![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/KristinaKVRGIC.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
K. Kvrgi\u0107<\/strong>, N. D\u017eafi\u0107<\/strong> i J. Pleadin<\/strong>*<\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Fikotoksini predstavljaju skupinu prirodnih kemijskih kontaminanata u koje spadaju azaspiracidi (AZA), okadai\u010dna kiselina (OA) i njeni derivati, pektenotoksini (PTX), jesotoksini (YTX), cikli\u010dki imini (CI), domoi\u010dna kiselina (DA), saksitoksini (STX), brevetoxini (BTX), ciguatoksini (CTX) i palitoksini (PlTX). Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> fikotoksini, sigurnost potro\u0161a\u010da, morski organizmi, pojavnost, toksi\u010dnost<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Plodovi mora, osim \u0161to su fina delicija, \u010dine va\u017ean dio uravnote\u017eene prehrane zbog brojnih pozitivnih u\u010dinaka na zdravlje. Karakterizira ih znatan udio lako probavljivih bjelan\u010devina te mali udio kolesterola i masti. Znatan su izvor polinezasi\u0107enih masnih kiselina te mnogih drugih mikronutrijenata, vitamina i minerala (Dong, 2009., Oehlenschl\u00e4ger, 2012.). Mnoge se vrste plodova mora koristi kao izvor bioaktivnih komponenti u proizvodnji funkcionalne hrane i dodataka prehrani (Grienke i sur., 2014., Suleria, 2015.). Me\u0111utim, osim navedenih koristi, konzumacija plodova mora za potro\u0161a\u010de predstavlja i odre\u0111eni rizik. Ukoliko su u moru prisutne vrste fitoplanktona koje produciraju toksine (morske biotoksine ili fikotoksine), morski organizmi postaju vektori i mogu izazvati intoksikacije u ljudi i \u017eivotinja koji se njima hrane, a pritom su klju\u010dni organizmi poput \u0161koljka\u0161a i pla\u0161tenjaka koji zbog na\u010dina hranidbe (filtracije velikih koli\u010dina morske vode) u svom tkivu akumuliraju fikotoksine, \u010dijom konzumacijom dolazi do intoksikacije (Costa i sur., 2017.). Ukoliko zbog okoli\u0161nih i klimatskih uvjeta do\u0111e do njihove proliferacije i nakupljanja, fikotoksini mogu imati \u0161tetan u\u010dinak i na okoli\u0161 i na zdravlje ljudi. Pored akutne toksi\u010dnosti pojedini fikotoksini su i tumor promotori, dok neki ve\u0107 i u malim koncentracijama pokazuju mutageno i toksi\u010dno djelovanje u organizmu (Manerio i sur., 2008., Prem Kumar i sur., 2009., Saeed i sur., 2017., Farabegoli i sur., 2018.). Stoga su s ciljem za\u0161tite potro\u0161a\u010da zakonodavstvom odre\u0111ene najve\u0107e dopu\u0161tene koli\u010dine (NDK) fikotoksina u \u0161koljka\u0161a, bodljika\u0161a, pla\u0161tenjaka i morskih pu\u017eeva (EZ 853\/2004; EU 786\/2013). Ujedno, neki od njih, poput cikli\u010dkih imina, nisu uklju\u010deni u programe monitoringa, niti je za njih legislativom odre\u0111ena NDK. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Fikotoksini su termostabilne, uglavnom neproteinske molekule malih do vrlo velikih molekulskih masa. Okadai\u010dna kiselina i njezini derivati dinofizistoksini (DTX1, DTX2) te esterificirani oblici ovih toksina (DTX3 toksini) su termostabilne lipofilne, policikli\u010dke, polieterske karboksilne kiseline koje stvaraju mikroalge roda Dinophysis<\/em> i Prorocentrum<\/em>, a u literaturi su poznati kao skupina toksina koja prouzro\u010di probavne smetnje – Diarrheic shellfish poisoning<\/em> (DSP). Jo\u0161 su se dvije skupine polieterskih spojeva ranije svrstavale u DSP skupinu: pektenotoksini (PTX) i jesotoksini (YTX) zbog \u010deste supojavnosti, zajedni\u010dke ekstrakcije u lipofilnoj frakciji uzoraka i istovremenom odre\u0111ivanju biolo\u0161kim pokusom. Danas je poznato da ovi spojevi imaju razli\u010dite biolo\u0161ke u\u010dinke (Reguera i Pizzaro, 2008.).<\/p>\n PTX su neutralni makrocikli\u010dki polieter-laktoni koji se u \u0161koljka\u0161ima javljaju uvijek uz prisustvo okadai\u010dne skupine, a stvaraju ih nekoliko vrsta mikroalgi roda Dinophysis<\/em>. Jesotoksini su polieterski laktoni koji u svojoj molekuli sadr\u017ee sumpor, a naj\u010de\u0161\u0107e ih proizvode dinoflgelati vrste Protoceratium reticulatum<\/em>, Lingulodinium polyedrum<\/em> i Gonyaulax spinifera<\/em>. Otkriveno je ne\u0161to manje od 100 analoga, od kojih jedan dio nastaje u dinoflagelatima, a ostali su metaboli\u010dki produkti \u0161koljka\u0161a (Farabegoli i sur., 2018.).<\/p>\n Cikli\u010dki imini (CI) su skupina lipofilnih fikotoksina za koju je karakteristi\u010dno da sadr\u017ee spiro-spoj eterskih dijelova molekule te imino-skupinu koja je odgovorna za njihovu akutnu neurotoksi\u010dnost. U CI spadaju spirolidi (SPX), gimnodimini (GYM), pinatoksini (PnTX) i pteriatoksini (PtTX) te prorocentrolidi i spiro-prorocentrimini (Molg\u00f3 i sur., 2017., Rambla Alegre i sur., 2018.). Proizvode ih nekoliko vrsta dinoflagelata roda Alexandrium<\/em> i Symbiodinium<\/em> te dinoflagelati Gymnodinium cf. mikimotoi<\/em>, Karenia selliformis<\/em>, Vulcanodinium rugosum<\/em> i Prorocentrum lima<\/em> (Farabegoli i sur., 2018.).<\/p>\n Azaspiracidi (AZA) su lipofilni toksini koje proizvode dinoflagelati roda Azadinium<\/em> i Amphidoma<\/em> (Luckas i sur., 2017., Farabegoli i sur., 2018.) Poznato je oko 30 analoga, a s obzirom na njihovu pojavnost i toksi\u010dnost, najzna\u010dajniji su analozi AZA1, AZA2 i AZA3. Po strukturi ovi spojevi predstavljaju polieterske amino-kiseline s tri spiro-spoja u molekuli, heterocikli\u010dkom amino skupinom te terminalno smje\u0161tenom alifatskom karboksilnom skupinom (Farabegoli i sur., 2018.). Osim \u0161to su termostabilni, stabilni su i u uvjetima sni\u017eene pH vrijednosti (Wu i sur., 2019.).