIL (2015): Characterisation of Brucella suis Isolates from Southeast Europe by Multi-LocusVariable-Number Tandem Repeat Analysis. Vet. Microbiol. 180, 146-150. 10.1016\/j.vetmic.2015.08.013
\n16.\tDUVNJAK, S., \u017d. PAVLINEC, R. VASER, K. KRI\u017dANOVI\u0106, M. \u0160IKI\u0106, M. ZDELAR-TUK, I. REIL and S. \u0160PI\u010cI\u0106 (2022): Efficacy of next-generation sequencing in bacterial zoonoses diagnostics. Vet stn. 53, 1-10. 10.46419\/vs.53.1.9
\n17.\tEFSA (2009): Scientific opinion of the Panel ofAnimal Health andWelfare (AHAW) on Porcine brucellosis (Brucella suis), on a request from the Commission on porcine brucellosis (Brucella suis). EFSA J. 1-111.
\n18.\tFRETIN, D., M. MORI, G. CZAPLICKI, C. QUINET B. MAQUET, J. GODFROID and C. SAEGERMAN (2013): Unexpected Brucella suis biovar 2 infection in a dairy cow, Belgium. Emerg. Infect. Dis. 19, 2053-2054. 10.3201\/eid1912.130506
\n19.\tGARCIA-YOLDI, D., C. M. MARIN, P. M. DE MIGUEL, P. M. MUNOZ, J. L. VIZMANOS and I. LOPEZ-GONI (2006): Multiplex PCR assay for the identification and differentiation of all Brucella species and the vaccine strains Brucella abortus S19 and RB51 and Brucella melitensis Rev1. Clin Chem. 52, 779-781. 10.1373\/clinchem.2005.062596
\n20.\tGARIN-BASTUJI, B., J. HARS, D. CALVEZ, M. THIEBAUD, and M. ARTOIS (2000): Brucellose du porc domestique et du sanglier sauvage a Brucella suis biovar 2 en France. Epidemiol. Sante. Anim. 38, 1-5.
\n21.\tGODFROID, J. (2002): Brucellosis in wildlife. Rev. Sci. Tech. 21, 277-286. 10.20506\/rst.21.2.1333
\n22.\tGODFROID, J. and A. K\u00c4SBOHRER (2002): Brucellosis in the European Union and Norway at the turn of the twenty-first century. Vet. Microbiol. 90, 135-145. 10.1016\/S0378-1135(02)00217-1
\n23.\tGODFROID, J., A. CLOECKAERT, J. P. LIAUTARD, S. KOHLER, D. FRETIN, K. WALRAVENS, B. GARIN-BASTUJI and J. J. LETESSON (2005): From the discovery of the Malta fever\u2019s agent to the discovery of a marine mammal reservoir, brucellosis has continuously been a reemerging zoonosis. Vet. Res. 36, 313-326. 10.1051\/vetres:2005003
\n24.\tGODFROID, J., B. GARIN-BASTUJI, C. SAEGERMAN and J. M. BLASCO (2013): Brucellosis in terrestrial wildlife. Rev. – Off. Int. Epizoot. 32, 27-42. 10.20506\/rst.32.1.2180
\n25.\tGR\u00c9GOIRE, F., B. MOUSSET, D. HANREZ, C. MICHAUX, K. WALRAVENS and A LINDEN (2012): A Serological and bacteriological survey of brucellosis in wildboar (Susscrofa) in Belgium. BMC Vet. Res. 8, 1-8. 10.1186\/1746-6148-8-80
\n26.\tHARS, J., M. THIEBAUD, C. CAU, S. ROSSI, E. BAUDET, F. BOU\u00c9 and B. GARIN-BASTUJI (2004): La brucellose du sanglier et du li\u00e8vre due \u00e0 Brucella suis 2 en France. Faune sauvage 261, 18-23.
\n27.\tJA\u0178, M., M. A. CHERFA, G. LE CARROU, A. DRAPEAU, Y. CORDE, V. MICK and B. GARIN- BASTUJI (2014): Brucella suis biovar 2 infection in atypical hosts in France. Proceedings of the Brucellosis. International Research Conference, Including the 67 th Annual Brucellosis Research Meeting.
