![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/TomislavBURES.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
T. Bure\u0161<\/strong>*, H. Capak<\/strong>, B. \u0160krlin<\/strong>, D. Stanin<\/strong>, A. Kraljevi\u0107<\/strong>, D. Nappo<\/strong> i Z. Vrbanac<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Hernijacija intervertebralnog diska jedna je od \u010de\u0161\u0107ih bolesti me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog diska. Etiolo\u0161ki gledano, mnogi su uzroci ovoga stanja: degeneracije diska, traume, infekcije ili anatomske\/razvojne anomalije. U dijagnostici hernijacije mogu\u0107e je slu\u017eiti se raznim metodama slikovne dijagnostike; naj\u010de\u0161\u0107e nativnom rendgenografijom, mijelografijom, kompjuteriziranom tomografijom ili magnetnom rezonancijom. Prema dostupnim istra\u017eivanjima, najpouzdanija metoda pokazala se magnetna rezonancija koja omogu\u0107uje sigurnu dijagnostiku i lokalizaciju u 100 % slu\u010dajeva dok su za ostale metode postotci uspje\u0161nosti detekcije ni\u017ei. Treba napomenuti da je kori\u0161tenje odre\u0111ene metode slikovne dijagnostike u lokalizaciji i lateralizaciji mjesta hernijacije intervertebralnog diska u svakodnevnoj praksi naj\u010de\u0161\u0107e ovisno o financijskim mogu\u0107nostima vlasnika, dostupnosti odre\u0111ene metode i hitnosti stanja. Shodno tome, rezultati pretraga variraju, kao i to\u010dnost lokalizacije hernijacije. Cilj je ovoga preglednog rada prikazati specifi\u010dnosti hernijacije intervertebralnog diska te mogu\u0107nosti dijagnostike slikovnim metodama raspolo\u017eivima u svakodnevnoj veterinarskoj praksi.<\/p>\n Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> slikovna dijagnostika, intervertebralni disk, hernijacija, pas<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Hernijacija intervertebralnog diska jedna je od \u010destih bolesti me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog diska. Etiolo\u0161ki gledano, mnogi uzroci dovode do ovoga stanja: degeneracije diska, traume, infekcije ili anatomske\/razvojne anomalije. Postoji vi\u0161e podjela hernijacija diska no naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tena je ona koju je uveo Hansen 50-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. U dijagnostici hernijacije slu\u017ei se raznim metodama slikovne dijagnostike, a to uklju\u010duje: nativnu rendgenografiju, mijelografiju, kompjuteriziranu tomografiju ili magnetnu rezonanciju. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Povijesno gledano, pojam hernijacije intervertebralnog diska prvi je put obja\u0161njen jo\u0161 1950-ih godina (Olson, 1951., Hansen, 1952.). Tada je Hansen uveo u veterinarsku medicinu nomenklaturu koja je po\u010detno klasificirala bolest u dvije kategorije: ekstruzije (tip I) i protruzije (tip II) me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog diska. Deset godina kasnije, Funkquist je predlo\u017eila podijelu hernijacije tip I (ekstruzije) intervertebralnog diska u 3 podtipa (1, 2 i 3) (Funkquist, 1962., 1970.). U slu\u010daju ekstruzije intervertebralnog diska (tip I hernijaciji) radi se o potpunoj rupturi anulusa fibrosusa<\/em> s izbacivanjem nucleus pulposusa<\/em> me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog diska. Materijal ekstrudiranog diska, promatramo li na MR-u (magnetna rezonanca), amorfan je i mo\u017ee zna\u010dajnije komprimirati kralje\u017eni\u010dnu mo\u017edinu mo\u017ee biti fokalno vidljiv ili dispergiran. Pri tome, smje\u0161taj ekstrudiranog materijala ovisno o tome koliko \u0107e longitudinalni ligament biti u stanju o\u010duvati medijanu ravninu tijela i kralje\u017enice mo\u017ee biti medijan ili lateralan. Najpregledniji, suvremeniji prikaz podjele hernijacija intervertebralnog diska iznijeli su u svom preglednom \u010dlanku Heblinski i Schm\u00f6kel (2018.). U slu\u010daju Hansen tip I hernijacije, prema toj nomenklaturi razlikujemo vi\u0161e podtipova. U slu\u010daju ANNPE-a obi\u010dno nema nucleus pulposus<\/em> diska koji bi bio vidljiv tijekom dijagnosti\u010dke pretrage (npr. MR- om) te se tada kirur\u0161ka dekompresija smatra neu\u010dinkovitom. Hansen tip I tip 3 se jo\u0161 mo\u017ee prona\u0107i i pod nazivom ekstruzije intervertebralnog diska velikom brzinom \u2013 malim volumenom (high velocity \u2013 low volume intervertebral disk extrusion<\/em>) (Henke i sur., 2013.). U Hansen tip I se jo\u0161 mo\u017ee ubrojiti i podtip ekstruzije hidriranog nucleus pulposusa<\/em> (hydrated nucleus pulposus extrusion<\/em> \u2013 HNPE) koji se naj\u010de\u0161\u0107e dijagnosticira u cervikalnom podru\u010dju kralje\u017enice, blago degeneriranog nucleus pulposus; akutnog je do perakutnog nastanka te je naj\u010de\u0161\u0107e bezbolan oblik ekstruzije (Beltram i sur., 2012.). Osim navedenih, u Hansen tip I ubrajamo i ekstruziju intervertebralnog diska daleko-lateralno (far-lateral intervertebral disk extrusion<\/em>), pri \u010demu dolazi do ekstruzije intervertebralnog