<\/p>\n Brevetoksini (BTX) su lipofilnii cikli\u010dki polieterski spojevi koje uglavnom proizvode Karenia<\/em> vrste dinoflagelata. Domoi\u010dna kiselina i njezini analozi te saksitoksini, spadaju u skupinu hidrofilnih fikotoksina. DA prvi je put izolirana iz crvene alge Chondria armata<\/em>, a zna se da ju proizvode sve vrste diatoma roda Pseudo-nitzschia<\/em>, uz ostale srodne vrste. Spada u aminokiseline sa sekundarnom amino skupinom te sadr\u017ei tri karboksilne skupine. Strukturom je sli\u010dna glutaminskoj kiselini \u0161to rezultira njezinim toksi\u010dnim djelovanjem. Do sada je otkriveno osam izomera DA (A-H) i jedan diastereomer (C5`) (Saeed i sur., 2017.). Saksitoksin i njegovi analozi (poznato ih je 57) (Wiese i sur., 2010., Farabegoli i sur., 2018.) su tetrahidropurinski, neproteinski, polarni spojevi koje uglavnom stvaraju dinoflagelati roda Alexandrium<\/em>, Pyrodinium<\/em> i Gymnodinium<\/em> te pojedine prokariotske slatkovodne cijanobakterije (Raposo i sur., 2020.). U kiselim uvjetima su stabilni (osim N-sulfokarbamoil toksina), a u alkalnim uvjetima lako oksidiraju. S obzirom na strukturu molekule dijele se u \u010detiri podskupine, koje se razlikuju i po toksi\u010dnosti (navedeni prema padaju\u0107oj vrijednosti): karbamati, dekarbamoil, N-sulfokarbamoil i deoksidekarbamoil toksini (Wu i sur., 2019.).<\/p>\n Budu\u0107i da se radi o termostabilnim molekulama, termi\u010dkom se obradom ne umanjuje njihova toksi\u010dnost, dok se koncentracija lipofilnih toksina u tkivu zbog gubitka vode mo\u017ee i dvostruko pove\u0107ati (EFSA, 2009.c). U slu\u010daju hidrofilnih fikotoksina termi\u010dkom obradom dolazi do njihovog prijelaza u teku\u0107inu u kojoj se kuhaju, \u0161to za posljedicu ima smanjenje koncentracije u tkivu. U pojedinih vrsta, poput kapica mogu\u0107a je i redistribucija iz hepatopankreasa u druga tkiva u kojima se posljedi\u010dno koncentracija pove\u0107ava (EFSA, 2009.a, 2009.c). U literaturi su navedene razli\u010dite metode uklanjanja i smanjivanja koncentracije fikotoksina u \u017eivim \u0161koljka\u0161ima poput depuracije u \u010distoj vodi, tretiranja vode ozonom, promjene saliniteta, temperature, sni\u017eavanja pH, kloriranja, kuhanja, smrzavanja, ali pokazale su se nesigurnima, presporima i ekonomski neisplativima (FAO, 2004.). Izuzetak su metode reduciranja koncentracije STX termi\u010dkom obradom prugaste kapice i japanske kamenice koje su objavili Berenguer i sur. (1993.) i Takata i sur. (1994.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Vrsta i intenzitet simptoma akutne intoksikacije ovise o vrsti i koli\u010dini unesenog fikotoksina te osjetljivosti organizma (Visciano i sur., 2016.). Prema simptomima ili sindromima koje prouzro\u010de, fikotoksini se mogu podijeliti u nekoliko skupina. Skupinu koja prouzro\u010di probavne smetnje (engl. Diarrheic Shellfish Poisoning<\/em> (DSP)) \u010dine okadai\u010dna kiselina, dinofizistoksini (DTX1, DTX2) i njihovi esterificirani oblici (DTX3). Djeluju kao inhibitori enzima protein fosfataze 1 (PP1) i 2A (PP2A), naru\u0161avaju duodenalnu paracelularnu propusnost i prouzro\u010de upalne procese u probavnom sustavu. Azaspiracidno trovanje \u0161koljka\u0161ima (AZP) po simptomima je sli\u010dno sindromu DSP, no mehanizam djelovanja ovih toksina, je jo\u0161 uvijek nepoznat. Proljev, mu\u010dnina, povra\u0107anje i gr\u010devi javljaju se nekoliko sati nakon unosa u organizam. Dokazana je citotoksi\u010dnost, neurotoksi\u010dnost i kardiotoksi\u010dnost AZA (Farabegoli i sur., 2018.). CI su otkriveni me\u0111u posljednjima te jo\u0161 nema podataka o negativnim u\u010dincima na zdravlje ljudi, ali ni o njihovoj kroni\u010dnoj toksi\u010dnosti. DA i njezini analozi su ekscitatorni neurotoksini \u010dije toksi\u010dno djelovanje proizlazi iz strukturne sli\u010dnosti s glutaminskom kiselinom. Kao agonisti glutamata ve\u017eu se na kainatne receptore i izazivaju depolarizaciju neurona. Brevetoksini (BTX) su neurotoksini koji izazivaju sindrom neurotoksi\u010dnog trovanja \u0161koljka\u0161ima (NSP) za koje su karakteristi\u010dni neurolo\u0161ki simptomi (pote\u0161ko\u0107e s hodanjem, koordinacijom, govorom, ataksija) te nespecifi\u010dni gastrointestinalni simptomi. S obzirom na toksi\u010dnost i bioraspolo\u017eivost svi analozi nemaju jednak u\u010dinak. Stoga se za izra\u010dun ukupne toksi\u010dnosti i procjenu rizika primjenjuje faktor ekvivalentne toksi\u010dnosti (TEF), koji predstavlja omjer toksi\u010dnosti analoga u odnosu na referentni toksin pojedine skupine (FAO, 2016., Botana i sur., 2017.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Zbog globalnih klimatskih promjena i antropogenog utjecaja sve je ve\u0107a u\u010destalost i rasprostranjenost \u0161tetnog cvjetanja algi (Van Dolah, 2000., FAO, 2004., Farabegoli i sur., 2018.), \u0161to za posljedicu ima \u010de\u0161\u0107u pojavnost i ve\u0107i broj vrsta fikotoksina u morskim organizmima, \u010dak i u podru\u010djima u kojima do sada nisu bili prisutni. Vrsta i maseni udio fikotoksina prisutnih u \u0161koljka\u0161ima, tzv. profil fikotoksina, ovisi o vrsti prisutnog fitoplanktona, vrsti \u0161koljka\u0161a i specifi\u010dnostima lokaliteta, a podlo\u017ean je promjenama ne samo zbog razli\u010dite raspolo\u017eivosti hranjivih tvari tijekom godi\u0161njih doba, ve\u0107 i klimatskih i antropogenih utjecaja kroz du\u017ei vremenski period (Bacchiocchi i sur., 2015., Bazzoni i sur., 2016.). \u0160tetno cvjetanje algi u svijetu je izazvalo mnogo slu\u010dajeva intoksikacije fikotoksinima, a neki od njih prikazani su u tabelama 1 i 2.