\n28.\tJUNGERSEN, G., V. S\u00d8RENSEN, S. B. GIESE, J. A. STACK and U. RIBER (2006): Differentiation between serological responses to Brucella suis and Yersinia enterocolitica serotype O:9 after natural or experimental infection in pigs. Epidemiol. Infect. 134, 347-357. 10.1017\/S095026880500511X
\n29.\tKIN, M. S., M. FORT, S. T. DE ESCHAIDE and E. B. CASANAVE (2014): Brucella suis in armadillos (Chaetophractus villosus) from La Pampa, Argentina. Vet. Microbiol. 170, 442-445. 10.1016\/j.vetmic.2014.01.039
\n30.\tLAGIER, A., S. BROWN, A. SOUALAH, I. JULIER, B. TOURRAND, D. ALBERT, J. REYNES and B. GARIN-BASTUJI (2005): Brucellose aigue\u00e0 Brucella suis biover 2 chez un chasseur de sanglier M\u00e3\u00a9decine Mal. Infect., 35 (suppl. 2), p. S185. 10.1016\/S0399-077X(05)81637-3
\n31.\tLEDWABA, M. B., C. GOMO, K. E. LEKOTA, P. LE FL\u00c8CHE, A. HASSIM, G. VERGNAUD and H. VAN HEERDEN (2019): Molecular characterization of Brucella species from Zimbabwe. PloS Negl. Trop. Dis. 13, e0007311. doi: 10.1371\/journal.pntd.0007311. 10.1371\/journal.pntd.0007311
\n32.\tLEUENBERGER, R., P. BOUJON, B. THUR, R. MISEREZ, B. GARIN-BASTUJI, J. RUFENACHT and K. D. STARK (2007): Prevalence of classical swine fever, Aujeszky\u2019s disease and brucellosis in a population of wild boar in Switzerland. Vet. Rec. 160, 362-368. 10.1136\/vr.160.11.362
\n33.\tLE FL\u00c8CHE, P., I. JACQUES, M. GRAYON, S. AL DAHOUK, P. BOUCHON, F. DENOEUD, K. N\u00d6CKLER, H. NEUBAUER, L. A. GUILLOTEAU, G. VERGNAUD (2006): Evaluation and selection of tandem repeat loci for a Brucella MLVA typing assay. BMC Microbiol. 6, 9-22. 10.1186\/1471-2180-6-9
\n34.\tMAILLES, A., M. OGIELSKA, F. KEMICHE et al. (2017): Brucella suis biovar 2 infection in humans in France: emerging infection or better recognition? Epidemiol. Infect. 2711-2716. 10.1017\/ S0950268817001704
\n35.\tMEGID, J., L. A. MATHIAS and C. A. ROBLES (2010): Clinical manifestations of brucellosis in domestic animals and humans. OpenVet. Sci. J. 4, 119-126. 10.2174\/1874318801004010119
\n36.\tMEIRELLES-BARTOLI, R. B., L. A. MATHIAS and L. E. SAMARTINO (2012): Brucellosis due to Brucella suis in a swine herd associated with a human clinical case in the State ofS\u00e3o Paulo, Brazil. Trop. Anim. Health Prod. 44, 1575-1579. 10.1007\/ s11250-012-0108-2
\n37.\tM\u00dcHLDORFER, K., G. WIBBELT, C. A. SZENTIKS, D. FISCHER, H. C. SCHOLZ, M. ZSCHC\u00d6K and T. EISENBERG (2017): The role of \u2018atypical\u2019 Brucella in amphibians: are we facing novel emerging pathogens? J. Appl. Microbiol. 122, 40-53. 10.1111\/jam.13326
\n38.\tMU\u00d1OZ, P. M., M. BOADELLA, M. ARNAL et al. (2010): Spatial Distribution and risk factors of brucellosis in Iberian wild ungulates. BMC Infect. Dis. 10:e46 (14 pp.) ttps:\/\/bmc infectdis.biomed central.com\/ articles\/10.1186\/1471-2334-10-46 10.1186\/1471-2334-10-46
\n39.\tOIE (2018): Brucellosis (Brucella Abortus, B. Melitensis and B. Suis) (infectionWith B. Abortus, B. Melitensis and B. Suis) (NB: Version Adopted in May 2016) in: Manual of DiagnosticTestsandVaccines for Terrestrial Animals 2018. Office International des Epizooties, Par\u00eds, France, pp. 1-44.
