![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/ZeljkoCvetnic-250.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u017deljko Cvetni\u0107<\/strong>*<\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Tuberkuloza je imala velik utjecaj na povijest \u010dovje\u010danstva pa tako i na umjetnost. \u0160to bi umjetni\u010dki geniji iz svijeta knji\u017eevnosti, glazbe i slikarstva stvorili da nisu umrli vrlo mladi? U radu je prikazan utjecaj tuberkuloze na stvaranje umjetnika koji su bolovali od tuberkuloze. Tijekom romantizma pojavilo se mi\u0161ljenje da tuberkuloza u oboljelih pove\u0107ava kreativne sposobnosti. Me\u0111u piscima koji su oboljeli od tuberkuloze bili su poznati njema\u010dki pisci: Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller i Georg Philipp Friedrich von Hardenberg. Tuberkulozan je bio i pisao o tubekulozi Lord Gordon Byron, a i Edgar Allan Poe je jo\u0161 kao dijete ostao bez roditelja oboljelih od tubekuloze, a i sam je umro od te bolesti. John Keats, engleski pjesnik, a i cijela njegova obitelj umrli su od tuberkuloze; od tuberkuloze je umro i ruski knji\u017eevnik Anton Pavlovi\u010d \u010cehov. Obitelj Bront\u00eb jedna je od najtragi\u010dnijih, ali isto tako i najtalentiranijih knji\u017eevnih obitelji. Svi su kao vrlo mladi umrli od tuberkuloze. Antun Branko \u0160imi\u0107, jedan od najve\u0107ih hrvatskih pjesnika, umro je od tuberkuloze u 27. godini \u017eivota. Iako nije dugo \u017eivio, A. B. \u0160imi\u0107 ostavio je iznimno bogati knji\u017eevni opus. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> povijest, tuberkuloza, knji\u017eevnost, glazba, slikarstvo<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Tuberkuloza je tijekom povijesti znatno utjecala na \u010dovje\u010danstvo, imala je duboke u\u010dinke na dru\u0161tvenu strukturu, a uvijek je bila povezana sa siroma\u0161tvom, gla\u0111u, migracijama i ratovima. U povijesti ima bezbroj biografija, kako su bolesti, mentalne ili tjelesne, imale veliki utjecaj na razli\u010dite svjetske doga\u0111aje pa tako i na umjetnost – knji\u017eevnost, poeziju, slikarstvo i glazbu. Brojne \u017eivotne sudbine bile su povezane s tuberkulozom, a tematiziraju ju djela kroz opise likova koji su od nje bolovali ili bolest samog umjetnika. Kada se mladi \u010dovjek suo\u010di s te\u0161ko izlje\u010divom bole\u0161\u0107u poput tuberkuloze koja mu nezaustavljivo slabi tijelo i iscrpljuje ga do krajnjih granica, posljedica je njegovo vrlo slabo du\u0161evno stanje i fizi\u010dko djelovanje. \u010cesto je to povezano sa siroma\u0161tvom, gla\u0111u, slabim uvjetima \u017eivota, gubitkom roditelja, ratom i svim njegovim strahotama i sve je to ostavljalo trajne posljedice. Poznato je da se u bolesnika koji boluju od kroni\u010dne bolesti, posebno plu\u0107ne tuberkuloze, \u010desto uo\u010davaju propratne du\u0161evne promjene. Smatra se da su tuberkulozni bolesnici neuroti\u010dniji i usamljeniji od zdrave populacije. Gotovo redovito se u oboljelih javlja pove\u0107ana tjeskoba, \u0161to je bilo vezano uz neizvjesno izlje\u010denje, skoru smrti, stigmatizaciju; socijalno su izolirani, \u0161to je prouzro\u010dilo produbljenje negativnih psiholo\u0161kih posljedica, pogotovu za mladog \u010dovjeka kojeg vodi u usamljenost. Ti bolesnici postaju introvertirani, gube samopouzdanje, ali ponekad su i manje emotivni (Hanjali\u0107 i \u0110oki\u0107, 2011.). Ili kako Ivo Andri\u0107 pi\u0161e: \u201eA \u0161ta mo\u017ee pru\u017eiti stvarnost i \u017eivot nego samo bol i poneku radost u neprekidnoj izmeni bolova<\/em>.\u201c<\/p>\n U ovom radu bit \u0107e prikazan utjecaj tuberkuloze na umjetni\u010dko stvaranje i stvaranje pojedinih umjetnika koji su bolovali od tuberkuloze. Ve\u0107ina njih je umrla mlada, poput Slave Ra\u0161kaj koja je umrla u 29. godini i jedna je od najve\u0107ih akvarelistica hrvatskog slikarstva. Jedan od najve\u0107ih hrvatskih pjesnika A. B. \u0160imi\u0107 umro je u 27. godini \u017eivota, a sli\u010dno je i s mnogim drugima umjetnicima, poput Frederica Chopina, slavnog poljskog skladatelja i pijaniste koji je umro u 39. godini \u017eivota. Ve\u0107ina umjetnika koji su oboljeli od tuberkuloze ima nekoliko zajedni\u010dkih sudbina: umrli su mladi, ali su ostavili sna\u017ean umjetni\u010dki opus, kod nekih i vrlo opse\u017ean s obzirom na njihovu du\u017einu \u017eivota.<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Na prijelazu iz XVIII. u XIX. stolje\u0107e veliki je broj smrtnih slu\u010dajeva u Europi, posebice u urbanim podru\u010djima, a uzrok tako velike smrtnosti bila je i tuberkuloza. Tijekom ta dva stolje\u0107a mnogi su slavni umjetnici, glazbenici i knji\u017eevnici umrli od tuberkuloze. Poeti\u010dnost i romanti\u010dnost tuberkuloze osobito se o\u010ditovala u razdoblju koje je svatko imao na raspolaganju od trenutka spoznaje da ima neizlje\u010divu bolest. U tom razdoblju spoznali su \u0161to je bitno u \u017eivotu. O tuberkulozi je pisao Lord Gordon Byron, a Edgar Allan Poe je jo\u0161 kao dijete od tuberkuloze izgubio roditelje, kasnije i \u017eenu, na kraju je i sam umro od tuberkuloze. John Keats, engleski pjesnik i cijela njegova obitelj umrli su od tuberkuloze, ruski knji\u017eevnik Anton Pavlovi\u010d \u010cehov, tako\u0111er je bolovao i umro od tuberkuloze. S razdobljem realizma, dolazi do stigmatizacije bolesti i tuberkuloza se od romanti\u010dne bolesti pretvara u bolest siroma\u0161nih koji umiru po ubo\u017enicama (Opa\u010di\u0107, 2013., Urlich, 2016.). John Keats, jedan od najve\u0107ih engleskih pjesnika, jedan je od vode\u0107ih romanti\u010dara koji nikada nije pisao o ftizi. Njegov \u017eivot i djela postala su metafora transformacija bolesti tijela u duhovni izri\u010daj. Keatsov \u017eivot definirala je tuberkuloza, s 14 godina njegova je majku umrla od ftize, a nekoliko godina kasnije gledao je i svog umiru\u0107eg brata od ftize, a do 23. godine i sam je imao simptome tuberkuloze. U godinu dana napisao je najve\u0107i dio svojih najpoznatijih djela. Zimskih ve\u010deri kad bi se vra\u0107ao ku\u0107i, osje\u0107ao je bolest, legao je u krevet, iska\u0161ljavao krv i svome prijatelju rekao: \u201cZnam boju te krvi, ne mogu se prevariti. To je nalog za smrt, moram umrijeti<\/em>\u201d. Umro je od tuberkuloze 1821. godine u dobi od samo 26 godina (Dormandy, 1999., Morens, 2002.).