diska lateralno i time se stvara kompresija na korijen \u017eivca i \u017eivac koji prolazi kroz foramen intervertebrale<\/em> (Fadda i sur., 2013.). Hansen tip II podrazumijeva protruziju intervertebralnog diska, \u0161to je u stvari djelomi\u010dna ruptura i dorzalno bujanje anulus fibrosus<\/em> me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog diska. Ovaj tip hernijacije je naj\u010de\u0161\u0107e po smje\u0161taju fokalan. Protrudirani materijal se smje\u0161ta naj\u010de\u0161\u0107e medijano ili ventrolateralno, materijal je gladak i zaobljen te u ovom slu\u010daju ne uvjetuje krvarenjem. Po tijeku je naj\u010de\u0161\u0107e kroni\u010dan, predstavlja fibroidnu degeneraciju i zahva\u0107a nehondrodistrofi\u010dne pasmine pasa. Klini\u010dki znaci kod tipa II hernijacije su naj\u010de\u0161\u0107e progresivni te se mogu javljati u obliku boli, ataksije, pareze i inkontinencije.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U dana\u0161nje vrijeme u veterinarskoj praksi dostupne su metode slikovne dijagnostike: nativna rendgenografija, mijelografija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MR), razli\u010dite specifi\u010dnosti i osjetljivosti za dijagnostiku hernijacije intervertebralnog diska. <\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Kod sumnje na bolest me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog diska naj\u010de\u0161\u0107e se primarno radi orijentacijska nativna radiografija kralje\u017enice kako bi se utvrdila pribli\u017ena lokalizacija mjesta lezije. Pri procjeni takvih rendgenograma kralje\u017enice bitan je sistemati\u010dan i strpljiv pristup koji uklju\u010duje promatranje klju\u010dnih to\u010daka. Primarno \u0107emo obratiti pozornost na me\u0111ukralje\u017eni\u010dni prostor diska gdje se naj\u010de\u0161\u0107e vidi su\u017eenje ili uklje\u0161tenost navedenog prostora, sa ili bez promjene oblika ili veli\u010dine foramen intervertebrale<\/em>. Foramen<\/em> je idu\u0107a to\u010dka na koju obra\u0107amo pa\u017enju, promatramo promjenu oblika i veli\u010dine sjene dvaju superponiranih foramena te pojavu mineralizacije. Ova sjena u fiziolo\u0161kih rendgenograma naj\u010de\u0161\u0107e nalikuje obliku \u201ekonjske glave\u201c, dok bilo kakva promjena implicira problem u tom podru\u010dju. Bitno je pogledati i podru\u010dje intervertebralnog diska jer mogu\u0107a mineralizacija mo\u017ee ukazivati na degeneraciju ili biti vezana uz dob psa. Mineralizacija mo\u017ee smanjivati fleksibilnost te otpornost na pritisak diska i time pove\u0107avati mogu\u0107nost hernijacije intervertebralnog diska. Pri promatranju diskova treba pa\u017eljivo pogledati i prebrojiti koliki je broj od njih mineraliziran jer je to prediktivni faktor hernijacije. \u0160to je ve\u0107i broj mineraliziranih diskova ve\u0107a je vjerojatnost hernijacije, a i rekurentnost. Hernijacija ponekad mo\u017ee biti vidljiva i u kralje\u017eni\u010dnom kanalu, pri \u010demu je \u010dest slu\u010dajan nalaz kalcifikacije dure mater kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine \u0161to se u literaturi naziva i automijelografijom<\/em>. Osteoartroti\u010dne promjene mogu zahvatiti i zglobne veze processus articularis<\/em> na kralje\u0161cima \u0161to mo\u017ee biti i jedan od indikatora hernijacije. Uza sve navedeno, pri degeneraciji diska \u010dest je nalaz i sjene plina \u0161to nazivamo fenomenom vakuuma<\/em> koji se, prema istra\u017eivanju Lamb i sur. (2002.) obi\u010dno javlja u nehondrodistrofi\u010dnih pasmina pasa te u 6 % pasa s hernijacijom intervertebralnoga diska. Iako je metoda nativne rendgenografije naj\u010de\u0161\u0107e samo orijentacijska, njena to\u010dnost je otprilike 51-61 % (Lamb i sur., 2002.) u odre\u0111ivanju mjesta hernijacije diska stoga ju ne mo\u017eemo smatrati relevantnom za daljnji plan operacije (Davies i Liebel, 2016.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mijelografija je metoda slikovne dijagnostike pri kojoj se aplicira pozitivno kontrastno sredstvo na bazi joda u subarahnoidni prostor kako bi se prikazala kralje\u017eni\u010dna mo\u017edina i pripadaju\u0107e strukture. Mijelografija je, donedavno, naj\u010de\u0161\u0107e slijedila nakon orijentacijske rendgenografije. Indikacije za nju su uklju\u010divale: uredan nativni rendgenogram unato\u010d klini\u010dkim pokazateljima o\u0161te\u0107enja kralje\u017enice, nativni rendgenogram koji nije u korelaciji s mjestom i patologijom vidljivom na neurolo\u0161kom pregledu, nativni rendgenogram s multiplim lezijama, u slu\u010daju potrebe odre\u0111ivanja stupnja i opsega promjena za planiranje kirur\u0161ke intervencije te kao pomo\u0107 u isklju\u010divanju mogu\u0107ih diferencijalnih dijagnoza (Paithanpagare i sur., 2008.). Prema nekim izvorima iz literature, to\u010dnost mijelografije je oko 90 % u pogledu mjesta te 55 % u pogledu lateralizacije hernijacije diska pri usporedbi s magnetnom rezonancijom (Davies i Liebel, 2016.).