![\"MagdalenaPalic\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/MagdalenaPalic2021.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
M. Pali\u0107<\/strong>, L. \u0160eri\u0107 Jelaska<\/strong>, P. D\u017eaja<\/strong>, A. Gudan Kurilj<\/strong> i K. Severin<\/strong>*<\/p>\n <\/a><\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Postmortalnim intervalom (PMI) nazivamo vrijeme koje je proteklo od trenutka uginu\u0107a \u017eivotinje. Njegovom procjenom dolazimo do spoznaja vezanih uz na\u010din i okolnosti smrti, a u pojedinim slu\u010dajevima poma\u017ee nam u pronala\u017eenju po\u010dinitelja. U ovom radu prikazan je slu\u010daj u kojemu je postavljena sumnja da je do\u0161lo do po\u010dinjenja kaznenog djela ubijanja i mu\u010denja \u017eivotinje te je osim uzroka uginu\u0107a bilo potrebno ustvrditi postmortalni interval. Odre\u0111ivanje PMI-a se temeljilo na procjeni postmortalnih promjena i entomolo\u0161kog nalaza. Nakon smrti, \u017eivotinjsko tijelo prolazi kroz odre\u0111ene promjene koje su posljedica prestanka \u017eivotnih funkcija i smrti stanica. Nastale promjene su nepovratne i progresivne te u kona\u010dnici dovode do potpunog raspadanja tijela. Tijekom razudbe ustvr\u0111eni su uznapredovali znaci truljenja i izostanak mrtva\u010dke uko\u010denosti te je bilo nemogu\u0107e precizno ustvrditi PMI isklju\u010divo na temelju postmortalnih promjena. U ovakvim ili sli\u010dnim slu\u010dajevima gdje postoji postmortalna kolonizacija kukcima mogu\u0107e je ustvrditi PMI odre\u0111ivanjem vrste i starosti razvojnih stadija te utjecaja okoli\u0161nih faktora na njihov razvoj. Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> postmortalni interval, postmortalne promjene, forenzi\u010dka entomologija, pas<\/em><\/p><\/blockquote>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Neizostavni dio pri razudbi le\u0161ina je prosu\u0111ivanje postmortalnog intervala (PMI), odnosno vremena koje je proteklo od uginu\u0107a \u017eivotinje do pronalaska, odnosno trenutka razudbe le\u0161ine tijekom koje se ustvr\u0111uju postmortalne promjene. Ona je posebice bitna u slu\u010dajevima neprirodne i sumnjive smrti (Aydin i sur., 2010.). Osim toga, mo\u017ee nam pomo\u0107i u pronala\u017eenju po\u010dinitelja te katkada ukazati na okolnosti u kojoj je smrt nastupila (Munro i Munro, 2008.).<\/p>\n Postoje tri na\u010dina ustvr\u0111ivanja PMI-a s obzirom na dokaz: anamnesti\u010dki dokaz (na temelju navika, kretanja i aktivnosti \u017eivotinje), okoli\u0161 i s okoli\u0161em povezani dokaz (prisutan u blizini tijela) i fizi\u010dki dokaz (prisutan u tijelu). Svi ovi na\u010dini uz izjave svjedoka ili istra\u017eni nalaz, uklju\u010duju i kada je \u017eivotinja posljednji put vi\u0111ena \u017eiva, treba uzeti u obzir prije formiranja mi\u0161ljenja o trenutku smrti ili ozljede (Merck i Miller, 2013.). Drugim rije\u010dima, precizno ustvr\u0111ivanje uklju\u010duje razmatranje brojnih \u010dimbenika, od utjecaja okoli\u0161a do fizi\u010dkih i biokemijskih promjena koje se u tijelu nakon smrti doga\u0111aju. Nakon smrti \u017eivotinje uslijed prestanka cirkulacije dolazi do razvoja postmortalnih promjena koje \u010desto u literaturi nazivaju sigurnim znacima smrti (signa mortis<\/em>) (Grabarevi\u0107 i Sabo\u010danec, 2016.). Promjene koje nastaju nepovratne su i progresivne, pojavljuju se i nestaju odre\u0111enim redoslijedom (Brooks, 2016.). Neizostavni dio pri prosu\u0111ivanju PMI-a je analiza navedenih promjena koje dijelimo na rane i kasne, odnosno na vjerojatne i sigurne znakove smrti. U rane znakove smrti ubrajamo mrtva\u010dku hladno\u0107u (algor mortis<\/em>), mrtva\u010dke pjege (livore mortis<\/em>) te mrtva\u010dku uko\u010denost (rigor mortis<\/em>) (\u0160kavi\u0107, 2004.). Prestankom rada srca i zaustavljanjem cirkulacije, unutar 30 minuta do 2 sata dolazi do slijeganja nezgru\u0161ane krvi (hypostasis sanguinis postmortalis<\/em>) (Brooks, 2016.). Pod utjecajem gravitacijske sile nezgru\u0161ana krv se slijeva u ni\u017ee dijelove tijela (D\u017eaja i Grabarevi\u0107, 2011.). U trenutku smrti u mi\u0161i\u0107nim vlaknima dolazi do prestanka stvaranja adenozin trifosfata (ATP), dok ujedno dolazi i do njegove razgradnje. Upravo zbog toga uslijed manjka energije koja je potrebna za proces relaksacije, mi\u0161i\u0107na vlakna ostaju u gr\u010du (\u0160kavi\u0107, 2004.). Obi\u010dno zapo\u010dinje 2 do 6 sati (prosje\u010dno 2-4 sata) nakon smrti i traje 36 sati nakon \u010dega po\u010dinje popu\u0161tati. Me\u0111utim, treba naglasiti kako je mrtva\u010dka uko\u010denost pod izrazitim utjecajem okoli\u0161ne temperature te uvelike ovisi o uzroku uginu\u0107a (Brooks, 2016.). U iscrpljenih \u017eivotinja dolazi do njezina trenutnog nastajanja (katalepti\u010dka uko\u010denost), bez prethodne faze mrtva\u010dke mlohavosti zbog potro\u0161nje ATP-a (Merck i Milller, 2013.). Mi\u0161i\u0107je se obi\u010dno ko\u010di odre\u0111enim redoslijedom te se prvo ko\u010de mi\u0161i\u0107i koji su za\u017eivotno bili aktivniji. Ovakav redoslijed predstavlja Nystenov redoslijed ko\u010denja ili descendentni tip ko\u010denja (typus descendens<\/em>). Obrnuti redoslijed ko\u010denja, pri kojemu se prvo ko\u010de mi\u0161i\u0107i stra\u017enjih ekstremiteta karakteristi\u010dan je za zeca i zove se ascendentni tip ko\u010denja (typus ascendens<\/em>) (Grabarevi\u0107 i Sabo\u010danec, 2016.). Mrtva\u010dka uko\u010denost obi\u010dno traje sve do trenutka fizi\u010dkog pomicanja tijela, kada prestaje, no nakon nekog vremena se ponovno uspostavlja u razli\u010ditom obujmu ovisno kada je prekinuta, u po\u010detku ili pri kraju nastajanja (\u0160kavi\u0107, 2004.).