![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/TeaDODIG.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
T. Dodig<\/strong>*, A. Musulin<\/strong>, I. Jovi\u0107<\/strong>, T. Kostanj\u0161ak<\/strong> i M. Torti<\/strong><\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Peritoneoperikardijalna dijafragmatska hernija predstavlja uro\u0111enu komunikaciju osr\u010dja i trbu\u0161ne \u0161upljine. Javlja se s prevalencijom od 0,02 do 0,05 %, \u010dine\u0107i naj\u010de\u0161\u0107u priro\u0111enu anomaliju srca i dijafragme u pasa. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> peritoneoperikardijalna hernija, pas, lije\u010denje, prikaz slu\u010daja<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Peritoneoperikardijalna dijafragmatska hernija (PPDH) predstavlja uro\u0111enu komunikaciju osr\u010dja i trbu\u0161ne \u0161upljine koja omogu\u0107ava prijelazak trbu\u0161nih organa u osr\u010dje (Monnet, 2013.). PPDH je naj\u010de\u0161\u0107a kongenitalna anomalija koja zahva\u0107a osr\u010dje i dijafragmu malih \u017eivotinja. Javlja se s prevalencijom od 0,02 do 0,5 % svih priro\u0111enih sr\u010danih anomalija u pasa i \u010de\u0161\u0107a je u ma\u010daka (Sisson i sur., 1999., Burns i sur., 2013.). Naj\u010de\u0161\u0107e premje\u0161teni organi, iz trbu\u0161ne \u0161upljine u osr\u010dje su: jetra, tanko crijevo, \u017eu\u010dni mjehur, a rje\u0111e omentum, slezena, debelo crijevo, gu\u0161tera\u010da i falciformni ligament (Geraldine i sur., 2012., Burns i sur., 2013., MacDonald, 2017.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Anamnesti\u010dki podatci<\/em>. Mu\u017ejak shi tzua, star 12 godina, mase 9,7 kilograma upu\u0107en je na Kliniku za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju Veterinarskog fakulteta, Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu zbog dijagnosticiranih mokra\u0107nih kamenaca u mokra\u0107nom mjehuru te slu\u010dajnog nalaza dijafragmatske hernije prilikom rentgenolo\u0161ke pretrage. Prema navodu vlasnika pacijent nema pote\u0161ko\u0107e pri disanju, me\u0111utim u posljednje vrijeme imao je nekoliko epileptoidnih napadaja i gubitaka svijesti te ne podnosi poja\u010danu tjelesnu aktivnosti. Vlasnici su primijetili da poja\u010dano mokri. Pacijent je bio urednog cijepnog statusa.<\/p>\n Klini\u010dki nalaz i slikovna dijagnostika<\/em>. Pri zaprimanju pacijent je pravilne tjelesne gra\u0111e i dobrog gojnog stanja. Laboratorijske pretrage krvi<\/em>. Kompletna krvna slika i biokemijske pretrage krvi bile su unutar referentnih vrijednosti (Tabela 1.).<\/p>\n Operacijsko izvje\u0161\u0107e<\/em>. U op\u0107oj inhalacijskoj anesteziji (premedekacija metadonom 0,25 mg\/kg intravenski i midazolamom 0,2 mg\/kg intravenski, indukcija anestezije ketaminom 1 mg\/kg intravenski i propofolom 3 mg\/kg intravenski, odr\u017eavanje anestezije sevofluranom te analgezija sa sufentanilom 1,6 \u03bcg\/mL kao kontinuirana perioperativna intravenska infuzija) u\u010dinjena je dijagnosti\u010dka laparotomija pristupom u bijeloj liniji. Na sredi\u0161njem dijelu dijafragme bio je vidljiv rascjep s komunikacijom trbu\u0161ne i perikardijalne \u0161upljine u kojoj se nalazio dio slezene, omentum i \u017eu\u010dni mjehur. Lijevi jetreni re\u017enjevi bili su atrofi\u010dni, dok su desni bili normalno razvijeni. U\u010dinjena je herniorafija jednostavnim produ\u017enim \u0161avom polipropilenskim koncem 2-0 (SurgiproTM<\/sup>).