<\/p>\n Pri procjeni mijelografskih snimaka kralje\u017enice psa potrebno je procijeniti koji disk pokazuje znakove hernijacije i na koju stranu predmetna lezija lateralizira. Prema Paithanpagare i sur. (2008.) u izvedbi su mogu\u0107e: cervikalna, lumbalna i lumbosakralna mijelografija.<\/p>\n Pri cervikalnoj se mijelografiji kontrastno sredstvo aplicira u subarahnoidni prostor na mjestu cisterna magna<\/em>. Lokalizacija je to\u010dnija odredi li se mjesto u medijanoj liniji na pola udaljenosti od protuberantia occipitalis externa<\/em> i krila atlasa. Mo\u017ee se palpirati dva m. rectus capitis<\/em> te se spinalna igla uvodi izme\u0111u njih ili na opipljivom odvajanju ta dva mi\u0161i\u0107a. Kod lumbalne mijelografije prvo treba locirati processus spinosus<\/em> \u0161estog lumbalnog kralje\u0161ka, kranijalno od zami\u0161ljene linije kroz krila crijevne kosti. Igla se uvodi kod kranijalnog ruba \u0161estog lumbalnog kralje\u0161ka te okomito na podu\u017enu os kralje\u017enice i paralelno s povr\u0161inom stola dok se se osjeti otpor kosti. Tada vrh igle dose\u017ee do ventralnog dijela kralje\u017eni\u010dnog kanala ili do lamine petog lumbalnog kralje\u0161ka. Pri zadnjem se igla treba malo povu\u0107i van, no i dalje mora ostati u medijanoj ravnini. Naj\u010de\u0161\u0107e se pri pozicioniranju igle dose\u017ee do ventralnog subarahnoidnog prostora koji je \u0161iri, a prolazi kroz dorzalni subarahnoidni prostor bez posljedica za \u017eivotinju. Pri izvedbi lumbalne mijelografije mogu\u0107 je i paramedijani pristup kad se igla uvodi lateralno od palpabilnog processus spinosus<\/em> \u0161estog lumbalnog kralje\u0161ka i usmjerava kranioventromedijano, dok se u me\u0111uzglobni prostor ulazi pod kutem od 45 stupnjeva. Prikaz rendgenograma nakon primijenjene metode lumbalne mijelografije vidljiv je na slici 2. (a, b). Iako se u literaturi navode samo cervikalna i lumbalna mijelografija, ovdje je zanimljivo da autori ovoga rada predla\u017eu i tre\u0107u mogu\u0107nost, lumbosakralnu mijelografiju, isti\u010du\u0107i samo njezine prednosti. Njezinim pozitivnim stranama pretpostavljaju: kralje\u017eni\u010dna mo\u017edina zavr\u0161ava na kaudalnom dijelu lumbalnog segmenta te je stoga mali rizik za ozljedu mo\u017edine, a lak\u0161a je za izvedbu zbog ve\u0107eg prostora. Usporedbe radi, u istra\u017eivanju Israel i sur. (2008.) prikazali su osjetljivost kompjuterizirane tomografije (CT-a) i mijelografije za otkrivanje hernijacije diska u 182 psa. Do\u0161li su do spoznaje da je osjetljivost mijelografije 83,6 % te da je pogodnija za kori\u0161tenje kod manjih pasmina pasa (manje od 5 kg tjelesne mase). Nasuprot tome, kompjuterizirana tomografija je pokazala osjetljivost od 81,8 % za otkrivanje hernijacije diska te je pogodnija za kroni\u010dno oboljele psa i pasmine pasa ve\u0107e tjelesne mase.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Kompjuterizirana tomografija (CT) je radiolo\u0161ka metoda koja pripada u suvremenije metode dijagnostike. Relativna osjetljivost kod kori\u0161tenja nekontrastnog CT-a pri odre\u0111ivanju mjesta hernijacije intervertebralnog diska je 84 do 100 % (Newcomb i sur., 2012.), dok je pri odre\u0111ivanju lateralizacije ekstrudiranog diska do 94 %. Treba istaknuti zanimljiv podatak da je prema istra\u017eivanju Schroeder i sur. (2011.) relativna osjetljivost kontrastnog CT-a za odre\u0111ivanje mjesta i strane hernijacije 97 do 100 %, iako nije ra\u0111ena usporedba s nekontrastnim CT-om. U odnosu na magnetnu rezonanciju (MR) ima odre\u0111ene prednosti u vidu: dostupnosti, br\u017eeg izvo\u0111enja snimanja te mogu\u0107nosti dobivanja multiplanarne rekontrukcije slike podru\u010dja interesa. Ipak, zamjerke CT-u su: slabija diferencijacija prikaza mekih tkiva (npr. nemineralizirani diskovi) no u to ne ubrajamo krvarenja, intramedularne mase i kroni\u010dne lezije. Izvodimo li snimanje CT-om, naj\u010de\u0161\u0107e je nativno snimanje dostatno za hondrodistrofi\u010dne pasmine pasa, budu\u0107i da je kod njih \u010desta mineralizacija diska te se lako detektira pove\u0107anjem Hounsfieldovih jedinica u softveru radne jedinice. Za ostale pasmine pasa predla\u017ee se izvo\u0111enje CT mijelografije za \u0161to to\u010dniji prikaz.<\/p>\n Nalaz na presjecima CT-a u slu\u010daju hernijacije intervertebralnog diska je: gubitak opaciteta epiduralne masti koji okru\u017euju komprimiranu kralje\u017eni\u010dnu mo\u017edinu, vidljiva kompresija kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine, materijal mineraliziranog intenziteta sjene u vertebralnom kanalu i materijal u epiduralnom prostoru sjene koja odgovara krvarenju (Hecht i sur., 2008.).<\/p>\n Prema Stigen i sur. (2019.) u istra\u017eivanju na jazav\u010darima, znanstvenici su do\u0161li do zaklju\u010dka da je osjetljivost CT-a za detekciju kalcificiranog diska u kralje\u017eni\u010dnom kanalu 100 %. Preporu\u010dili su kori\u0161tenje CT-a kao dijela protokola za otkrivanje hernijacija intervertebralnog diska u rasplodnom programu pasmine jazav\u010dar skandinavskih zemalja.