<\/p>\n Istodobno navedenim promjenama le\u0161ina se postupno razgra\u0111uje (decompositio<\/em>), \u0161to uklju\u010duje proces autolize i truljenja (Merck i Miller, 2013.). Jedna od naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih metoda za procjenu minimalnog postmortalnog intervala (PMI min) je analiza kukaca koji se nalaze na le\u0161inama u razli\u010ditim fazama raspadanja i njihovih razvojnih stadija (Anderson, 2013.). Ova je metoda naro\u010dito pouzdana ako je od smrti pro\u0161lo 72 sata (Defilipo i sur., 2016.). Uporaba kukaca intezivirana je po\u010detkom pro\u0161loga stolje\u0107a te je do\u0161lo do razvoja nove discipline koja se naziva forenzi\u010dka entomologija (Brundage i Byrd, 2016.). Prilikom prikupljanja entomolo\u0161kih dokaza li\u010dinke treba pravilno pohraniti, kako bi se izbjegla degradacija i druge postmortalne promjene koje bi mogle dovesti do pogre\u0161aka u procjeni njihove morfologije i starosti (D\u017eaja i Grabarevi\u0107, 2011.). Najbolje ih je prikupiti na mjestu pronalaska le\u0161ine te zabilje\u017eiti mjesto i to\u010dne koordinate na kojem je le\u0161ina prona\u0111ena, kako bi se mogli prikupiti meteorolo\u0161ki podatci (Brundage i Byrd, 2016.). Prilikom uzorkovanja li\u010dinaka, postoji protokol koji je razvila Europska udruga za forenzi\u010dku entomologiju (EAFE) koja preporu\u010duje usmr\u0107ivanje i fiksiranje li\u010dinaka uranjanjem u vru\u0107u vodu prije skladi\u0161tenja u 80 %-tnom etanolu. Razvojem molekularnih metoda, odre\u0111ivanje vrsta mogu\u0107e je analizom DNK \u0161to se sve \u010de\u0161\u0107e koristi unutar forenzi\u010dke entomologije (Moore i Shemilt, 2017.). Metoda odre\u0111ivanja genske ekspresije i koli\u010dine steroidnih hormona potrebnih za proces presvla\u010denja i metamorfoze mo\u017ee se koristiti u ustvr\u0111ivanju starosti jedinke. <\/a> ▲<\/a><\/p>\n Prema zahtjevu jednog op\u0107inskog dr\u017eavnog odvjetin\u0161tva bilo je potrebno ustvrditi uzrok uginu\u0107a i starost le\u0161ine prona\u0111ene na mjestu na kojem se sumnja da je do\u0161lo do po\u010dinjenja kaznenog djela ubijanja i mu\u010denja \u017eivotinje. Dostavljena je le\u0161ina psa koja je prona\u0111ena u PVC vre\u0107i u prostoru napu\u0161tene \u0161tale. Prilikom pronalaska le\u0161ine 14-tog velja\u010de, ista je pohranjena na -20 \u00b0C \u010dime je prekinuti razvoj postmortalnih procesa. Po dostavi le\u0161ina je slijede\u0107eg dana pohranjena na +4 \u00b0C do trenutka razdube. Potpunom razudbom le\u0161ine uspostavilo se kako se nalazi u uznapredovalom stadiju postmortalnog raspadanja. Vanjskim pregledom uz odsustvo mrtva\u010dke uko\u010denosti uo\u010deni su uznapredovali znaci truljenja le\u0161ine poput stvaranja trule\u017enih plinova (intenzivan osjet le\u0161inskog zadaha, izbo\u010dena trbu\u0161na stjenka), prljavo zelenkasta prebojenja mjesta na ko\u017ei trbuha (pseudomelanoza) te autoliti\u010dno-trule\u017eni procesi koji se krakteriziraju krpi\u010dastim raspadanjem tkiva (dlaka i ko\u017ea su vla\u017ene i dlaka se lako skida prstima s ko\u017ee dok se na meku\u0161ima i nju\u0161ci epidermis spontano odvaja od dermisa) (Slika 1.). <\/p>\n Nedostatak ko\u017ee na prednjoj lijevoj nozi u podru\u010dju podlaktice gdje se jasno uo\u010davaju strukture potko\u017enih tkiva mi\u0161i\u0107a, tetive i kosti, potkrepljuju tvrdnju o razvoju uznapredovalih procesa truljenja.<\/p>\n Navedena promjena djelomi\u010dno je ustanovljena na drugim udovima no u manjem intenzitetu. Stupanj truljenja le\u0161ine odgovara nalazu nakon skidanja ko\u017ee i otvaranja tjelesnih \u0161upljina. Osim postmortalnih promjena na le\u0161ini je prona\u0111eno oko tridesetak li\u010dinaka \u010dija se pojava povezuje s njezinim raspadanjem. Tri jedinke su fotografirane digitalnom kamerom (Olympus DP12) spojenom na stereomikroskop (Olympus SZX7) i predstavljaju jedini izvor za identifikaciju. Prema obliku tijela i analne plo\u010de ustvr\u0111eno je da se radi o li\u010dinkama iz porodice muha zujara (Calliphoridae<\/em>). Oblik cefaloskeletona i prednjih odu\u0161aka nije jasno vidljiv, trnovi na tre\u0107em prsnom segment tako\u0111er nisu vidljivi pri kori\u0161tenom pove\u0107anju (Slika 4.) dok stra\u017enji odu\u0161ci na analnoj plo\u010di oblikom sli\u010de odu\u0161cima u vrste C. vicina<\/em> (Slika 5.).