\n40.\tPATON, N. I., N. W. S. TEE, C. K. F. VU and T. P. TEO (2001): Visceral abscesses due to Brucella Suis infection in a retired pig farmer. Clin. Infect. Dis. 32, 1229-1230. 10.1086\/319748
\n41.\tPILO, C., M. T. TEDDE, G. ORRU, G. ADDIS and M. LICIARDI (2015): Brucella suis infection in domestic pigs in Sardinia (Italy). Epidemiol. Infect. 143, 2170-2177. 10.1017\/S0950268814003513
\n42.\tPOESTER, F. P., L. E. SAMARTINO and R. L. SANTOS (2013): Pathogenesis and pathobiology of brucellosis in livestock. Rev. Sci. Tech. 32, 105-115. 10.20506\/rst.32.1.2193
\n43.\tRAMAMOORTHY, S., M. WOLDEMESKEL, A. LIGETT, R. SNIDER, R. COBB and S. RAJEEV (2011): Brucella suis infection in dogs, Georgia, USA. Emerg. Infect. Dis. 17, 2386-2387. 10.3201\/eid1712.111127
\n44.\tSCHOLZ, H. C., Z. HUBALEK, J. NESVADBOVA, H. TOMASO, G. VERGNAUD, P. LE FL\u00c8CHE, A. M. WHATMORE, S. AL DAHOUK, M. KR\u00dcGER, C. LODRI and M. PFEFFER (2008a): Isolation of Brucella microti from soil. Emerg. Infect. Dis. 14, 1316-1317. 10.3201\/eid1408.080286
\n45.\tSCHOLZ, H. C., Z. HUBALEK, I. SEDLACEK et al. (2008b): Brucella microti sp. nov., isolated from the common vole Microtus arvalis. Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 58(Pt 2), 375-382. 10.1099\/ijs.0.65356-0
\n46.\tSCHOLZ, H. C., K. N\u00d6CKLER, C. G\u00d6LLNER et al. (2010): Brucella inopinata sp. nov., isolated from a breast implant infection. Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 60, 801-808. 10.1099\/ijs.0.011148-0
\n47.\tSCHOLZ, H. C., S. REVILLA-FERN\u00c1NDEZ, S. AL DAHOUK et al. (2016): Brucella vulpis sp. nov., isolated from mandibular lymph nodes of red foxes (Vulpesvulpes). Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 66, 2090-2098. 10.1099\/ijsem.0.000998
\n48.\tSCHOLZ, H. C., M. BANAI, A. CLOECKAERT, P. KAMPFER and A. M. WHATMORE (2018): Brucella. In: Bergey\u2019s Manual of Systematics of Archaea and Bacteria, eds. Whitman, W. B., Rainey, F., K\u00e4mpfer, P., Trujillo, M., Chun, J., DeVos, P. (Hoboken, NJ: John Wiley & Sons, Inc.) 10.1002\/9781118960608.gbm00807.pub.
\n49.\tSTING, R., I. SCHWABE, R. OEHME, M. C. ELSCHNER and F. MELZER (2014): First report of a Brucella suis infection in roe deer (Capreolus capreolus). Berl. Munch. Tierartzl. Wochenschr. 127, 120-122.
\n50.\tSZULOWSKI, K., W. IWANIAK, M. WEINER and J. ZLOTNICKA (2013): Brucella suis biovar 2 isolations From cattle in Poland. Ann. Agric. Environ. Med. AAEM 20, 672-675.
\n51.\t\u0160PI\u010cI\u0106, S., M. ZDELAR-TUK, I. RA\u010cI\u0106, S. DUVNJAK and Z. CVETNI\u0106 (2010): Serological, bacteriological, and molecular diagnosis of brucellosis in domestic animals in Croatia. Croat. Med. J. 51, 320-326. 10.3325\/cmj.2010.51.320
\n52.\t\u0160PI\u010cI\u0106, S., M. ZDELAR-TUK, I. RA\u010cI\u0106, A. VUJNOVI\u0106, M. BENI\u0106, S. DUVNJAK and \u017d. CVETNI\u0106 (2013): Sensitivity of actual laboratory diagnostic methods used for surveillance of swine brucellosis in Croatia. Int. J. Appl. Res.Vet. Med. 11, 167-173.
\n53.\t\u0160PI\u010cI\u0106, S., M. BENI\u0106, M. ZDELAR-TUK, S. DUVNJAK, A. KARAKA\u0160, T. KI\u0160, I. SU\u010cEC and \u017d. CVETNI\u0106 (2016): Brucellosis in Turopolje pig breeding in the 2008-2011 period: an overview of laboratory diagnostic and eradication system. Vet. arhiv 86, 243-252.
\n54.\tWEINER, M., K. SZULOWSKI and W. IWANIAK (2013): The porcine brucellosis-evidence of the role of Yersinia enterocolitica O:9 in occurrence of false positive serological reactions Pol. J. Vet. Sci. 16, 129- 130. 10.2478\/pjvs-2013-0019
\n55.\tWHATMORE, A. M., L. L. PERRETT and A. P. MACMILLAN (2007): Characterisation of the genetic diversity of Brucella by multilocus sequencing. BMC Microbiol. 7, 34-48. 10.1186\/1471-2180-7-34
\n56.\tWHATMORE, A. M. (2014): Ancient-pathogen genomics: coming of age? mBio. 5, e01676-14 doi: 10.1128\/mBio.01676-14
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Review of cases of swine brucellosis in Istria during 2018 and 2019<\/h2>\n
\nMaja ZDELAR-TUK<\/strong>, DVM, PhD, Silvio \u0160PI\u010cI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Sanja DUVNJAK<\/strong>, BSc, PhD, Irena REIL<\/strong>, DVM, PhD, Gordan KOMPES<\/strong>, DVM, PhD, Boris HABRUN<\/strong>, DVM, PhD, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Slobodan MUDRI\u0106<\/strong>, DVM, MSc, Ministry of Agriculture, Croatia<\/div>\n
\n
\nFurthermore, considering the growing popularity of extensive methods of pig breeding, disease monitoring in wild animals would determine the risks and importance of transmission to domestic pigs in certain Croatian regions.<\/p>\n