<\/p>\n Poslijeoperacijski tijek<\/em>. Pacijent je proveo pet dana na poslijeoperacijskoj skrbi pri \u010demu je bio eupnoi\u010dan, normotenzivan, slabijeg apetita uz pet epizoda sinkopa, te je dobivao analgetsku (metadon 0,15 mg\/kg intravenski svakih \u010detiri sata kg [Comfortan\u00ae<\/sup>, Dechra], transdermalno fentanil u dozi od 2,5 \u03bcg\/kg [Durogesic\u00ae<\/sup> transdermalni flaster, Johnson & Johnson]), antiemetsku (maropitant 1 mg\/kg intravenski svakih 24 sata [Prevomax\u00ae<\/sup>, Dechra]), antibiotsku (ampcilin 22 mg\/kg intravenski svakih osam sati [Ampicilin Sandoz, Sandoz]) i teku\u0107insku terapiju (Plasma-Lyte 148, Baxter). Otpu\u0161ten je na ku\u0107nu njegu gdje mu se stanje unutar dva tjedna potpuno normaliziralo.<\/p>\n Poslijeoperacijskim kardiolo\u0161kim pregledom 15 dana nakon zahvata ustanovljena je, uz prije dijagnosticiranu degenerativnu bolest atrioventrikulskih zalistaka i blaga pulmonalna hipertenzija s trikuspidnim tla\u010dnim gradijentom od 44 mmHg.<\/p>\n \u010cetiri mjeseca nakon operacije pacijent je stabilno, a vlasnici prijavljuju pobolj\u0161anje \u017eivotne kvalitete u vidu ve\u0107e aktivnosti pacijenta i podno\u0161enja tjelesne aktivnosti te vrlo dobrog apetita.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n PPDH nastaje zbog anomalije u razvoju popre\u010dne pregrade (septum transversum<\/em>) \u0161to dovodi do neuspje\u0161nog spajanja embrionalnih dijelova o\u0161ita. PPDH se \u010de\u0161\u0107e javlja u vajmarskih pti\u010dara u kojih se pretpostavlja da postoji nasljedna komponenta (Chalkhey i sur., 2006., Banz i Gottfried, 2010., Morgan i sur., 2019.). Medijan starosti pri kojoj je defekt dijagnosticiran u pasa je 14,4 mjeseci. Spolna predispozicija nije opisana (Evans i Biery, 1980., Banz i Gottfried, 2010., Burns i sur., 2013.). Pojava klini\u010dkih znakova ovisi o stupnju hernijacije (Burns i sur., 2013., MacDonald, 2017.). Pri velikim dijafragmatskim defektima i prolasku trbu\u0161nih organa u osr\u010dje mo\u017ee do\u0107i do stvaranja adhezija izme\u0111u organa i osr\u010dja s posljedi\u010dnom strangulacijom, inkarceracijom ili opstrukcijom organa koja dovodi do probavnih, di\u0161nih i sr\u010danih poreme\u0107aja uz potrebnu hitnu intervenciju (Banz i Gottfried, 2010., Khan i sur., 2019., Morgan i sur., 2019.). Naj\u010de\u0161\u0107i nalaz krvnih pretraga pokazuje povi\u0161enje alanin aminotransferaze (ALT), dok su ostali nalazi krvnih pretraga nespecifi\u010dni za PPDH (Banz i Gottfried, 2010.).<\/p>\n U iznimno rijetkim slu\u010dajevima mogu\u0107 je nastanak perikardijalnog izljeva. U slu\u010daju pojave izljeva u osr\u010dje mo\u017ee do\u0107i i do razvoja sr\u010dane tamponade, prvenstveno zbog nemogu\u0107nosti prolaska teku\u0107ine iz osr\u010dja u trbu\u0161nu \u0161upljinu zbog opstrukcije organima ili dilatacije \u017eeludca unutar osr\u010dja mo\u017ee do\u0107i i do sr\u010dane tamponade.<\/p>\n Prilikom postavljanja dijagnoze PPDH potrebno je uz uzimanje anamnesti\u010dkih podataka i klini\u010dkog pregleda pacijenta provesti dodatne dijagnosti\u010dke metode pri \u010demu se ehokardiografija smatra metodom potvrde PPDH.