<\/p>\n <\/a> ▲<\/a><\/p>\n U prikazanom slu\u010daju procjena postmortalnog intervala temeljila se na procjeni postmortalnih promjena i entomolo\u0161kog nalaza. Razudbom le\u0161ine ustanovljeni su uznapredovali trule\u017eni procesi te izostanak mrtva\u010dke uko\u010denosti. Ovakve artefakte treba razlikovati od aktivne ili pasivne hiperemije, hipostaze te pojedinih intoksikacija (Munro i Munro, 2008.). Kako bi smo odredili postmortalni interval na temelju ustvr\u0111enih promjena, bilo je nu\u017eno ustvrditi temperaturu okoli\u0161a na mjestu nalaza le\u0161ine. U konkretnom slu\u010daju, s ciljem ustvr\u0111ivanja temperature okoli\u0161a na mjestu nalaza le\u0161ine uzeli smo u obzir uvjete u kojima je ona zate\u010dena te kretanje prosje\u010dnih maksimalnih i minimalnih temperatura s podru\u010dja tijekom prethodnih desetak dana. Prema jedino dostupnim podatcima vidljivo je kako se temperatura od 3. do 12. velja\u010de kretala od -3 do 9 \u00b0C, dok je od 29. sije\u010dnja do 2. velja\u010de bila razmjerno vi\u0161a i to od -3 do 16 \u00b0C. Izostanak mrtva\u010dke uko\u010denosti mo\u017ee se pripisati brojnim uzrocima i ne mo\u017ee nam dati precizan uvid kada je smrt nastupila. Smrzavanje tijela i niske temperature okoli\u0161a mogle su zaustaviti nastanak mrtva\u010dke uko\u010denosti te se taj isti proces nakon odmrzavanja mogao nastaviti. U istra\u017eivanju koje su proveli Erlandson i Munro (2007.) u pasa koji su bili pohranjeni na temperaturi od 11 do 17 \u00b0C, difuzna mrtva\u010dka uko\u010denost nastupila je za manje od jednog dana, dok je njezina prisutnost na stra\u017enjim udovima i \u010deljusti trajala do 7 dana. Treba uzeti u obzir kako i mogu\u0107a manipulacija le\u0161inom mo\u017ee dovesti do izostanka mrtva\u010dke uko\u010denosti (Merck i Miller, 2013.). Prema svemu sude\u0107i mo\u017eemo procijeniti da je le\u0161ina s obzirom na postmortalne promjene stara najmanje 72 sata, a najvi\u0161e 2-3 mjeseca.<\/p>\n Tijekom razudbe na glavi le\u0161ine prona\u0111eno je oko tridesetak li\u010dinaka muha (Insecta<\/em>: Diptera<\/em>), \u0161to predstavlja relativno nisku postmortalnu infestaciju. Razlika izme\u0111u izomegalnog i izomorfnog dijagrama je ta \u0161to se u izomegalni dijagram unosi du\u017eina li\u010dinke, dok izomorfni dijagram sadr\u017ei podatke o razvojnom stadiju i stupnju li\u010dinke na temelju \u010dega se izra\u010dunava dob. Njihovom primjenom postmortalni interval se mo\u017ee odrediti precizno jedino ako je temperatura gdje se le\u0161ina nalazila bila pribli\u017eno konstantna (npr. le\u0161ine na\u0111ene u zatvorenom prostoru). Na razvoj ve\u0107ine kukaca glavni utjecaj imaju temperatura i vlaga zraka. U prikazanom slu\u010daju le\u0161ina se nalazila unutar PVC vre\u0107ice u prostoru napu\u0161tene \u0161tale \u0161to treba uzeti u obzir, iako smo pretpostavili kako je temperatura unutar PVC vre\u0107ice odgovarala vanjskoj temperaturi. Temperatura je mogla biti neznatno povi\u0161ena, svega 2 do 5 \u00b0C u prvih 72 sata, i to zbog procesa raspadanja le\u0161ine tijekom kojih se dio topline odaje u okolni prostor i zbog nalaza le\u0161ine u vre\u0107i koja je ju djelomi\u010dno zadr\u017eala. C. vicina<\/em> obi\u010dno kolonizira le\u0161ina tijekom hladnijih vremena (Pelitero i Bordas, 2007.). Kako bi zapo\u010dela kolonizaciju temperatura okoli\u0161a se mora kretati oko 13 \u00b0C (Defilippo i sur., 2016.), dok je za njezin daljnji razvoj optimalna temperatura od 10-12 \u00b0C i 28-30 \u00b0C (Salimi i sur., 2018.). Dakako, prethodni zaklju\u010dci vrijede ako le\u0161ina nije mijenjala mjesto na kojem je prona\u0111ena, odnosno ako su temperaturna kretanja u napu\u0161tenoj \u0161tali i mikrocirkulacija odgovarala kretanjima s podru\u010dja mjerne postaje gdje je le\u0161ina prona\u0111ena. Uz okoli\u0161ne faktore postoje i brojni drugi faktori koji utje\u010du na brzinu razvoja pojedinih insekata kao \u0161to su: toplina nastala procesima truljenja, uslijed masovne kolonizacije kukaca, dostupnost hrane, na\u010din njihova sakupljanja i mjerenja te se posebno isti\u010du razli\u010dite vrste droga i lijekova unesene prehranjivanjem na le\u0161ini (Harvey i sur., 2016.). Bitno je naglasiti kako i masovna invazija kukaca i njihovih razvojnih stadija mo\u017ee stvoriti veliku razliku izme\u0111u temperature le\u0161ine i okoli\u0161a te se razlika mo\u017ee kretati od 1 do 3 \u00b0C \u0161to dovodi do ubrzanja njihova \u017eivotnog ciklusa (Sharmaa i sur., 2015.).