<\/p>\n Prikazane su najve\u0107e koncentracije fikotoksina u slu\u010dajevima u kojima je do\u0161lo do pojave sindroma DSP, PSP i ASP u ljudi ili \u017eivotinja te oni u kojima sindromi nisu potvr\u0111eni, ali su u morskim organizmima na pojedinom podru\u010dju ustvr\u0111ene njihove vrlo visoke koncentracije. Uz trovanje ciguatera toksinom, DSP je naj\u010de\u0161\u0107i sindrom izazvan fikotoksinima, dok su trovanje tetrodotoksinom i STX najsmrtonosniji. Iako su \u0161koljka\u0161i zbog na\u010dina hranidbe naj\u010de\u0161\u0107i vektori fikotoksina, dokazano je da to mogu biti i drugi morski organizmi, poput riba, rakova, morskih pu\u017eeva i pla\u0161tenjaka (Pitcher i sur., 2001., Deeds i sur., 2008., Roje-Busatto i Ujevi\u0107, 2014.). Budu\u0107i da \u0161tetno cvjetanje algi nije mogu\u0107e predvidjeti va\u017eno je provoditi kontinuirano pra\u0107enje pojavnosti fikotoksina u \u0161koljka\u0161ima i drugim morskim organizmima. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Prisutnost fikotoksina u morskim organizmima predstavlja prijetnju za zdravlje i ljudi i \u017eivotinja. Budu\u0107a istra\u017eivanja u ovom podru\u010dju za cilj trebaju imati i ustvrditi pojavnost i koncentraciju hidrofilnih i lipofilnih skupina fikotoksina u naj\u010de\u0161\u0107e uzgajanim i izlovljavanim vrstama \u0161koljka\u0161a kao \u0161to su: dagnje, kamenice i male kapice te manje eksploatiranim, ali nutritivno jednako vrijednim pridnenim organizmima, kao \u0161to su mje\u0161\u010di\u0107nice. <\/a> 1.\tAJANI, P., D. T. HARWOOD and S. A. MURRAY (2017): Recent Trends in Marine Phycotoxins from Australian CoastalWaters. Mar. Drugs. 15, 33. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Phycotoxins are natural chemical contaminants that include azaspiracids (AZAs), okadaic acid (Oas), pectenotoxins (PTXs), yessotoxins (YTXs), cyclic imines (Cis), domoic acid (DA), saxitoxins (STXs) brevetoxins (BTXs), ciguatoxins (CTXs) and palytoxins (PlTX). The results of previous research have indicated the frequent occurrence of phycotoxins in marine organisms, and it is known that these substances can have a detrimental effect on both the environment and human health, since in addition to acute toxicity, some are tumour promoters, i.e., they show mutagenic and toxic effects in the body even when present in low concentrations. Key words:<\/strong> phycotoxins; consumer safety; marine organisms; incidence; toxicity<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" K. Kvrgi\u0107, N. D\u017eafi\u0107 i J. Pleadin* Kristina KVRGI\u0106, dipl. ing., stru\u010dna suradnica, mr. sc. Natalija D\u017dAFI\u0106, dr. med. vet.,<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":3,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1044,1046,1047,1045,1048],"issuem_issue":[913],"ppma_author":[1038,1037,124],"class_list":["post-3565","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-fikotoksini","tag-morski-organizmi","tag-occurrence","tag-sigurnost-potrosaca","tag-toksicnost","issuem_issue-52-6"],"yoast_head":"\n
\nKristina KVRGI\u0106<\/strong>, dipl. ing., stru\u010dna suradnica, mr. sc. Natalija D\u017dAFI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., stru\u010dna suradnica, Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Rijeka, Rijeka, Hrvatska; dr. sc. Jelka PLEADIN<\/strong>*, dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, izvanredna profesorica (dopisni autor, e-mail: pleadin@veinst.hr), Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.6.13<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Najva\u017eniji predstavnici i svojstva<\/a>Toksi\u010dni u\u010dinci<\/a>Pojavnost u svijetu<\/a>Zaklju\u010dci i budu\u0107i aspekti<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nRezultati dosada\u0161njih istra\u017eivanja ukazuju na u\u010destalu pojavnost fikotoksina u morskim organizmima, a poznato je da ove tvari mogu imati \u0161tetan u\u010dinak na okoli\u0161 i zdravlje ljudi, budu\u0107i da su pored akutne toksi\u010dnosti pojedini ujedno i tumor promotori, odnosno da ve\u0107 i u malim koncentracijama pokazuju mutageno i toksi\u010dno djelovanje u organizmu.
\nStoga su s ciljem za\u0161tite zdravlja potro\u0161a\u010da zakonodavstvom odre\u0111ene najve\u0107e dopu\u0161tene koli\u010dine (NDK) fikotoksina u \u0161koljka\u0161a, bodljika\u0161a, pla\u0161tenjaka i morskih pu\u017eeva (EZ 853\/2004; EU 786\/2013), iako neki od njih, poput cikli\u010dkih imina, jo\u0161 nisu uklju\u010deni u programe monitoringa, odnosno za njih legislativom nije odre\u0111ena NDK. U daljnjim istra\u017eivanjima, uz primjenu potvrdnih visokospecifi\u010dnih analiti\u010dkih metoda u ispitivanjima pojavnosti fikotoksina, potrebno je ispitati njihove u\u010dinke na osjetljiviji dio populacije te zbog mogu\u0107eg sinergi\u010dkog u\u010dinka u organizmu ustvrditi i supojavnost, kao i provesti procjenu izlo\u017eenosti potro\u0161a\u010da zbog prisustnosti ovih toksi\u010dnih tvari u razli\u010ditim morskim organizmima namijenjenih konzumaciji. U ovom radu dan je pregled literaturnih spoznaja o svojstvima najzna\u010dajnijih predstavnika fikotoksina, njihovim toksi\u010dnim u\u010dincima u organizmu i pojavnosti u razli\u010ditim vrstama morskih organizama.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\nZbog visoke nutritivne vrijednosti i svjesnosti potro\u0161a\u010da o njihovoj dobrobiti za zdravlje sve je ve\u0107a potra\u017enja za poznatim vrstama poput \u0161koljka\u0161a, ali i manje poznatim jestivim vrstama, kao \u0161to su mje\u0161\u010di\u0107nice (podkoljeno pla\u0161tenjaka), koje odlikuje visoki udio bjelan\u010devina i mala kalorijska vrijednost, naro\u010dito Microcosmus<\/em> vrste, a bogati su vitaminima, mineralima i jodom (Meenakshi i sur., 2012., Lambert i sur., 2016.).<\/p>\n
\nU ovim organizmima fikotoksini ne izazivaju vidljive promjene na temelju kojih bi potro\u0161a\u010di mogli posumnjati u njihovu zdravstvenu ispravnost.