<\/p>\n PPDH se naj\u010de\u0161\u0107e dijagnosticira nativnom radiografijom. Rentgenogram prsne \u0161upljine pokazuje pove\u0107anu siluetu srca (kardiomegaliju), prisutstvo organa trbu\u0161ne \u0161upljine u osr\u010dju ili gubitak jasne granice srca i dijafragme (Banz i Gottfried, 2010., Ware, 2011., Burns i sur., 2013.). Ehokardiografija se smatra potvrdnim testom za dijagnozu PPDH pri \u010demu se organi trbu\u0161ne \u0161upljine mogu vidjeti uz srce unutar osr\u010dja. Tako\u0111er, ehokardiografijom se isklju\u010duju druge mogu\u0107e priro\u0111ene anomalije srca (Banz i Gottfried, 2010., MacDonald, 2017.). Uz PPDH u\u010destali je i nalaz rascjepa nepca, umbilikalne hernije, izostanka sternebri i ne\u0161to rje\u0111e ljevkasti prsni ko\u0161 ili drugi priro\u0111eni sr\u010dani defekti poput ventrikulskog i atrijskog septalnog defekta, pulmonalne stenoze i subaortne stenoze (Eyster i sur., 1977., Sisson i sur., 1999., Monnet, 2013., MacDonald, 2017.).<\/p>\n Op\u0107enito, u slu\u010daju auskultacije sr\u010danog \u0161uma preporu\u010da se provo\u0111enje ehokardiografske pretrage zbog visoke sumnje na prisutstvo drugih sr\u010danih abnormalnosti. PPDH je u istra\u017eivanju Burnsa i sur. (2013.) bio slu\u010dajan nalaz u \u010dak 46 % \u017eivotinja u kojih je provedena slikovna dijagnostika u druge svrhe. U pasa je zabilje\u017een i slu\u010daj hipertrofije medije pulmonalne arterije, nekrotiziraju\u0107eg pulmonalnog arteritisa i hipertrofije desnog ventrikula (Turk i sur., 1984.). Obzirom na mogu\u0107nost nastanka pulmonalne hipertenzije posljedi\u010dno respiratornoj bolesti, hipoksiji ili kombinaciji ova dva stanja (Reinero i sur., 2020.) te u\u010destalom nalazu u ljudi, postavlja se pitanje mogu\u0107eg izostanka dijagnosticiranja pulmonalne hipertenzije u pasa zbog naj\u010de\u0161\u0107e prezentacije u ranoj \u017eivotnoj dobi kada se PPDH ispravi te je pulmonalna hipertenzija vrlo blaga ili jo\u0161 nije nastala. Obzirom da je pacijent u na\u0161em slu\u010daju imao PH te je starije \u017eivotne dobi mogu\u0107a je povezanost ova dva stanja.<\/p>\n Terapija PPDH-a podrazumijeva ili kirur\u0161ko lije\u010denje ili konzervativnu terapiju, pri \u010demu je kirur\u0161ki zahvat ispravljanja PPDH-a metoda odabira za \u017eivotinje s klini\u010dkim znacima (Geraldine i sur., 2012., Nikiphorou i sur., 2016.). Pri velikim defektima mogu\u0107a je rekurencija PPDH posljedi\u010dno neuspje\u0161nom kirur\u0161kom zahvatu (zbog pretjerane tenzije tkiva na rubove hernijacijskog prstena ili zbog pretjerane tjelesne aktivnosti pacijenta neposredno nakon zahvata) (Smolec i sur., 2018.).<\/p>\n U istra\u017eivanju Morgan i sur. (2018.), na uzorku od 128 pasa ustanovljeno je da je herniorafija \u010de\u0161\u0107a metoda odabira za lije\u010denje PPDH u mla\u0111ih pasa te je poslijeoperacijski mortalitet nizak pri \u010demu je 97 % \u017eivotinja pre\u017eivjelo do otpusta, a dugoro\u010dna prognoza je dobra.<\/p>\n Neposredno nakon zahvata preporu\u010dljivo je u\u010diniti rentgenogram prsne \u0161upljine kako bi se isklju\u010dili pneumotoraks i\/ili pneumoperikardijum koji predstavljaju ozbiljne poslijeoperacijske komplikacije i zahtijevaju postavljanje torakalnog drena (Clavien i sur., 2009., Banz i Gottfried, 2010., Morgan i sur., 2019.).<\/p>\n Pacijentima je nakon zahvata potrebna intenzivna skrb kako bi se mogao vr\u0161iti kontinuirani kardiorespiratorni monitoring. Potrebna je i terapija opioidnim analgeticima te terapija kisikom u slu\u010daju lo\u0161e oksigenacije (Nikiphorou i sur., 2016.). Za razliku od ma\u010daka, poslijeoperacijske komplikacije u pasa nisu toliko u\u010destale te uklju\u010duju incizijsku dehiscenciju, regurgitaciju, perikardijalni steatitis ili pneumotoraks\/pneumomedijastinum.. Kratkoro\u010dna poslijeoperacijska smrtnost se kre\u0107e u postotku od 5 do 14 % u pasa (Banz i Gottfried, 2010., Burns i sur., 2013., MacDonald, 2017.).