<\/p>\n Odre\u0111ivanje postmortalnog intervala izrazito je kompleksan proces te prilikom njegove procjene treba prikupiti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e podataka. Kao \u0161to je vidljivo iz prikazanog slu\u010daja postmortalne promjene ne mogu dati precizan uvid u vrijeme koje je proteklo od smrti jedinke, jer je jako puno faktora koji utje\u010du na njih. <\/a> 1. ANDERSON, G. S. (2013): Forensic Entomology: The use of Insects in Animal Cruelty Cases. In: Merck, M. D.: Veterinary Forensics: Animal Cruelty Investigations, Second Edition, John Wiley & Sons, USA (273-286). <\/a> ▲<\/a><\/p>\n The post-mortem<\/em> interval (PMI) is the time elapsed since the death of an animal. The assessment of PMI leads us to determine the manner and circumstances of death, and in some cases, aids in finding the offender. This article presents a case of a suspected crime of killing and torturing animals, and apart from the cause of death, it was necessary to determine the post-mortem<\/em> interval. The determination of PMI was based on the assessment of post-mortem<\/em> changes and entomological findings. Key words:<\/strong> post-mortem interval; forensic entomology; post-mortem changes<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" M. Pali\u0107, L. \u0160eri\u0107 Jelaska, P. D\u017eaja, A. Gudan Kurilj i K. Severin* Magdalena PALI\u0106, dr. med. vet., asistentica, dr.<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"menu_order":1,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[35],"tags":[46,45,44,43],"issuem_issue":[72],"ppma_author":[156,160,157,158,159],"class_list":["post-131","article","type-article","status-publish","format-standard","hentry","category-professional-paper","tag-dog","tag-forenzicka-entomologija","tag-postmortalne-promjene","tag-postmortalni-interval","issuem_issue-52-1"],"yoast_head":"\n
\nMagdalena PALI\u0106<\/strong>, dr. med. vet., asistentica, dr. sc. Petar D\u017dAJA<\/strong>, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Andrea GUDAN KURILJ<\/strong>, dr. med. vet., izvanredna profesorica, dr. sc. Kre\u0161imir SEVERIN<\/strong>*, dr. med. vet., redoviti profesor, (dopisni autor, e-mail: severin@vef.hr), Veterinarski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska; dr. sc. Lucija \u0160ERI\u0106 JELASKA<\/strong>, stru\u010dna savjetnica, vi\u0161a znanstvena suradnica, Biolo\u0161ki odsjek, Prirodoslovno-matemati\u010dki fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/pdf.png\")
<\/a>https:\/\/doi.org\/10.46419\/vs.52.1.7<\/a><\/div>\n<\/p>\nSa\u017eetak<\/a>Uvod<\/a>Prikaz slu\u010daja<\/a>Rasprava<\/a>Literatura<\/a>Abstract<\/a><\/span><\/div>\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n
\n
\nPrema dostupnim entomolo\u0161kim dokazima na temelju uo\u010denih morfolo\u0161kih obilje\u017eja ustvr\u0111eno je da se radi o li\u010dinkama iz porodice muha zujara (Calliphoridae<\/em>) te se s odre\u0111enom razinom sigurnosti pretpostavilo da je rije\u010d o vrsti Calliphor vicina<\/em>. Naime, zbog propusta pri prikupljanju i pohrani uzoraka nije bilo mogu\u0107e na temelju morfolo\u0161ke razudbe i molekularnim analizama ustvrditi to\u010dan identitet vrste. Unato\u010d tome, entomolo\u0161ki nalaz je bitno doprinio u procjeni PMI i na taj na\u010din pomogao u rje\u0161avanju slu\u010daja.<\/p>\nUvod<\/h2>\n
\n
\nU trenutku smrti zaustavljaju se procesi stani\u010dne aktivnosti i oksidacije, dok se zaostala tjelesna toplina istovremeno odaje u okoli\u0161 pri \u010demu dolazi do hla\u0111enja le\u0161ine (algor mortis<\/em>) (Brooks, 2016.). Za o\u010dekivati je da se tijelo (objekt) hladi po Newtonovom zakonu, koji ka\u017ee kako je brzina hla\u0111enja razmjerna razlici izme\u0111u temperature povr\u0161ine tijela i okoli\u0161a (\u0160kavi\u0107, 2004.). Me\u0111utim, ovaj zakon ne vrijedi za biolo\u0161ku materiju kao \u0161to je le\u0161ina. Poznato je da nakon smrti temperatura tijela u pasa pada za 0,5 na sat (Proctor, 2009.). Pojedini autori navode kako pad temperature u unutra\u0161njosti ne prati pad temperature na povr\u0161ini tijela \u0161to se pripisuju aerobnom i anaerobnom postmortalnom metabolizmu ili bakterijskim metaboli\u010dkim procesima u crijevima (Brooks, 2016.). Mjerenjem rektalne temperature mogu\u0107e je odrediti pribli\u017eno vrijeme smrti unutar prvih 10 sati. Nakon ovog vremenskog perioda dolazi do postupnog izjedna\u010davanja temperature tijela s okoli\u0161nom temperaturom. U istra\u017eivanju koje su proveli Erlandsson i Munro (2007.) temperatura promatranih le\u0161ina pasa dosegnula je okoli\u0161nu temperaturu za 24 do 48 sati nakon smrti.<\/p>\n
\nNa strani slijeganja, javlja se ljubi\u010dasto prebojavanje ko\u017ee i sluznica te organa u trbu\u0161noj ili prsnoj \u0161upljini \u0161to nazivamo mrtva\u010dkim pjegama (livores mortis<\/em>), dok se na suprotnoj strani le\u0161ine javlja mrtva\u010dko bljedilo (pallor mortis<\/em>). U \u017eivotinja zbog dla\u010dnog pokriva\u010da najuo\u010dljivije je na potko\u017eju, o\u010dnim spojnicama te parnim parenhimatoznim organima ponajprije plu\u0107ima (Grabarevi\u0107 i Sabo\u010danec, 2016.).
\nSmatra se kako je livor mortis<\/em> u prvih 8 do 12 sati nefiksiran jer pritiskom na mrtva\u010dke pjege one blijede \u0161to u tom stadiju treba razlikovati od krvarenja. No, istekom toga vremena prebojenje ko\u017ee postaje fiksirano te ga je pritiskom nemogu\u0107e ukloniti (Brooks, 2016.). Obi\u010dno dijelovi le\u0161ine prislonjeni na \u010dvrstu podlogu ostaju obezbojeni zbog pritiska na krvne \u017eile \u0161to se naziva kontaktnim mrtva\u010dkim bljedilom. Upravo ova \u010dinjenica mo\u017ee odgovoriti na pitanje je li tijelo pomicano s mjesta zlo\u010dina (Merck i Miller, 2013.).