\nPostoje dokazi da kroni\u010dno izlaganje \u0161koljka\u0161a subletalnim koncentracijama toksi\u010dnih vrsta fitoplanktoma mo\u017ee imati negativni utjecaj na njihovo razmno\u017eavanje, rast i brzinu procesa eliminacije fikotoksina (Brown i sur., 2019.). Dokazano je da fikotoksine naj\u010de\u0161\u0107e proizvode dinoflagelati roda Alexandrium<\/em>, Gymnodinium<\/em>, Dinophysis<\/em>, Protoperidinium<\/em>, Protoceratium<\/em>, Karenia<\/em>, Gambierdiscus<\/em>, Ostreopsis<\/em> te dijatomeje roda Pseudo-nitzchia<\/em> (Ciminiello i sur., 2009.).<\/p>\n
\nU ovom je radu prikazan pregled literaturnih spoznaja o svojstvima najzna\u010dajnijih predstavnika fikotoksina, njihovim toksi\u010dnim u\u010dincima u organizmu i pojavnosti u razli\u010ditim vrstama morskih organizama.<\/p>\nNajva\u017eniji predstavnici i svojstva<\/h2>\n
\n
\nPrema topljivosti dijele se na one topljive u vodi i na one topljive u mastima.
\nPrema kemijskoj strukturi dijele se u osam skupina: azaspiracidi (AZA), okadai\u010dna kiselina (OA) i njeni derivati, pektenotoksini (PTX), jesotoksini (YTX), cikli\u010dki imini (CI), domoi\u010dna kiselina (DA), saksitoksini (STX) i brevetoxini (BTX). Veliku skupinu \u010dine ciguatoksini i palitoksini. Za razliku od prethodno navedenih, njihov vektor nisu organizmi koji se hrane filtracijom, ve\u0107 naj\u010de\u0161\u0107e ribe i rakovi (Ciminiello i sur., 2009., Tubaro i sur., 2011., Farabegoli i sur., 2018.).
\nNa slici 1. prikazani su predstavnici fikotoksina \u010dija je pojavnost nazna\u010dajnija u podru\u010dju Jadrana.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/slika01-fikotoksini-u-morskim-organizmima.jpg\")
\nNjihova pojavnost ve\u017ee se uz podru\u010dje Meksi\u010dkog zaljeva i Novog Zelanda, a u Europi nisu detektirani (Farabegoli i sur., 2018.). Dinoflagelati roda Ostreopsis<\/em> proizvode palitoksin i njegove analoge.
\nNeproteinska molekula palitoksina kompleksne je strukture i najve\u0107a me\u0111u fikotoksinima (2680,13 Da). Sadr\u017ei i lipofilne i hidrofilne dijelove te najdulji poznat ugljikov lanac u molekulama prirodnog podrijetla (Patocka i sur., 2018.).
\nCiguatoksini su lipofilni fikotoksini politeterske prstenaste strukture (Darracq, 2014.) koje proizvode dinoflagelati roda Gambierdiscus<\/em>, a pojavnost im je ograni\u010dena uglavnom na tropska i suptropska podru\u010dja (Caillaud i sur., 2010.).<\/p>\nToksi\u010dni u\u010dinci<\/h2>\n
\n
\n\u010cesto su simptomi sli\u010dni onima koje prouzro\u010de mikrobiolo\u0161ki kontaminanti i ne prepoznaju se kao intoksikacije fikotoksinima, \u0161to uz neobvezno prijavljivanje epidemiolo\u0161kim slu\u017ebama doprinosi pogre\u0161noj slici o \u0161tetnim u\u010dincima ovih tvari u organizmu (EFSA, 2009.a, O\u00b4Mahony, 2018.).<\/p>\n
\nGlavni simptomi trovanja su: proljev, mu\u010dnina, povra\u0107anje i gr\u010devi (Farabegoli i sur., 2018.). Pretpostavlja se da je toksi\u010dno djelovanje OA u crijevima kompleksno te da uklju\u010duje i druge proteine pored PP (Wang i sur., 2012.). Pored akutne toksi\u010dnosti, OA i DTX1 su promotori rasta tumorskih stanica, \u0161to se dovodi u vezu s time da u niskim koncentracijama stimuliraju sekreciju upalnih supstanci (del Campo i sur., 2017.), a postoje dokazi i o citotoksi\u010dnom, imunotoksi\u010dnom, embriotoksi\u010dnom te neurotoksi\u010dnom djelovanju OA (Valdiglesias i sur., 2013.).
\nPTX izazivaju promjene na citoskeletonu mijenjaju\u0107i F-aktin u razli\u010ditim vrstama stanica, dok YTX utje\u010du na stani\u010dnu regulaciju kalcijevih iona i koordinaciju fosfodiesteraze, a ciljne su stanice sr\u010danog mi\u0161i\u0107a (Farabegoli i sur., 2018.).
\nIako nema podataka o toksi\u010dnom u\u010dinku ovih dviju skupina fikotoksina na ljude, zbog navedenog \u0161tetnog u\u010dinka i dokazane akutne toksi\u010dnosti na pokusnim \u017eivotinjama, potrebno je pra\u0107enje njihove koncentracije s ciljem za\u0161tite zdravlja, naro\u010dito osjetljivog dijela populacije poput sr\u010danih bolesnika (Ciminiello i Fatturosso, 2008., Suzuki, 2008., Farabegoli i sur., 2018.).<\/p>\n
\nMe\u0111utim, poznato je da predstavljaju brzo djeluju\u0107e neurotoksi\u010dne toksine koji vrlo brzo nakon intraperitonealne aplikacije lipofilnog ekstrakta izazivaju smrt pokusnih \u017eivotinja (EFSA, 2010.).
\nNeurotoksi\u010dno djelovanje iskazuju inhibiranjem muskarinskih i nikotinskih receptora (Farabegoli i sur., 2018.).<\/p>\n
\nGlavni simptom koji izaziva je gubitak kratkoro\u010dnog pam\u0107enja po \u010demu je ovo trovanje i dobilo naziv Amnesic shellfish poisoning<\/em> (ASP), uz epilepti\u010dke napadaje, vrtoglavicu, mu\u010dninu, povra\u0107anje te u te\u017eim slu\u010dajevima komu ili smrt (Farabegoli i sur., 2018.). Trovanje \u0161koljka\u0161ima koje prouzro\u010di paralizu (PSP) prouzro\u010di skupina toksina koju \u010dine saksitoksin (STX) i njegovi analozi.