<\/p>\n Prognoza je dobra nakon kirur\u0161kog zahvata, uz 81 do 96,7% pre\u017eivljavanja u slu\u010daju izostanka poslijeoperacijskih komplikacija i postojanja prate\u0107ih sr\u010danih bolesti. (Evans i Biery, 1980., Morgan i sur., 2019.) prognoza je dobra. Psi s prate\u0107im sr\u010danim gre\u0161kama imaju lo\u0161iju dugoro\u010dnu prognozu zbog progresije sr\u010dane bolesti (Geraldine i sur., 2012.). <\/a> 1.\tBANZ, A. C. and S. D. GOTTFRIED (2010): Peritoneopericardial diaphragmatic hernia: a retrospective study of 31 cats and eight dogs. J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 46, 398-404. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Peritoneopericardial diaphragmatic hernia is a congenital defect involving communication between pericardium and abdominal cavity. The reported prevalence is 0.02 to 0.05%, making it the most common congenital heart and diaphragm defect in dogs. This case study describes a 12-year old male Shih Tzu admitted to the Surgery, Orthopaedics and Ophthalmology Clinic, of the Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb. Peritoneopericardial diaphragmatic hernia was diagnosed and herniorrhaphy performed. The patient was treated postoperatively for five days. Four months after the procedure, the patient was stable.<\/p>\n Key words:<\/strong> peritoneopericardial diaphragmatic hernia; dog; treatment; case study<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" T. Dodig*, A. Musulin, I. Jovi\u0107, T. Kostanj\u0161ak i M. Torti Tea DODIG*, dr. med. vet., sta\u017eistica Sveu\u010dili\u0161ne veterinarske bolnice<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[35],"tags":[46,489,488,490],"issuem_issue":[471],"ppma_author":[485,486,153,487,154],"class_list":["post-1918","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-professional-paper","tag-dog","tag-lijecenje","tag-peritoneoperikardijalna-hernija","tag-prikaz-slucaja","issuem_issue-52-5"],"yoast_head":"\n
\nTea DODIG<\/strong>*, dr. med. vet., sta\u017eistica Sveu\u010dili\u0161ne veterinarske bolnice (dopisna autorica, e-mail: dodig.tea@gmail.com), dr. sc. Andrija MUSULIN<\/strong>, dr. med. vet., docent, Ines JOVI\u0106<\/strong>, dr. med. vet, asistentica, Tara KOSTANJ\u0160AK<\/strong>, dr. med. vet., stru\u010dna suradnica, dr. sc. Marin TORTI<\/strong>, dr. med. vet., docent, Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.5.3<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Prikaz slu\u010daja<\/a>Rasprava<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nU \u010dlanku je opisan prikaz slu\u010daja mu\u017ejaka shi tzua starog 12 godina zaprimljenog na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, u kojeg je dijagnosticirana peritoneoperikardijalna hernija te je u\u010dinjena herniorafija. Pacijent je s Klinike otpu\u0161ten nakon pet dana poslijeoperacijske skrbi, a \u010detiri mjeseca nakon zahvata je stabilno.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\nPrikaz slu\u010daja<\/h2>\n
\n
\nTjelesna temperatura bila je 38,2 \u00b0C, frekvencija rada srca je bila 140 otkucaja u minuti, a pacijent je i dahtao. Jedina promjena primije\u0107ena tijekom klini\u010dkog pregleda bio je nalaz holosistoli\u010dkog regurgitacijskog \u0161uma intenziteta 3\/6 koji je bio ja\u010de \u010dujan s desne strane prsne stijenke uz ritmi\u010dnu sr\u010danu akciju.
