![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/TanjaBOGDANOVIC.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
T. Bogdanovi\u0107<\/strong>, J. Pleadin<\/strong>, S. Petri\u010devi\u0107<\/strong>, M. Brklja\u010da<\/strong>, I. Liste\u0161<\/strong> i E. Liste\u0161<\/strong>*<\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Mikroplastika (MP) je prepoznata kao okoli\u0161ni kontaminant vi\u0161estrukih opasnosti na temelju fizi\u010dkih u\u010dinaka zbog veli\u010dine \u010destica, oblika i koncentracije te kemijskih u\u010dinaka povezanih s opasnim kemikalijama. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> mikroplastika, hrana morskog podrijetla, pojavnost, procjena izlo\u017eenosti<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Proizvodi od plastike proizvode se sve br\u017eim tempom, a budu\u0107i da su te\u0161ko razgradljivi te uz djelovanje bioti\u010dkih i abioti\u010dkih \u010dimbenika podlo\u017eni degradaciji na sitnije \u010destice i akumulaciji u okoli\u0161u, predstavljaju jedno od najzna\u010dajnijih suvremenih ekolo\u0161kih pitanja. Plastika je vrlo prakti\u010dan polimerni materijal koji je dugotrajan, otporan na propadanje, inertan i jednostavan za oblikovanje, s malim tro\u0161kom proizvodnje. To je organski polimer koji potje\u010de iz nafte, a uklju\u010duje polietilen (PE), polipropilen (PP), polivinilklorid (PVC) i poliester (AU), od kojih su PE i PP standardni, i dr\u017ee i prvu i drugu poziciju na svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Nakon njih slijedi polietilen tereftalat (PET) (Leng i sur., 2018.) s oko 18 % globalne svjetske proizvodnje.<\/p>\n Pod izrazom mikroplastika (MP) podrazumijeva se vrlo \u0161irok skup \u010destica koje u procjeni rizika zbog njihove iznimne raznolikosti (veli\u010dina, oblik, topljivost, sastav polimera, adsorbirane kemikalije, biolo\u0161ki materijal, itd.) predstavljaju jedinstvene izazove. Svi izvori MP u hrani za ljude i \u017eivotinje trenutno su nepoznati. Osim malog broja studija koje analiziraju MP u jestivom dijelu hrane morskog podrijetla, trenutno ne postoji standardizirana metoda za njezin dokaz u jestivim dijelovima morskih organizama. Plasti\u010dno one\u010di\u0161\u0107enje kompleksno je kvantificirati u biolo\u0161kim tkivima i otpadnim vodama (Nguyen i sur., 2019.). Analiti\u010dke protokole treba optimizirati da bi se pove\u0107ala iskoristivost metode, smanjio potencijal zaga\u0111enja i izbjeglo uni\u0161tavanje plasti\u010dnih polimera mikroplastike tijekom obrade uzoraka (Hermabessiere i sur., 2018., Dehaut i sur., 2019.). Izoliranu plastiku iz okoli\u0161nog uzorka neophodno je vizualno i kemijski identificirati (S\u00fcssmann i sur., 2021.). Uz postoje\u0107e tehnike, MP i nanoplastiku (NP) je te\u0161ko okarakterizirati, ali i otkriti. Njihova mala masa i mala veli\u010dina pru\u017eaju ograni\u010den signal za vizualne, vibracijsko-spektroskopske i analize uz primjenu masene spektrometrije (Nguyen i sur., 2019.). U ovom je radu razmatrana MP kao okoli\u0161ni kontaminant i potencijalni rizik za sigurnost hrane morskog podrijetla. Analiza i odvajanje najmanjih frakcija MP prikazani su za analiti\u010dki najzahtjevnije uzorke biolo\u0161kog materijala. Sumirane su dosada\u0161nje spoznaje o nakupljanju plasti\u010dnog otpada svih trofi\u010dkih razina morskog prehrambenog lanca, odnosno ribama, \u0161koljkama i rakovima kao glavnim izvorima hrane morskog podrijetla. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Sinteti\u010dki polimerni materijali su organski materijali (ugljikovodici) velike molekularne mase (makromolekule ili polimerni lanac) nastali tijekom procesa polimerizacije sintezom monomera (slika 1.).<\/p>\n Biorazgradivi polimerni materijali poliaktid (PLA) i polikaprolalton, (PCL) i drugi polimeri, kao \u0161to su polipropilen (PP), polietilen niske gusto\u0107e (PE-LD), polietilentereftalat (PET), poliamid (PA), politetrafluoretilen (PTFE), fenol-formaldehidna smola (PF), epoksid\/epoksidna smola ili plastika (EP), etilen\/ propilen\/dienski kau\u010duk (EPDM) sinteti\u010dki su polimeri. MP se sastoji od slo\u017eenog niza polimera s ponovljenim monomerima koji \u010dine temelj polimera. Za sada ne postoji me\u0111unarodno prihva\u0107ena definicija MP. Prema definiciji Europske agencije za kemikalije (ECHA), MP predstavlja materijal koji se sastoji od \u010dvrstih \u010destica koje sadr\u017ee polimer u koji su mo\u017eda dodani i aditivi ili druge tvari i gdje je \u2265 1 % masene koncentracije raspona veli\u010dina od 1 nm \u2264 x \u2264 5 mm ili kod oblika vlakna raspona duljina od 3 nm \u2264 x \u2264 15 mm i omjera duljine i promjera > 3. Polimeri, koji se pojavljuju u prirodi, a koji nisu kemijski modificirani (osim hidrolizom) isklju\u010deni su, kao i polimeri koji su (bio) razgradivi (ECHA, 2019.). MP i NP su sli\u010dne veli\u010dine kao i mnogi dijelovi biolo\u0161kih organizama te ih postaje sve te\u017ee i skuplje analizirati sa smanjivanjem veli\u010dine. Prisutnost plasti\u010dnog materijala u hrani vezana je uz termoplasti\u010dne polimere, odnosno PE, PP, PS i PET koji obuhva\u0107aju ve\u0107inu MP koja se nalazi u hrani (Karami i sur., 2017., Fang i sur., 2019., Akoueson i sur., 2020.). U svim namirnicama PE, PP, PS i PET (uklju\u010duju\u0107i poliestere) \u010dine vi\u0161e od 50 % MP. Utvr\u0111eno je da je celofan dominantan u kuhinjskoj (morskoj) soli (Renzi i sur., 2019.), ribi i \u0161koljkama (Jaaben i sur., 2017.).<\/p>\n Prema obliku \u010destica MP razlikujemo vlakna, fragmente, pelete ili filmove (Lusher i sur., 2013., Cau i sur., 2019.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Analiza MP iz okoli\u0161nih uzoraka i biolo\u0161kog materijala sastoji se iz postupaka izolacije, digestije, identifikacije, kemijske karakterizacije i kvantifikacije (Silva i sur., 2018.). Uklanjanje organske tvari je primarni postupak analize MP iz hrane morskog podrijetla, koji ne smije naru\u0161iti strukturni ili kemijski integritet polimera. Sli\u010dno kontaminantima – te\u0161kim metalima izolacija \u010destica MP iz uzoraka hrane nije mogu\u0107a ekstrakcijom razli\u010ditim otapalima ve\u0107 potpunom razgradnjom uzorka koja mo\u017ee biti kiselinska, bazna ili enzimska (Raamsdonk i sur., 2020.) (Tabela 1.). <\/p>\n Kiselinska ili bazna razgradnja \u010desto se uspje\u0161no koristi za izolaciju MP iz biolo\u0161kih tkiva. Du\u0161i\u010dna kiselina (HNO3<\/sub>), kalijev hidroksid (KOH) i vodikov peroksid (H2<\/sub>O2<\/sub>) u\u010dinkoviti su i \u0161iroko se primjenjuju u razgradnji tkiva i smanjenju nepo\u017eeljnih ostataka biolo\u0161kog materijala poput proteinskih i masnih frakcija tkiva. Druge jake kiseline (npr. klorovodi\u010dna kiselina) i baze (npr. natrijev hidroksid) mogu se koristiti i kao sredstva u razaranju biolo\u0161kog materijala. Me\u0111utim, zavisno o vrsti polimera mo\u017ee do\u0107i do razgradnje i o\u0161te\u0107enja polimera, osobito pri vi\u0161im temperaturama (> 80 \u00b0C), dok su polimeri poput polietilena (PE) i polivinil klorida (PVC) termorezistentni. Enzimi kao proteinaza K, hitinaza, celulaza tako\u0111er se uspje\u0161no primjenjuju u razgradnji biolo\u0161kog materijala, bilo samostalno ili u kombinaciji s lu\u017einama ili kiselinama.<\/p>\n Najnovija znanstvenoistra\u017eiva\u010dka literatura o MP u hrani morskog podrijetla (Dehaut i sur., 2019., Danopoulos i sur., 2020., Dawson i sur., 2021.) ukazuje na suprotstavljene rezultate o u\u010dinkovitosti primjene kemijskih reagensa u razgradnji biolo\u0161kog materijala kao \u0161to su: vodikov-peroksid, kalijev hidroksid i du\u0161i\u010dna kiselina. Me\u0111utim, bez obzira na vrstu razgradnje prilago\u0111enu kategorijama hrane krajnje je vrijeme da se definiraju i usvoje svi metodolo\u0161ki parametri. Bitno je istaknuti da nije uvijek neophodno dokazati sve polimere i primijeniti najskuplje protokole primjenom enzimskih, oksidativnih, kiselih i lu\u017enatih postupaka razgradnje, ve\u0107 prona\u0107i brze i u\u010dinkovite postupke kojima je s prihvatljivim iskori\u0161tenjem mogu\u0107e izolirati najzastupljenije cjelovite \u010destice ovog vrlo zna\u010dajnog kontaminanta. Kako je prethodno navedeno, dvije temeljne metode identifikacije MP u hrani su vizualni pregled pod disekcijskim mikroskopom sa ili bez bojenja i apsorpcija ili refleksija IR-a pomo\u0107u FT-IR ili Ramanove spektroskopije (tabela 2.).