\nNajizrazitija promjena koju zapa\u017eamo na le\u0161ini je mrtva\u010dka uko\u010denost (rigor mortis<\/em>) (Grabarevi\u0107 i Sabo\u010danec, 2016.).<\/p>\n
\nNeposredno nakon smrti zapo\u010dinje proces samorazgradnje tijela, tj. autolize putem vlastitih enzima (autolysis<\/em>). Ovaj proces rezultat je nedostatka kisika, uslijed \u010dega stanice ne mogu odr\u017eavati gradijent iona i integritet stani\u010dne membrane \u0161to dovodi do izla\u017eenja citosolnih stani\u010dnih proteina u me\u0111ustani\u010dni prostor (Brooks, 2016.). Autoliza je lan\u010dana reakcija koja odre\u0111enim redoslijedom zahva\u0107a tijelo i organe (D\u017eaja i Grabarevi\u0107, 2011.) te se obi\u010dno prvo javlja na organima koji su bogati enzimima, kao \u0161to su gu\u0161tera\u010da i jetra. Meka tkiva poput srca, krvnih \u017eila, ligamenata, maternice i prostate pokazuju ve\u0107u otpornost, dok kosti, hrskavice, dlaka i nokti ostaju najdu\u017ee o\u010duvani (\u0160kavi\u0107, 2004.). Svojim napredovanjem autoliza vrlo brzo ustupa mjesto heterolizi (Brooks, 2016.), koja je obilje\u017eena izlaskom bakterija iz probavnog sustava i njihovim \u0161irenjem po organizmu \u0161to obi\u010dno nazivamo truljenjem le\u0161ine (putrefactio<\/em>) (Merck i Miller, 2013.). Truljenjem le\u0161ine dolazi do tipi\u010dnih promjena. Kao prvi znak truljenja javlja se prljavozeleno prebojavanje (pseudomelanosis<\/em>) ko\u017ee koje je obi\u010dno izra\u017eeno na ventralnoj strani abdomena, te se javlja 24 sata nakon smrti (Munro i Munro, 2008.). Pojava prljavozelenog pigmenta posljedica je spajanja hemoglobina sa sumporovodikom nastalim tijekom trule\u017enih procesa u crijevima (\u0160kavi\u0107, 2004.). Treba naglasiti kako je pseudomelanoza slabije izra\u017eena u pothranjenih i dehidriranih \u017eivotinja zbog manjka crijevnoga sadr\u017eaja i slabije aktivnosti bakterija u crijevima (Munro i Munro, 2008.). Kako trule\u017eni procesi napreduju dolazi do nakupljanja trule\u017enih plinova (vodik, amonijak, metan, ugljikov dioksid i drugi) koji dovode do nadutosti le\u0161ine (emphysema putrefactionis s. cadavericum<\/em>) te stvaraju pritom trule\u017eni zadah (foetor putrefactionis<\/em>) (D\u017eaja i Grabarevi\u0107, 2011.). U ljudi se nadutost le\u0161ine obi\u010dno javlja u periodu od 60-72 sata nakon smrti. Prekid integriteta ko\u017ee, njezino skidanje te gubitak dla\u010dnog pokriva\u010da je pojava koja je \u010desto vidljiva na le\u0161inama, a posljedica je razgradnje tijela. Utjecaj putrefakcije, aktivnosti insekata i strvina u kona\u010dnici dovodi do skeletonizacije le\u0161ine (Brooks, 2016.).
\nSve navedene promjene pod izrazitim su utjecajem intrinzi\u010dnih i ekstrinzi\u010dnih faktora, \u0161to treba imati u vidu prilikom procjene postmortalnog intervala. Osim procjene PMI-a na temelju postmortalnih promjena u dana\u0161anje vrijeme sve je u\u010destalija uporaba drugih metoda za koje je dokazana velika pouzdanost.<\/p>\n\n\u201cWho saw him die?\u201d
\n\u201cI,\u201d said the fly
\n\u201cWith my little eye,
\nI saw him die.\u201d
\nGreg Brown<\/strong><\/em><\/p>\n<\/div>\n
\nKukci bivaju privu\u010deni hlapljivim tvarima koje nastaju kao posljedica raspadanja tijela (apeneumoni<\/em>). Prepostavlja se kako svaka faza raspadanja tijela dovodi do ishlapljivanja to\u010dno odre\u0111enih spojeva koji utje\u010du na pona\u0161anje kukaca, a induciraju i ovipoziciju (Joseph i sur., 2011.). Me\u0111u prvim kukcima koji koloniziraju le\u0161ina su vrste porodice muha zujara (Calliphoridae<\/em>) \u010diji su naj\u010de\u0161\u0107i predstavnici Chrysomya albiceps<\/em> i Caliphorae vicinae<\/em> (Salimi i sur., 2018.). Kolonizacija vrste zapo\u010dinje obi\u010dno nekoliko minuta do nekoliko sati nakon smrti \u017eivotinje (Pellitero i Bordas, 2007.). \u017denka pola\u017ee jaja\u0161ca naj\u010de\u0161\u0107e oko prirodnih otvora, koja u razdoblju od 8-14 sati prelaze u stadij li\u010dinke I. stupnja.