\nPonovljena je nativna rentgenolo\u0161ka pretraga prsne i trbu\u0161ne \u0161upljine pri kojoj je zabilje\u017een nedostatak jetre i slezene unutar trbu\u0161ne \u0161upljine; slezena je bila vidljiva uz prsnu kost i odizala je siluetu srca. Temeljem vidljivih radiolo\u0161kih promjena postavljena je sumnja na dijafragmatsku herniju. Orijentacijskom ultrazvu\u010dnom pretragom srca postavljena je dijagnoza peritoneoperikardijalne dijafragmatske hernije \u2013 slezena, dio jetre i zavoji crijeva nalazili su se unutar osr\u010dja, uz srce. Uz herniju je postavljena i dijagnoza asimptomatske degenerativne bolesti atrioventrikulskih zalistaka, stadij B 1 prema stupnjevanju Ameri\u010dke \u0161kole veterinarske interne medicine (Keene i sur., 2019.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/tablica01-peritoneoperikardijalna-dijafragmatska-hernija.png\")
Rasprava<\/h2>\n
\n
\nZbog navedenog dolazi do abnormalne komunikacije perikardijalne i trbu\u0161ne \u0161upljine i prolaska, tj. hernijacije trbu\u0161nih organa u osr\u010dje, naj\u010de\u0161\u0107e jetre, pilorusnog dijela \u017eeluca i crijeva (McGeady i sur., 2014., Zachary, 2017.).<\/p>\n
\nPPDH je naj\u010de\u0161\u0107e prisutna pri ro\u0111enju, ali mnoge \u017eivotinje ne pokazuju klini\u010dke znakove do starije \u017eivotne dobi. Op\u0107enito, preporuka je da se jedinke s PPDH ne koriste u uzgoju te je potrebno provesti dijagnostiku na ostalim \u0161tencima iz legla u slu\u010daju pojave PPDH u istom leglu (Eyster i sur., 1977., Beth, 1988., Morgan i sur., 2019.).<\/p>\n
\nNaj\u010de\u0161\u0107i klini\u010dki znaci su od strane probavnog, krvo\u017eilnog i di\u0161nog sustava, a uklju\u010duju: anoreksiju, povra\u0107anje, nepodno\u0161enje tjelesne aktivnosti, respiratorni distres, tahipneju, a mogu\u0107i su i nespecifi\u010dni klini\u010dki znaci poput letargije i gubitka na tjelesnoj masi te proljev, ka\u0161alj i kolaps (Evans i Biery, 1980., Geraldine i sur., 2012., MacDonald, 2017.). Pri klini\u010dkom pregledu naj\u010de\u0161\u0107i nalaz su sti\u0161ani sr\u010dani tonovi (do 56 % u pojedinim istra\u017eivanjim), sr\u010dani \u0161umovi ili sti\u0161an di\u0161ni \u0161um (Ware, 2011., Kheirandish i sur., 2014., Morgan i sur., 2019.). Od ostalih znakova mogu\u0107a je auskultacija borborizma u prsnoj \u0161upljini ili palpacijski nalaz prazne trbu\u0161ne \u0161upljine (Sisson i sur., 1999., MacDonald, 2017.). Unato\u010d tome, mnoge \u017eivotinje su asimptomati\u010dne (Evans i Biery, 1980., Banz i Gottfried, 2010.).<\/p>\n
\nTraheja mo\u017ee biti dislocirana dorzalno (Gerladine i sur., 2012.).<\/p>\n
\nElektrokardiogram mo\u017ee biti uredan ili se mogu zabilje\u017eiti kompleksi niske volta\u017ee i abnormalna orijentacija srednje elektri\u010dne osi (Ware, 2011., MacDonald, 2017.).<\/p>\n