<\/p>\n Thomas Mann, njema\u010dki romanopisac i esejist, dobio je 1929. godine Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost, a roman \u010carobna gora<\/em> objavljen je 1924. godine i imao je sigurno va\u017enu ulogu u dodjeli nagrade. Tuberkuloza je bila sve prisutnija u dru\u0161tvu. Pjesni\u0161tvo se u tom vremenu nazivalo \u201cgrobna poezija\u201d. Lord Byron je jednom svom prijatelju, Lordu Sligu rekao: \u201cVolio bih, da umrem od su\u0161ice<\/em>\u201d. Kad ga je Lord Sligo pitao za\u0161to, Byron je odgovorio: \u201cZato \u0161to bi sve \u017eene rekle – vidi tog jadnog Byrona, kako je zanimljivo izgledao umiru\u0107i<\/em>\u201d. Stolar je rekao kako nikada nije napravio u\u017ei lijes za odraslu osobu. Iza njega ostalo je nekoliko pjesama, \u201cJuvenilia\u201d koju je napisao sa Charlotte kao dijete, proza i jedan nezavr\u0161eni roman. Anne je umrla godinu dana kasnije (1849.), a Charlotte 1855. godine (Mari\u0107, 2014.).<\/p>\n U XIX. stolje\u0107u \u010dinilo se kao da su svi umirali od tuberkuloze. Tuberkuloza je postala u\u010destala pojava, prvo kao romanti\u010darsko otkupljenje, a zatim kao odraz dru\u0161tvenih zala. Tuberkulozu su do\u017eivljavali kao fizi\u010dko propadanje koje dovodi do osje\u0107aja dobrobiti i sre\u0107e te cvjetanje strastvenih i kreativnih aspekata du\u0161e. Dok je tijelo kopnilo od tuberkuloze, prozai\u010dan \u010dovjek je postao poeti\u010dan, a kreativna du\u0161a mogla bi biti oslobo\u0111ena iz sagorijela tijela. Osim mnogih pjesni\u010dkih djela toga vremena, poseban je prikaz tuberkuloze u djelu Alexandera Dumasa u \u201cDami s kamelijama\u201d. U pri\u010di o ljubavi dvoje mladih ljudi, pari\u0161ke kurtizane i mladi\u0107a odvjetnika iz ugledne obitelji, \u010dija je ljubav bila osu\u0111ena na neuspjeh. Iako je njihova ljubav bila nerealizirana, ovo dvoje ljudi sre\u0107u se i s jo\u0161 jednim velikim problemom toga vremena, djevoj\u010dinom tuberkulozom (Morens, 2002.). Slike tuberkuloznih ljudi koristili su pisci popularnih fikcija vampirizma u XIX. stolje\u0107u. Opisivali bi vampire i njihove \u017ertve, a osobito u podru\u010djima gdje je takav izri\u010daj obilovao, u New England (SAD) i Yorkshire (Engleska). Stigme i predrasude prema tuberkuloznim bolesnicima nastale su nakon spoznaja o zaraznoj prirodi bolesti, straha od njezine neizlje\u010divosti i jo\u0161 uvijek velike tajanstvenosti. Smatralo se da od tuberkuloze obolijevaju naj\u010de\u0161\u0107e ljudi koji boemski (neuredno) \u017eive te imaju dodir s tuberkuloznim bolesnikom. Osim izolacije iz dru\u0161tvenog \u017eivota, bolesnici su pro\u017eivljavali jo\u0161 te\u017eu \u201crazdvojenost tijela i duha\u201d. Antun Branko \u0160imi\u0107 je pisao pjesme u skladu s onodobnim avangardnim europskim pjesni\u0161tvom. Antun Branko \u0160imi\u0107, jedan je od najve\u0107ih hrvatskih pjesnika, umro je mlad, u 27. godini od tuberkuloze. Premda Antun Branko \u0160imi\u0107, jedan od najve\u0107ih hrvatskih pjesnika, nije dugo \u017eivio, ostavio je za sobom iznimno knji\u017eevno djelo. O slavnome mladom pjesniku u svijetu je stvorena legenda. Ivo Andri\u0107, knji\u017eevnik i dobitnik Nobelove nagrade za knji\u017eevnost, po svemu sude\u0107i bio bi druga\u010diji pisac da nije jednog detalja u obiteljskoj biografiji. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Opera \u201cLa Traviata<\/em>\u201d Giuseppea Verdija nadahuta je djelom Alexandera Dumasa u \u201cDami s kamelijama\u201d. Djelo se bavi temama ljubavi, dru\u0161tvenog licemjerja, \u017ertvovanja i iskupljenja. Ista pri\u010da je ekranizirana, a u pri\u010di o ljubavi dvoje mladih ljudi, pari\u0161ke kurtizane i mladi\u0107a odvjetnika, njihova se ljubav nije mogla realizirati. Ovo dvoje ljudi susre\u0107e se s velikim problemom toga vremena, tuberkulozom djevojke koja umire (Willich, 2006.). Me\u0111utim, krajem XIX. stolje\u0107a otkriven je uzrok tuberkuloze, a tada je ona povezana sa siroma\u0161tvom i lo\u0161im uvjetima \u017eivota. Bila je zarazna bolest i sramotni pokazatelj klase te je vi\u0161e nije bilo lako romantizirati u razli\u010ditim umjetni\u010dkim djelima kao ranije. Ljubav i smrt uvijek su bile tema kazali\u0161ta, glazbe i pjesni\u0161tva, a njihova dramati\u010dnost jo\u0161 se ja\u010de ocrtava na naizgled veseloj kulisi boem\u0161tine. Tada (1896.) opera Giacoma Puccinija \u201cLa boh\u00e8me<\/em>\u201d prikazuje tuberkulozu u novom okru\u017eenju, koji utje\u010de na uli\u010dne umjetnike koji se bore sa siroma\u0161tvom i bole\u0161\u0107u (Morens, 2002.).<\/p>\n Ove godine svijet slavi 210. godi\u0161njicu ro\u0111enja slavnog poljskog i jednog od najve\u0107ih svjetskih pijanista i skladatelja romantizma Frederica Chopina. Ro\u0111en je 1810. godine u Poljskoj u mjestu Zelazowa Woli nedaleko od Var\u0161ave. S nepunih \u0161est godina i sam je po\u010deo u\u010diti klavir te je ubrzo bilo jasno da je \u010dudo od djeteta, a uspore\u0111ivali su ga s Mozartom. Sa sedam godina ve\u0107 nastupa po salonima i sklada prve skladbe. Obrazuje se na Var\u0161avskom konzervatoriju i stje\u010de reputaciju genija. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Za razliku od brojnih knji\u017eevnih tekstova o tuberkulozi, o ovoj se bolesti kao tema prisutnoj u likovnoj umjetnosti nije pisalo gotovo ni\u0161ta. Tuberkuloza je bila bolest koja je polako ili brzo, ali sigurno dovodila do smrti. Oporavak je bio rijedak, imala je duboke u\u010dinke u umjetnosti, uklju\u010duju\u0107i i takve aspekte kao \u0161to je materijal koji umjetnik koristi za oblikovanje svojeg djela. Osobiti primjer je talijanski slikar Amadeo Modigliani, koji je u po\u010detku svog umjetni\u010dkog djelovanja \u017eelio postati kipar, \u010detiri godine se bavio klesarstvom, ali nije stvorio ni jedno djelo. Uporaba kamena pokazala se nesretnim izborom, jer je jo\u0161 od rane mladosti imao plu\u0107nu tuberkulozu. Tjelesni napor prilikom klesanja, pra\u0161ina i ka\u0161alj na kraju su ga odvratili od klesanja i vratili na slikarstvo za koje je i bio \u0161kolovan. Umro je od tuberkuloze u 36. godini \u017eivota (Stirling, 1997.). Ferdinand Hodler, je bio najpoznatiji \u0161vicarski slikar na prijelazu iz XIX. u XX. stolje\u0107e. Ro\u0111en je u Bernu, najstarije od \u0161estero djece stolara i \u017eene iz selja\u010dke obitelji. Do njegove osme godine otac i dva brata umrli su od tuberkuloze. Vrga (2012.) na vrlo specifi\u010dan na\u010din u svojoj knjizi: \u201cTuberkuloza i likovnost\u201d obra\u0111uje utjecaj tuberkuloze na likovno stvarala\u0161tvo. Knjiga je objedinila medicinski i estetski pristup prou\u010davanju umjetnika; doti\u010de se \u017eivota i rada umjetnika s posebnim osvrtom na povijest bolesti i utjecaj bolesti na likovno stvarala\u0161tvo. On je bio lije\u010dnik za plu\u0107ne bolesti i tuberkulozu, koji poznaje psihopatologiju bolesnika oboljelih od tuberkuloze, odnosno vezu izme\u0111u bolesti i psihi\u010dkog \u017eivota, poku\u0161ao uspostaviti korelaciju izme\u0111u bolesti i pojedinih umjetni\u010dkih djela te prosuditi u kolikoj je mjeri tuberkuloza utjecala na njihovo stvarala\u0161tvo. Sam autor taj na\u010din naziva \u201cpatografskim pristupom u interpretaciji umjetni\u010dke produkcije\u201d. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Tuberkuloza je bila neizostavni dio dru\u0161tvenog \u017eivota, imala je \u0161iroki dru\u0161tveni utjecaj. Mnoge ljudske sudbine povezane su s tuberkulozom. Me\u0111utim, u\u010destalost tuberkuloze u romanti\u010dno doba zna\u010dila je da je niz umjetni\u010dki nadarenih osoba bilo me\u0111u mno\u0161tvom oboljelih od tuberkuloze toga vremena. To je dovelo ili dovodilo do vrlo pogre\u0161nog zaklju\u010dka da su bolest, tuberkuloza i genijalnost u umjetnosti povezani. Za u\u010dinak tuberkuloze na \u010dudesni kreativni umjetni\u010dki nagon, mo\u017ee se re\u0107i da je bio inspirativan, a ne intelektualan proces, iako je to vrlo te\u0161ko razlikovati. Neki pretpostavljaju da ne\u0161to ni\u017ea temperatura koja prati bolest mo\u017ee potaknuti poja\u010danu percepciju, drugi da tuberkuloza kao i druge zdravstvene ku\u0161nje ponekad pobu\u0111uju maksimalno iskori\u0161tavanje unutarnjih resursa duha i misli, a razmi\u0161ljanje o preranoj mogu\u0107oj smrti ubrzala je hitnost u svojem djelovanju. Na kraju mo\u017ee se zaklju\u010diti da je ve\u0107ina umjetnika spoznala svoj puni potencijal premda im je za prikaz njihovog punog potencijala uskra\u0107eno vrijeme, uglavnom su umirali vrlo mladi.<\/p>\n <\/a> 1. BOYLE, E. (2018): The art of consuption – TB and John Lavery. Hektoen Int. J. Med. Human. 10, 3-10. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Tuberculosis has had an immeasurable impact on the history of mankind, including art. What would an artistic genius have brought into the world of books, music or painting had they not died very young? The influence of tuberculosis on artistic activity and artists suffering from it are presented. Key words:<\/strong> history; tuberculosis; literature; music; painting<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017deljko Cvetni\u0107* Dr. sc. \u017deljko CVETNI\u0106*, dr. med. vet., akademik, (dopisni autor, e-mail: cvetnic@veinst.hr), Hrvatski veterinarski institut – podru\u017enica Veterinarski<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":5,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[63,60,62,64,61],"issuem_issue":[72],"ppma_author":[101],"class_list":["post-141","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-review-articles","tag-glazba","tag-history","tag-knjizevnost","tag-slikarstvo","tag-tuberkuloza","issuem_issue-52-1"],"yoast_head":"\n
\nDr. sc. \u017deljko CVETNI\u0106<\/strong>*, dr. med. vet., akademik, (dopisni autor, e-mail: cvetnic@veinst.hr), Hrvatski veterinarski institut – podru\u017enica Veterinarski zavod Kri\u017eevci, Kri\u017eevci, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.1.13<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Tuberkuloza i knji\u017eevnost<\/a>Tuberkuloza i glazbena umjetnost<\/a>Tuberkuloza i likovna umjetnost<\/a>Zaklju\u010dak<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nMnogobrojna obitelj, otac i bra\u0107a Ive Andri\u0107a knji\u017eevnika i dobitnika Nobelove nagrade za kni\u017eevnost umrli su od tuberkuloze, a i sam Ivo Andri\u0107 je dugo bolovao od te bolesti. U operama \u201cLa Traviata<\/em>\u201d Giuseppea Verdija i \u201cLa boh\u00e8me<\/em>\u201d Giacoma Puccinija tematizirana je bolest toga vremena, tuberkuloza. Frederic Chopin, utjelovljenje je romanti\u010darskog umjetnika, ne samo zbog pripadnosti stilskom razdoblju romantizma, ve\u0107 i zbog svog \u017eivota ispunjenog doga\u0111ajima, osobnih i dru\u0161tvenih patnji. Umro je u 39. godini od tuberkuloze i uz velike je po\u010dasti pokopan na groblju P\u00e8re Lachasie u Parizu, a njegovo je srce, potajno, prenijeto u Var\u0161avu, gdje je uzidano u jedan stup crkve Svetoga Kri\u017ea. Tuberkuloza je bila zastupljena i u likovnoj umjetnosti. Talijanski slikar Amadeo Modigliani, u po\u010detku svog umjetni\u010dkog rada \u017eelio je postati kipar, ali tjelesni napor prilikom klesanja, pra\u0161ina i ka\u0161alj odvratili su ga od klesanja i vratili slikarstvu. Umro je od tuberkuloze u 36. godini \u017eivota. Ferdinandu Hodleru, \u0161vicarskom slikaru, otac, majka, bra\u0107a i sestre umrli su od tuberkuloze. Ovo te\u0161ko iskustvo bolesti i smrti odrazilo se na njegovo slikarstvo. Edvard Munch, samouki norve\u0161ki slikar bio je duboko pogo\u0111en smr\u0107u voljenih \u010dlanova obitelji. Mra\u010dna raspolo\u017eenja tjeskobe i o\u010daja ogledavaju se na njegovim platnima.