<\/p>\n Fourieriova infracrvena spektroskopija (FTIR) i Ramanova spektroskopija su metode vibracijske spektroskopije koje su nedestruktivne, vrlo to\u010dne i komplementarne, stvaraju\u0107i spektar temeljen na interakciji svjetla sa molekulama. FTIR proizvodi infracrveni spektar koji proizlazi iz promjene dipolnog momenta, dok Raman osigurava molekularni spektar otisaka na temelju polarizabilnosti kemijskih veza. Metode masene spektrometrije, tehnikama koje uklju\u010duju termalno-desorpcijsku plinsku kromatografiju – masenu spektrometriju (TDS-GC-MS) i piroliti\u010dku plinsku kromatografiju – masenu spektrometriju (PYR-GC-MS), zahtijevaju skupnu analizu uzorka. Eksperimentalne metode za izolaciju i identifikaciju MP u hrani jo\u0161 uvijek trebaju pobolj\u0161anje u smislu pove\u0107anja iskori\u0161tenja primijenjene metodologije u razli\u010ditim matricama hrane i kvantitativne usporedbe provedenih znanstvenih ispitivanja. Dva postoje\u0107a pristupa – brojenje MP s mikroskopijom i destruktivna piroliti\u010dka, odnosno termodesorpcijska mikroplasti\u010dna detekcija, s termi\u010dkom analizom me\u0111usobno se nadopunjavaju. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n MP je sveprisutan problem me\u0111u svim morskim vrstama neovisno o veli\u010dini, trofi\u010dkoj razini, prehrambenim navikama, udaljenosti od obale i stani\u0161tu. Prona\u0111ena je gotovo u svim dijelovima morskog okoli\u0161a, od najudaljenijih podru\u010dja dubokog mora pa sve do po\u010detnih razvojnih faza morskih organizama (li\u010dinke i manje ribe) (Bajt, 2021.). Pojava unesenih \u010destica MP u morskom ekosustavu i vodenim organizmima, kao i njihova raspodjela du\u017e trofi\u010dkih razina morskog prehrambenog lanca, uz identifikaciju prikladnih indikatorskih vrsta u hrani morskog podrijetla, prioritet su ve\u0107ine istra\u017eivanja tijekom zadnjeg desetlje\u0107a (Phuong i sur., 2018., Fang i sur., 2019., Mercogliano i sur., 2020.). Navedeno ne \u010dudi uzimaju\u0107i u obzir Okvirnu direktivu o morskoj strategiji (Direktiva (EZ) br. 56\/2008) koja u cilju postizanja dobrog stanja okoli\u0161a (engl. Good Environmental Status<\/em> \u2013 GES) izdvaja i poti\u010de istra\u017eivanja kvalitativnih deskriptora (one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e tvari, morski otpadak) \u010dime su se istra\u017eivanja procjene i unosa plastike, kao najzna\u010dajnijeg dijela morskog otpatka, zna\u010dajno intenzivirala (Bogdanovi\u0107 i sur., 2019., Di Renzo i sur., 2020., Bogdanovi\u0107 i sur., 2021.). Ulo\u017eeni su zna\u010dajni napori u cilju prikupljanja podataka i stjecanja znanja o razli\u010ditim ekolo\u0161kim i biolo\u0161kim aspektima MP (Fossi i sur., 2014). U prvom sustavnom pregledu i meta-analizi znanstvenoistra\u017eiva\u010dke literature o MP u hrani morskog podrijetla Danopoulos i sur. (2020.) procijenili su sve dostupne studije iz podru\u010dja kontaminacije morskih ekosustava, s posebnim naglaskom na uzorke komercijalno zna\u010dajne hrane morskog podrijetla te primjenu validirane analiti\u010dke metode za identifikaciju kemijskog sastava MP. Autori su utvrdili da je broj \u010destica ukupne MP (rezultati se obi\u010dno izra\u017eavaju kao ukupna MP po jedinici mase uzorka ili po jedinici pojedina\u010dnog organizma) u rasponu od 0,1 – 8,6 ukupne MP\/g u rakova, 1 ukupne MP\/g u je\u017eincima (Echinodermata<\/em>), 0 – 2,9 ukupne MP\/g u ribama i 0 – 10,5 ukupne MP\/g u meku\u0161cima. Analiza dostupnih rezultata o meku\u0161cima, pri kojoj je izostavljena celuloza, ukazuje kako su redom najrasprostranjeniji polimeri PE i PP. Kada su rezultati istra\u017eivanja meku\u0161aca uklju\u010divali celofan (CP), onda je upravo to bio najzastupljeniji polimer, a u opadaju\u0107em nizu PET, rajon (umjetna svila) i poliester. Kemijskom analizom polimernog sastava na uzorcima rakova utvr\u0111eno je kako su najzastupljeniji polimeri PE i PA (najlon), a slijedili su ih PP i PET. Polimerni profil uzoraka riba u opadaju\u0107em nizu karakteriziraju PE, PP, PET i CP. PE i PP koji su ujedno i najdominantniji identificirani polimeri istra\u017eenih morskih organizama, \u0161to je u skladu s trendom proizvodnje polimernih materijala (Plastics Europe<\/em>, 2019.).<\/p>\n Geografska distribucija \u010destica MP ukazuje na naj\u010de\u0161\u0107u kontaminaciju meku\u0161aca s obala Azije. Me\u0111utim, prethodnu tvrdnju treba uzeti s oprezom budu\u0107i da je najve\u0107i broj istra\u017eivanja koji su udovoljavali kriterijima procjene studije Danopoulos i sur. (2020.) iz obalnog dijela Azije. Potrebno je istaknuti i da su istra\u017eivanja o ekolo\u0161koj zastupljenosti \u010destica MP \u010desto vrlo suprotna. No poznato je da na njezinu raspodjelu u morskom ekosustavu u velikoj mjeri utje\u010du geografski \u010dimbenici. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Opse\u017ena uporaba polimernih materijala rezultirala je prisutno\u0161\u0107u MP u prehrambenom lancu i izlo\u017eenosti potro\u0161a\u010da. Njezina pojavnost utvr\u0111ena je u zraku, vodi, hrani morskog podrijetla (uklju\u010duju\u0107i \u0161koljke), \u0161e\u0107eru, medu i pivu (Karbalaei i sur., 2018.). Pitanje mogu\u0107ih rizika za sigurnost hrane, povezano s mogu\u0107no\u0161\u0107u migracije one\u010di\u0161\u0107uju\u0107ih tvari u jestive dijelove morskih \u017eivotinja i u\u010dinkom plasti\u010dnih \u010destica na zdravlje \u017eivotinja i ekosustave, prvi je puta istaknuto unutar mre\u017ee rizika u nastajanju Europske agencije za hranu (EFSA) 2013. godine. Da bi se mogla provesti sveobuhvatna procjena rizika koju lanci mikro i nano plastike predstavljaju za ljudsko zdravlje putem hrane morskog podrijetla, Odbor za kontaminante EFSA-e donio je preporuke u vezi s analiti\u010dkim metodama, procjenom izlo\u017eenosti te identifikacijom i karakteriziranjem opasnosti. Potrebno je i bolje razumijevanje mogu\u0107e kontaminacije hrane kao posljedica postupaka prerade, distribucije i pakiranja hrane. Ispitivanje analize izvora kontaminacije MP u hrani i hrani za \u017eivotinje primjenom pouzdanih analiti\u010dkih metoda trebalo bi osigurati vi\u0161e podataka o njezinoj pojavnosti, osobito za \u010destice manje od 150 \u00b5m.<\/p>\n Izlo\u017eenost ljudi mikroplastici putem hrane mo\u017ee se procijeniti pomo\u0107u jednostavne jednad\u017ebe izlo\u017eenosti prema kojoj se prosje\u010dan dnevni unos (eng. tolerable daily intake<\/em>, TDI, broj ili masa \u010destica po kilogramu po danu) izra\u017eava kao omjer sume umno\u0161ka masene koncentracije MP u uzorku – C, frekvencije izlo\u017eenosti – EFi, i stope unosa namirnice -IRi i tjelesne mase osobe -BV. Parametri izlo\u017eenosti, IRi i EFi su dostupni iz nacionalnih baza o prehrambenim navikama. Obrada i kuhanje koji prethode konzumaciji hrane mogu zna\u010dajno umanjiti ili pove\u0107ati koncentracije mikroplastike (Birnstiel i sur., 2019., Rist i sur., 2019). Stoga je u cilju smanjivanja ljudske izlo\u017eenosti MP putem hrane bitna primjena razli\u010ditih analiza u sastojcima i finalnom prehrambenom proizvodu. Treba istaknuti da je izra\u017eavanje koncentracije MP u hrani (Ci) vrlo kompleksno. Manje \u010destice i \u010destice tipa vlakana \u010desto se smatraju opasnijim od ve\u0107ih \u010destica i \u010destica tipa fragmenata (K\u00f6gel i sur., 2020., Yong i sur., 2020.), a MP nano veli\u010dine mo\u017ee prije\u0107i barijere u probavnom sustavu (Magri i sur., 2018.). Treba istaknuti i druge izvore ljudske izlo\u017eenosti ovom kontaminantu, primjerice putem udisanja mikrovlakana (Vianello i sur., 2019.). Studija izlo\u017eenosti ljudi MP putem zraka u zatvorenim prostorima pokazala je da je u prosjeku samo 4% identificiranih \u010destica bilo podrijetlom od sinteti\u010dkih fragmenata i vlakana (Vianello i sur., 2019.). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Na razini EU su propisane zakonodavne mjere u za\u0161titi zdravlja ljudi koje uklju\u010duju Direktivu o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potro\u0161nju (DIREKTIVA (EZ) 2020\/2184) te zakonodavni okvir za kontaminante u hrani, koji uz sebe ve\u017ee Uredbu vije\u0107a (EEZ) br. 315\/93 (o utvr\u0111ivanju postupaka Zajednice za kontrolu kontaminanata u hrani i Uredbu Komisije 1881\/2006 o utvr\u0111ivanju najve\u0107ih dopu\u0161tenih koli\u010dina (NDK) odre\u0111enih kontaminanata u hrani. Kao odgovor na sve ve\u0107i utjecaj ljudskih aktivnosti na morski okoli\u0161, razli\u010diti istra\u017eiva\u010dki alati za procjenu ekolo\u0161kog integriteta i zdravstvenog stanja mora implementirani su u zakonske programe \u0161irom svijeta. Direktiva 2008\/56\/EZ Europskog parlamenta i vije\u0107a o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u podru\u010dju politike morskog okoli\u0161a (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji), ima za cilj posti\u0107i dobro stanje okoli\u0161a morskih voda u EU do 2020. Za utvr\u0111ivanje karakteristika dobrog stanja okoli\u0161a u morskoj regiji ili podregiji propisani su kvalitativni deskriptori. Zakonodavci i kreatori politika u cijelom svijetu poduzeli su razli\u010dite radnje za ubla\u017eavanje utjecaja MP na okoli\u0161 i javno zdravlje, budu\u0107i da predstavlja jedinstvene izazove u procjeni rizika i dono\u0161enju odluka zbog iznimne raznolikosti sastava netopljivosti, adsorbiranih i namjerno dodanih zaga\u0111iva\u010da te slo\u017eene, heterogene pojave u okoli\u0161u (Rochman i sur., 2019.). Osim potrebe za me\u0111unarodnom suradnjom u rje\u0161avanju utjecaja ovog kontaminanta okoli\u0161a i hrane, bliska me\u0111usektorska suradnja izme\u0111u znanstvenika i zakonodavstva najva\u017enija je za unaprje\u0111enje politika i mogu\u0107nosti ubla\u017eavanja ne\u017eeljenih utjecaja emisije MP, kao i njezinog smanjenja dostupnih lokalnim i nacionalnim vladama. Ogledni primjer dobre me\u0111usektorske suradnje predstavlja dr\u017eava Kalifornija koja je nedavno donijela dva revolucionarna zakona za rje\u0161avanje utjecaja MP u vodi za pi\u0107e i morskom okoli\u0161u, kako bi odgovorila na sve ve\u0107u zabrinutost javnosti (California Code of Regulations<\/em>, 2018.).<\/p>\n Procjena rizika tradicionalnim pristupom provodi se usporedbom izlaganja s definiranim pragom opasnosti. Iako tradicionalni zakonodavni okvir, temeljen na procjeni rizika, dobro funkcionira za jednostavne kemijske zaga\u0111iva\u010de ili relativno jednostavne smjese zaga\u0111iva\u010da poznatih kemijskih struktura, sastava i biolo\u0161kih aktivnosti (npr. dioksini i dioksinima sli\u010dni poliklorirani bifenili, PCB), \u010desto je neodgovaraju\u0107i u rje\u0161avanju rizika kod slo\u017eenijih zaga\u0111iva\u010da kao \u0161to je MP. Unato\u010d naporima tijekom posljednjeg desetlje\u0107a od strane mjerodavnih tijela EU i globalne razine o mogu\u0107im rizicima putem izlo\u017eenosti MP, EFSA (2016.), ECHA (2019.), FAO (2017.), WHO (2019.), jo\u0161 uvijek ostaje nepoznato imaju li \u010destice MP negativne u\u010dinke po zdravlje ljudi. U svrhu poticanja nastanka regulatorne osnove za MP iz podru\u010dja kontaminanata u hrani tijekom 2020. godine su pokrenuti znanstveni projekti na temu \u201eMikro- i nanoplastika u na\u0161em okoli\u0161u: Razumijevanje izlo\u017eenosti i utjecaja na ljudsko zdravlje\u201c u sklopu poziva \u201eBolje zdravlje i njega, gospodarski rast i odr\u017eivi zdravstveni sustavi\u201c u okviru Horizon 2020 Work Programme 2018-2020.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U bli\u017eoj budu\u0107nosti neophodno je jasno definirati pojam mikro i nano plastike te uspostaviti standardizirane analiti\u010dke metode za karakterizaciju i kvantifikaciju ovih kontaminanata u razli\u010ditim vrstama hrane. Postupci izolacije MP iz biolo\u0161kog materijala su \u010desto dugotrajni i skupi pa se zahtjev u iznala\u017eenju jednostavnih postupaka razgradnje ovih tvari name\u0107e kao prioritet. Uzimaju\u0107i u obzir veliko zna\u010denje razvoja ovog podru\u010dja, nije cilj detektirati sve mogu\u0107e polimere mikroplastike te potencijalno prisutne aditive i one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e tvari, ve\u0107 naju\u010destalije i okoli\u0161no najzastupljenije sastavnice ovog kontaminanta. Nadalje, procjena prehrambene izlo\u017eenosti neophodna je za sveobuhvatnu procjenu rizika. Identifikacija i karakterizacija opasnosti – podatci o sudbini (ADME; apsorpcija, distribucija, metabolizam i izlu\u010divanje) i biolo\u0161kom djelovanju mikro i nano plastike nakon oralne izlo\u017eenosti, nu\u017ene su za \u0161to skoriju identifikaciju i karakterizaciju mogu\u0107ih \u0161tetnih u\u010dinaka ovih tvari na ljudsko zdravlje putem hrane.<\/p>\n <\/a> 1. AKOUESON, F., L. M. SHELDON, E. DANOPOULOS, S. MORRIS, J. HOTTEN, E. CHAPMAN, J. LI and J. M. ROTCHELL (2020): A preliminary analysis of microplastics in edible versus non-edible tissues from seafood samples. Environ. Pollut. 263, 114452. 10.1016\/j.envpol.2020.114452 <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Microplastics (MPs) are recognized as a multifaceted stressor based on their physical effects due to particle size, shape, and concentration, and chemical effects ensuing from the use of hazardous chemicals. Evidence of the presence of MPs in food are increasing, and the number of publications on MPs in seafood has increased at an exponential rate in recent years. However analytical detection methods of MPs in seafood are limited even despite the available techniques that enable MP separation and size determination. The analytical detection of MPs requires obtaining information on both the chemical composition and the morphological structure of particles. Key words:<\/strong> microplastics; seafood; occurrence; exposure assessment<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" T. Bogdanovi\u0107, J. Pleadin, S. Petri\u010devi\u0107, M. Brklja\u010da, I. Liste\u0161 i E. Liste\u0161* Dr. sc. Tanja BOGDANOVI\u0106, dipl. ing. biotehnol.,<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":4,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1201,1200,1047,1202],"issuem_issue":[1145],"ppma_author":[1195,124,1196,1197,1198,1199],"class_list":["post-4089","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-hrana-morskog-podrijetla","tag-mikroplastika","tag-occurrence","tag-procjena-izlozenosti","issuem_issue-53-3"],"yoast_head":"\n
\nDr. sc. Tanja BOGDANOVI\u0106<\/strong>, dipl. ing. biotehnol., vi\u0161a znanstvena suradnica, Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Split, Split, Hrvatska; dr. sc. Jelka PLEADIN<\/strong>, dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, redovita profesorica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Sandra PETRI\u010cEVI\u0106<\/strong>, dipl. ing. kem. tehnol., poslijedoktorandica, Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Split, Split, Hrvatska; dr. sc. Mia BRKLJA\u010cA<\/strong>, dipl. ing. agr., Cromaris d.d., Zadar, Hrvatska; dr. sc. Irena LISTE\u0160<\/strong>, dr. med. vet., znanstvena suradnica, dr. sc. Eddy LISTE\u0160<\/strong>*, dr. vet. med., znanstveni savjetnik, (dopisni autor, e-mail: e.listes.vzs@veinst.hr), Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Split, Split, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.53.3.11<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Definicije i karakterizacija<\/a>Analiti\u010dke metode za ispitivanje MP<\/a>Od plastike do MP u morskom okoli\u0161u<\/a>Procjena izlo\u017eenosti MP u ljudi<\/a>Regulatorna osnova za MP i izazovi<\/a>Zaklju\u010dci<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nSve je vi\u0161e dokaza o prisutnosti MP u hrani, a posljednjih godina se eksponencijalno pove\u0107ava i broj publikacija o njezinoj prisutnosti u hrani morskog podrijetla.