<\/p>\n U izvo\u0111enju CT-a preporu\u010da se primarno napraviti orijentacijsko snimanje (scan) te nakon toga, u slu\u010daju potrebe, pristupiti daljnjoj dijagnostici unutar CT-a (npr. CT mijelografija). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Magnetna rezonancija (MR) predstavlja najsuvremeniju metodu izbora u slikovnoj dijagnostici kod sumnje na hernijaciju intervertebralnog diska. Prema protokolu, naj\u010de\u0161\u0107e se rade sagitalna i transverzalna projekcija do podru\u010dja me\u0111ukralje\u017eni\u010dnog prostora dorzalno i ventralno te kranijalno i kaudalno od mjesta hernijacije. Dorzalna projekcija se izvodi da bi se dobilo \u0161to to\u010dniju lokalizaciju lezije kao pripremu za plan operacije. Ovaj postupak je posebice koristan kod sumnje na patologiju u podru\u010dju grudnoslabinske kralje\u017enice. Pri otkrivanju mjesta i strane lezije kod MR-e mo\u017eemo se poslu\u017eiti i kontrastnim snimanjem. Obzirom da kod hernijacija intervertebralnog diska dolazi do degeneracije diska u ovom slu\u010daju je osmi\u0161ljen sustav procjene unutar pet stupnjeva degeneracije (Pfirmann i sur., 2001., Bergknut i sur., 2011.) (Tabela 2).<\/p>\n U slu\u010dajevima kad je na snimcima MR vidljiva hernijacija intervertebralnog diska i epiduralno krvarenje, treba posumnjati na lokalizaciju u kaudalnom dijelu lumbalne kralje\u017enice kao predilekcijskom mjestu za navedena stanja. MR, u odnosu na druge metode slikovne dijagnostike, omogu\u0107ava i vizualizaciju multiplih lezija, koje mogu biti akutne ili kroni\u010dne te po tome predstavlja i odre\u0111enu prednost nad ostalim slikovnim metodama. Na slikama 4. i 5. vidljiv je primjer MR-e prikaza stupnjevanja hernijacije i degeneracije intervertebralnog diska po Pfirmann-u na cervikalnom segmentu kralje\u017enice.<\/p>\n Reynolds i sur. (2012.) uspore\u0111ivali su dijagnosti\u010dku to\u010dnost MR-e u odnosu na mijelografiju i u odnosu na kirur\u0161ki zahvat. Uzeli su u obzir 10 pasa s rekurentnim hernijacijama intervertebralnog diska kojima je ra\u0111ena minihemilaminektomija. Istra\u017eivanje je pokazalo ve\u0107u to\u010dnost MR-e u lokalizaciji hernijacije u odnosu na mijelografiju ili kirur\u0161ki zahvat. Pri tome su rekurentnim hernijacijama intervertebralnog diska smatrali stanja u slu\u010dajevima kad se hernijacija ponovno pojavila 8 do 14 mjeseci nakon operacije. Rekurentne lezije \u010de\u0161\u0107e su bile do prostora hernijacije diska ili jedan prostor dalje od inicijalne lezije. U dijagnostici navedenog stanja koristili su MR dijagnostiku u podru\u010dju od devetog torakalnog kralje\u0161ka do kri\u017ene kosti. Kod tuma\u010denja snimaka MR-e treba pripaziti na pojavu kontrastnog poja\u010danja koje se mo\u017ee pojaviti u do 50 % slu\u010dajeva (Davies i Liebel, 2016.) posebno \u010desto ako su u pitanju slu\u010dajevi ekstruzije diska te u subakutnim ili kroni\u010dnim slu\u010dajevima. Ono \u0161to se ponekad mo\u017ee vidjeti u slu\u010dajevima hernijacije intervertebralnog diska na prikazu MR-e su i tzv. ciste diska<\/em>. One nastaju zbog degeneracije intervertebralnog diska, teku\u0107ina unutar njih je hiperintenzivne sjene, dok okolno epiduralno masno tkivo i cerebrospinalna teku\u0107ina mogu \u201emaskirati\u201c hernijaciju, a ovaj uzorak u transverzalnom presjeku vidimo kao \u201esliku galeba u letu\u201c.<\/p>\n Tip hernijacije koji je posebno pogodan za snimanje MR-om je tzv. akutna nekompresivna (traumatska) hernijacija nucleus pulposus<\/em> intervertebralnog diska (ANNPE). Ovu hernijaciju odlikuje prikaz na MR-u koji obuhva\u0107a: kolaps intervertebralnog prostora, smanjen volumen nucleus pulposus<\/em>, kontuziju kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine dok nema zna\u010dajnije kompresije kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine. Promatraju\u0107i snimak MR-e primje\u0107ujemo dobro definiran asimetri\u010dni intramedularni hiperintenzitet sjene dorzalno od diska na transverzalnom prikazu. Pasmine pasa koje naj\u010de\u0161\u0107e zahva\u0107a navedena hernijacija diska su grani\u010darski koli, bul-terijeri i labrador retrieveri, dok dobna predispozicija ne postoji (Davies i Liebel, 2016.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Hernijacije intervertebralnog diska su patolo\u0161ka stanja koje je mogu\u0107e dijagnosticirati pomo\u0107u metoda slikovne dijagnostike kao \u0161to su: CT, MR i mijelografija, dok se metodom nativne rendgenografije mo\u017ee postaviti isklju\u010divo sumnja. Prema dosad dostupnim istra\u017eivanjima, najprihvatljivijom se metodom pokazala MR koja omogu\u0107uje sigurnu dijagnostiku i lokalizaciju u 100 % slu\u010dajeva, dok su za ostale metode postotci uspjeha detekcije manji. Treba uzeti u obzir da se kori\u0161tenje odre\u0111ene metode slikovne dijagnostike u lokalizaciji i lateralizaciji mjesta hernijacije intervertebralnog diska u svakodnevnoj praksi naj\u010de\u0161\u0107e prilago\u0111ava financijskim mogu\u0107nostima vlasnika, dostupnosti odre\u0111ene metode i \u017eurnosti postupka. <\/a> 1.