\nOpisani su i mnogi hrvatski slikari oboljeli ili umrli od tuberkuloze: (Slava Ra\u0161kaj umrla je u 29. godini \u017eivota, Miroslav Kraljevi\u0107 u 28., Milan Steiner u 25., Tomislav Kolombar u 21. godina \u017eivota). Usprkos njihovim kratkim \u017eivotima, svaki je od njih ostvario izniman, cjelovit i znatan umjetni\u010dki opus.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\n\u010cesto se prilikom prou\u010davanja biografija slavnih osoba mo\u017ee primijetiti da su bili diskriminirani zbog mentalnih bolesti, a mo\u017ee se samo naga\u0111ati o koli\u010dini njihove produktivnosti i u\u010dinku da su bili prihva\u0107eni i da su ih suvremenici razumjeli. \u0160to bi ti umjetni\u010dki geniji unijeli u svijet knji\u017eevnosti, slikarstva ili glazbe da nisu umrli mladi? Pri\u010da o tuberkulozi daje nam predod\u017ebu kakav je utjecaj ova bolest imala na \u017eivot i kulturu tih vremena. Osim lepre, zapadna civilizacija nije poznavala niti jednu bolest koja bi tako dugo utjecala na tijelo i um ljudi kao tuberkuloza (Chlarke, 1962.). Spoznaja da se boluje od tuberkuloze jo\u0161 je polovicom XX. stolje\u0107a bila iznimno stresna, jer se nije mogla izlije\u010diti, kao u dana\u0161nje vrijeme dijagnoza raka. Za razliku od drugih bolesti koje su ve\u0107inom bile dru\u0161tveno stigmatizirane, tuberkuloza je tijekom dijela povijesti bila \u201cromanti\u010dna bolest<\/em>\u201d obi\u010dno s poja\u010danom senzibilno\u0161\u0107u, produhovljeno\u0161\u0107u i kreativno\u0161\u0107u koja je pratila pojedine umjetnike. No ni tuberkuloza nije zauvijek zadr\u017eala prizvuk romanti\u010dnosti, postala je ono \u0161to je u stvari i bila, bolest bijede i siroma\u0161tva (Cvetni\u0107, 2019.). Tijekom druge polovice XIX. stolje\u0107a simptomi tuberkuloze bili su romantizirani, a desetlje\u0107ima su standardi ljepote opona\u0161ali upravo njezine u\u010dinke. Uvu\u010deni obrazi, izrazita mr\u0161avost, bljedilo postali su po\u0161tovane osobine koje su se smatrale ispunjenjem ideala suvremenog dru\u0161tva u pogledu \u017eenstvenosti. Postavlja se pitanje za\u0161to je tuberkuloza bila romantizirana?
\nSimptomi tuberkuloze bili su znatno druga\u010diji od drugih, tada vrlo opasnih epidemija koje su poharale dru\u0161tvo tijekom XIX. i XX. stolje\u0107a. Klini\u010dki znaci koje su prouzro\u010dile tada\u0161nje bolesti kolera ili kuga, poput proljeva i povra\u0107anja, smatrane su nedostojanstvenima. Iz tih razloga, vidljivi klini\u010dki znaci prouzro\u010deni tuberkulozom, poput gubitka kilograma i bljedila ko\u017ee, smatrali su se prihvatljivim, za razliku od kolere koja je ponekad za svega nekoliko sati od \u010dovjeka zbog dehidracije mogla napravi ruinu, a nazivali su je i \u201cplava smrt\u201d zbog plavo sive boje ko\u017ee (Ogden, 2020.).<\/p>\n
\nMnogi umjetnici posve\u0107uju joj djela u kojima prikazuju tragi\u010dne doga\u0111aje, prekinute ljubavi, siro\u010dad koja je ostala bez roditelja i smrt samog umjetnika.
\nPostoji predod\u017eba o piscu ili slikaru koji mr\u0161av i iscrpljen sjedi u mra\u010dnoj i zagu\u0161ljivoj sobi na\u010det tuberkulozom kojoj posve\u0107uje svoje posljednje retke (Dugac, 2005.). Razli\u010dite su bolesti bile teme knji\u017eevnih djela, jer bolest u \u010dovjeku izaziva burne osje\u0107aje, poput suosje\u0107anja, straha, brige, tuge do ga\u0111enja. U skladu s osnovnim zna\u010denjem same rije\u010di bolest (nemo\u0107, slabost i malaksavost) smatralo se da su takvi bolesnici osobito osjetljivi, produhovljeni i osje\u0107ajni. Umirali su mladi te im je i vlastita bolest mogla biti nadahnu\u0107e. Tuberkuloza ili su\u0161ica je bolest koja je u usporedbi s drugim bolestima u knji\u017eevnosti najzastupljenija.
\nOd nje su umrli: Antun Branko \u0160imi\u0107, Ivan Kozarac, \u0110uro Sudeta, Vjenceslav Novak i mnogi drugi hrvatski knj\u017eevnici (Opa\u010di\u0107, 2013.).<\/p>\nTuberkuloza i knji\u017eevnost<\/h2>\n
\n
\nRomantizam – dominantno europsko umjetni\u010dko razdoblje zapo\u010deo je krajem XVIII. stolje\u0107a i polako prepu\u0161tao dominaciju drugim razdobljima nakon 1850. Romantizam je nagla\u0161avao individualizam i osje\u0107aje umjetnika kao vrhunskoga, jedinstvenog, vizionarskog stvaraoca, uz dominantni osje\u0107aj melankolije. Karakteristi\u010dne teme uklju\u010divale su ljudsku dobrotu – humanizam.
\nTada se i pojavilo mi\u0161ljenje da je ovom razdoblju u umjetnosti \u201cpomogla\u201d tuberkuloza koja je \u201cnavodno\u201d pove\u0107ala umjetnikove kreativne sposobnosti. Vladalo je uvjerenje u skladu s onim \u0161to su drevni gr\u010dki lije\u010dnici nazivali spes phthisica<\/em> – nada oporavka od tuberkuloze, koja je dovodila do poja\u010dane osjetljivosti i velike kreativnosti unato\u010d te\u0161koj bolesti (Mahoney i Chorba, 2019.). Morens (2002.) navodi da je ovakvo stanje poticalo umjetnika da nastoji prihvatiti besmislenost i dati smisao velikoj patnji i boli o skoroj smrti. Takvo stanje postalo je jedan od preduvjeta dobrog umjetni\u010dkog djela. Francuski knji\u017eevnik Alexandre Dumas napisao je: \u201cBila je moda patiti od bolesti plu\u0107a, svi su bili tuberkulozni, osobito pjesnici, bilo je po\u017eeljno pljuvati krv i umrijeti prije nego \u0161to se napuni trideset godina<\/em>\u201d. Dumasov kolega Theophile Gautier je tada napisao da kao pjesnik nije mogao prihvatiti nikoga tko je bio pretil. Smanjenje umjetni\u010dkog stvaranja pripisivano je manjoj incidenciji tuberkuloze. Me\u0111u piscima romati\u010darskog razdoblja koji su oboljeli od tuberkuloze bili su poznati njema\u010dki pisci Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller i Georg Philipp Friedrich von Hardenberg.
\nWolfgang von Goethe najve\u0107i i najsvestraniji njema\u010dki knji\u017eevnik i mislilac obolio je od tuberkuloze ve\u0107 u ranim 20-tim godinama, ali nakon nekoliko godina se potpuno oporavio. Suprotno tome, Schiller – njema\u010dki dramati\u010dar, teoreti\u010dar umjetnosti i povjesni\u010dar, koji je u po\u010detku studirao medicinu bavio se knji\u017eevnim radom, napisao je Odu radosti<\/em> (njem. An die Freude<\/em>) koju je uglazbio Beethoven, kao \u010detvrti stavak svoje IX. simfonije. Umro je od plu\u0107ne tuberkuloze u 46. godini \u017eivota. Georg Philipp Friedrich Freiherr von Hardenberg, poznatiji pod svojim prezimenom Novalis, bio je njema\u010dki aristokrat, pjesnik, autor, mistik i filozof ranonjema\u010dkog romantizma iz XVIII. stolje\u0107a. Preminuo je od tuberkuloze u svojoj 28. godini \u017eivota (Mahoney i Chorba, 2019.).<\/p>\n
\nRoman daje to\u010dan prikaz europskog dru\u0161tva na po\u010detku XX. stolje\u0107a i otkriva sukob filozofija i politi\u010dkih ideala koji su neumoljivo vodili u rat. Mann je bio opsjednut bole\u0161\u0107u i bolestima te je opisao djela koja prili\u010dno duboko opisuju medicinske postupke. U \u010carobnoj gori<\/em> Mann opisuje parodiju na \u017eivot u sanatoriju za tuberkulozne bolesnike u Davosu prije Prvog svjetskog rata.