\nMehanizam djelovanja najtoksi\u010dnijeg u ovoj skupini \u2013 STX, je blokiranje neuronske aktivnosti \u010dvrstim vezanjem na mjesto receptora u naponski reguliranim natrijevim kanalima (Wu i sur., 2019.).
\nSimptomi trovanja su gastrointestinalni i neurolo\u0161ki, u rasponu od blagih poput utrnulosti, trnaca i glavobolje, do te\u017eih kao \u0161to su pote\u0161ko\u0107e u disanju, paraliza, gu\u0161enje i smrt (FAO, 2004., EFSA, 2009.b, Wiese i sur., 2010.).<\/p>\n
\nSkoro identi\u010dne simptome izazivaju i ciguatoksini. Palitoksini se ve\u017eu na natrij-kalij pumpu stani\u010dne membrane te izazivaju nekontrolirani transport iona kroz membranu. Simptomi trovanja su gastrointestinalni i neurolo\u0161ki, a u te\u017eim slu\u010dajevima mogu\u0107 je i smrtni ishod (Farabegoli i sur., 2018.).<\/p>\nPojavnost u svijetu<\/h2>\n
\n
\nOd po\u010detka 90-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a kada je i zapo\u010delo istra\u017eivanje profila fikotoksina u sjevernom dijelu Jadrana, u \u0161koljka\u0161ima podrijetlom s tog podru\u010dja, sve do sredine 90-tih dominirali su DTX i OA, kada su naj\u010de\u0161\u0107i kontaminanti postali YTX. DA se pojavila 2000. godine, nekoliko godina kasnije i SPX (Ciminiello i sur., 2010.), a dokazana je i pojavnost gimnodimina i pinatoksina (Kvrgi\u0107 i sur., 2021.). U prolje\u0107e 1994.
\ngodine prvi je put zabilje\u017eena pojava STX (Ujevi\u0107 i sur., 2012.). Navedena istra\u017eivanja ukazuju na kompleksnost profila fikotoksina u \u0161koljka\u0161a podrijetlom s ovog podru\u010dja, koji se tijekom godina mijenjao. Pojava novih vrsta toksina predstavlja i novi rizik za potro\u0161a\u010de te je stoga ispitivanje njihove pojavnosti u \u0161koljka\u0161ima neophodno za procjenu rizika i izlo\u017eenosti potro\u0161a\u010da ovim kontaminantima.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/tablica01-fikotoksini-u-morskim-organizmima.png\")
OA-okadai\u010dna skupina; DTX-dinofizistoksin
a<\/sup> \u0161koljke uvezene iz Francuske<\/figcaption><\/figure>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/tablica02-fikotoksini-u-morskim-organizmima.png\")
STX-saksitoksini; DA-domoi\u010dna kiselina<\/figcaption><\/figure>\n
\nVidljivo je da je pojavnost ve\u0107ine skupina fikotoksina zabilje\u017eena u skoro svim svjetskim morima. Najve\u0107i broj slu\u010dajeva sindroma DSP zabilje\u017een je u Europi i sjevernoj Americi, PSP u sjevernoj i ju\u017enoj Americi, dok se ASP naj\u010de\u0161\u0107e pojavljuje na Pacifiku, atlantskoj obali sjeverne i centralne Amerike te Europe (Nicolas i sur., 2017., Brown i sur., 2019.).<\/p>\n
\nTemeljem godi\u0161nje propisanih programa monitoringa Ministarstva poljoprivrede zna\u010dajno se smanjuje udio kontaminiranih \u0161koljka\u0161a na hrvatskom tr\u017ei\u0161tu, \u0161to nedvojbeno rezultira i za\u0161titom zdravlja potro\u0161a\u010da.<\/p>\nZaklju\u010dci i budu\u0107i aspekti<\/h2>\n
\n
\nZakonodavstvom su ustvr\u0111ene NDK, ali potrebno je i istra\u017eiti u\u010dinke ovih spojeva na osjetljiviji dio populacije djece, starijih osoba, trudnica i bolesnika s kroni\u010dnim oboljenjima. Zbog za\u0161tite zdravlja potro\u0161a\u010da potrebno je imati pouzdane i precizne suvremene analiti\u010dke metode za ispitivanje pojavnosti \u0161to ve\u0107eg broja fikotoksina, a to podrazumijeva primjenu metoda sa \u0161to ni\u017eim limitima detekcije (LOD) i kvantifikacije (LOQ) ovih toksina. Va\u017eno je zbog njihovog mogu\u0107eg sinergi\u010dkog u\u010dinka u organizmu ispitati i supojavnost razli\u010ditih fikotoksina, kao i provesti procjenu izlo\u017eenosti potro\u0161a\u010da zbog prisustva ovih toksi\u010dnih tvari u razli\u010ditim morskim organizmima namijenjenih konzumaciji.<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\t\u00c1LVAREZ, G., P. A. D\u00cdAZ, M. GODOY, M. ARAYA, I. GANUZA, R. PINO, F. \u00c1LVAREZ, J. RENGEL, C. HERN\u00c1NDEZ, E. URIBE and J. BLANCO (2019): Paralytic Shellfish Toxins in Surf Clams Mesodesma donacium during a Large Bloom of Alexandrium catenella Dinoflagellates Associated to an Intense Shellfish Mass Mortality. Toxins 11, 188.
\n3.\tAMZIL, Z., J. FRESNEL, D. LE GAL and C. BILLARD (2001): Domoic acid accumulation in French shellfsh in relation to toxic species of Pseudo- nitzschia multiseries and P. pseudodelicatissima. Toxicon. 39, 1245-1251.
\n4.\tBACCHIOCCHI, S., M. SIRACUSA, A. RUZZI, S. GORBI, M. ERCOLESSI, M. A. COSENTINO, P. AMMAZZALORS and R. ORLETTI (2015): Two- year study of lipophilic marine toxin profile in mussels of the North-central Adriatic Sea: First report of azaspiracids in Mediterranean seafood. Toxicon. 108, 115-125.
\n5.\tBATES, S. S., D. G. BEACH, L. A. COMEAU, N. HAIGH, N. I. LEWIS, A. LOCKE, J. L. MARTIN, P. MCCARRON, C. H. MCKENZIE, C. MICHEL et al. (2020): Marine harmful algal blooms and phycotoxins of concern to Canada. Can. Tech. Rep. Fish. Aquat. Sci. 3384, 322 p.
\n6.\tBAZZONI, A. M., A. G. MUDADU, G. LORENZONI, I. ARRAS, A. LUGLI\u00c8, B. VIVALDI, V. CICOTELLI, G. SANNA, G. TEDDE, S. LEDDA, E. ALESSO, E. MARONGIU and S. VIRGILIO (2016): Occurrence of harmful algal species and shellfish toxicity in Sardinia (Italy). Ital. J. Food Saf. 5, 194-199.