\tBALTZER, W. I., L. HILLEBRAND, T. J. SMITH and S. M. STIEGER-VANEGAS (2012): Surgical management of a Schmorl\u2019s node in an Airdaile Terrier and review of the literature. Vet. Comp. Orthop. Traumatol. 25, 167-171. 10.3415\/VCOT-11- 06-0088 <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Intervertebral disc herniation is a common disorder of the intervertebral disc. There are many causes of this condition: disc degeneration, trauma, infection, or anatomical\/developmental abnormalities. In the diagnosis of herniation, various methods of diagnostic imaging can be applied, such as: survey radiography, myelography, computed tomography or magnetic resonance imaging. According to the literature, the most reliable method has proven to be magnetic resonance imaging, which allows for a sound diagnosis and localization in 100% of cases, while the success rates of detection for other methods are lower. It should be noted that the use of a particular imaging method in the localization and lateralization of the herniation site of the intervertebral disc in everyday practice is usually guided by the financial capacities of the owner, the availability of a particular method, and the urgency of the procedure. Consequently, the test results vary and thus the accuracy of the herniation localization. The aim of this review article is to show the specifics of intervertebral disc herniation and the methods for the most accurate diagnosis using imaging methods available in everyday veterinary practice.<\/p>\n Key words:<\/strong> diagnostic imaging; intervertebral disc; herniation; dog<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" T. Bure\u0161*, H. Capak, B. \u0160krlin, D. Stanin, A. Kraljevi\u0107, D. Nappo i Z. Vrbanac Tomislav BURE\u0160*, dr. med. vet.,<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":1,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[46,767,1219,1218],"issuem_issue":[1217],"ppma_author":[144,730,763,1215,139,1216,145],"class_list":["post-4145","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-dog","tag-hernijacija-medukraljeznicnog-diska","tag-intervertebralni-disk","tag-slikovna-dijagnostika","issuem_issue-53-4"],"yoast_head":"\n
\nTomislav BURE\u0160<\/strong>*, dr. med. vet., asistent, (dopisni autor, e-mail: tbures@vef.hr), dr. sc. Hrvoje CAPAK<\/strong>, dr. med. vet., docent, Branimir \u0160KRLIN<\/strong>, dr. med. vet., stru\u010dni suradnik, Dino STANIN<\/strong>, dr. med. vet., stru\u010dni suradnik, Anita KRALJEVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., studentica poslijediplomskog specijalisti\u010dkog studija, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; Dario NAPPO<\/strong>, dr. med. vet., Istituto Veterinario di Novara – AniCura Italy Novara, Italija; dr. sc. Zoran VRBANAC<\/strong>, dr. med. vet., DECVSMR, DACVSMR, izvanredni profesor, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.53.4.3<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Podjela hernijacija intervertebralnog diska<\/a>Metode slikovne dijagnostike hernijacije intervertebralnog diska u pasa<\/a>Nativna rendgenografija<\/a>Mijelografija<\/a>Kompjuterizirana tomografija (CT)<\/a>Magnetna rezonancija (MR)<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\nUvod<\/h2>\n
\n
\nU ovom preglednom \u010dlanku bit \u0107e prikazana patologija i specifi\u010dnosti hernijacije intervertebralnog diska te mogu\u0107nosti raspolo\u017eive slikovne dijagnostike.<\/p>\nPodjela hernijacija intervertebralnog diska<\/h2>\n
\n
\nEkstrudirani se materijal mo\u017ee pomije\u0161ati i s krvlju iz o\u0161te\u0107enog venskog sinusa u tom podru\u010dju. Ovaj oblik hernijacije je naj\u010de\u0161\u0107e akutan u nastajanju, a predstavlja hondroidnu degeneraciju te naj\u010de\u0161\u0107e zahva\u0107a hondrodistrofi\u010dne pasmina pasa.
\nRadi boljeg razumijevanja, na slici 1. su prikazane anatomske strukture kralje\u017eaka i pripadaju\u0107ih ligamenata i diskova.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika01-usporedba-metoda.jpg\")
(Preuzeto iz: Tobias, Johnston: Veterinary Surgery: Small Animal. Second Edition. 2018.).<\/figcaption><\/figure>\n
\nPodtipovi 1 i 2 podrazumijevaju kra\u0107u disperziju ekstrudiranog materijala degeneriranog nucleus pulposusa<\/em> u kanal kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine, akutnog su do sporo progradiraju\u0107eg nastanka i naj\u010de\u0161\u0107e se javljaju u hondrodistrofi\u010dnih pasmina pasa. Podtip 3 Hansen tipa I predstavlja du\u017eu disperziju degeneriranog nucleus pulposusa<\/em> koja se prote\u017ee preko tri ili vi\u0161e kralje\u017eaka (Funkquist, 1962.); naj\u010de\u0161\u0107e je perakutnog do akutnog nastanka s te\u017eim simptomima te se u literaturi mo\u017ee na\u0107i i pod nazivom disk ekstruzije s ekstenzivnim krvarenjem (disk extrusion with extensive hemorrhage<\/em> \u2013 DEEH).