\nU novoro\u0111en\u010dadi, hipoplazija plu\u0107a i pulmonalna hipertenzija predstavljaju klasi\u010dno o\u010ditovanje priro\u0111ene dijafragmatske hernije, uz vrlo rijedak nalaz poreme\u0107aja u starijoj \u017eivotnoj dobi (Bianchi i sur., 2013., Pierro i Thebaud, 2014.).<\/p>\n
\nMe\u0111utim, konzervativna terapija mo\u017ee biti adekvatan pristup lije\u010denju PPDH-e u slu\u010daju izostanka klini\u010dkih znakova ili prisutstva medicinskih stanja pri kojima bi kirur\u0161ki zahvat bio rizi\u010dan. Kirur\u0161ki zahvat podrazumijeva herniorafiju pri \u010demu je celiotomija i ispravaljanje defekta dijafragme kroz trbu\u0161nu \u0161upljinu metoda odabira zbog mogu\u0107nosti najboljeg pristupa samoj PPDH (Geraldine i sur., 2012., Burns i sur., 2013.).<\/p>\n
\nU slu\u010daju terapije asimptomatske PPDH, dugoro\u010dno pre\u017eivljavanje je bilo podjednako u pacijenata koji su bili tretirani ili kirur\u0161ki ili konzervativno (Burns i sur., 2013.).<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2.\tBIANCHI, E., P. MANCINI, S. De VITO, E. POMPILI, S. TAURONE, I. GUERRISI, A. GUERRISI, V. D\u2019ANDREA, V. CANTISANI and M. ARTICO (2013): Congenital asymptomatic diaphragmatic hernias in adults: a case series. J. Med. Case Rep. 7, 125.
\n3.\tBURNS, C. G., M. S. BERGH and M. A. MCLOUGHLIN (2013): Surgical and nonsurgical treatment of peritoneopericardial diaphragmatic hernia in dogs and cats: 58 cases 1999-2008. J. Am. Vet. Med. Assoc. 242, 643-650.
\n4.\tCHALKLEY, J., B. J. SALINARDI and B. J. BULMER (2006): What is your diagnosis? J. Am. Vet. Med. Assoc. 228, 695-696.
\n5.\tCLAVIEN, P. A., J. BARKUN, M. L. de OLIVEIRA, J. N. VAUTHEY, D. DINDO, R. D. SCHULICK, E. de SANTIBANES, J. PEKOLJ, K. SLANKAMENAC, C. BASSI, R. GRAF, R. VONLANTHEN, R. PADBURY, J. L. CAMERON and M. MAKUUCHI (2009): The Clavien-Dindo Classification of Surgical Complications. Ann. Surg. 250, 187-196.
\n6.\tEVANS, S. M. and D. N. BIERY (1980): Congenital diaphragmatic peritoneopericardial hernia in the dog and cat: a literature review and 17 additional case histories. Vet. Radiol. 21, 108-116.
\n7.\tEYSTER, E., A. T. EVANS, G. I. BLANCHARD, D. J. KRAHWINKEL, A. CHAFFEE, D. DEYOUNG, D. R. KARR and P. O\u2019HANDLEY (1977): Congenital pericardial diaphragmatic hernia and multiple cardiac defects in a litter of collies. J. Am. Vet. Med. Assoc. 170, 516-520.
\n8.\tGERALDINE, B., H. JOHNSON and K. A. JOHNSON (2012): Diaphragmatic Hernias. In: Tobias, K. M., S. A. Johnston: Veterinary Surgery: Small Animal. Elsevier, St. Louis, Missouri (1389-1390).
\n9.\tKEENE, B. W., C. E. ATKINS, J. D. BONAGURA, P. R. FOX, J. HAGGSTROM, V. L. FUENTES, M. A. OYAMA, J. E. RUSH, R. STEPIEN and M. UECHI (2019): ACVIM consensus guidelines for the diagnosis and treatment of myxomatous mitral valve disease in dogs. J. Vet. Intern. Med. 33, 1127- 1140.