\n7.\tBERENGUER, J. A., L. GONZALEZ, I. JIMENEZ, T. M. LEGARDA, J. B. OLMEDO and P. A. BURDASPAL (1993): The effect of commercial processing on the paralytic shellfish poison (PSP) content of naturally contaminated Acanthocardia tuberculatum L. Food Addit. Contam. 10, 217-230.
\n8.\tBOTANA, L. M., P. HESS, R. MUNDAY, A. NATHALIE, S. L. DEGRASSE, M. FEELEY, T. SUZUKI, M. VAN DEN BERG, V. FATTORI, E. GARRIDO GAMARRO et al. (2017): Derivation of toxicity equivalency factors for marine biotoxins associated with Bivalve Molluscs. Trends Food Sci. Tech. 59, 15-24.
\n9.\tBROWN, A. R., M. LILLEY, J. SHUTLER, C. LOWE, Y. ARTIOLI, R. TORRES, E. BERDALET and C. R. TYLER (2019): Assessing risks and mitigating impacts of harmful algal blooms on mariculture and marine fisheries. Rev. Aquacult. 12, 1663-1688.
\n10.\tCAILLAUD, A., P. DE LA IGLESIA, H. T. DARIUS, S. PAUILLAC, K. ALIGIZAKI, S. FRAGA, M. CHINAIN and J. DIOG\u00c8NE (2010): Update on Methodologies Available for Ciguatoxin Determination: Perspectives to Confront the Onset of Ciguatera Fish Poisoning in Europe [1]. Mar. Drugs. 8, 1838-1907.
\n11.\tCEMBELLA, A. D., M. A. QUILLIAM, N. I. LEWIS, A. G. BAUDER, C. DELL\u2019AVERSANO, K. THOMAS, J. JELLETT and R. R. CUSACK (2002): The toxigenic marine dinoflagellate Alexandrium tamarense as the probable cause of mortality of caged salmon in Nova Scotia. Harmful Algae 1, 313-325.
\n12.\tCHEN, T., X. XU, J. WEI, J. CHEN, R. MIU, L. HUANG, X. ZHOU, Y. FU, R. YAN, Z. WANG, B. LIU and F. HE (2013): Food-Borne Disease Outbreak of Diarrhetic Shellfish Poisoning Due to Toxic Mussel Consumption: The First Recorded Outbreak in China. PloS ONE 8(5).
\n13.\tCIMINIELLO, P. and E. FATTORUSSO (2008): Yessotoxins, Chemistry, Metabolism,and Chemical Analysis. In: Botana, L. M.: Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection. CRC Press, Boca Raton (287-314).
\n14.\tCIMINIELLO, P., C. DELL\u2019AVERSANO, E. FATTORUSSO and M. FORINO (2009): Recent Developments in Mediterranean Harmful Algal Events. In: Fishbein J. C.: Advances in Molecular Toxicology, Vol. 3. Oxford, Elsevier B.V. (1-41).
\n15.\tCIMINIELLO, P., C. DELL\u2019AVERSANO, E. FATTORUSSO, M. FORINO, L. TARTAGLIONE, L. BOSCHETTI, S. RUBINI, M. CANGINI, S. PIGOZZI, R. POLETTI (2010): Complex toxin profile of Mytilus galloprovincialis from the Adriatic sea revealed by LC-MS. Toxicon. 55, 280-288.
\n16.\tCOSTA, P. R., S. T. COSTA, A. C. BRAGA, S. M. RODRIGUES and P. VALE (2017): Relevance and challenges in monitoring marine biotoxins in nonbivalve vectors. Food Control. 76, 24-33.
\n17.\tDARRACQ, M. A. (2014): Ciguatoxin. In: Wexler, P.: Encyclopedia of Toxicology, Vol. 1. Cambridge, Academic Press (963-965).
\n18.\tDAVIDSON, K., P. TETT and R. GOWEN (2011): Harmful Algal Blooms. In: Hester, R. E. and R. M. Harrison: Marine Pollution and Human Health. RSC Publishing, Cambridge (95-128).
\n19.\tDE CARVALHO, I. L., A.PELERITO, I. RIBEIRO, R. CORDEIRO, M. SOFIA N\u00daNCIO and P. VALE (2019): Paralytic shellfish poisoning due to ingestion of contaminated mussels: A 2018 case report in Caparica (Portugal). Toxicon: X. Vol. 4. https:\/\/doi.org\/10.1016\/j.toxcx.2019.100017
\n20.\tDEEDS, J. R., J. H. LANDSBERG, S. M. ETHERIDGE, G. C. PITCHER and S. W. LONGAN (2008): Non-Traditional Vectors for Paralytic Shellfish Poisoning. Mar. Drugs 6, 308-348.
\n21.\tDEL CAMPO, M., T. ZHONG, R. TAMPE, L. GARC\u00cdA and N. LAGOS (2017): Sublethal doses of dinophysistoxin-1 and okadaic acid stimulate secretion of inflammatory factors on innate immune cells: Negative health consequences. Toxicon. 126, 23-31.
\n22.\tD\u00cdAZ, P. A., G. \u00c1LVAREZ, D. VARELA, I. P\u00c9REZ- SANTOS, M. D\u00cdAZ, C. MOLINET, M. SEGUEL, A. AGUILERA-BELMONTE, L. GUZM\u00c1N, E. URIBE, J. RENGEL, C. HERN\u00c1NDEZ, C. SEGURA and R. I. FIGUEROA (2019): Impacts of harmful algal blooms on the aquaculture industry: Chile as a case study. PiP. 6, 39-50.
\n23.\tDONG, F. M. (2009): The Nutritional Value of Shellfish. In: Fisheries, Aquaculture and Seafood. Washington, Sea Grant.
\n24.\tECONOMOU, V., C. PAPADOPOULOU, M. BRETT, A. KANSOUZIDOU, K. CHARALABOPOULOS, G. FILIOUSSIS and K. SEFERIADIS (2007): Diarrheic shellfish poisoning due to toxic mussel consumption: first recorded outbreak in Greece. Food Addit. Contam. 23, 297-305.
\n25.\tEDWARDS, L. J., K. WILSON and M. G. K. VEITCH (2018): An Outbreak of Paralytic Shellfish Poisoning in Tasmania. Commun. Dis. Intell. 42.
\n26.\tEFSA (European Food Safety Authority) (2009a): Scientific Opinion of the Panel on Contaminants in the Food Chain on a request from the European Commission on Marine Biotoxins in Shellfish \u2013 Summary on regulated marine biotoxins. EFSA J. 1306, 1-23.