\nNadalje, osim navedenih Hansen tip I oblika, unutar te grupe razlikujemo i Hansen tip 3, koji se u literaturi jo\u0161 naziva i akutna ekstruzija intervertebralnog diska, to\u010dnije, nedegeneriranog nucleus pulposusa<\/em>. Perakutnog je nastanka, naj\u010de\u0161\u0107e prouzro\u010dena traumom, \u010desto s te\u017eim simptomima. Unutar akutne ekstruzije intervertebralnog diska razlikujemo dva podtipa: akutnu nekompresivnu ekstruziju nucleus pulposusa<\/em> (acute non-compressive nucleus pulposus extrusion<\/em> \u2013 ANNPE) te intraduralnu\/intramedularnu ekstruziju intervertebralnog diska (intradural\/intramedullary intervertebral disk extrusion<\/em> – IIVDE). Kod akutne ekstruzije intervertebralnog diska u slu\u010daju traume dolazi do rupture anulusa fibrosusa<\/em> te viskozni nedegenerirani nucleus pulposus<\/em> ekstrudira pod pritiskom posljedi\u010dno prouzro\u010de\u0107i i te\u017ee klini\u010dke simptome.<\/p>\n
\nNu\u017eno je naglasiti i mogu\u0107 slu\u010dajan nalaz (na CT-u i MR-u) rijetke ekstruzije nucleus pulposusa<\/em> intervertebralnog diska u tijelo kralje\u0161ka kroz zonu rasta u obliku cisti\u010dne lezije pri \u010demu dolazi do upale te posljedi\u010dne apsorpcije kosti. Ovo se stanje u literaturi naziva i Schmorlov \u010dvor (Gaschen i sur., 1995., Baltzer i sur., 2012.). Zbirni prikaz podjele hernijacije diska naveden je u Tabeli 1.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/tablica01-usporedba-metoda.png\")
Metode slikovne dijagnostike hernijacije intervertebralnog diska u pasa<\/h2>\n
\nNativna rendgenografija<\/h2>\n
\n
\nU prospektivnoj studiji Stigen i sur. (2019.) na 25 pasa jazav\u010dara, kori\u0161tena je nativna rendgenografija kralje\u017enice pri \u010demu je zaklju\u010deno da je u 68 % slu\u010dajeva ekstruzije diskova bila vidljiva kalcifikacija. Primije\u0107eno je pri tome da je osjetljivost rendgenskog snimanja bila 30 % za kalcificirane diskove dok je 70 % bila za ostatke kalcificiranog materijala.
\nZaklju\u010dak je da se pri rendgenolo\u0161kom snimanju ekstrudirani disk treba smatrati kalcificiranim i u slu\u010daju da nema rendgenolo\u0161ki vidljive kalcifikacije.<\/p>\n
\nNadalje, tijelo kralje\u0161ka mogu zahvatiti osteoproliferativne promjene koje se o\u010dituju bilateralnim ko\u0161tanim bujanjima tijela kralje\u0161ka na jednu od strana intervertebralnog diska te se mogu pri tome spajati. Spojeni segment kralje\u017eaka tada djeluje na segmente koji ostaju pokretni, dolazi do pojave skleroze na zglobnim povr\u0161inama i tijelima kralje\u017eaka zbog trenja kralje\u017eaka jednoga o drugi \u0161to mo\u017ee ukazivati na hernijaciju diska zajedno sa su\u017eenjem intervertebralnog prostora.<\/p>\nMijelografija<\/h2>\n
\n
\nU tome su od velike pomo\u0107i ortogonalne i kose projekcije koje snimamo (Bos i sur., 2007.). Preporu\u010dljivo je i kombinirati metodu mijelografije s fluoroskopijom da bi se pove\u0107ao dijagnosti\u010dki doprinos procjeni lezije. Ono \u0161to je bitno zamjetiti je tzv. tekalna vre\u0107ica<\/em>, odnosno nakupina materijala ekstrudiranog diska koji mo\u017ee biti sa ili bez sekundarnog krvarenja iz venskog sinusa, a koja se akumulira u ekstraduralnom prostoru prouzro\u010de\u0107i pojavu koju na slikovnom prikazu zovemo defektom punjenja<\/em>. Takvi defekti punjenja mogu biti i bilateralni i oni su u tom slu\u010daju kra\u0107i. No, ako je punjenje produljeno tada je velika mogu\u0107nost oticanja kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine i mijelomalacije, a ponekad i epiduralnog krvarenja.<\/p>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika02-usporedba-metoda.jpg\")
Pozitivno kontrastno sredstvo je aplicirano izme\u0111u zadnjeg lumbalnog kralje\u017eka i kri\u017ene kosti te je vidljiva distribucija du\u017e subarahnoidnog prostora grudnog i slabinskog segmenta kralje\u017enice. U podru\u010dju intervertebralnog prostora prvog i drugog lumbalnog kralje\u017eka vidljiv je defekt punjenja koji upu\u0107uje na hernijaciju intervertebralnog diska.
(Izvor: Arhiva Zavoda za rendgenologiju, ultrazvu\u010dnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu).<\/figcaption><\/figure><\/p>\n
\nMjesto punkcije je lako palpabilno i autori dosad nisu zamijetili neurolo\u0161ke simptome, uklju\u010duju\u0107i i napadaje neurolo\u0161ke etiologije, nakon mijelografije.
\nPrednosti mijelografije uklju\u010duju: naj\u010de\u0161\u0107e je prvi izbor (jer omogu\u0107uje samostalno izvo\u0111enje), omogu\u0107uje lokalizaciju patologije te je njome mogu\u0107e prikupiti uzorak cerebrospinalnog likvora.
\nPostoje i negativne strane ove pretrage: predstavlja invazivnu metodu, \u017eivotinja se izla\u017ee izvoru ioniziraju\u0107eg zra\u010denja, mora se poduzimati op\u0107a anestezija, mogu\u0107e su reakcije na kontrastno sredstvo, pogor\u0161anje simptoma te napadaji neurolo\u0161ke etiologije.<\/p>\nKompjuterizirana tomografija (CT)<\/h2>\n
\n
\nNativni CT se obi\u010dno koristi u prikazivanju promjena u vidu lize kostiju, mineralizacije mekih tkiva ili diskova te prikazu formiranja nove kosti. Ako se nativnim CT-om ne mo\u017ee dovoljno dobro izdiferencirati odre\u0111ene strukture, mo\u017ee se na\u010diniti CT mijelografija. CT mijelografija podrazumijeva primjenu kontrastnog sredstva na bazi joda s koncentracijom koja se smanjuje do 100 mg\/mL uz fiziolo\u0161ku otopinu kako bi se izbjeglo stvaranje artefakata. Koriste se helikalni kontinuirani presjeci debljine do 3 mm, naj\u010de\u0161\u0107e u aksijalnoj ravnini. CT je u usporedbi s nativnom rendgenografijom osjetljivija metoda te je korisniji kod snimanja kontrastnim sredstvom jer se linije raspodjele kontrastnog sredstva bolje vizualiziraju ovom metodom. CT u usporedbi s mijelografijom posjeduje ve\u0107u brzinu pregleda, nema nuspojava vezanih uz mijelografiju, mo\u017ee prikazati kralje\u017enicu u vi\u0161e ravnina te pobolj\u0161ava mogu\u0107nost otkrivanja lateralizacije hernijacije intervertebralnog diska.