\nMe\u0111utim, analiti\u010dke metode detekcije u hrani morskog podrijetla su unato\u010d dostupnosti \u0161irokog spektra instrumentalnih tehnika za izolaciju i odre\u0111ivanje njezinih fizikalnih svojstava ograni\u010dene. Potpuni analiti\u010dki postupak donosi podatke o kemijskom sastavu i morfolo\u0161koj strukturi \u010destica, ali niti jedna instrumentalna tehnika ne udovoljava svim zahtjevima analize MP. Primjena ve\u0107eg raspona komplementarnih analiti\u010dkih metodologija u pogledu otkrivanja i identifikacije ispunjava zahtjevnost analize ovog okoli\u0161nog kontaminanta. Pojava i vrsta unesene MP, kao i njezini zdravstveni u\u010dinci koji se trenutno ispituju, uklju\u010duju biolo\u0161ke, kemijske i fizi\u010dke vrste utjecaja. U svrhu procjene utjecaja MP iz hrane morskog podrijetla na ljudsko zdravlje prvo se mora kvantificirati izlo\u017eenost, a zatim utvrditi je li ta izlo\u017eenost dovoljno velika da bi izazvala posljedice sa \u0161tetnim u\u010dincima. Izlo\u017eenost ljudi hrani morskog podrijetla izaziva zabrinutosti zbog njezine kontinuirane akumulacije u okoli\u0161u. Cilj ovog rada je prikazati dosada\u0161nje spoznaje o prisutnosti MP u hrani morskog podrijetla: \u0161koljka\u0161ima, ribi i rakovima kao glavnim izvorima. Posebno se analiziraju postoje\u0107i analiti\u010dki pristupi ekstrakcije i instrumentalnog odre\u0111ivanja koncentracije, oblika i vrste materijala MP u zahtjevnim biolo\u0161kim uzorcima. Istaknuta je potreba daljnje istra\u017eiva\u010dke aktivnosti o ovom kontaminantu, kao i potreba za stvaranje baze podataka koja je neophodna za uspostavu zakonodavstva u podru\u010dju hrane. <\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\nSastoji se od slo\u017eenog niza polimera s ponovljenim monomerima koji \u010dine temelj i bazu polimera. Temeljna razlika izme\u0111u polimera je struktura osnovnog lanca koja odre\u0111uje fizikalno-kemijska svojstva plastike (Rochman i sur., 2019.).
\nBioraspolo\u017eivost je postotak ukupne koli\u010dine \u010destica dostupnih za apsorpciju od strane organizma u okoli\u0161u (Vallero, 2016.). Na bioraspolo\u017eivost MP mogu utjecati razli\u010diti \u010dimbenici od kojih su brojnost i svojstva plastike najzna\u010dajniji.
\nRaspadanjem i fragmentacijom plasti\u010dnih \u010destica, dostupnost MP koja vrstama postaje biolo\u0161ki dostupna s vremenom raste (Botterell i sur., 2019.).<\/p>\n
\nPretpostavlja se da je njezin ulaz u prehrambeni lanac putem plasti\u010dnog otpada koji se u matricama okoli\u0161a (vode i zraka) razgra\u0111uje. Prijenos MP kroz prehrambeni lanac u vodenom okoli\u0161u djelomi\u010dno je razja\u0161njen, dok je dinamika u kopnenim prehrambenim lancima uglavnom nepoznata. Pojavnost njezinih \u010destica utvr\u0111ena je u probavnom sustavu vodenih organizama, uklju\u010duju\u0107i i vrste koje se koriste za prehranu ljudi (Hantoro i sur., 2019.). Zbog mogu\u0107e translokacije ovih \u010destica iz crijeva u druga tkiva, MP bi mogla biti prisutna i u jestivim dijelovima hrane morskog podrijetla.
\nSlijedom mogu\u0107nosti ispiranja i nakupljanja aditiva ili postojanih organskih one\u010di\u0161\u010duju\u0107ih tvari adsorbiranih na \u010destice u okoli\u0161u mogu\u0107e je djelovanje MP na hranu morskog podrijetla pa i zdravlje ljudi.
\nMe\u0111utim, osim procjene toksi\u010dnosti, podatci o pojavnosti MP u jestivim dijelovima hrane morskog podrijetla va\u017ean su preduvjet za procjenu rizika.<\/p>\n
\nSvaka od ovih tehnika uklju\u010duje kompromis u propusnosti, prostornoj rezoluciji i osjetljivosti. Za to\u010dnu identifikaciju i potpunu kvantifikaciju u uzorcima okoli\u0161a vjerojatno \u0107e biti potrebno vi\u0161e analiti\u010dkih tehnika.<\/p>\n
\nSa\u017eete su i regulatorne potrebe te daljnji izazovi u cilju realizacije budu\u0107ih istra\u017eiva\u010dkih aktivnosti i doprinosa procjeni rizika i karakterizaciji opasnosti ovog okoli\u0161nog kontaminanta.<\/p>\nDefinicije i karakterizacija<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slika01-mikroplastika.jpg\")
PE-polietilen, PP-polipropilen, PS-polistiren, PVC-polivinil klorid, PET-poli(etilen-tereftalat), PU-poliuretan, SBR-stiren-butadienski kau\u010duk<\/figcaption><\/figure>\n
\nTemeljna razlika izme\u0111u polimera je osnovna struktura koja odre\u0111uje fizikalno-kemijska svojstva polimernih materijala (Rochman i sur., 2019.). Prema izvoru stvaranja MP se dijeli na primarnu i sekundarnu mikroplastiku. Primarna se mikroplastika mo\u017ee na\u0107i u proizvodima za osobnu njegu (mikro kuglice), u obliku plasti\u010dnih peleta koji se koriste u industrijskoj proizvodnji ili plasti\u010dnih vlakana koja se koriste u sinteti\u010dkom tekstilu. Ove \u010destice izravno ulaze u prirodne ekosustave iz razli\u010ditih izvora.