\nNakon idu\u0107ih 8-14 sati li\u010dinka I. stupnja prelazi u stadiji li\u010dinke II. stupnja. Idu\u0107a 2 do 3 dana ona se hrani na le\u0161ini nakon \u010dega prelazi u stadij li\u010dinke III. stupnja koja se idu\u0107ih 6 dana hrani kako bi se za\u010dahurila. Da bi se iz stadija kukuljice razvila odrasla jedinka potrebno je oko 12 dana. Dakle, mo\u017eemo re\u0107i kako kompletan razvoj od jaja\u0161ca do odrasle jedinke u prosjeku traje oko 18 do 24 dana ovisno o vrsti i utjecaju okoli\u0161a (Brooks, 2016.). C. vicina<\/em> veliki udio \u017eivotnog ciklusa provodi u stadiju li\u010dinke, 50 % u stadiju kukuljice (Brown i sur., 2015.), a svega 5 % u stadiju jaja\u0161ca (Martin-Vega i Hall, 2016.). Upravo iz tog razloga morfologija li\u010dinaka je najistra\u017eenija (Brown i sur., 2014.) te se smatra najzna\u010dajnijim entomolo\u0161kim dokazom.<\/p>\n
\nOvakvim se postupkom izbjegava raspadanje tkiva te promjena u du\u017eini li\u010dinaka. Me\u0111utim, za usmr\u0107ivanje i fiskiranje jaja\u0161aca zbog njihove velike otpornosti preporu\u010duje se stavljanje \u017eivih uzoraka izravno u 70-95 %-tni etanol (Martin-Vega i Hall, 2016.). Prilikom prikupljanja uzoraka treba odvojiti li\u010dinke iz kojih \u0107e se poku\u0161ati ustvrditi razvojni stadij, dok se dio li\u010dinki mo\u017ee koristi u laboratoriju za razvoj do odraslog stadija pomo\u0107u koje bi se odredila vrsta (Byrd i Tomberlin, 2009.).<\/p>\n
\nTijekom \u017eivotnog ciklusa kukaca geni se u odre\u0111enim fazama razvoja \u201euklju\u010duju i isklju\u010duju\u201c, stvaraju\u0107i na taj na\u010din proteine razli\u010dite strukture i funkcije. Stoga je u pojedinim fazama njihova razvoja mogu\u0107e izmjeriti razinu transkripcije odre\u0111enih gena (Harvey i sur., 2016.). Temeljem ove metode provedena je studija na jaja\u0161cima vrste Lucilia sericata<\/em>, gdje se pomo\u0107u ekspresije triju gena (BCD, SLL i CS) procjenjuje starost u periodu od 2 sata (Sharmaa i sur., 2015.). Tako\u0111er, na temelju kemijskog profila kutikule (hitinska ovojnica koja slu\u017ei kao za\u0161tita) dobivenog plinskom kromatografijom mo\u017ee se odrediti vrsta i starost jedinke. Vo\u0161tana kutikula je individualna za svaku vrstu te svaka vrsta kukca ima njezin jedinstveni kemijski profil \u0161to se poistovje\u0107uje s otiskom prsta u ljudi (Moore i Shemilt, 2017.).<\/p>\nPrikaz slu\u010daja<\/h2>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika01-procjena-postmortalnog-intervala.jpg\")
<\/a>
\nPritom smo ustanovili ispunjenost crijeva i \u017eeludca velikom koli\u010dinom plina (postmortalni meteorizam) uz izra\u017eenu pseudomelanozu organa trbu\u0161ne \u0161upljine koji imaju spu\u017evasti izgled (kadaverozni emfizem) te nakupljanje crvene teku\u0107ine (postmortalnog transudata) u prsnoj \u0161upljini kao posljedicu truljenja (Slika 2.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika02-procjena-postmortalnog-intervala.jpg\")
<\/a>
\nOpis li\u010dinki u tre\u0107em razvojnom stadiju prema dostavljenim fotografijama: za\u010dani (abdominalni) segmenti bez istaknutih izbo\u010dina, oralni sklerit je sklerotiziran cijelom duljinom, trnovi na prsnim segmentima poslo\u017eeni u redovima, stra\u017enji odu\u0161ci me\u0111usobno postavljeni bli\u017ee (polo\u017eaj stra\u017enjih odu\u0161aka nije adekvatno fotografiran te se ne mo\u017ee izmjeriti njihova me\u0111usobna udaljenost); tako\u0111er iz zaprimljenih fotografija nije razvidno jesu li 5, 6 i 7 ili samo 6 i 7 prstenovi na zatku djelomi\u010dno prekriveni trnovima stoga se sigurna identifikacija preko fotografija mo\u017ee obaviti samo do roda (Slika 3.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika03-procjena-postmortalnog-intervala.jpg\")
<\/a>![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika04-procjena-postmortalnog-intervala.jpg\")
<\/a>![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/slika05-procjena-postmortalnog-intervala.jpg\")
<\/a>Rasprava<\/h2>\n
\n
\nKao \u0161to je ve\u0107 spomenuto raspadanje le\u0161ine zapo\u010dinje autolizom, dok se za 6 do 36 sati na nju nadovezuju trule\u017eni procesi (Merck i Miller, 2013.). Proces razgradnje tijela podijeljen je u pet faza.
\nIzostanak diskoloracija te aktivnosti kukaca na le\u0161ini mo\u017ee upu\u0107ivati na postmortalni period od 0 do 5 dana.
\nObi\u010dno kada nalazimo vidljive znakove truljenja poput pseudomelanoze, krvne imbibicije, pucanja stjenke organa zbog postmortalne nadutosti, gubitka dla\u010dnog pokrova te kada se na pojedinim mjestima ko\u017ea po\u010dinje skidati mo\u017eemo re\u0107i kako je pro\u0161lo od 1-21 dan. Napredovanjem autolit\u010dko-trule\u017enih procesa dolazi do vla\u017enog (mokrog) raspadanja tkiva, ulegnu\u0107a (popu\u0161tanja konzistencije) mi\u0161i\u0107a te izdubljivanja (kolabiranja) abdomena. Uz poja\u010danu aktivnost kukaca postupno dolazi do mumifikacije i\/ili po\u010detka skeletonizacije \u0161to se doga\u0111a u periodu izme\u0111u 3 dana do 18 mjeseci.
\nNalazi kostiju uz prisutsvo ne\u0161to tjelesnih teku\u0107ina ili tkiva koja pokriva manje od polovice skeletona obi\u010dno upu\u0107uju na starost le\u0161ine od 13 dana do 3 godine. Smatra se kako za 2 mjeseca do 3 godine dolazi do ekstremnog raspada le\u0161ine, skeletonizacije s izbjeljivanjem ili lju\u0161tenjem (izuvanjem) ili gubitkom metafiza ili izlaganjem spu\u017evaste kosti (Brooks, 2016.). Treba naglasiti da napredovanje trule\u017enih procesa ovisi o \u010ditavom nizu unutarnjih i vanjskih \u010dimbenika. Prema Casparovom pravilu, stupanj truljenja uvelike ovisi o mediju u kojem se le\u0161ina nalazi. Le\u0161ina ostavljena na zraku \u010detiri puta br\u017ee podlije\u017ee procesima truljenja nego u vodi, a dva puta br\u017ee od le\u0161ine zakopane u zemlji. No, mo\u017eemo re\u0107i kako je jedan od najva\u017enijih vanjskih \u010dimbenika koji utje\u010de na truljenje optimalna temperatura okoli\u0161a od 25 do 30 \u00b0C uz osrednju vla\u017enost zraka.
\nPri temperaturi ispod 5 \u00b0C i iznad 40 \u00b0C proces truljenja je znatno usporen, a mo\u017ee se inhibirati (\u0160kavi\u0107, 2004.). Zamrzavanje pa odmrzavanje le\u0161ine dovodi do ubrzanja trule\u017enih procesa te stvaranja mogu\u0107ih artefakata. Le\u0161ine koji su bili zamrznuti prije obdukcije \u010desto pokazuju generalizirano prebojenje sluznice usta, potko\u017enog tkiva, mi\u0161i\u0107a, le\u0111ne mo\u017edine, serozne povr\u0161ine crijeva, trbu\u0161ne stijenke te sluznice traheje.<\/p>\n
\nProsje\u010dna duljina li\u010dinki iznosila je od 9 do 16 mm. Uzorci su neposredno nakon razudbe fotografirani. Me\u0111utim, zbog propusta pri prikupljanju i pohrani uzoraka onemogu\u0107eno je odre\u0111ivanje do vrste u laboratoriju morfolo\u0161kom razudbom i molekularnim analizama.