\nMannov roman precizno dokumentira metode dijagnoze i lije\u010denja tuberkuloze koje su se rabile prije ere antituberkulozne terapije. Pi\u0161e i o utjecaju tuberkuloze na zapadno dru\u0161tvo na prijelazu stolje\u0107a, raspravlja o dijagnosti\u010dkim tehnikama koje su se tada koristile i komentira evoluciju takvog lije\u010denja, uklju\u010duju\u0107i sanatorij, pneumotoraks i razli\u010dite druge na\u010dine lije\u010denja tuberkuloze onog vremena (Humphreys, 1989., Carter, 1998.).<\/p>\n
\nEdgar Allan Poe opisao je bolest svoje mlade \u017eene Virginie. Godine 1842. dok su ve\u010derali Virginia je imala nagli napadaj ka\u0161lja koji je Poe opisao: \u201cOdjednom se zaustavila stisnula grlo, a krv grimizne boje zapljusnula je njezinu dojku…<\/em>\u201d. Emily Bront\u00eb je u svojoj noveli Orkanski visovi opisala tuberkuloznu heroinu \u201cprili\u010dno mr\u0161avu, ali mladu i svje\u017eeg tena, a njezine su o\u010di bljesnule poput dijamanta<\/em>\u201d. Emily, njezine \u010detiri sestre, brat Branwell i njihova majka umrli su mladi od tuberkuloze. Obitelj Bront\u00eb jedna je od najtragi\u010dnijih, ali isto tako i najtalentiranijih knji\u017eevnih obitelji. Svaki \u010dlan obitelji iza sebe ostavio je barem jedan literarni naslov (Dormandy, 1999., Frith, 2014.).
\nEmily Jane Bront\u00eb, jedna je od najzna\u010dajnijih knji\u017eevnica u engleskoj knji\u017eevnosti viktorijanskoga doba, svjetsku je slavu tek posmrtno stekla. \u017dive\u0107i korak ispred svoga vremena, napisala je roman Orkanski visovi, prvi put objavljen 1847. godine. \u010citateljska ga je publika do\u010dekala hladno, a kritika ga nije shva\u0107ala. Danas Orkanski visovi imaju status jednog od najboljih ljubavnih romana u povijesti svjetske knji\u017eevnosti.
\nEmily Jane Bront\u00eb imala je \u010detiri sestre i brata. Najstarija sestra Mary umrla je od tuberkuloze sa samo 11 godina, a potom je i mla\u0111a Elizabeth do\u017eivjela istu sudbinu.
\nU jednoj su se godini, 1847. pojavile tri knjige; Charlottina \u201cJane Eyre<\/em>\u201d, Emilyni \u201cOrkanski visovi<\/em>\u201d i Anneina \u201cAgnes Grey<\/em>\u201d.
\nRomanu su prethodile pjesme koje je napisala zajedno sa svojim sestrama.
\nZbirku su, da bi je lak\u0161e objavile u sredini koja je sputavala svaki oblik \u017eenskoga javnog djelovanja, potpisale mu\u0161kim pseudonimima Currer, Ellis i Acton Bell.
\nKnjige su privukle pozornost kriti\u010dara koji su malo o\u0161trije ocijenili Orkanske visove, jer iako im se dopala ideju i narativni stil, ali su kritizirali izopa\u010denost, nemoralnost i nasilje opisane u djelu.
\n\u201eMo\u017eda je to djelo nekog izopa\u010denog uma\u201c, pisali su. Bla\u017ei su bili prema Agnes Grey, a Jane Eyre je postala knjiga – \u201cbestseller<\/em>\u201d. Brat, Patrick Branwell koga je cijela obitelj smatrala genijem, umro je od tuberkuloze u rujnu 1848. godine.
\nSamo tri mjeseca kasnije u prosincu je umrla i Emily. Doma\u0107ica je rekla kako je Emily umrla od slomljenog srca za svojim voljenim bratom. Toliko je propala da su je polo\u017eili u lijes koji je bio \u0161irok 40 cm.<\/p>\n
\nU stvari, opisivali su patnju oboljelih od tuberkuloze. Smatralo se da su ljudi koji kopne i izrazito su blijedi \u017ertve vampira ili su sami vampiri (Frith, 2014.).<\/p>\n
\nNema dvojbe da je \u010desto razmi\u0161ljao o bolesti pa je bolest postala jedan od va\u017enijih motiva u njegovim pjesmama: \u201cBolest \u010dini da \u010dovjek otkrije u sebi nekog drugog, razli\u010ditog od onog \u2018zdravog\u2019 \u010dovjeka.
\nMnoge osobine neslu\u0107ene i skrivene izi\u0111u na vidjelo, uop\u0107e sav du\u0161evni \u017eivot se poja\u010da.
\n\u010covjek vidi sebe u odnosima (naprimjer prema svojoj sudbini, prema smrti i \u017eivotu, i prema svojim bli\u017enjima) u kojima se ina\u010de nije imao prilike vidjeti. I sama bolest nekoga od bli\u017enjih djeluje na nas u tom smislu. I nereligiozan \u010dovjek postaje \u2018pobo\u017eniji\u2019, osje\u0107a mistiku \u017eivota mnogo dublje<\/em>\u201d (Pand\u017ei\u0107 Jak\u0161i\u0107 i Pand\u017ei\u0107 Kuli\u0161, 2011.).<\/p>\n
\nUpravo \u0160imi\u0107 utjelovljuje stereotip bole\u0107iva pjesnika, gdje bolest postaje subjekt i lajtmotiv, a Jure Ka\u0161telan za njega nadodaje: \u201cBio je to jedan od mnogih \u017eivotnih puteva selja\u010dkih mladi\u0107a koji iz sela, kroz bijedu, putuju u rani grob<\/em>\u201d (Tomljanovi\u0107, 2013.). Povijest njegove bolesti nije bila rekonstruirana osam desetlje\u0107a premda se time mogao otvoriti i jasniji pogled na njegovo umjetni\u010dko djelo. Nakon pronalaska originalnih dokumenata njegova se bolest i smrt mogu smjestiti u povijesni, dru\u0161tveni i kulturni kontekst. Pokazalo se da su uglavnom grije\u0161ili oni koji su isticali presudan utjecaj bolesti na njegovo cjelokupno knji\u017eevno djelo. Dvojbe nema da je pisao i pod utjecajem svoje bolesti, \u0161to se mo\u017ee odnositi samo na nevelik broj pjesama i kriti\u010dkih tekstova. Ponajprije je pisao u skladu sa svjetskim pjesni\u0161tvom svoga doba – ekspresionizmom koji je zna\u010dajno inspiriran bolesni\u010dkim i socijalnim nevoljama (Pan\u017ei\u0107 Jak\u0161i\u0107 i Pand\u017ei\u0107 Kuli\u0161, 2011.). Njegov \u017eivot, bolest, smrt i knji\u017eevna ostav\u0161tina zanimali su mnoge, ali zbog nesretnih povijesnih okolnosti nije bilo sustavnijih znanstvenih istra\u017eivanja. Povr\u0161nim pristupom izdvojila se pojednostavljena perspektiva o velikom pjesniku koji je bio te\u0161ko bolestan pa je svoje iskustvo prenosio u svoja djela. Stare tvrdnje (\u201cSpes phthisica<\/em>\u201d) su da je tuberkuloza bolest u kojoj oboljeli, unato\u010d tjelesnoj onemo\u0107alosti do kasnih stadija bolesti zadr\u017eavaju intelektualnu i stvarala\u010dku snagu (Pand\u017ei\u0107 Jak\u0161i\u0107, 2008.).<\/p>\n
\nNjegovi stihovi, poput pjesme Opomena<\/em>, pripadaju vrhuncima hrvatskoga i europskog kulturnog naslije\u0111a, a danas su izazov istra\u017eiva\u010dima na svjetskim sveu\u010dili\u0161tima kao primjer hrvatskog pjesnika koji je bio u suglasju s najsuvremenijim svjetskim pjesni\u010dkim izrazom svoga doba (Pan\u017ei\u0107 Jak\u0161i\u0107 i Pand\u017ei\u0107 Kuli\u0161, 2011.).<\/p>\n
\nSva njegova mnogobrojna obitelj s o\u010deve strane, uklju\u010duju\u0107i i oca, umrla je od tuberkuloze, a i sam Ivo Andri\u0107 je dugo bolovao od tuberkuloze. Njegova se obitelj osipala i gotovo izumrla zbog tuberkuloze, pogotovo mu\u0161ki \u010dlanovi i to u mla\u0111oj \u017eivotnoj dobi, poput Antuna Andri\u0107a, Ivinog oca. Njegov otac i trojica bra\u0107e su umrli od tuberkuloze u 32. godini \u017eivota. Posljednji rod, Ivina tetka, umire 1927. godine od kada veliki pisac ostaje jedini sarajevski Andri\u0107. Andri\u0107 je u svojim djelima vjerno opisao bolest, tamnovanja, tuge, tegobe, oporavke, \u0161to ukazuje na to da je i sam do\u017eivio dosta toga opisanog. Siroma\u0161tvo i te\u017eak \u017eivot koji su pogodili obitelj Andri\u0107, Ivina bolest i boravak u zatvoru odrazio se, prije svega, na pisanje u prvim ve\u0107im radovima. Prisutna je melankolija, patnja, bol, razo\u010daranje, dualizam pogleda na svijet kroz svjetlo i tamu, dobro i zlo, lice i nali\u010dje \u017eivota, likova i ljudskih karaktera.