\n27.\tEFSA (European Food Safety Authority) (2009b): Scientific Opinion of the Panel on Contaminants in the Food Chain on a request from the European Commission on Marine Biotoxins in Shellfish \u2013 Saxitoxin Group. EFSA J. 1019, 1-76.
\n28.\tEFSA (European Food Safety Authority) (2009c): SCIENTIFIC OPINION Influence of processing on the levels of lipophilic marine biotoxins in bivalve molluscs. EFSA J. 1006, 1-10.
\n29.\tEFSA (European Food Safety Authority) (2010): Scientific Opinion on marine biotoxins in shellfish – Cyclic imines (spirolides, gymnodimines, pinnatoxins and pteriatoxins). EFSA J. 8(6), 1628.
\n30.\tEZ (Europska Zajednica) (2004): Uredba EZ br. 853\/2004 Europskog parlamenta i Vije\u0107a od 29. travnja 2004. o utvr\u0111ivanju odre\u0111enih higijenskih pravila za hranu \u017eivotinjskog podrijetla. OJ L 139, 30.04.2004., 55. Dostupno na: https:\/\/ eur-lex.europa.eu\/legal-content\/HR\/TXT\/ PDF\/?uri=CELEX:02004R0853-20160401&from=HR.
\n31.\tEZ (Europska Zajednica) (2013): Uredba Komisije (EU) br. 786\/2013 o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 853\/2004 Europskog parlamenta i Vije\u0107a u pogledu dopu\u0161tenih granica yesotoksina u \u017eivim \u0161koljkama. OJ L 220, 17.8.2013., 14-14. Dostupno na: https:\/\/eur-lex.europa.eu\/legal-content\/HR\/TXT\/ PDF\/?uri=CELEX:32013R0786&from=HR.
\n32.\tFARABEGOLI, F., L. BLANCO, L. P. RODR\u00cdGUEZ, J. M. VIEITES and A. G. CABADO (2018): Phycotoxins in Marine Shellfish: Origin, Occurrence and Effects on Humans. Mar. Drugs. 16, 188.
\n33.\tFAO (Food And Agriculture Organization Of The United Nations) (2004): Marine biotoxins. Fao Food and Nutrition Paper 80. Dostupno na: http:\/\/www.fao.org\/docrep\/007\/y5486e\/y5486e00.htm.
\n34.\tFAO\/WHO (Food And Agriculture Organization Of The United Nations\/ World Health Organization) (2016): Technical paper on Toxicity Equivalency Factors for Marine Biotoxins Associated with Bivalve Molluscs. 108. Dostupno na: http:\/\/www.fao.org\/3\/i5970e\/i5970e.pdf.
\n35.\tGRIENKE, U., J. SILKE and D. TASDEMIR (2014): Bioactive compounds from marine mussels and their effects on human health. Food Chem. 142, 48-60.
\n36.\tIPCS (International Programme on Chemical Safety) (1984): Aquatic (Marine and Freshwater) Biotoxins. Environmental Health Criteria 37. World Health Organization. Dostupno na: http:\/\/ www.inchem.org\/documents\/ehc\/ehc\/ehc37.htm#SubSectionNumber:1.6.1.
\n37.\tJAMES, K. J., M. GILLMAN, M. FERN\u00c1NDEZ AMANDI, A. L\u00d3PEZ-RIVERA, P. FERN\u00c1NDEZ PUENTE, M. LEHANE, S. MITROVIC and A. FUREY (2005): Amnesic shellfish poisoning toxins in bivalve molluscs in Ireland. Toxicon. 46, 852-858.
\n38.\tKVRGI\u0106, K., T. LE\u0160I\u0106, A. I. AYSAL, N. D\u017dAFI\u0106 and J. PLEADIN (2021): Cyclic imines in shellfish and ascidians in the northern Adriatic Sea. Food Addit. Contam. Part B Surveill. 14, 12-22.
\n39.\tLAMBERT, G., R. C. KARNEY, W. Y. RHEE and M. R. CARMAN (2016): Wild and cultured edible tunicates: a review. Manag. Biol. Invasions. 7, 59-66.
\n40.\tLUCKAS, B., T. KR\u00dcGER and K. R\u00d6DER (2017): Phycotoxins and Food Safety. In: D. Schrenk, D. and A. Cartus: Chemical Contaminants and Residues in Food. Woodhead Publishing, Sawston (337-378).
\n41.\tMANERIO, E., V. L. RODAS, E. COSTAS and J. M. HERNANDEZ (2008): Shellfish consumption: A major risk factor for colorectal cancer. Med. Hypotheses 70, 409-412.
\n42.\tMEENAKSHI, V. K., S. GOMATHY, S. SENTHAMARAI, M. PARIPOORANASELVI and K. P. CHAMUNDESWARI (2012): Analysis of vitamins by hplc and phenolic compounds, flavonoids by HPTLC in Microcosmus Exasperatus. Eur. J. Zool. Res. 1, 105-110.
\n43.\tMOLG\u00d3, J., P. MARCHOT, R. AR\u00c1OZ, E. BENOIT, B. I. IORGA, A. ZAKARIAN, P. TAYLOR, Y. BOURNE and D. SERVENT (2017): Cyclic imine toxins from dinoflagellates: family of potent antagonists of the nicotinic acetylcholine receptors. J. Neurochem. 142, 41-51.
\n44.\tNICOLAS, J., R. L. A. P. HOOGENBOOM, P. J. M. HENDRIKSEN, M. BODERO, T. F. H. BOVEE, I. M. C. M. RIETJENS and A. GERSSEN (2017): Marine biotoxins and associated outbreaks following seafood consumption: Prevention and surveillance in the 21st century. Glob. Food Sec. 15, 11-22.
\n45.\tOEHLENSCHL\u00c4GER, J. (2012): Seafood: Nutritional Benefits and Risk Aspects. Int. J. Vitam. Nutr. Res. 82, 168-176.
\n46.\tO\u2019MAHONY, M. (2018): EU Regulatory Risk Management of Marine Biotoxins in the Marine Bivalve Mollusc Food-Chain. Toxins 10, 118.
\n47.\tPATOCKA, J., Q. WU and K. KUCA (2018): Palytoxin. In: Liu, Dong: Handbook of Foodborne Diseases, CRC Press, Boca Raton, (1035-1041).
\n48.\tPITCHER, G. C., J. M. FRANCO, G. J. DOUCETTE, C. L. POWELL and A. MOUTON (2001): Paralytic Shellfish Poisoning in the Abalone Haliotis midae on the West Coast of South Africa. J. Shellfish Res. 20, 895-904.
\n49.\tPITCHER, G. C., B. KROCK and A. D. CEMBELLA (2011): Accumulation of diarrhetic shellfish poisoning toxins in the oyster Crassostrea gigas and the mussel Choromytilus meridionalis in the southern Benguela ecosystem. Afr. J. Mar. Sci. 33, 273-281.