\nSekundarna MP nastaje raspadom ve\u0107ih \u010destica polimernih materijala u okoli\u0161u pod utjecajem prirodnih i vremenskih utjecaja. Utvr\u0111eno je da se obje vrste akumuliraju i opstaju u prirodnim vodenim ekosustavima, a \u010destice sekundarne MP mogu se dalje razgra\u0111ivati do NP.<\/p>\n
\nVlakna su kriti\u010dna jer se smatra da pri ni\u017eim dozama od \u010destica oblika kugle izazivaju toksi\u010dne u\u010dinke (Qiao i sur., 2019.). Prisutnost vlakana, uklju\u010duju\u0107i \u010destice klasificirane kao \u201cvlakna\u201d svojstvena je mnogim prehrambenim proizvodima (Lusher i sur., 2013., Li i sur., 2018., Waddell i sur., 2020.). U riba je izra\u017eena samo MP izolirana iz jestivog tkiva. Postotak vlakana u izoliranoj MP u raznim prehrambenim proizvodima bio je ve\u0107i od 50 %. Me\u0111utim, mali udio (< 20 %) vlakana identificiran je u jezerskim solima (Kim i sur., 2018.), jestivim tkivima riba (Rochman i sur., 2015.), dagnjama (Phuong i sur., 2018.), \u0161kampima (Cau i sur., 2019.) i su\u0161enoj ribi (Karami i sur., 2017.). Ova varijacija u postotku vlakana mo\u017ee se pripisati razli\u010ditim izvorima MP, razlikama u matricama hrane i primjeni razli\u010ditih analiti\u010dkih metoda. Ovisno o dodatku spojeva punila ili prisutnosti sporednih spojeva (npr. ne\u010disto\u0107e koje proizlaze iz proizvodnih procesa) sastav MP mo\u017ee varirati.<\/p>\nAnaliti\u010dke metode za ispitivanje MP<\/h2>\n
\n
\nAnalizom se primarno dobivaju podatci o broju identificiranih \u010destica, veli\u010dini, obliku, boji te u smislu kemijskog sastava, broju i vrsti kemijskih polimera. Ovisno o primijenjenoj tehnici identifikacije i kvantifikacije po\u017eeljno je dobiti informacije o aditivima (plastifikatori ili omek\u0161iva\u010di, poja\u010diva\u010di, punila, boje, usporavala gorenja, modifikatori) i apsorbiranim \u0161tetnim tvarima poliklorirani bifenili (PCB), insekticidi kao diklorodifeniltrikloroetan (DDT), policikli\u010dki aromatski ugljikovodici (PAH). Svi su navedeni analiti\u010dki podatci neophodni za odre\u0111ivanje utjecaja na \u017eivi svijet, uklju\u010duju\u0107i i ljude.
\nSlo\u017eenost postupka izolacije ovisi o vrsti uzorka. MP je potrebno prvo izolirati iz uzoraka vode, sedimenata i biolo\u0161kog materijala da bi se mogla kvantificirati i okarakterizirati. Izdvajanje iz uzoraka vode i sedimenata provodi se redukcijom volumena uzorka – kori\u0161tenjem mre\u017ea tijekom skupljanja ili prosijavanjem ukoliko se radi o krupnijim \u010desticama te njezinim odvajanjem, obi\u010dno filtriranjem i\/ili izdvajanjem na temelju razli\u010dite gusto\u0107e (preporu\u010da se kori\u0161tenje NaCl) (Hegedu\u0161i\u0107, 2019., Nguyen i sur., 2019.). Filtriranje je naj\u010de\u0161\u0107i postupak u izdvajanju MP iz uzorka vode. Veli\u010dine pora mre\u017ee\/filtera mogu znatno varirati, od 0,45 \u00b5m do 55,5 mm. Me\u0111utim, male veli\u010dine pora tako\u0111er mogu dovesti do brzog zasi\u0107enja mre\u017ee\/filtera organskim i mineralnim tvarima.
\nPostupci odre\u0111ivanja ovog kontaminanta u okoli\u0161nim uzorcima sastoje se iz nekoliko faza, koje uklju\u010duju: vizualnu identifikaciju \u2013 mikroskopska analiza nakon koje slijedi kemijska identifikacija plasti\u010dnih polimera te izra\u017eavanje ukupne koli\u010dine MP primjenom vizualne mikroskopske analize i vibracijske spektroskopije (broj \u010destica MP\/g uzorka ili broj \u010destica MP\/jedinici ispitanog biolo\u0161kog uzorka; primjerice kod odre\u0111ivanja u \u0161koljka\u0161ima broj \u010destica MP se mo\u017ee izraziti po jedinici ispitane \u0161koljke. Navedenim tehnikama se dobivaju podatci o fizikalno-kemijskim svojstvima; fizi\u010dka karakterizacija odnosi se uglavnom na raspodjelu veli\u010dine MP kao i na procjenu drugih fizikalnih parametara kao \u0161to su oblik i boja te kemijska karakterizacija – uglavnom se primjenjuje pri istra\u017eivanju sastava MP te se u tu svrhu upotrebljavaju razli\u010diti ure\u0111aji poput Fourier-transform infrared spektrofotometra (FTIR), Raman spektrofotometra, skeniraju\u0107eg elektronskog mikroskopa (SEM) te ure\u0111aja za ultra teku\u0107insku kromatografiju visoke djelotvornosti uz tandemsku masenu spektrometriju (UPLC-MS\/MS) (Bogdanovi\u0107 i sur., 2021.) i za plinsku kromatografiju\/masenu spektrometriju (GC\/MS).<\/p>\nMetode obrade uzoraka<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/tablica01-mikroplastika.png\")
\nJedno od potencijalnih rje\u0161enja omogu\u0107uje razgradnja \u010destica MP primjenom mikrovalnog razaranja du\u0161i\u010dnom kiselinom (Bitencourt i sur., 2020.).<\/p>\nMetode identifikacije \u010destica MP<\/h3>\n
![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/tablica02-mikroplastika.png\")
\nVibracijska je spektroskopija tijekom analize i obrade uzoraka ograni\u010dena visokom cijenom, raspolo\u017eivo\u0161\u0107u opreme, vremenom i visokom zahtjevno\u0161\u0107u postupaka (Catarino i sur., 2018.).<\/p>\n
\nU odnosu na metode vibracijske spektroskopije karakterizira ih potencijalno pove\u0107ana osjetljivost, \u0161to mo\u017ee omogu\u0107iti otkrivanje NP, ali i ispitivanja u razli\u010ditim tkivima organizama. Signal detekcije ovisi o ukupnoj analiziranoj masi. Ove su metode prikladne za kvalitativnu identifikaciju smjese plasti\u010dnih \u010destica.
\nTDS-GC-MS zahtijeva postavljanje uzorka na termogravimetrijsku vagu (D\u00fcmichen i sur., 2017.) i zagrijavanje na temperaturi do 1000 \u00b0C. Degradirane sastavnice izvornog uzorka se adsorbiraju na krutoj fazi, koja se prebacuje u jedinicu za toplinsku desorpciju, gdje se uz pove\u0107anje temperature desorbirane komponente razdvajaju na kromatografskoj koloni plinskog kromatografa i analiziraju masenim spektrometrom.
\nPy-GC-MS uklju\u010duje razgradnju uzorka pri visokim temperaturama, razdvajanje produkata plinskom kromatografijom i detekciju masenim spektrometrom. Iako su metode termalne desorpcije plinske kromatografije sa spektrometrijom masa destruktivne metode, bitne su zbog mogu\u0107nosti izra\u017eavanja mase \u010destica MP u okoli\u0161nim uzorcima (Ribeiro i sur., 2020.) i istovremene detekcije \u0161irokog spektra aditiva polimernih materijala.<\/p>\n
\nOsim toga, one\u010di\u0161\u0107enje i dekontaminacija MP tijekom prerade hrane i kuhanja va\u017eni su, jer izlo\u017eenost ljudi ovom kontaminantu ponajprije dolazi od konzumiranih finalnih proizvoda, a ne od njihovih sastojaka.<\/p>\nOd plastike do MP u morskom okoli\u0161u<\/h2>\n
\n
\nNova saznanja o distribuciji, sastavu i trendovima njezine pojavnosti u razli\u010ditim organizmima omogu\u0107uju definiranje vrsta za daljnja istra\u017eivanja toksi\u010dnosti, kemijskog prijenosa, biomagnifikacije i bioakumulacije (Lusher, 2013., Rochman i sur., 2015.).<\/p>\n
\nUjedno, na one\u010di\u0161\u0107enje organizama utje\u010de stupanj one\u010di\u0161\u0107enja njihovog okoli\u0161a, a slijede ih prehrambene navike i fiziologija. U istra\u017eivanju Burns i Boxal (2018.) potvr\u0111ena je ve\u0107a kontaminacija \u010desticama MP u blizini urbanih i obalnih podru\u010dja, dok su Cozar i sur. (2014.) i Avio i sur. (2017.) izvijestili o ve\u0107im koncentracijama MP i plastike u blizini otvorenog mora i oceanima. Svakako, nu\u017eno su potrebna daljnja istra\u017eivanja o zemljopisnom obrascu one\u010di\u0161\u0107enja MP.<\/p>\nProcjena izlo\u017eenosti MP u ljudi<\/h2>\n
\n
\nIstra\u017eivanje ljudskog izmeta pokazalo je prisutnost prosje\u010dno 20 \u010destica MP u 10 g materijala kod osam ljudi iz osam zemalja (Schwabl i sur., 2018.). Stoga je va\u017eno prikupiti i procijeniti podatke o izlo\u017eenosti ovom kontaminantu i mogu\u0107im u\u010dincima na zdravlje ljudi.