\nNjegova prva djela pro\u017eima nemogu\u0107nost izlaska iz za\u010daranog kruga, pesimizam, bezizlaznost, strah, otu\u0111enost i o\u010daj.
\nAndri\u0107eve izuzetno te\u0161ke \u017eivotne prilike, posebno obiteljske i zdravstvene, sigurno su uzrok prevladavanja melankolije, pesimizma, introvertnosti, stradanja i ostalih tamnih strana \u017eivota u knji\u017eevnom djelu. Ve\u0107im dijelom Andri\u0107ev izbor su negativne pojave, nali\u010dje li\u010dnosti, bol i zlo u svijetu, trajnost patnje, dubina o\u010daja, ispraznost i prolaznost \u017eivota. Ali Andri\u0107 nas njegovim \u017eivotom i djelom navodi na zaklju\u010dak da stvarala\u010dki duh svojom snagom mo\u017ee oja\u010dati uru\u0161eno tijelo, da jedan bole\u017eljiv mladi\u0107 iz obitelji koja je izumrla od tuberkuloze, kre\u0107u\u0107i se rubom zdravstvene provalije, kora\u010daju\u0107i tankim konopom ponad \u017eivotnog sunovrata, mo\u017ee isploviti i poletjeti neslu\u0107enim visinama, putom fenomenalne karakterizacije kompleksnih likova, suptilnog oslikavanja lica i nali\u010dja \u017eivota, sublimacijom ljubavi za \u010dovjeka sa svim slabostima i vrlinama. To \u0107e postati i ostati konstanta njegovog djela, koja je oslikana i kroz stil, antiteti\u010dkom strukturom re\u010denice, oslonjenom na antitezu, paradoks i antimetabolu. \u201cSve je u delu<\/em>\u201d, rekao je sam Andri\u0107, a mi nemamo razloga da mu ne vjerujemo (Hanjali\u0107 i \u0110oki\u0107, 2011.).<\/p>\nTuberkuloza i glazbena umjetnost<\/h2>\n
\n
\nOpusom od 74 djela promijenio je svijet klavirske glazbe (\u0160pero, 2020.). Frederic Chopin bio je iznimno kreativan. Svoje osje\u0107aje izra\u017eavao je glazbom, \u201egovore\u0107i svojim klavirom\u201c slike koje su mu bile u mislima. Dominantna misao koju je nosio, a s vremenom mu je sve te\u017ee pada je njegova bolest, tuberkuloza.
\nSimptomi bolesti dominirali su velikim dijelom njegova \u017eivota, po\u010dev\u0161i od rane mladosti do zrele dobi. Njegov je \u017eivot bio uglazbljena pri\u010da, postaju\u0107i transcendentni pijanist i skladatelj, a svojom je glazbom je zadivio svijet (Hoeppner, 2016.).
\nUtjelovljenje je romanti\u010dnog umjetnika, ne samo zbog pripadnosti stilskom razdoblju romantike, ve\u0107 i zbog svog \u017eivota punog doga\u0111anja, osobnih i dru\u0161tvenih patnji. Umro je me\u0111u svojom obitelji i prijateljima. Pogreb je obavljen trinaest dana nakon smrti, a u crkvi je osim pokojnikovih djela, izveden Mozartov Requiem<\/em>. Uz velike je po\u010dasti odnesen na mjesto vje\u010dnog po\u010dinka, na groblje P\u00e8re Lachasie<\/em> u Parizu, veliki sin domovine Poljske koja tada nije ni postojala. Njegovo je srce, potajno, a na zahtjev Chopina, sestra Ludwika prenijela u Var\u0161avu, gdje je uzidano u jedan stup crkve Svetog Kri\u017ea i sakriveno spomen plo\u010dom. Tek kad je Poljska postala nezavisna, mogla se uz staru plo\u010du na kojoj je pisalo: \u201cIbi cor meum ubi patria<\/em>\u201d (\u201cTamo je moje srce, gdje je moja domovina<\/em>\u201d) postaviti i nova plo\u010da s natpisom: \u201cOvdje po\u010diva srce Fryderyka Chopina<\/em>\u201c (Verki\u0107, 2016.).<\/p>\nTuberkuloza i likovna umjetnost<\/h2>\n
\n
\nMe\u0111utim, tuberkuloza je bila zastupljena i u likovnoj umjetnosti. Realisti\u010dniji i medicinski prikazi u\u010dinaka bolesti \u010desto su nedostajali, a bolesnike su prikazivali lijepim i izrazito blijedim. Tu\u017ena sudbina pratila je irskog slikara Johna Laveryja, kojemu je tuberkuloza bila pratiteljica cijeli \u017eivot. Postao je uspje\u0161an i plodan slikar, istaknuta li\u010dnost u kulturnom i politi\u010dkom \u017eivotu Irske. Njegova je \u017eena umrla u 21. godini, a kasnije mu je umrla i k\u0107i. Iako Lavery nije obolio od tuberkuloze bolest je uvelike utjecala na njegovo stvarala\u0161tvo (Boyle, 2018.).<\/p>\n
\nNjegova se majka ponovno udala, ali je ubrzo podlegla istoj bolesti. Sva preostala bra\u0107a i sestre jedan po jedan umirali su od tuberkuloze. Ovo silno iskustvo bolesti i smrti u njegovoj mladosti odra\u017eava se na njegovo stvaranje. Svoj vlastiti strah od smrti ilustrira sna\u017enom slikom crne rupe, a i u drugim slikama vidljiva je i izra\u017eava se njegova zabrinutost mra\u010dnom stvarno\u0161\u0107u postojanja. Njegovo gotovo cijelo\u017eivotno suo\u010davanje s tuberkulozom nastavljeno je kad je i njegov sin obolio od tuberkuloze i bio prisiljen na lije\u010denje u planinama.
\nTo je razdoblje Hodler naslikao, ali njegov sin je \u017eivio jo\u0161 samo pet godina (Stirling, 1997., O\u02c8Donovan, 2012.).
\nTragi\u010dne smrti bile su \u010deste i mnoga djela prikazuju o\u017ealo\u0161\u0107enu rodbinu, poput slike: Bolesno dijete<\/em>, Edvarda Muncha, koja prikazuje njegovu sestru koja je umrla od tuberkuloze sa samo 14 godina.