\nSukladno tome, prema morfolo\u0161kim obilje\u017ejima na fotografijama ustvrdili smo kako se radi o li\u010dinki tre\u0107eg razvojnog stadija, koja pripada porodici muha zujara (Calliphoridae<\/em>), koja se spominje u literaturi me\u0111u prvim kolonizatorima le\u0161ine (Salimi i sur., 2018.). S obzirom da analna plo\u010da nije bila detaljno fotografirana te kori\u0161teno pove\u0107anje objekta nije bilo dovoljno za ustvr\u0111ivanje oblika trnova i re\u017enjeva na prednjim odu\u0161cima, iz zaprimljenih fotografija se sa sigurno\u0161\u0107u nije mogla ustvrditi vrsta.
\nPrema drugim specifi\u010dnim morfolo\u0161kim zna\u010dajkama pretpostavljamo da se radilo o jedinkama vrste C. vicina<\/em>. Postoji nekoliko na\u010dina kako se odre\u0111uje stupanj njihova razvoja. Jedan od na\u010dina je pomo\u0107u njihove du\u017eine, \u0161irine i te\u017eine te morfolo\u0161kih obilje\u017eja specifi\u010dnih za pojedini stupanj razvoja li\u010dinke (Harvey i sur., 2016.). Prikupljeni podatci se koriste pri izradi takozvanih izomegalnih i izomorfnih dijagrama, koji predstavljaju grafi\u010dki prikaz razvoja kukaca ovisno o temperaturi.<\/p>\n
\nKao i kod procjene PMI-a na temelju ustvr\u0111enih postmortalnih promjena na le\u0161ini i u ovom slu\u010daju vrijeme od prvog polaganja jaja\u0161aca smo procijenili na temelju dostupnih temperaturnih podataka i duljini najstarije jedinke muhe zujare.<\/p>\n
\nPojedinim vrstama za optimalan razvoj vi\u0161e odgovara stalna temperatura okoli\u0161a, dok nekim vrstama vi\u0161e odgovaraju fluktuiaju\u0107e temperature. Bitan utjecaj na njihov razvoj ima i fotoperiod, odnosno njihova izlo\u017eenost svjetlu, gdje stalna dnevna svjetlost u pojedinih vrsta usporava razvoj. U literaturi se navodi kako se razvoj C. vicina<\/em> ne odvija no\u0107u, ali istra\u017eeno je kako no\u0107u one mogu i\u0107i u potragu za hranom te vr\u0161iti ovipoziciju, ali u manjem postotku. Upravo zbog ovog razloga u procjeni postmortalnog intervala mo\u017ee do\u0107i do pogre\u0161ke od 12 sati (Sharmaa i sur., 2015.). Posljedi\u010dno tome pri procjeni postmortalnog intervala na temelju morfolo\u0161kih metoda va\u017eno je detaljno dokumentirati okoli\u0161ne uvjete, ponajprije klimatske. Me\u0111utim, isto tako treba uzeti u obzir i mikrostani\u0161te u kojem se le\u0161ina nalazi, jer takvi uvjeti ne odgovaraju ambijentalnim uvjetima.<\/p>\n
\nTemeljem rezultata istra\u017eivanja Donovan i sur. (2006.) kojim su ustvr\u0111ivali brzinu rasta i razvoja li\u010dinke muhe zujare s obzirom na temperaturu te podatak koji iznose Vinogradova i Marchenko (1984.) i Greenberg (1991.) razvoj C. vicina<\/em> nije mogu\u0107 ispod 2 \u00b0C. U prosjeku za 5 do 7 dana dolazi do razvoja adultnih oblika na temperaturi od 22-25 \u00b0C (Pellitero i Bordas, 2007.). Standardna tehnika kori\u0161tena za procjenu stope razvoja kukaca tijekom vremenskog razdoblja s kompenzacijom temperature naziva se akumulirani stupanj sati (ADH) ili akumulirani stupanj dana (ADD), koji predstavljaju zbroj temperature (\u00b0C) iznad ni\u017eeg razvoja praga (LDT) pomno\u017een s vremenom (sati ili dani).
\nLDT je temperatura ispod koje se zaustavlja razvoj kukaca, naj\u010de\u0161\u0107e se procjenjuje mjerenjem stopa razvoja na rasponu temperatura i uklapanju regresijske linije na rezultate (Defilippo i sur., 2007.). Kako bi se dobili vjerodostojni rezultati ra\u010dunanjem ADH ili ADD okoli\u0161na temperatura mora se kretati u rasponima sli\u010dnim onima koji se navode kao referentni za razvoj pojedinog stadija (Sharmaa i sur., 2015.). Prema Donovanu i sur. (2006.) za dostizanje tre\u0107eg stadija du\u017eine od 15 mm potrebno je od 1200 do 2400 akumuliranog stupnja sata – zbroj temperatura svakog sata tijekom razvoja te da pri stalnoj temperaturi od 4 \u00b0C li\u010dinka posti\u017ee navedenu du\u017einu i stupanj razvoja za 620 sati. Kako je razvoj vrste C. vicina<\/em> zabilje\u017een do svega 2 \u00b0C stupnja, uzimaju\u0107i u obzir temperaturna kretanja izra\u010dunali smo kako se dostatan akumulirani stupanj dana mogao stvoriti ukoliko je le\u0161ina bila stara najmanje 14 dana, odnosno da smrt nikako nije mogla nastupiti prije 29. sije\u010dnja (Slika 6.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/veterinarska-stanica-journal.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/grafikon01-procjena-postmortalnog-intervala.png\")
<\/a>
\nS druge strane, entomolo\u0161ki nalaz mo\u017ee dati precizniji uvid u PMI i to posebice kada se radi o le\u0161inama starijim od 72 sata.<\/p>\n
\nLiteratura<\/strong> [… prika\u017ei]<\/span><\/a><\/span><\/p>\n ▲<\/a><\/p>\n
\n2. AYDIN, B., B. COLAK, Y. BALAI and C. DEMIRUSTU (2010): Consistency of postmortem interval estimations of physicians using only postmortem changes of putrefied dead bodies. Am. J. Forensic Med. Pathol. 31, 243-246.