\nPojavnost MP u hrani ve\u0107inom se odnosi na hranu iz morskog okoli\u0161a (EFSA, 2016., Karbalaei i sur., 2018., Hantoro i sur., 2019.). \u0160koljke i manje ribe (in\u0107uni, girice i srdele), budu\u0107i da se konzumiraju cjelovito, zajedno s probavnim sustavom u kojem je utvr\u0111ena najve\u0107a prisutnost MP, najvi\u0161e doprinose izlo\u017eenosti.
\nPrepreke u procjeni izlo\u017eenosti su nedostatak standardizirane definicije ovog kontaminanta koja bi sadr\u017eavala detalje o veli\u010dini, obliku i sastavu \u010destica te nepostojanje standardiziranih metoda detekcije i identifikacije. Temeljem 20 \u010destica MP utvr\u0111enih u 10 g ljudskog izmeta i prosje\u010dne dnevne koli\u010dine od 128 g izmeta po osobi (Rose i sur., 2015.), procijenjena je godi\u0161nja produkcija\/ispu\u0161tanje \u010destica ve\u0107e od 90 000 \u010destica MP po osobi.<\/p>\n
\nPotencijalni problemi MP u ljudi ovise o na\u010dinu izlo\u017eenosti te je stoga doprinos potro\u0161nje hrane ukupnoj izlo\u017eenosti potrebno razmotriti u kontekstu opse\u017enog okvira procjene izlo\u017eenosti.<\/p>\nRegulatorna osnova za MP i izazovi<\/h2>\n
\n
\nZa MP je putem Direktive 2020\/2184 predvi\u0111eno usvajanje metodologije za mjerenje s ciljem njezina uvr\u0161tavanja na Mehanizam popisa za pra\u0107enje (rok 12.01.2022.), budu\u0107i da pripada skupini novih spojeva koji izazivaju sve ve\u0107u zabrinutost javnosti zbog mogu\u0107ih \u0161tetnih u\u010dinaka na zdravlje ljudi. Nadalje, do 12.01.2029. predvi\u0111eno je podno\u0161enje Izvje\u0161\u0107a Europskom parlamentu i vije\u0107u o potencijalnoj ugro\u017eenosti izvora vode namijenjene za ljudsku potro\u0161nju zbog prisutnosti MP. Uredba vije\u0107a (EEZ) br. 315\/93 za hranu, koja sadr\u017eava kontaminante u neprihvatljivim koli\u010dinama prema mjerilima javnog zdravlja, a posebno u toksi\u010dnoj koli\u010dini, propisuje njezinu zabranu stavljanja na tr\u017ei\u0161te. Radi za\u0161tite javnog zdravlja, utvr\u0111uju se najve\u0107a dopu\u0161tena odstupanja odre\u0111enih kontaminanta koje regulira Uredba EU 1881\/2006. Razine kontaminanata moraju se dr\u017eati na onoliko niskim razinama koje je razumno mogu\u0107e posti\u0107i uz pridr\u017eavanje dobre prakse. Me\u0111utim, grani\u010dne vrijednosti, odnosno NDK se mogu ustanoviti tek kada dokazi postanu dostupni, \u0161to ukazuje na rizik po ljudsko zdravlje.
\nNDK se utvr\u0111uju na temelju podataka o pojavljivanju prema principu ALARA (engl. As Low As Reasonably Achievable<\/em> ), princip optimizacije primljene doze koji zna\u010di da izlaganje kontaminantu prilikom svakodnevnog \u017eivota mora biti smanjeno na najmanju mogu\u0107u mjeru koja se mo\u017ee posti\u0107i, uzimaju\u0107i u obzir ekonomske tro\u0161kove takvog smanjenja doze.<\/p>\n
\nZa sigurnost hrane su osobito zna\u010dajni kvalitativni deskriptor 8, koji se odnosi na one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e tvari u ribi i ostaloj hrani morskog podrijetla koje ne smiju prije\u0107i sadr\u017eaje utvr\u0111ene zakonodavstvom EU ili drugim relevantnim standardima te deskriptor 9 koji se odnosi na svojstva i koli\u010dine otpadaka u moru koje ne \u0161tete obalnom i morskom okoli\u0161u.<\/p>\nZaklju\u010dci<\/h2>\n
\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2. AVIO, C. G., S. GORBI and F. REGOLI (2017): Plastics and microplasticsin the oceans: from emerging pollutants to emerged threat. Mar. Environ. Res. 128, 2-11, PM:D: 27233958. 10.1016\/j.marenvres.2016.05.012
\n3. BAJT, O. (2021): From Plastics to Microplastics and Organisms. FEBS Open. Bio. 11 954-966. 10.1002\/2211-5463.13120
\n4. BIRNSTIEL, S., A. SOARES-GOMES and B. A. P. DA GAMA (2019): Depuration reduces microplastic content in wild and farmed mussels. Mar. Pollut. Bull. 140, 241-247. 10.1016\/j.marpolbul.2019.01.044
\n5. BITENCOURT, G. R., P. A. MELLO, E. M. M. FLORES, C. PIROLA, D. CARNAROGLIO and C. BIZZI (2020): Determination of microplastic content in seafood: An integrated approach combined with the determination of elemental contaminants. Sci. Total Environ. 749, 143201. 10.1016\/j.scitotenv.2020.142301
\n6. BOGDANOVI\u0106, T., J. PLEADIN, S. PETRI\u010cEVI\u0106, E. LISTE\u0160, D. SOKOLI\u0106, K. MARKOVI\u0106, F. OZOGUL and V. \u0160IMAT (2019): The occurrence of polycyclic aromatic hydrocarbons in fish and meat products of Croatia and dietary exposure. J. Food Compos. Anal. 75, 49-60. 10.1016\/j.jfca.2018.09.017
\n7. BOGDANOVI\u0106, T., L. DI RENZO, D. SOKOLI\u0106, G. MASCILONGO, M. BRKLJA\u010cA, F. CITO, P. CALISTRI, V. NOTARSTEFANO, G. GIOACCHINI, E. GIORGINI, C. GIANSANTE, M. BERTI, S. PETRI\u010cEVI\u0106, N. FERRI, E. LISTE\u0160 and F. DI GIACINTO (2021): Microplastics and Bisphenol A in Mussels along Italian and Croatian Coast of the Adriatic Sea. In Session 2: Developments in exposure of humans to micro- and nanoplastics. In: Book of abstracts of the EFSA colloquium 2021 Micro and nanoplastics in food. 6-7 May 2021 Online event.
\n8. BOTTERELL, Z. L. R., N. BEAUMONT, T. DORRINGTON, M. STEINKE, R. C. THOMPSON and P. K. LINDEQUE (2019): Bioavailability and effects of microplastics on marine zooplankton: A review. Environ. Pollut. 245, 98-110. 10.1016\/j.envpol.2018.10.065
\n9. BURNS, E. E. and A. B. A. BOXAL (2018): Microplastics in the aquatic environment: evidence for or against adverse impacts and major knowledge gaps. Environ. Toxicol. Chem. 37, 2776-2796. 10.1002\/etc.4268
\n10. CALIFORNIA CODE OF REGULATIONS (2018): Microplastics Materials. Sect. 1 https:\/\/leginfo.legislature.ca.gov\/faces\/billTextClient.xhtml?bill_id=201720180SB1263.
\n11. CATARINO, A. I., V. MACCHIA, W. G. SANDERSON, R. C. THOMPSON and T. B. HENRY (2018): Low levels of microplastics (MP) in wild mussels indicate that MP ingestion by humans is minimal compared to exposure via household fibres fallout during a meal. Environ. Pollut. 237, 675-684. 10.1016\/j.envpol.2018.02.069
\n12. CAU, A., C. G. AVIO, C. DESS\u011a, M. C. FOLLESA, D. MOCCIA, F. REGOLI and A. PUSCEDDU (2019): Microplastics in the crustaceans Nephrops norvegicus and Aristeus antennatus: Flagship species for deep-sea environments? Environ. Pollut. 255, 113107. 10.1016\/j.envpol.2019.113107
\n13. C\u00d3ZAR, A, F. ECHEVARRIA, J. I. GONZ\u00c1LES-GORDIO, X. IRIGOIEN, B. UBEDA, S. HERN\u00c1NDEZ-L\u00c9ON, A. T. PALMA, S. NAVARRO, J. GARC\u00cdA-DE-LOMAS, A. RUIZ, M. L. FERN\u00c1NDEZ-DE-PUELLES and C. M. DUARTE (2014): Plastic debris in the open ocean. Proc. Nati. Acad. Sci. USA 111, 10239-10244.10.1073\/pnas.1314705111
\n14. DAWSON, A. L., M. F. M. SANTANA, M. E. MILLER and F. J. KROON (2021): Relevance and reliability of evidence for microplastic contamination in seafood: A critical review using Australian consumption patterns as a case study. Environ. Pollut. 276-116684 10.1016\/j.envpol.2021.116684
\n15. DANOPOULOS, E., L. C. JENNER, M. TWIDDY and M. ROTCHELL (2020): Microplastic Contamination of Seafood Intended for Human Consumption A Systemic Review and Meta-Analysis. Environ. Health Perspect. 128, 1-32. 10.1289\/EHP7171
\n16. DEHAUT, A., L. HERMABESSIERE and G. DUFLO (2019): Current frontiers and recommendations for the study of microplastics in seafood. Trends Analyt. Chem. 116, 346-359. 10.1016\/j.trac.2018.11.011
\n17. DIREKTIVA (EZ) br. 56\/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJE\u0106A od 17 lipnja 2008 o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u podru\u010dju politike morskog okoli\u0161a (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (Marine Strategy Framework Directive).