\nOvu sliku tijekom svoga \u017eivota Munch je slikao \u0161est puta, rekao je da je rade\u0107i na svakoj slici, ponovo osjetio sna\u017enu tugu zbog gubitka svoje voljene sestre. Edvard Munch, samouki norve\u0161ki slikar bio je duboko pogo\u0111en promatraju\u0107i polagano, ali neumoljivo napredovanje tuberkuloze koja je zavr\u0161ila smr\u0107u voljenih \u010dlanova obitelji. Mra\u010dna raspolo\u017eenja tjeskobe i o\u010daja ogledavaju se na njegovim slikama: Sam je rekao:\u201dBolest, ludilo i smrt bili su an\u0111eli koji su okru\u017eivali moju kolijevku<\/em>\u201d. Bilo mu je samo pet godina kada je njegova majka umrla od tuberkuloze u dobi od 33 godine, njegova najstarija sestra umrla je od iste bolesti sa 16 godina. Tuberkuloza je imala neizravan utjecaj na njegova djela (Stirling, 1997.).<\/p>\n
\nTuberkuloza ostavlja svoje tragove na umjetni\u010dki izri\u010daj umjetnika, a djeluje i na dru\u0161tvo i okolinu. Opisao je 14 portreta slikara oboljelih, a neke i umrlih od tuberkuloze. Portreti su redom: Slava Ra\u0161kaj, Miroslav Kraljevi\u0107, Milan Steiner, Tomislav Kolombar, Kornelije Tomljenovi\u0107, Juraj Plan\u010di\u0107, Ignjat Job, Ivan Ettore, Gabro Raj\u010devi\u0107, Antun Mezdji\u0107, Ivo \u0160ebalj, Ljubo Ivan\u010di\u0107, Ga\u0161par Bolkovi\u0107 Pik i Hrvoje \u0160ercar. Ko\u0161ti\u0107 (2013.) primje\u0107uje da \u010ditaju\u0107i duboku analizu i seciranje svakog djela koje opisuje Vrga, gotovo je nemogu\u0107e zanijekati postojanje neke misti\u010dne povezanosti izme\u0111u tuberkuloze i umjetnosti. Ve\u0107 u prvih nekoliko portreta o\u010diti su neke zajedni\u010dki simptomi me\u0111u slikarima: Slava Ra\u0161kaj je umrla s nenapunjenih 29 godina \u017eivota kao \u201cnajsjajnija akvarelistica hrvatskog slikarstva<\/em>\u201d; nesvrstani student iz Hrvatske \u0161kole Miroslav Kraljevi\u0107 umire u 28.; karizmati\u010dni Milan Steiner umire u 25.; ili gr\u010deviti Koprivni\u010danac Tomislav Kolombar umire s napunjenih 20 godina \u017eivota. Uspore\u0111uju\u0107i 14 izabranih autora i njihove biografije, uo\u010davamo neke sli\u010dne simptome – primjerice, svaki od autora je, usprkos kratkom \u017eivotnom vijeku, ostvario izniman, cjelovit i znatan opus.
\nVrga promi\u0161lja o tome: \u201cKako to objasniti druga\u010dije negoli predosje\u0107ajem bliske smrti i strahom od \u201chorror vacui<\/em>\u201d (latinski izraz koji se upotrebljava za oznaku psiholo\u0161ko-moralnih i egzistencijalnih stanja: strah pred smr\u0107u, bezli\u010dno\u0161\u0107u svakodnevice), po kojoj je smrt u njima na stanovit na\u010din bila programirana i dovodila ih do preuranjene kreativne zrelosti, prisiljavala ih da \u017eivot sagledavaju druga\u010dijim o\u010dima i u grozni\u010davom ritmu dovr\u0161e svoje umjetni\u010dke zamisli. Jergovi\u0107 (2012.) u svojem tekstu opisuju\u0107i djelo pod naslovom: Boris Vrga: TBC art navodi, kako nanizani portreti na kraju otvaraju puno \u0161iru, veliku i rasko\u0161nu pri\u010du o tuberkulozi, o sociologiji, antropologiji i etnologiji bolesti, o na\u010dinima na koji se tuberkuloza socijalno o\u010ditovala i utjecala na hrvatsku kulturnu povijest, na stilove i na svjetonazor nara\u0161taja umjetnika, slikara, a pogotovo pisaca. Tragaju\u0107i za tuberkulozom u djelima ovih slikara, Vrga nabrajaju\u0107i slikare, od Kraljevi\u0107a i Plan\u010di\u0107a do Steinera i Raj\u010devi\u0107a, koji su preminuli mladi u jednom trenutku navodi da bi njihovo djelo bilo ve\u0107e, va\u017enije, ali i opse\u017enije i da su \u017eivjeli prosje\u010dan ljudski vijek. Pretpostavka je realna, zapravo to\u010dna, i odnosi se ne samo na slikare, nego i na pisce i pjesnike koji su u prvoj polovini dvadesetog stolje\u0107a umirali od tuberkuloze vrlo mladi. Ipak, iz dana\u0161nje perspektive, dvadeset pet godi\u0161njaci se smatraju premladima i bilo bi neozbiljno govoriti o zavr\u0161nim opusima njihovih djela. Me\u0111utim, svi su bili bolesni, imali su tuberkulozu i znali su da im \u017eivot nije duga vijeka, jer za bolest tada jo\u0161 nije bilo lijeka. Su\u0161ica je utjecala na ranu ozbiljnost i u\u017eivljenost hrvatskih pisaca i slikara te na potrebu da se u rana doba dovr\u0161avaju svoja zavr\u0161na djela. I kako Jergovi\u0107 ka\u017ee \u201eTuberkuloza je zanimljiva u literarnom, fikcionalnom smislu i po tome \u0161to njezin po\u010detak, kao ni tijek bolesti, nisu tipski, nego su prepuni varijacija\u201c. U Srednjem vijeku kuga, u moderno doba tuberkuloza, u postmoderno rak, bolesti su koje se upisuju u \u010dovjekov svjetonazor, kulturu i umjetnost, kao neka vrsta njihova sukreatora, pomo\u0107nika i \u0161egrta. Ali dok su kuga i rak, svaka na svoj na\u010din, asocijalne bolesti – kuga jer se \u0161iri epidemijski i masovno ubija, a rak jer je krajnje osoban i individualan – tuberkuloza je vrlo dru\u0161tvena, prilagodljiva, promjenjiva i prisna, gotovo filozofska bolest. Njezino barem privremeno uminu\u0107e radikalno je utjecalo na promjenu \u017eivotnih i umjetni\u010dkih diskursa.<\/p>\nZaklju\u010dak<\/h2>\n
\n
\nBolest je izazivala strah i neizvjesnost i poticala razmi\u0161ljanje o neizvjesnoj budu\u0107nosti. Letargija i rezignacija su vrlo karakteristi\u010dni za tijek bolesti, \u0161to je ponekad rezultiralo smanjenom kreativno\u0161\u0107u i u\u010dinkom, a ponekad je to dovelo do uvjerenja da tuberkulozni bolesnici posjeduju kreativniji nagon od zdravih umjetnika. Takvo se mi\u0161ljenje zadr\u017ealo i u XX. stolje\u0107u, sve do otkri\u0107a lijekova protiv tuberkuloze (Cvetni\u0107 i Dugac, 2020.).<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2. CARTER, R. (1998): The mask of Thomas Mann (1875-1955): medical insights and last illness. Ann. Thorac. Surg. 65, 578-585.
\n3. CVETNI\u0106, \u017d. (2019): Bolesti koje su mijenjale svijet. Medicinska naklada. Tuberkuloza- bijela kuga, str. 182-194.