\n50.\tPREM KUMAR, K., S. PREM KUMAR and G. ACHUTHAN NAIR (2009): Risk assessment of the amnesic shellfish poison, domoic acid, on animals and humans. J. Environ. Biol. 30, 319-325.
\n51.\tRAMBLA-ALEGRE, M., C. O. MILES, P. DE LA IGLESIA, M. FERNANDEZ-TEJEDOR, S. JACOBS, I. SIOEN, W. VERBEKE, I. A. SAMDAL, M. SANDVIK, V. BARBOSA et al. (2018): Occurrence of cyclic imines in European commercial seafood and consumers risk assessment. Environ. Res. 161, 392-398.
\n52.\tRAPOSO, M. I. C., M. T. S. R. GOMES, M. JO\u00c3O BOTELHO and A. RUDNITSKAYA (2020): Paralytic Shellfish Toxins (PST)-Transforming Enzymes: A Review. Toxins. 12, 344.
\n53.\tREGUERA, B. and G. PIZARRO (2008): Planktonic Dinoflagellates That Contain Polyether Toxins of the Old \u201cDSP Complex\u201d. In: Botana, L. M.: Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection. CRC Press, Boca Raton (258-284).
\n54.\tROJE-BUSATTO, R. and I. UJEVI\u0106 (2014): PSP toxins profile in ascidian Microcosmus vulgaris (Heller, 1877) after human poisoning in Croatia (Adriatic Sea). Toxicon. 79, 28-36.
\n55.\tSAEED, A. F., S. A. AWAN, S. LING, R. WANG and S. WANG (2017): Domoic acid: Attributes, exposure risks, innovative detection techniques and therapeutics. Algal Res. 24, 97-110.
\n56.\tSULERIA, H. A. R., S. OSBORNE, P. MASCI and G. GOBE (2015): Marine-Based Nutraceuticals: An Innovative Trend in the Food and Supplement Industries. Mar. Drugs 13, 6336-6351.
\n57.\tSUZUKI, T. (2008): Chemistry, Metabolism, and Chemical Detection Methods of Pectenotoxins. In: Botana, L. M.: Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection, CRC Press, Boca Raton (343-380).
\n58.\tTAKATA, K., M. MIZUTA and T. MONDEN (1994): Reduction in toxicity of PSP-infected oysters by heat treatment. J. Food Hyg. Soc. Japan. 35, 624-630.
\n59.\tTAKATA, Y., S. SATO, D. V. HA, U. M. MONTOJO, T. LIRDWITAYAPRASIT, S. KAMOLSIRIPICHAIPORN, Y. KOTAKI, Y. FUKUYO and M. KODAMA (2009): Occurrence of domoic acid in tropical bivalves. Fish. Sci. 75, 473-480.
\n60.\tTAYLOR, M, L. MCINTYRE, M. RITSON, J. STONE, R. BRONSON, O. BITZIKOS, W. ROURKE, E. GALANIS, and Outbreak Investigation Team (2013): Outbreak of Diarrhetic Shellfish Poisoning Associated with Mussels, British Columbia, Canada. Mar. Drugs. 11, 1669-1676.
\n61.\tTODD, E. C. D. (1997): Seafood-associated diseases and control in Canada. Rev. Sci. Tech. Off. Int. Epiz. 16, 661-672.
\n62.\tTUBARO, A., P. DURANDO, G. DEL FAVERO, F. ANSALDI, G. ICARDI, J. R. DEEDS and S. SOSA (2011): Case definitions for human poisonings postulated to palytoxins exposure. Toxicon. 57, 478-495.
\n63.\tUJEVI\u0106, I., R. ROJE, \u017d. NIN\u010cEVI\u0106-GLADAN and I. MARASOVI\u0106 (2012): First report of Paralytic Shellfish Poisoning (PSP) in mussels (Mytilus galloprovincialis) from eastern Adriatic Sea (Croatia). Food Control 25, 285-291.
\n64.\tVALDIGLESIAS, V., M. V. PREGO-FARALDO, E. P\u00c1SARO, J. M\u00c9NDEZ and B. LAFFON (2013): Okadaic Acid: More than a Diarrheic Toxin. Mar. Drugs. 11, 4328-4349.
\n65.\tVAN DOLAH, F. (2000): Marine Algal Toxins: Origins, Health Effects, and Their Increased Occurrence. Environ. Health Perspect. 108, 133-141.
\n66.\tVISCIANO, P., M. SCHIRONE, M. BERTI, A. MILANDRI, R. TOFALO and G. SUZZI (2016): Marine Biotoxins: Occurrence, Toxicity, Regulatory Limits and Reference Methods. Front. Microbiol. 7 (1051).
\n67.\tWANG, J., Y. WANG, L. LIN, Y. GAO, H. HONG and D. WANG (2012): Quantitative proteomic analysis of okadaic acid treated mouse small intestines reveals differentially expressed proteins involved in diarrhetic shellfish poisoning. J. Proteomics 75, 2038-2052.
\n68.\tWIESE, M., P. M. D\u2019AGOSTINO, T. K. MIHALI, M. C. MOFFITT and B. A. NEILAN (2010): Neurotoxic Alkaloids: Saxitoxin and Its Analogs. Mar. Drugs. 8, 2185-2211.
\n69.\tWU, X., L. HOU, X. LIN and Z. XIE (2019): Application of Novel Nanomaterials for Chemoand Biosensing of Algal Toxins in Shellfish and Water. In: Wang, X. and X. Chen: Novel Nanomaterials for Biomedical, Environmental and Energy Applications. Elsevier, Amsterdam (353-414).
\n<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Phycotoxins in marine organisms – a potential threat to consumer safety<\/h2>\n
\nKristina KVRGI\u0106<\/strong>, BSc, Expert Associate, Natalija D\u017dAFI\u0106<\/strong>, DVM, MSc, Expert Associate, Croatian Veterinary Institute, Veterinary Centre Rijeka, Rijeka, Croatia; Jelka PLEADIN<\/strong>, BSc, Biotech., PhD, Scientific Advisor Tenure, Associate Professor, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nTherefore, in order to protect consumers, the legislation has set maximum levels (Mls) for phycotoxins in bivalve molluscs, echinoderms, tunicates and marine gastropods (EC 853\/2004; EU 786\/2013), although some, such as cyclic imines, have not yet been included in monitoring programmes and Mls have not yet been determined by the legislation. In further research, using confirmatory highly specific analytical methods to test for the occurrence of these substances, it is necessary to examine their effects on a more sensitive part of the population due to possible synergistic effects in the body to determine cooccurrence, and to assess consumer exposure due to the presence of these toxic substances intended for consumption. This paper provides an overview of the literature on the properties of the most important representatives of phycotoxins, their toxic effects in the body and their occurrence in different types of marine organisms.<\/p>\n