\n18. DIREKTIVA (EU) 2020\/2184 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJE\u0106A od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potro\u0161nju.
\n19. DI RENZO, L., G. MASCILONGO, M. BERTI et al. (2021): Potential Impact of Microplastics and Additives on the Health Status of Loggerhead Turtles (Caretta caretta) Stranded Along the Central Adriatic Coast. Water, Air, & Soil Pollution, 232, 1-20. 10.1007\/s11270-021-04994-8
\n20. D\u00dcMICHEN, E., P. EISENTRAUT, C. G. BANNICK, A. K. BARTHEL, R. SENZ and U. BRAUN (2017): Fast Identification of Microplastics in Complex Environmental Samples by a Thermal Degradation Method. Chemosphere. 174, 572-584. 10.1016\/j.chemosphere.2017.02.010
\n21. ECHA (European Chemical Agency) (2019): Annex XV Restriction Report Proposal for a Restriction for intentionally added microplastics. https:\/\/echa.europa.eu\/documents\/10162\/05bd96e3b969-0a7c-c6d0-441182893720.
\n22. EFSA (European and Food Safety and Authority) (2016): Presence of microplastics and nanoplastics in food, with particular focus on seafood. EFSA Journal 2016;14, e04501.
\n23. FANG, C., R. ZHENG, H. CHEN, F. HONG, L. LIN, H. LIN, H. GUO, C. BAILEY, H. SEGNER, J. MU and J. BO (2019): Comparison of microplastic contamination in fish and bivalves from two major cities in Fujian province, China and the implications for human health. Aquaculture 512, 734322. 10.1016\/j.aquaculture.2019.734322
\n24. FAO (Food and Agriculture Organization) (2017): Microplastics in fisheries and aquaculture: status of knowledge on their occurrence and implications for aquatic organisms and food safety. Lusher, A. L.; Hollman, P. C. H.; Mendoza-Hill, J. J. FAO Fisheries and Aquaculture Technical Paper. No. 615. Rome, Italy www.fao.org\/3\/a-i7677e.pdf
\n25. FOSSI, M. C., D. COPPOLA, M. BAINI, M. GIANNETTI, C. GUERRANTI, L. MARSILI, C. PANTIDE, E. SABATA and S. CLO (2014): Large filter feeding marine organisms as indicators of microplastic in the pelagic environment: the case studies of the Mediterranean basking shark (Cetorhinus maximus) and fin whale (Balaenoptera physalus). Mar. Environ. Res. 100, 17-24. 10.1016\/j.marenvres.2014.02.002
\n26. GESAMP (2015): Source, fate and effects of microplastic in the marine environment: a global assessment, In: Kershaw, P. J. (Eds.), IMO\/FAO\/UNESOIOC\/UNIDO\/WMO\/IAEA\/UN\/UNEP\/UNDP Joint Group of Experts on the Scientific Aspects of Marine Environmental Protection), Rep. Study GESAMP No. 90, 96.
\n27. GESAMP (2019): Guidelines for the monitoring and assessment of plastic litter and microplastics in the ocean. In: Kershaw, P. J., Turra, A., Galgani, F. (Eds.), IMO\/FAO\/UNESO-IOC\/UNIDO\/WMO\/IAEA\/UN\/UNEP\/UNDP\/ISA Joint Group of Experts on the Scientific Aspects of Marine Environmental Protection), Rep. Stud. GESAMP No. 99, 8-12.
\n28. HANTORO, I., A. J. LOHR, F. VAN BELLEGHEM, B. WIDIANARKO and A. M. J. RAGAS (2019): Microplastics in coastal areas and seafood: Implications for food safety. Food Addit Contam A Chem. Anal. Control Expo. Risk Assess 36, 674-711. 10.1080\/19440049.2019.1585581
\n29. HEGEDU\u0160I\u0106, A. (2019): Problematika mikroplastike u moru i povr\u0161inskim vodotocima. Zavr\u0161ni rad, Geotehni\u010dki fakultet, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu.
\n30. HERMABESSIERE, L. C. HIMBER, B. BORICAUD, M. KAZOUR, R. AMARA, A. L. CASSONE, M. LAURENTIE, I. PAUL-PONT, P. SOUDANT, A. DEHAUT and G. DUFLOS (2018): Optimization, performance, and application of a pyrolysis-GC\/MS method for the identification of microplastics. Anal. Bioanal. Chem. 410, 6663-6676. 10.1007\/s00216-018-1279-0
\n31. JAABEN, K., L. SU, J. LI, D. YANG, C. TONG and J. MU (2017): Microplastics and mesoplastics in fish from coastal andfresh waters of China. Environ. Pollut. 221, 141-149. 10.1016\/j.envpol.2016.11.055
\n32. KARAMI, A., A. GOLIESKARDI, C. K. CHOO, N. ROMANO, Y. B. HO and B. SALAMATINIA (2017): A high-performance protocol for extraction of microplastics in fish. Sci. Total. Environ. 578, 485-494. 10.1016\/j.scitotenv.2016.10.213
\n33. KARBALAEI, S., P. HANACHI, T. R. WALKER and M. COLE (2018): Occurrence, sources, human health impacts and mitigation of microplastic pollution. Environ. Sci. Pollut. Res. Int. 25, 36046-36063. 10.1007\/s11356-018-3508-7
\n34. KIM, J. S., H. J. LEE, S. K. KIM and H. J. KIM (2018): Global pattern of microplastics (MPs) in commercial food-grade salts: Sea salt as an indicator of seawater MP pollution. Environ. Sci. Technol. 52, 12819-12828. 10.1021\/acs.est.8b04180
\n35. K\u00d6GEL, T., \u0158. BJOR\u0158Y, B. TOTO, A. M. BIENFAIT and M. SANDEN (2020): Micro-and nanoplastic toxicity on aquatic life: Determining factors. Sci. Total Environ. 709, 136050. 10.1016\/j.Scitotenv.2019.136050
\n36. KWON, J. H., J. W. KIM, T. D. PHAM, A. TARAFDAR, S. HONG, S. H. CHUN, S. H. LEE, D. Y. KANG, S. B. KIM and J. JUNG (2020): Microplastics in Food: A Review on Analytical Methods and Challenges. Int. J. Environ. Res. Public Health 17, 6710. 10.3390\/ijerph17186710
\n37. LENG, Z, R. K. PADHAN and A. SREERAM (2018): Production of a sustainable paving material through chemical recycling of waste PET into crumb rubber modified asphalt. J. Clean. Prod. 180, 682-688. 10.1016\/j.jclepro.2018.01.171
\n38. LI, J., C. GREEN, A. REYNOLDS, H. SHI and J. M. ROTCHELL (2018): Microplastics in mussels sampled from coastal waters and supermarkets in the United Kingdom. Environ. Pollut. 241, 35-44. 10.1016\/j.envpol.2018.05.038
\n39. LUSHER, A. L., M. MCHUGH and R. C. THOMPSON (2013): Occurrence of microplastics in the gastrointestinal tract of pelagic and demersal fish from the English Channel. Mar. Pollut. Bull. 67, 94-99. 10.1016\/j.marpolbul.2012.11.028
\n40. MAGRI, D., P. S\u00c1NCHEZ-MORENO, G. CAPUTO, F. GATTO, M. VERONESI, G. BARDI, T. CATELANI, D. GUARNIERI, A. ATHANASSIOU, P. P. POMPA and D. FRAGOULI (2018): Laser ablation as a versatile tool to mimic polyethylene terephthalate nanoplastic pollutants: Characterization and toxicology assessment. ACS Nano 12, 7690-7700. 10.1021\/acsnano.8b01331
\n41. MERCOGLIANO, R., C. G. AVIO, F. REGOLI, A. ANASTASIO, G. COLAVITA and S. SANTONICOLA (2020): Occurrence of Microplastics in Commercial Seafood under the Perspective of the Human Food Chain. A Review. J. Agr. Food Chem. 68, 5296-5301. 10.1021\/acs.jafc.0c01209
\n42. NGUYEN, B., D. CLAVEAU-MALLET, L. M. HERNANDEZ, E. G. XU, J. M. FARNER and N. TUFENKJI (2019): Separation and analysis of microplastics and nanoplastics in complex environmental samples. Acc. Chem. Res. 52, 858-866. 10.1021\/acs.accounts.8b00602
\n43. QIAO, R., Y. DENG, S. ZHANG, M. B. WOLOSKER, Q. ZHU, H. REN and Y. ZHANG (2019): Accumulation of different shapes of microplastics initiates intestinal injury and gut microbiota dysbiosis in the gut of zebrafish. Chemosphere 236, 124334. 10.1016\/j.chemosphere.2019.07.065