\n3. BROOKS, J. W. (2016): Postmortem changes in animal carcasses and estimation of the postmortem interval. Vet. Pathol. 53, 929-940.
\n4. BROWN, K., A. THORNE and M. HARVEY (2015): Calliphora vicina (Diptera: Calliphoridae) pupae: a timeline of external morphological development and a new age and PMI estimation tool. Int. J. Legal Med. 129, 835-850.
\n5. BRUNDAGE, A. and J. H. BYRD (2016): Forensic entomology in animal cruelty cases. Vet. Pathol. 53, 898-909.
\n6. BYRD, J. H. and J. K. TOMBERLIN (2009): Laboratory Rearing of Forensic Insects. In: Byrd, J. H.: Forensic Entomology: The Utility of Arthropods in Legal Investigations CRC Press, Boca Raton, FL (705).
\n7. DEFILIPPO, F., S. RUBINI, M. DOTTORI and P. BONILAURI (2016): The use of forensic entomology in legal veterinary medicine: A case study in the North of Italy. J. Forensic Sci. Criminol 4, 101.
\n8. DONOVAN, S. E., M. J. HALL, B. D. TURNER and C. B. MONCRIEFF (2006): Larval growth rates of the blowfly Calliphora vicina, over a range of temperatures. Med. Vet. Entomol. 20, 106-114.
\n9. D\u017dAJA, P. i \u017d. GRABAREVI\u0106 (2011): Sudsko veterinarstvo – op\u0107i dio. Tiskara Zelina d.d., Zagreb (11-41).
\n10. ERLANDSSON, M. and R. MUNRO (2007): Estimation of the post-mortem interval in beagle dogs. Sci. Justice 47, 150-154.
\n11. GRABAREVI\u0106, \u017d. i R. SABO\u010cANEC (2016): Osnove razudbe doma\u0107ih \u017eivotinja. Medicinska naklada, Zagreb (35-52).
\n12. GREENBERG, B. (1991): Flies as Forensic Indicators. J. Med. Entomol. 28, 565-577.
\n13. HARVEY, L. M., N. E. GASZ and S. C. VOSS (2016): Entomology-based methods for estimation of postmortem interval. Res. Rep. Forensic Med. Sci. 6, 1-9.
\n14. JOSEPH, I., D. G. MATHEW, P. SATHYAN and G. VARGHEESE (2011): The use of insects in forensic investigations: An overview on the scope on forensic entomology. J. Forensic Dent. Sci 3, 89-91.
\n15. MARTIN-VEGA, D. and M. J. R. HALL (2016): Estimating the age of Calliphora vicina eggs (Diptera: Calliphoridae): determination of embryonic morphological landmarks and preservation of egg samples. Int. J. Legal Med. 130, 845-854.
\n16. MERCK, M. D. and D. M. MILLER (2013): Postmortem Changes and The Postmortem Interval.
\nIn: Merc k, M. D.: Veterinary Forensics: Animal Cruelty Investigations, Second Edition, John Wiley & Sons, USA (255-271).
\n17. MOORE, H. and S. SHEMILT (2017): Cuticular Hydrocarbon Analysis in Forensic Entomology: A Review. AEFS 1.2, (127-138).
\n18. MUNRO, R. and H. M. C. MUNRO (2008): Estimation of Time since Death In Animal abuse and unlawful killing, Forensic veterinary pathology, Elsevier Ltd., UK (88-93).
\n19. PELLITERO, J. M. and M. I. S. BORDAS (2007): Development of Calliphora Vicina Robineau – Desvodiy (Diptera, Calliphoridae) under starvation conditions.
\nBolet\u00edn Sociedad Entomol\u00f3gica Aragonesa 41, 413-417.
\n20. PROCTOR, K. W., W. J. KELCH and J. C. NEW (2009): Estimating the time of death in domestic Canines. J. Forensic Sci. 54, 1433-1437.
\n21. SALIMI, M., Y. RASSI, M. OSHAGHI, O. CHATRABGOUN, M. LIMOEE and S. RAFIZADEH (2018): Temperature requirements for the growth of immature stages of blowflies species, Chrysomya albiceps and Calliphora vicina, (Diptera: Calliphoridae) under laboratory Conditions. Egypt. J. Forensic Sci. 8:28.
\n22. SHARMAA, R., R. K. GARG and J. R. GAUR (2015): Various methods for the estimation of the post mortem interval from Calliphoridae: A review. Egypt. J. Forensic Sci. 5, 1-12.
\n23. \u0160KAVI\u0106, J. (2004): Tanatologija. U: Ze\u010devi\u0107, D. i sur.: Sudska medicina i deontologija. Medicinska naklada, Zagreb (29-41).
\n24. VINOGRADOVA, E. B. and M. I. MARCHENKO (1984): Use of Temperature Parameters of the Development of Flies in Forensic Medical Practice. Sud. Med. Ekspert 27, 16-19.<\/em><\/p>\n<\/div>\n\n
Assessment of post-mortem<\/em> interval based on post-mortem<\/em> changes and entomological findings<\/h2>\n
\nMagdalena PALI\u0106<\/strong>, DVM, Assistant, Petar D\u017dAJA<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Andrea GUDAN KURILJ<\/strong>, DVM, PhD, Associate Professor, Kre\u0161imir SEVERIN<\/strong>, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Lucija \u0160ERI\u0106 JELASKA<\/strong>, PhD, Expert Associate, Senior Scientific Associate, Department for Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Croatia<\/div>\n
\n
\nAfter death, the animal body undergoes certain changes resulting from the cessation of vital functions and cell death. These changes are irreversible and progressive, leading ultimately to complete decomposition of the body. During the investigation, signs of putrefaction and the absence of post-mortem<\/em> muscle rigidity were advanced, and it was impossible to precisely establish PMI based solely on post-mortem<\/em> changes. In cases where post-mortem<\/em> insect colonization is present, it is possible to establish PMI by determining insect type and development stage, and the influence of environmental factors on their development. According to the available entomological evidence and observed morphological characteristics, the larvae were classified to belong to the fly family (Calliphoridae<\/em>), and determination was made to the species Calliphora vicina<\/em> with a given level of certainty. Namely, due to the inability to collect and store samples, it was not possible to establish the exact species determination based on morphological and molecular analyses. Nevertheless, this finding contributed significantly to PMI assessment and helped to solve the case.<\/p>\n