\n4. CVETNI\u0106, \u017d. and \u017d. DUGAC (2020): History of tuberculosis – from tuberculin to antituberculotics (Part II). Vet. stn. 51, 535-546. (In Croatian).
\n5. CHLARKE, H. D. (1962): The imapct of tuberculosis on history, literature and art. Med. Hist. 6, 301-318.
\n6. DORMANDY, T. (1999): The White Death.- A History of Tuberculosis. New York, USA.
\n7. DUGAC, \u017d. (2005): Zdravstveno prosvje\u0107ivanje protiv tuberkuloze u me\u0111uratnoj Hrvatskoj. Medicus 14, 155-171.
\n8. FRITH, J. (2014): History of tuberculosis. Part 1 – phthisis, consomption and the white plaque. J. Mil. Vet. Heallth 22, 29-35.
\n9. HANJALI\u0106, J. i D. \u0110OKI\u0106 (2011): Andri\u0107eve porodi\u010dne i zdravstvene (ne)prilike i njihove refleksije u knji\u017eevnom djelu. Napredak 18, 24-27.
\n10. HOEPPNER, V. H. (2016): Comparing the clinical course oftuberculosis with the musical flow of Chopin\u02c8s Prelude No. 4. Music and Medicine 8, 207-213.
\n11. HUMPHREYS, P. (1989): The Magic Mountain – A Time Capsule of Tuberculosis Treatment in the Early Twentieth Century. CBMH\/BCHM 6, 147-163. https:\/\/www.utpjournals.press\/doi\/pdf\/10.3138\/cbmh.6.2.147.
\n12. KO\u0160TI\u0106, B. (2013): Seciranje slikarstva – o bolesti u umjetnosti i umjetnosti u bolesti. Zarez – dvotjednik za kulturu i dru\u0161tvena zbivanja. 355 (28.3.2012.), http:\/\/www.zarez.hr\/clanci\/seciranje-slikarstva.
\n13. MAHONEY, D. and T. CHORBA (2019): Romanticism, Mycobacterium, and the Myth of the Muse. Emerg. Infect. Dis. 25, 617-618.
\n14. MARI\u0106, A. (2014): Emily Jane Bront\u00eb – sfinga engleske knji\u017eevnosti – sretan joj 196. ro\u0111endan. Web stranica. https\/\/citaj knjigu.com\/. Pristupljeno. 5.12. 2020.
\n15. MORENS, D. M. (2002): At the deathbed of consumptive art. Emerg. Infect. Dis. 8, 1353-1358.
\n16. O\u02c8DONOVAN, L. J. (2012): A Fragile Peace: The hard-won art of Ferdinand Hodler. American Jesuit Review, 207, 16-20.
\n17. OGDEN, P. (2020): Romanticizing death: Art in the age of tuberculosis. https:\/\/www.thecollector.com\/tuberculosis-art\/
\n18. OPA\u010cI\u0106, N. (2013): Zdravlje i bolest. Vijenac 502, Kolumna, (http:\/\/www.matica.hr\/vijenac\/502\/zdravlje-i-bolest-21800\/).
\n19. PAND\u017dI\u0106 JAK\u0160I\u0106, V. i D. PAND\u017dI\u0106 KULI\u0160 (2011): \u201cVra\u0107anje suncu\u201d Antuna Branka \u0160imi\u0107a. Acta Med. Croatica 65, 459-466.
\n20. PAND\u017dI\u0106 JAK\u0160I\u0106, V. (2008): Antun Branko \u0160imi\u0107 o bolesti i u bolesti. U: Pand\u017ei\u0107 V, ur. Zbornik radova s Me\u0111unarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom knji\u017eevniku Antunu Branku \u0160imi\u0107u. Drinovci: Matica hrvatska Grude, 2008, 451-472.
\n21. STIRLING, G. (1996): Tuberculosis and 19th and 20th century painters. Proc. R. Coll. Physicians Edinb. 27, 221-226.
\n22. \u0160PERO, T. (2020): Tijelo genija je u Parizu, a srce se \u010duva u Poljskoj. Ve\u010dernji list 31. 7. 2020. Str. 35.
\n23. TOMLJANOVI\u0106, P. (2013): Tuberkuloza kao knji\u017eevni motiv i narativna strategija. U: Bolest kao narativ u novijoj hrvatskoj knji\u017eevnosti. Diplomski rad, (www.academia.edu\/5460812\/Bolest_kao_narativ_u_novijoj_hrvatskoj_knji\u017eevnosti).
\n24. URLICH, T. (2008): Rembrandt and tuberculosis. Pneumologie 62, 200-203.
\n25. URLICH, T. (2016): Rembrandt and TB. How TB influenced fine arts (Famous victims of TB). XX Congreso International sobre Tuberculosis UITB 2016. Conferencija di Clausura (November 22, 2016, Barcelona).
\n26. VERKI\u0106, M. (2016): \u017divot i djelo Frederica Chopina. Diplomski rad. U\u010diteljski fakultet Petrinja. Str. 26.
\n27. WILLICH, S. N. (2006): Phycians in opera – reflection of medical history and public perception. BMJ, 333, 1333-1335.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
History of tuberculosis: Tuberculosis and art (Part IV)<\/h2>\n
\n\u017deljko CVETNI\u0106<\/strong>, DVM, PhD, Academician, Croatian Veterinary Institute – Regional Department Kri\u017eevci, Kri\u017eevci, Croatia<\/div>\n
\n
\nDuring the period of Romanticism, there was the myth that tuberculosis increased creative abilities among the afflicted. Writers suffering from tuberculosis included the renowned German writers Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller and Georg Philipp Friedrich von Hardenberg. Lord Gordon Byron wrote about tuberculosis, while Edgar Allan Poe lost his parents to tuberculosis as a child, and later himself died of it. The English poet John Keats perished from the disease, together with his entire family, as did Russian writer Anton Pavlovich Chekhov. The Bront\u00eb family is one of the most tragic but also the most talented literary families, with all its members dying of tuberculosis at a very young age.
\nAntun Branko Simic, one of Croatia\u2019s greatest poets, died of tuberculosis at the age of 27.
\nDespite his short life, he left an extraordinary literary legacy. Ivo Andric, writer and Nobel Prize laureate for literature suffered from the disease for a long time, while his father and brothers died of it. The operas La Traviata by Giuseppe Verdi and La Boh\u00e8me by Giacomo Puccini were met with a great problem at the time, tuberculosis. Frederic Chopin is the incarnation of a Romantic artist, not only because he belongs to the stylistic period of Romanticism, but also because of his life marked with personal and social suffering.
\nHe died at the age of 39 from tuberculosis and was interred with great honours at the P\u00e8re Lachaise cemetery in Paris, while his heart was secretly transferred to Warsaw, where it was built into a column in the Church of the Holy Cross. Tuberculosis is widely represented in the fine arts. An example is Italian painter Amadeo Modigliani, who initially wanted to become a sculptor.
\nHowever, the physical effort involved in stonemasonry, dust and cough eventually distracted him from sculpting and brought him back to painting. He died of tuberculosis at the age of 36. Ferdinand Hodler, a Swiss painter, lost his parents and all of his siblings to tuberculosis. This great experience of illness and death in his youth was reflected in his painting. Edvard Munch, a self-taught Norwegian painter, was deeply affected by the death of loved family members, reflected by the dark moods of anxiety and despair in his paintings. Many Croatian painters also suffered from the disease, and some died, such as Slava Ra\u0161kaj, who died at the age of 29, then Miroslav Kraljevic, at the age of 28, Milan Steiner at the age of 25, or Tomislav Kolombar, at the age of 20. Despite their short life spans, each of these artists achieved an exceptional, complete and significant opus.<\/p>\n