\n44. PLASTICS EUROPE Plastics-the Facts (2019): An Analysis of European Plastics Production, Demand and Waste Data. https:\/\/www.plasticseurope.org\/application\/files\/1115\/7236\/4388\/FINAL_web_version_Plastics_the_facts2019_14102019.pdf
\n45. PHUONG, N. N., L. POIRIER, Q. T. PHAM, F. LAGARDE and A. ZALOUK-VERGNOUX (2018): Factors influencing the microplastic contamination of bivalves from the French Atlantic coast: Location, season and\/or mode of life? Mar. Pollut. Bull. 129, 664-674. 10.1016\/j.marpolbul.2017.10.054
\n46. RAAMSDONK, L. W. D., M. VAN DER ZANDE, A. A. KOELMANS, L. A. P. HOOGENBOOMR, R. J. B. PETERS, M. J. GROOT, A. A. C. M. PEIJNEBURG and Y. J. A. WEESEPOEL (2020): Current Insights into Monitoring, Bioaccumulation and Potential Health Effects of Microplastics Present in the Food Chain. Foods. 9, 72. 10.3390\/foods9010072
\n47. RENZI, M., E. GRAZIOLI, E. BERTACCHINI and A. BLA\u0160KOVI\u0106 (2019): Microparticles in table salts: Levels and chemical composition of the smallest dimensional fraction. J. Mar. Sci. Eng. 7, 310.10.3390\/jmse7090310
\n48. RIBEIRO, F., E. D. OKOFFO, J. W. O\u2019BRIEN, S. FRAISSINET-TACHET, S. O\u2019BRIEN, M. GALLEN, S. SAMANIPOUR, S. KASERZON, J. F. MUELLER, T. GALLOWAY and K. V. THOMAS (2020): Quantitative analysis of selected plastics in high-commercial-value Australian seafood by pyrolysis Gas chromatography mass spectrometry. Environ. Sci. Technol. 54, 9408e9417. 10.1021\/acs.est.0c02337
\n49. RIST, S., I. M. STEENSGAARD, O. GUVEN, T. G. NIELSEN, L. H. JENSEN, L. F. M\u0158LLER and N. B HARTMANN (2019): The fate of microplastics during uptake and depuration phases in a blue mussel exposure system. Environ. Toxicol. Chem. 38, 99-105. 10.1002\/etc.4285
\n50. ROCHMAN, C. M., A. TAHIR, S. L. WILLIAMS, D. V. BAXA, R. LAM, J. T. MILLER, F .C. TEH, S. WERORILANGI and S. J. TEH (2015): Anthropogenic debris in seafood: Plastic debris and fibers from textiles in fish and bivalves sold for human consumption. Sci. Rep. 5, 14340. 10.1038\/srep14340
\n51. ROCHMAN, C. M., C. BROOKSON, J. BIKKER et al. (2019): Rethinking microplastics as a diverse contaminant suite. Environ. Toxicol. Chem. 38, 703-711. 10.1002\/etc.4371
\n52. ROSE, C., A. PARKER, B. JEERSON and E. CARTMELL (2015): The Characterization of Feces and Urine: A Review of the Literature to Inform Advanced Treatment Technology. Crit. Rev. Environ. Sci. Technol. 45, 1827-1879. 10.1080\/10643389.2014.1000761
\n53. SCHWABL, P., S. KOPPEL, P. KONIGSHOFER, T. BUCSICS, M. TRAUNER, T. REIBERGER and B. LIEBMANN (2019): Detection of Various Microplastics in Human Stool: A Prospective Case. Ann. Intern. Med. 171, 453-457. 10.7326\/M19-0618
\n54. SMITH, M., D. C. LOVE, C. M. ROCHMAN and R. A. NEFF (2018): Microplastics in seafood and the implications for human health. Curr. Environ. Heal Reports 5, 375-386. 10.1007\/s40572-018-0206-z
\n55. SILVA, A. B., A. S. BASTOS, C. I. L. JUSTINO, J. P. DA COSTA, A. C. DUARTE and T. A. P. ROCHA-SANTOS (2018): Microplastics in the Environment: Challenges in Analytical Chemistry – A Review. Anal. Chim. Acta 1017, 1-19. 10.1016\/j.aca.2018.02.043
\n56. S\u00dcSSMANN, J., T. KRAUSE, D. MARTIN, E. WALZ, R. GREINER and S. ROHN (2021): Evaluation and optimisation of sample preparation protocols suitable for the analysis of plastic particles present in seafood. Food Control 125, 107969. 10.1016\/j.foodcont.2021.107969
\n57. UREDBA VIJE\u0106A (EEZ) br. 315\/93 od 8. velja\u010de 1993. o utvr\u0111ivanju postupaka Zajednice za kontrolu kontaminanata u hrani.
\n58. UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1881\/2006 od 19. prosinca 2006. o utvr\u0111ivanju najve\u0107ih dopu\u0161tenih koli\u010dina odre\u0111enih kontaminanata u hrani.
\n59. VALLERO, D. A. (2016): Environmental Biochemodynamic Processes. Environmental Biotechnology. Elsevier, pp. 89-150. 10.1016\/B978-0-12-407776-8.00003-7
\n60. VIANELLO, A., R. L. JENSEN, L. LIU and J. VOLLERTSEN (2019): Simulating human exposure to indoor airborne microplastics using a Breathing Thermal Manikin. Sci. Rep. 9, 8670. 10.1038\/s41598-019-45054-w
\n61. YONG, C. Q. Y. S. VALIYAVEETILL and B. L. TANG (2020): Toxicity of microplastics and nanoplastics in mammalian systems. Int. J. Environ. Res. Public Health 17, 1509. 10.3390\/ijerph17051509
\n62. WADDELL, E. N., N. LASCELLES and J. L. CONKLE (2020): Microplastic contamination in Corpus Christi Bay blue crabs, Callinectes sapidus. Limn. Oceanogr. Lett. 5, 92-102. 10.1002\/lol2.10142
\n63. WHO (World Health Organization) (2019): Microplastics in drinking-water. Available at: https:\/\/www.who.int\/water_sanitation_health\/publications\/microplastics-in-drinking-water\/en pristupljeno: 07\/05\/2021.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Microplastics – a potential risk for seafood safety<\/h2>\n
\nTanja BOGDANOVI\u0106<\/strong>, BSc, PhD, Senior Scientific Associate, Croatian Veterinary Institute, Veterinary Institute Split, Split, Croatia; Jelka PLEADIN<\/strong>, BSc, PhD, Scientific Advisor in Tenure, Full Professor, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Sandra PETRI\u010cEVI\u0106<\/strong>, BSc, PhD, Postdoctoral Researcher, Croatian Veterinary Institute, Veterinary Institute Split, Split, Croatia; Mia BRKLJA\u010cA<\/strong>, BSc, PhD, CROMARIS d.d., Zadar, Croatia; Irena LISTE\u0160<\/strong>, DVM, PhD, Scientific Associate, Eddy LISTE\u0160<\/strong>, DVM, PhD, Scientific Advisor, Croatian Veterinary Institute, Veterinary Institute Split, Split, Croatia<\/div>\n
\n
\nNo single technique is able to chemically and morphologically identify MPs, though a broad range of complementary analytical methodologies have been applied in the detection and identification of MPs. MPs can cause biological, chemical and physical health effects. In order to assess whether the uptake of MPs via seafood can pose a risk to human health, exposure must first be quantified and then it can be determined whether this exposure is high enough to have a detrimental effect. Human exposure to MP contained in food has become a significant concern owing to the increasing accumulation of microplastics in the environment. This paper provides an overview of the existing research on MP presence in seafood, including analytical methods for microplastic separation, and instrumental determination of concentration, shapes, and material types in complex biological material. Regulatory requirements and challenges to support fit-for-purpose research activities on this contaminant are summarized, and information provided for possible regulation on MPs in food.<\/p>\n