\n10.\tKHAN, S., D. SAJIK, I. CALVO and A. PHILIPS (2019): Novel peritoneopericardial diaphragmatic hernia in a dog. Vet. Rec. Case Rep., 7:e000896.
\n11.\tKHEIRANDISH, R., M. SABERI, D. VOSOUGH and N. ASKARI (2014): Congenital peritoneopericardial diaphragmatic hernia in a terrier dog. Vet. Res. Forum 5, 153-155.
\n12.\tMACDONALD, K. (2017): Pericardial Diseases. In: Ettinger, S. J., E. C. Feldman and E. Cote: Textbook of Veterinary Internal Medicine: Diseases of the Dog and the Cat. Elsevier, St. Louis, Missouri (3141-3145).
\n13.\tMCGEADY, T. A., P. J. QUINN, E. S. FITZPATRICK and M. T. RYAN (2014): Veterinarska embriologija. Naklada slap, Jastrebarsko (63-64).
\n14.\tMONNET, E. (2013): Congenital Pericardial Diseases. In: Monnet, E.: Small animal soft tissue surgery. John Wiley & Sons Inc., Ames, Iowa (817- 818).
\n15.\tMORGAN, K. R. S., A. SINGH, M. A. GIUFFRIDA et al. (2019): Outcome after surgical and conservative treatments of canine peritoneopericardial diaphragmatic hernia: A multi-institutional study of 128 dogs. Vet. Surg. 49, 138-148.
\n16.\tNIKIPHOROU, X., R. CHIOTI, M. N. PATSIKAS and L.\tG. PAPAZOGLOU (2016): Peritoneopericardial diaphragmatic hernia in the dog and cat. J. Hellenic Vet. Med. Soc. 67, 117-122.
\n17.\tPIERRO, M. and B. THEBAUD (2014): Understanding and treating pulmonary hypertension in congenital diaphragmatic hernia. Semin Fetal Neonatal Med. 19, 357-363.
\n18.\tREINERO, C., L. C. VISSER, H. B. KELLIHAN, I.\tMASSEAU, E. ROZANSKI, C. CLERCX, K. WILLIAMS, J. ABBOTT, M. BORGARELLI and B. A. SCANSEN (2020): ACVIM consensus statement guidelines for the diagnosis, classification, treatment and monitoring of pulmonary hypertension in dogs. J. Vet. Intern. Med. 34, 549-573.
\n19.\tSISSON, D. and W. P. THOMAS (1999): Pericardial Disease and Cardiac Tumors. In: Fox, P. R., D. Sisson, N. S. Moise: Textbook of canine and feline cardiology: Principles and Clinical Practice. W. B. Saunders, Philadelphia (682-685).
\n20.\tSMOLEC, O., D. VNUK, N. BRKLJA\u010cA BOTTEGARO, B. TOHOLJ, M. PE\u0106IN, A. MUSULIN, N. DARABO\u0160 and J. KOS (2018): Repair of recurrent peritoneopericardial hernia in a dog, using polypropylene mesh an autologous pericardial flap \u2013 a case report. Vet. arhiv 88, 427-435.
\n21.\tTURK, N. A. M., J. R. TURK, N. W. RANTANEN and B. R. BOND (1984): Necrotizing pulmonary arteritis in a dog with peritoneo-pericardial diaphragmatic hernia. J. Small Anim. Pract. 25, 25-30.
\n22.\tWARE, W. A. (2011): Cardiovascular Disease in Small Animal Medicine. Boca Raton:CRC Press (330-331).<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Peritoneopericardial diaphragmatic hernia in dog: a case study<\/h2>\n
\nTea DODIG<\/strong>, DVM., Intern of University teaching hospital Faculty, Andrija MUSULIN<\/strong>, DVM, PhD, Asistant Professor, Ines JOVI\u0106<\/strong>, DVM, Assistant, Tara KOSTANJ\u0160AK<\/strong>, DVM, Expert Associate, Marin TORTI<\/strong>, DVM, PhD, Assitant Professor, Faculy of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n