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika03-usporedba-metoda.jpg\")
(Izvor: Arhiva Zavoda za rendgenologiju, ultrazvu\u010dnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu).<\/figcaption><\/figure><\/p>\n
\nTreba imati na umu da su u pasa kroni\u010dnih pacijenata, onih koji boluju od kardiovaskularnih ili bubre\u017enih bolesti te \u0161e\u0107erne bolesti, mogu\u0107e kontrastom prouzro\u010dene nefropatije. Na slici 3. vidljiv je CT prikaz hernijacije intervertebralnog diska.<\/p>\nMagnetna rezonancija (MR)<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/tablica02-usporedba-metoda.png\")
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika04-usporedba-metoda.jpg\")
Intervertebralni disk u podru\u010dju C7-T1 je nehomogen, s hiperintenzivnim bijelim signalom (Pfirmann stupanj 2). Intervertebralni diskovi u podru\u010dju C4-C5, C5-C6 te C6-C7 pokazuju znakove degeneracije, nehomogeni su i pokazuju nehomogeni intermitetni sivi signal (Pfirmann stupanj 3).
(Slike dostupne ljubazno\u0161\u0107u Dario Nappo, dr. Med. Vet., Istituto Veterinario di Novara \u2013 AniCura Italy Novara).<\/figcaption><\/figure>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika05-usporedba-metoda.jpg\")
Intervertebralni disk u podru\u010dju C6-C7 je nehomogen s hipointenzivnim tamnosivim signalom (Pfirmann stupanj 4). Intervertebralni disk u podru\u010dju C5-C6 je hipointenzivan s tamnim signalom te je kolabiranog prostora diska.
(slike dostupne ljubazno\u0161\u0107u Dario Nappo, dr. Med. Vet., Istituto Veterinario di Novara \u2013 AniCura Italy Novara).<\/figcaption><\/figure>\n
\nPrednosti MR u odnosu na mijelografiju, koje su u tom istra\u017eivanju navedene su: postizanje boljeg kontrasta, snimanje koje nije ograni\u010deno superpozicijom struktura te to\u010dnija lokalizacija lezije. \u0160to se ti\u010de CT-e i MR-e, autori su u svome istra\u017eivanju preporu\u010dili da se ove metode slikovne dijagnostike koriste u slu\u010dajevima ranije pojave rekurentnosti hernijacija jer su omogu\u0107avale bolju lokalizaciju kompresivnog materijala u kanalu kralje\u017eni\u010dne mo\u017edine. Njihov je zaklju\u010dak kako je MR bolja za odre\u0111ivanje novih i starih lezija te je u odre\u0111ivanju mjesta i strane na koju se prikazuje rekurentna lezija hernijacije intervertebralnog diska u malih pasmina pasa to\u010dnija.<\/p>\n
\nPrema novim smjernicama dobro je napraviti kontrolno snimanje MR-om nakon operacije, no treba imati na umu da je mogu\u0107a vizualizacija artefakata u podru\u010dju interesa u vidu krvarenja od operacije, mikroskopskih fragmenata te ostataka paramagneti\u010dnih materijala za \u0161ivanje koji tada ometaju signal i ote\u017eavaju diferencijaciju u predmetnom podru\u010dju promatranja.<\/p>\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\n
\nShodno tome, rezultati pretraga variraju kao i to\u010dnost lokalizacije hernijacije.<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tBELTRAM, E., R. DENNIS, V. DOYLE, A. DE STEFANI, A. HOLLOWAY and L. DE RISIO (2012): Clinical and magnetic resonance imaging features of canine compressive cervical myelopathy with suspected hydrated nucleus pulposus extrusion. J. Small Anim. Pract. 53, 101-117. 10.1111\/j.1748- 5827.2011.01166.x
\n3.\tBERGKNUT, N., E. AURIEMMA, S. WIJSMAN, G. VOORHOUT, R. HAGMAN, A.-S. LAGERSTEDT, H. A. W. HAZEWINKEL and B. P. MEIJ (2011): Evaluation of intervertebral disk degeneration in chondrodystrophic and nonchondrodystrophic dogs by use of Pfirrmann grading of images obtained with low-field magnetic resonance imaging. Am. J. Vet. Res. 72, 893-898. 10.2460\/ ajvr.72.7.893
\n4.\tBOS, A. S., B. A. BRISSON, D. L. HOLMBERG and S. G. NYKAMP (2007): Use of the ventrodorsal myelographic view to predict lateralization of extruded disk material in small breed dogs with thoracolumbar intervertebral disk extrusion: 104 cases (2004\u20132005). J. Am. Vet. Med. Assoc. 230, 1860- 1865. 10.2460\/javma.230.12.1860
\n5. DAVIES, J. V. and F.-X. LIEBEL (2016): Spine – intervertebral disc disease and \u2018Wobbler syndrome\u2019. In: BSAVA Manual of Canine and Feline Musculoskeletal Imaging (Kirberger R. M., F. J. McEvoy, Eds.), 2 nd Ed., BSAVA, Gloucester.
\n6. FADDA, A., J. LANG and F. FORTERRE (2013): Far lateral lumbar disc extrusion: MRI findings and surgical treatment. Vet. Comp. Orthop. Traumatol. 26, 318-322. 10.3415\/VCOT-12-08-0106
\n7. FUNKQUIST, B. (1962): Thoraco-lumbar disk protrusion with severe cord compression in the dog. 1. Clinical and pathoanatomic observations with special reference to the rate of development of the symptoms of motor loss. Acta. Vet. Scand. 3, 256-274. 10.1186\/BF03547144
\n8. FUNKQUIST, B. (1970): Decompressive laminectomy in thoraco-lumbar disc protrusion with paraplegia in the dog. J. Small Anim. Pract. 11, 445-451. 10.1111\/j.1748-5827.1970.tb05595.x
\n9. GASCHEN, L., J. LANG and H. H\u00c4NI (1995): Intravertebral disk herniation (Schmorl\u2019node) in five dogs. Vet. Radiol. Ultrasound 36, 509-516. 10.1111\/j.1740-8261.1995.tb00304.x
\n10. HANSEN, H. J. (1952): A pathological study on disc degeneration in dog. Acta Orto. Scand. Suppl. No XI., 117. 10.3109\/ort.1952
\n11. HEBLINSKI, N. And H. SCHM\u00d6KEL (2018): Our approach to intervertebral disc disease in dogs: a review of the current literature. J. Vet. Sci. Med. Diagn. 7,1. 10.4172\/2325-9590.1000246
\n12. HECHT, S., W. B. THOMAS, K. MARIONI- HENRY, R. L. ECHANDI, A. R. MATTHEWS and W. H. ADAMS (2009): Myelography vs. Computed tomography in the evaluation of acute thoracolumbar intervertebral disk extrusion in chondrodystrophic dogs. Vet. Radiol. Ultrasound 50, 353-359. 10.1111\/j.1740-8261.2009.01549.x
\n13. HENKE, D., D. GORGAS, T. FLEGEL, M. VANDEVELDE, J. LANG, M. G. DOHERR and F. FORTERRE (2013): Magnetic resonance imaging findings in dogs with traumatic intervertebral disk extrusion with or without spinal cord compression: 31 cases (2006\u20132010). J. Am. Vet. Med. Assoc. 242, 217-222. 10.2460\/javma.242.2.217
\n14.\tISRAEL, S. K., J. M. LEVINE, S. C. KERWIN, G. J. LEVINE and G. T. FOSGATE (2009): The relative sensitivity of computed tomography and myelography for identification of thoracolumbar intervertebral disk herniations in dogs. Vet. Radiol. Ultrasound 50, 247-252. 10.1111\/j.1740- 8261.2009.01528.x
\n15.\tLAMB, C. R., A. NICHOLLS, M. TARGETT and P. MANNION (2002): Accuracy of survey radiographic diagnosis of intervertebral disc protrusion in dogs. Vet. Radiol. Ultrasound 43, 222- 228. 10.1111\/j.1740-8261.2002.tb00994.x
\n16.\tNEWCOMB, B., J. ARBLE, M. ROCHAT, R. PECHMAN and M. PAYTON (2011): Comparison of computed tomography and myelography to a reference standard of computed tomographic myelography for evaluation of dogs with intervertebral disc disease. Vet. Surg. 41, 207-214. 10.1111\/j.1532-950X.2011.00911.x.
\n17.\tOLSON, S. E. (1951): On disc protrusion in dog (enchodrosis intervertebralis); a study with special reference to roentgen diagnosis and to the value of disc fenestration. Acta Orto. Scand. Suppl. 8, 95. 10.3109\/ort.1951.22.suppl-8.01
\n18.\tPAITHANPAGARE, Y. M., P. H. TANK, M. Y. MANKAD, K. SHIRODKAR and H. J. DERASHRI (2008): Myelography in dogs. Vet. World 1, 152-154.
\n19.\tPFIRMANN, C. W. A., A. METZDORF, M. ZANETTI, J. HODLER and N. BOOS (2001): Magnetic resonance classification of lumbar intervertebral disc degeneration. Spine 26, 1873- 1878. 10.1097\/00007632-200109010-00011
\n20.\tREYNOLDS D., B. A. BRISSON and S. G. NYKAMP (2013): Agreement between magnetic resonance imaging, myelography, and surgery for detecting recurrent, thoracolumbar intervertebral disc extrusion in dogs. Vet. Comp. Orthop. Traumatol. 26, 12-18. 10.3415\/VCOT-12-05-0067
\n21.\tSCHROEDER, R., D. H. PELSUE, R. D. PARK, D. GASSO and K. A. BRUECKER (2011): Contrast-enhanced CT for localizing compressive thoracolumbar intervertebral disc extrusion. J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 47, 203-209. 10.5326\/JAAHA-MS-5550
\n22.\tSTIGEN, \u00d8., T. CIASCA and \u00d8. KOLBJ\u00d8RNSEN (2019): Calcification of extruded intervertebral discs in dachshunds: a radiographic, computed tomographic and histopathological study of 25 cases. Acta Vet. Scand. 61, 13. 10.1186\/s13028-019-0448-2<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Comparison of diagnostic imaging methods for intervertebral disc herniation in dogs<\/h2>\n
\nTomislav BURE\u0160<\/strong>, DVM, Assistant, Hrvoje CAPAK<\/strong>, DVM, PhD, Assistant Professor, Branimir \u0160KRLIN<\/strong>, DVM, Expert Associate, Dino STANIN<\/strong>, DVM, Expert Associate, Anita KRALJEVI\u0106<\/strong>, Postgraduate Master Student, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia, Dario NAPPO<\/strong>, Istituto Veterinario di Novara – AniCura Italy Novara, Italy; Zoran VRBANAC<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, DECVSMR, DACVSMR, Department of Radiology, Ultrasound Diagnostic and Physical Therapy, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n